Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

NAROD

Lisft жа poliftiku, privredu š kniiže^nost.

NA DAN SMRTI OCA SRBIJE - VELIKOG KARAGJORGJA.

Od onog kobnog i čemernog dana, kada klonn i pade moć i velicina stare <nžave srpske, na Kosovu, polju Jadovitom, i u opće Još od onog vremena, kad se biJahu pogasile zvijezde slobpde pojedinih balkanskih naroda, da u mracnoj i paklenoj, ropskoj noći, Jace i silnije no ikad zasvijetli polumjesec bijesnog Islama; nije bllo obrta tako znatna, silna i velićanstvena, kao što je nastao na osvitku 19. vijeka ustankom topolskog heroja, besmrtnog Ka ra-GJorgJa i njegovih divnih pregalaca „za krst časnl i slobodu zlatnu“. Posljedice su tog ustanka bile neizmjerne za cijeli Jugoslavenski narod, kao god i za sve ostale narode balkanskog poluostrva; njimjezapočela nova epoha u svim poslima nacionalizma kao i političkog i prosvjetnog života u opće. Kako Je taj pokret odjeknuo u svijetu, biio neprijateljskom, ili nama sklonom i čestitom, nek posluže riječi bivšeg rainistra u Bosni, Benjaraina Kalaja, koji Je kazao, da pojava tome ravna ne može da pokaže istorija svijeta , kao i postupak predsjednika francuske republike Tijera, koji Je g. 1870., iza sedanske pogibije, primjerom Kara-GJorgJeVih vitezova sokolio i krijepio klonuli duh svojih zemIJaka, nagovarajući ih, da čitaju i proučaУ.l • . 1 ■ - чЈ' fe'Uvj-i' - -ч. • v ' v«|a, sco 'je -uiaieiu »rpaKi umw, u ocđfnim prilikama, ali prožet nesavladljivira duhom slobode, kadar bio da izvojšti ispolinskom borbom od devet dugih godina sa još onda presilnom turskom carevinom. svemu onom što i sad, u najnovije vrijeme, postigosmo i dočekasmo, i ako uz najgroznije žrtve i nesreće, dao je prvi i glavni osnov najveći naš heroj devetnaestog vijeka, pred čijom slavom mrča i gubi se i ona najvećih naših kosovskih Junaka, onako divno opjevanih u narodnim našim pjesmama, a to Je bio lav, koji Je izišao iz malena grmena, sin prostog seljačkog naroda, djed našeg uzvišenog sadašnjeg kralja i gospodara, Veliki Kara-Gjorgje. Zaludu bi bio sav onaj sveti žar, koji se nikad nije gasio na oltaru Slobode, ali izbijao samo u iskrama manjih ili većih, slabo organizovanih ustanaka, da se nije našao u najzgodnijem momentu čovjek, koji je znao da prikupi i organizira svu tu neobično veliku životnu snagu, te raspali do najveće žestine sveti oganj domoljublja i njim satre i uništi tursku silu i gospostvo : bez dobra oružja, bez saveznika, sa šakom pregalaca i boraca na smrt ili život u slobodi. I ako mu ~sve prepone na put bjehu . . .. k cilju dospje velikome; diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši; iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši“. (P. P. Njegoš), Danas se vrše 102. godine, od kad je u selu Radovanju, sreza Jaseničkog, okruga smederevskog, mučki bio übijen, na povratku iz Rusije, ovaj jedinstveni Junak, u cijelom svijetu proslavljen mimo sve ostale pokretače ustanaka i vogje narodne. Sad, na ovaj dan tužne istorijske uspomene, umom nam prelazi cio niz ondašnjih velikih dogagjaja; pokušaj njegov

Još 1809 da oslobodi braću i izvan uskih granica švoje domovinp koji iz. početka dobro napredoAmše sve do Sjenice i do blizu Sarajeva, a propade jedino usljed katastrofe u Kamenici, na Cegru kod Niša, —■ pa još veća zamisao, koju je bio zasnovao sa prvacima grčkim, ruraunjskim i bugarskira u Hotinu u Besarabiji, kamo se bijaše sklonio iza propasti Srbije g. 1813, da zajednički dignu ustanak na Turke na cijelom j Balkanu i oslobode svoje narode mrske i J nesnosne obijesti i tiranije divljeg azijskog osvajača, što se sve omete i propade nje- ј govom preranpm i tragičnom smrću. Ne { možemo na ino, a da ne prokunemo uje- | dno i gramzljivog i nezahvalnog vojvodu njegova, Miloša Obrenovića, koji Je, istina, kao vogja takovskog ustanka, iza neuspje- 1 lih pokušaja vojvoda: Arsenija Lome i Hadži-Prodana Grigorijevića, podigao palu i klonulu zemlju, ali Je ipak učinio najveći | grijeh, dostojan najstrašnije anateme, jer I Je došao glave prvom i najvećem osniva- i ocu države srpske, „biču tirana“, velikom „vrhovnom voždu“ Kara-Gjorgju. Sjećajuć se danas, po zasluzi, čovjeka, koji je doživio sa svojim narodom, baš kao i slavni njegov unuk sa vrlim potora- -i, cima divnih boraca prvog ustanka, najviš i na кош su se razapinjali narodi, da utre put ujedinjenju cjelokupnog naroda; mi odajemo dostojno poštovanje i onoj svetoj i uzvišenoj ideji Slobode, koja je stvorivši naJintimniJe općo j istoriji svjetao i jedinstven primjer, dokle i malen narod može da dopre tim udruženim silama za opću sreću i spasenje, a našem narodu ujedno uplela najdivniji cvijet u vijencu silnili i golemih zasluga, koje je od uvijek sticao. Neka je slava i vječan pomen prvom i neumrlom začetniku velike zgrade naše | moćne, ujedinjene, otačbine! Slava KaraGjorgju! a Bog da živi unuka njegova | i praunuka i cijelu dinastiju Karagjorgjevića, za sreću, slavu i jačinu naše uzdanice, države Srba, Hrvata i Slovenaca! P.

Карађорђе.

„Коекуде“, мн смо cpehe худе: Наши тори душманскн обори, Наше куле турске карауле Наше љубе јаничари љубе! Кидиџија, Бирчанин Илија, Горски вуче, о Вељко Хајдуче, Домобране, Курсула Јоване, Сви устајте, окове кидајте! Црни Ђорђе ко олуја прође Кроз нахије. Падају дахије . . . Густа тмица, оркан и бујица Видик скрила, Србију прекрила! Из ријека крвавога тека : Ниче слава, васкрсну држава!... Дубровник

Viđeant consules...

Sloboda niti se kupuje, niti se dariva, ona niče iz krvi na razbojištima; ona, dok je nejaka, goji se zamijernim žrtvama. Jedno jedino pleme našega naroda, znalo je da ispuni te uvjete, jedno jedino pleme ima pravo, da ta božica razastere nad njim svoja bijela kriia. Srbija, ta čudna raajka silnih junaka, da održi i učvrsti svoju slobodu i prokrči put i našoj, izgubila je trećinu svojega puj'anstva; bila pretvorena' u pustoš i ruševhie od njemačkih, madžarskih ibugarskih irvoloka; stradala u divovskim bojevima; nočinila djela, koja nemaju premca u povijesti. Njezina sloboda nije dar savemika, već krvava tekovina njezinih orlo/а, piod Ijubavi i žrtava njezinih divnih iinova, koji su znali mrijeti kao nadčovjeIna bića. Slava slobodnoj Srbiji! Mi Hrvati, mi Slovenci, što smo mi ičinili za našu slobodu ? Jako, ma jako nalo ! Budirao iskreni! Krv našu lijemli smo junačkim načinom, ali za naše ;ospodare, koji su nas pak vješali i preirali, a mi ira skute cjelivali do zadnjega ■asa! Mržnja proti Austriji, proti Madiarskoj, proti Njemačkoj plamsala jest u rcu mnoštva naših boijih sinova, ali, na fplost, to ne bijaše osjećaj cijeloga našega stvu kroz toliko v.f^ va - [ P ak , ta mrzn i a urodi neočekivanim plđuS? ak ne k i e iiaša specifična zasluga, vec upropašćene sile naših krvnika. i- M 1 se bagjosmo slobodni iznenada, kao što se nagje slobodna Dalmacija kad propade Venecija, i ne sluteći da druge grabežljive zvijeri vrebaju na nas, kao na dobri plijen, koji ostade bez obrane. Prenagla promjena, kojoj se ne bijasmo nadali, i za koju ne bijasmo spravni niti mi inteligencija, a još manje priprosti narod, udari nam u glavu kao prežestoko piće i omami nas. Kao kad bi se zvjerad iz pustinje, koju okrutni silnik za vas život drži u željeznim izbara, da nad njom vlada bičem i usijanim željezom, najedanput našla u slobodi, tako se dogodi i s nama. Mješte da se svak dade na ozbiljni i požrtvovani rađ, da se narod uredi, žrtvujući sebe i svoje osjećaje na uhar slobode sviju, mi, iza obmame prvih dana, počesmo da se koljemo među sobora, režeći jedan na drugoga i raspravljajući o stvarima, o kojima je moglo biti govora tekar u poznijim vremenima. Slični Ciganima, koji se posvadiše radi diobe pečenoga zeca, koji još bijaše u gori i živ, tako se i mi počesmo klati ne budući složni, da li ćerao republiku, ili monarhiju, da li centralizam ili decentralizam, da li ovo ili ono, a smetnusmo s uma, da je u prvom redu bila potrebita sloga, željezna sloga da uspostavimo pravu slobodu, koju još ne imadosmo, i koja nam još ne bijaše priznata od nikoga. I dok se mi tako klasmo, već prvih dana propade Trst, Rijeka, Istra, dobar dio Dalmacije, ovi najljepši djelovi sadanjega kraIjestva SHS. Uzalud vapaj i opomene naših boljih sinova; uzalud pohvalno ponašanje umnog i trijeznog pučanstva naše

čarobne Dalmacije, koja nas preklinjaše za ujedinjenjem i milosrđem prama izvaranom i iznemoglom narodu. Tek u decerabru, iza mnogo razmirica, uspije svijesnijim i boljim našim narodnim Ijudima, da ponude Aleksandru ujedinjenje svih triju plemena, pod žezlom slavnog Karađorđevića. Uviđajući što nam prijeti sa sviju strana, kad bi ostali svaki o sebi; videći što bezdušnici već siju među nezrelim narodom, Aleksandar u neizmjernoj svojoj dobroti i mudrosti, te Ijubavi za vaskoliki naš narod, primi bez oklijevanja tu ponudu, i ako je morao biti cvrsto uvjeren, da to ujedinjenje bijaše velika žrtva, koju opet Srbija sebi namećaše, može biti gora od svih što do tada bijaše pretrpjela. U svojoj plemenitoj požrtvovanosti, a da nas spasi, Srbija se odrece i svog vlastitog imena, redajući se kao jednakopravna drugarica uz bok Hrvatske i Slovenije. Za Ijubav sloge i dobra cijeloga naroda, ona bijaše spravna na sve. A u toliko što se je kod nas radilo i što se još radi? Neću da napominjem i otkrivam naše grdne rane i našu sramotu o svemu onome što se je događalo po Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji; neću da napominjem razbojničku grabežljivost što počiniše bezduŠai zljkovei svajfcoj^kog-»otožaja, grabeći i uništavajući imanje ouog пагоАа, koji imađaše toliko potrebe od pomoći svakovrsne; neću da predočim jagmu i gadnu utrku što započe za unosna mjesta i zvučne naslove; ni podla rovarenja i proti ujedinjenju i proti svemu što je uzvišeno ; primučaću imena jednog Radića u Hrvafekoj, Jeftanovića u Bosni ■; 'jnog ministra u Sloveniji, pak čak ikod nas u Dubrovniku ona osumnjičenih sramotnog pljačkanja, za koje se sad samovoljno traži u Beogradu milost mješte sudske presude ; to su sramotne rane, koje valja prikrivati radi časti i samih poštenih Ijudi, ali koje valja liječiti ognjem i mačem, jer nekažnjivost okužava i zdrave. Ali što ne možemo a da glasno svom moći svoje ojađene duše ne zahtjevamo jest, da ovakovoj raboti mora napokon da bude kraj, jer nova država ne može da bude plijenom bezobraznih i lukavih razbojnika, već mirni i pošteni dom poštenih građana. Dakle teror ? Dobro došao i teror, ako je to -jedini lijek protiv ovakovih zala. Iznimne okolnosti iziskuju i iznimne mjere. Ukinuće vremenito ovake slobode, koja jako sliči na anarhiju, ima da krči put pravoj demokratskoj slobodi budućih pokoIjenja. Kad bi u Rimu senat oglasio konzulima svoj „Videant consules ne respublica etc.“, oni bi u slijedećoj noći morali imenovati diktatora, u čije bi ruke prešla cijela vlast države i vladao bi sa neograničenom moći. I naša je država danas u opasnosti, u velikoj opasnosti, a da uzmogne da odoli nasrtajima vanjskih i još gorih nutarnjih neprijatelja. I mi imamo potrebu jednog diktatora, a da se država spasi. Nek preuzme sam regenat despotsku upravu, ako je za to sposoban i voljan, te

Broj 5.

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

Dubrovnik, subota 26. jula 1919.

Vlasnik i izdavač: CDBOR ~NARODA“. Odgovorni urednik: 3JORGJE VULETIĆ.

Izlazi svake Srijede i Subote. PretpSata J za Dubrovnik i cijelu đržavu: —-— Za jedan mjesec K. 5. — znzn: Do kraja ove godine K. 27. E= Pojeciini toroj 60' para. Oglasi se računaiu: po posebnom cijeniku, a ako se više puta uvrste, po pogodbi. Priposlana, osmrtnice, zahvalnice, objave, i t.d. 3 K po retku; u tekstu K 6.

Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

God. I,

Мићун М. Павићевић

ПОМОРСКА БАНКА У ГРУЖУ. :-: Прима новац на укамаћење. Даје све врсти зајмова. Купује и продаје валуте и чекове. Све послове обавља уз најповољније увјете. Особито занимање за увозну и извозну трговину. *********