Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija
tužila se je, da ju med u grlu peče, što ju neizmjerno boli. Ta me je izjava djeteta samo tim više uvjeravala, da taj med naglo i ljekovito djeluje, U tom uvjerenju davao sam djetetu i na dalje med, ali u mlakom mlijeku i to je bolesnica vrlo rado pila. Oko 9. ure na večer došao je zabrinuti liječnik, pak pregledav točno usta i dušnik kod djevojčice, reče pun zadovoljstva: »No lijek je izvrsno djelovao! Difteriji skoro ni traga!« fa mu odvratih, da bolesnica nije baš ništa od propisanoga lijeka uzimala, a to je liječnika silno zabezeknulo i on reče: »Tada se je dogodilo čudo!« Muđutim kad sam mu saopćio sve što sam god učinio, reče mi on upravo zahvalno: »To ću si zapamtiti, pa ću i sam taj lijek uvjek, a osobito kod malene djece, upotrebljavati!« Dijete je cijelu noć spavalo pri otvorenom prozoru, ali posve zaklonjeno od svake promaje. U jutro smo malu okupali, a poslije kupke dobila je opet meda u toplom mlijeku. Na podne, dakle samo 24 sata nakon one grozne diagnoze reče mi liječnik, pošto je bolesnicu svestrano i točno pregledao; »Čestitam dragi prijatelju, mala je spašena, difteriji ma baš ni traga!« Kako mi je uslijed ove liječničke izjave bilo, oćutit će samo svaki otac. Ne zaboravljajte dakle vi brižni roditelji nikada toga, daje med sa repice (olaja) izvrstan lijek proti »diphteritisu,« toj groznoj dječjoj bolesti. U ruskom jednom listu «Zeitschrift der Russischen Bienengesellschaft« čitao sam slijedeću vrlo zanimivu i spomena vrijednu izjavu: »Trpio sam mnogo godina na raznim bolestima, kao što
su guke (Skropheln), šuljevi (Hamorrhoiden), nepodnosiva glavobolja, navala krvi prema glavi, bubrežni kamenac (Nierenstein), lupanje srca i teško dihanje (Athemnoth), a sve te bolesti pratila je velika nervoznost. Ma da su me dulje vremena liječili mnogi liječnici i profesori, nisam ipak baš ni najmanje polakšice osjećao, pa sam već i svaku nadu izgubio, da ću ikada ozdraviti, a napustiv sve poslove, sprijateljio sam se već bio pomišlju, da ću prije ili poslije svojoj bolesti podleći. Mjeseca listopada 1897. reče mi jedan prijatelj, kako je negdje čitao, da je med vrlo dobar lijek proti lupanju srca i teškom dihanju, pa ako te bolesti i ne odstranjuje posve, a ono ih znatno olakšava. Od toga dana sam ja zaslađivo čaj, umjesto šećerom i saharinom, kako mi liječnici preporučiše, samo čistim vrcanim medom. Dan na dan sam trošio y l6 x / 8 kilograma meda. Nakon mjesec dana ne stalo je ne samo lupanja srca, nego su i druge bolesti znatno popustile. Pa i danas još pojedem na godinu oko 30 —40 kilograma repičnog i lipovog vrcanog meda, te sam sav sretan i blažen, jer sam već i zaboravio, da sam toliko godina na prije spomenutim bolestima morao tako trpit. Sad sam, hvala Bogu, posve zdrav, a meda uzimam u jutro u mlijeku, na večer u čaju redovito svaki dan.« I ova izjava zaslužuje, da se uvaži, pa još k tomu dodati moram, da i ja već više godina uzimam svako jutro repičnog meda sa mlijekom i samo tomu zahvaliti mogu, što sam potpuno zdrav, akoprem sam već triput sretno prebolio jaku upalu pluća, a vršim učiteljsko zvanje. Bogdan.
Izmjena matica u pčelarstvu.
važnije pravilo za svakog praktičnog pčelara S| kM p glasi: »Brini se u pravo vrijeme za jake pčelce, ® lili 8 j er samo takovi mogu biti od koristi u pčelarstvu«. Hoće li pčelar odgojiti jake pčelce, tad se mora brinuti, da oni imadu zdrave i snažne matice, o kojima ovisi sav napredak u košnici. Iskustvo nas je naučilo, da su matice s malom iznimkom prve tri godine života najsposobnije i najplodnije, a da poslije tog vremena nijesu više u stanju, da pčelce jakima uzdrže. Pčele trpe često maticu u košnici i onda, kada je
ona već popustila na leženju jaja, te se kadkad i po više godina zadovoljavaju sa takovom nesposobnom maticom. Za to nastaje potreba, da pčelar u tom slučaju pomogne takovom pčelcu, te ga u pravo vrijeme opskrbi ša sposobnom maticom t. j. da ga u pravo vrijeme obezmatiči. Događa se obično, da pčelac sam od sebe obnovi maticu u košnici, kad je stara postala nesposobna. Dok one to po svom prirodnom nagonu učine, dotle pčelac boluje, pa unatoč i najpomnije njege pčelarove, ne može da napreduje, te ne donosi nikakve koristi, doklegod ne dobije opet sposobnu maticu. Osim toga pčele ne znadu
74
»H R VATSKA PCEL A<.
TEČAJ XX.