Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

T 3 Drugo iz donje

ALMA MATER

CIJENA 1 DINAR

LIST AKADEMSKE OMLADINE

God. i. Zagreb, 20. ožujka 1935. Broj 1.

Duh nove generacije

Naše Sveučilište Aima Mater Croatica u svom današnjem obliku osnovano je pred šezdeset godina. Ako uzmemo, da za formiranje pojedinih generacija dostaje 30 godina tada bi na našem Sveučilištu bile formirane od njegova osnutka do danas samo dvije generacije. Ali ne bi ništa bilo pogrešnije nego ovako mehanički posmatrati prilike, fer se slobodno može kazati, da je naše Sveučilište izgradilo više generacija, koje se međusobno ne razlikuju toliko godinama koliko po pogledima na naše prilike i donekfe po pogledima na svijet uopće. Prva vrlo kratkotrajna faza je pod intelektualnim utjecajem okoline biskupa Strossmayera, koji ©snovao Sveučilište u njegovom današnjem obliku. Iza toga dolazi snažna generacija akademske omladine, koja se zanosi idealima dra Ante Starčevića i Eugena Kvateruika. Pravaštvo dominira sve do vremcna, kad radi spabema madžarske zastave prilikom posjeta Franje Josipa ,1. u Zagrebu g. 1895. dolazi do odlaska velikog broja omladine u inozemstvo, a osobito u Prag. Tamo omladina udiše novi duh i ta generacija počinje kritizirati pravaštvo i našu stariju inteligenciju, te dolazi do pokreta omladine, koji znači donekle vraćanje na on« prvii fazu. Opet oživljavaju neki Strossmaÿerovski pogledi na naše prilike, i ako znatan dio omladine i talentiranih intelektualaca nastoje živo oko izgradnje naše narodne kulture i konse:kvencija koje nam se iz toga nameću. Uza sve to znatan dio talentiranih akademičara I mladih Intelektualaca dolazi pjud utjecaj tuđinskili ideja. To se u književnosti odražava u kozmopolitizmu, a u politici u t. žv. realizma. Ta grupa ljudi je vrlo aktivna u prvim danima poslije rata, a danas je nalazimo na važnim položajima. To bi bila treća generacija, koju je izgradilo naše zagrebačko Sveučilište. Prilike odmah iza svjetskog rata, a naročito potkraj trećeg decenija i dalje bitno utječu na formiranje nove generacije, koja kida duhovne veze sa svojim prethodnicima, koji bi nužno kad bi se naše prilike razvijale onim tempom kao kod ostalih kulturnih naroda zapada morali imati daleko više utjecaja na nas nešto mlade, jer su ti ljudi dobru« dijelom još uvijek mladi, te bi se u Njemačkoj ili Francuskoj oni donekle mogli brojlti u omladinu, barem onu mladu generaciju, koja u glavnim ev ropskim državama danas upravlja državama i narodima. Većina evropskih ministara danas su u dobi između 30 I 40 pa do 50 godina, dakle u većini ljudi, koji su ne samo po godinama, nego što je još važnije, po svojim shvaćanjima vrlo blizu omladini. Mi srao već dugo u sferi zapadne imitare, pa je razumljivo, da ideje i pokreti, koji su zajednički čitavom kulturnom zapadu, nalaze odjeka i kod nas. Ali kod nas uz specifične prilike, da naša omladina na; glije sazrijeva, da nastoji tražiti vlastite piiteve i da bježi u sebe i u svoj vlastiti svijet, ona odvraća oči od najvećeg dijeia predstavnika predratne omladine i gleda dalje u prošlost tražeći tamo svoje uzore, na koje želi nadovezati svojim radom. Omladina je uvjerena, da se svaki uspješni narodni i kulturni rad mora postaviti na čvrste temelje tradicije i poštovanja narodne prošlosti i dobro shvaća, da narod nije samo neki materijalni pojam, naime skup živih ljudi na našoj grudi, nego da je narod zajednica živih i mrtvih generacija, da je narodna kultura sinteza stvaranja žive generacije, i svega onoga što su stvorili oni, koji su doprinijeli prije nas udio hrvatskoj kulturi i time postali pozitivni fakto~ri u narodnom životu. Svijesni smo činjenice, da u svakom organizmu, pa tako i narodnom postoje sile, koje su pozitivne i aktivne, koje su centripetalne I rade i nastoje oko jačanja narodne zajednice, dok s druge strane postoje i negativne sile, koje razaraju i slabe narodnu snagu, centriiugalne sile. Omjer ovih snaga i smjernica se mijenja. Te su sile stalno u pokreta. Zato, kad okrećemo svoje poglede prema generaciji, koja

je svoje poglede, planove i zanose crpila neposredno iz događaja kao što je na pr. rakovačka tragedija, činimo to u uvjerenju, da je u to vrijeme u našem narodnom organizmu prevladavalo pozitivno i da sn tada centripetalne sile došle osobito do izražaja. To se ponovilo dalje i kasnije u par snažnih zamaha. U tom naponu svih zdravih, pozitivnih i konstruktivnih nacionalnih snaga zauziralje važno mjesto omladina, koja odbacuje naprednjački kozmopolitizam, koji vodi do anaclonalnosti. Ona odbacuje t.zv. »politički realizam«, kojeg se odrekao i sara Masaryk, kad je 1918. godine ne na temelju kakovog prirodnog nego baš na temelju historijskog prava, koje je on prije u ime realizma tako oštro pobijao, tražio i dobio za ČehoSlovačku teritorij nekadašnje češke krune, na kojemu stanuju na pr. milijuni Nijemaca. Odbacujemo taj realizam, pa dolazio od čeha Masaryka ili Slovenca Kreka, jer on u praksi, osobito u našoj krutoj i teškoj stvarnosti, dovodi do oportunizma, karijerizma i trgovanja sa narodnim idealima. Živi su nam primjer i vječna opomena mnogi I mnogi od tako zvane predratne omladine. Da li je dakle čudo, da m» najmlađi nalazimo više razumijevanja kod naše starije inteligencije i kod onih, koji stoje pod direktnim utjecajem njihove ideologije i njihovih pogleda

na naš narodni položaj i na naše zadatke i ciljeve? Zar je čudo, da smo već u svojim dušama izgradili i dobrim dijelom formulirali poglede jedne nove generacije hrvatske omladine. Taj novi duh obuhvata jednakom ljubavi kulturne, socijalne i političke poglede. Svakome od tih elemenata u narodnom životu treba dati pravo mjesto, sve ih treba dovesti u ravnotežu izbjegavajući cijepanje. Samo onaj tko sa ist ! m oduševljenjem, zanosom i požrtvovnošću ustaje na obranu naših nacionalnih prava, na obranu naših kulturnih tradicija, na obranu socijalno zapostavljenih slojeva našega naroda, samo onaj kojemu su preče te vrijednosti od svih stranačkih i klikaških interesa može biti pravi, suvremeni nacionalni akademičar i vrijedan član mlade hrvatske generacije, koja je svijesna svoje zadaće i koja želi na temelju iskustva naših starijih izgrađivati bolju i sretniju budućnost našega ispaćenog, često puta nesretnog ali snažnog, junačkog i kulturnog naroda. Tko tako ne misli, na krivom je putu ili kako je već 1870. kazao Kvaternlk »tkogodjer ne zastupa potpunoma to stanovište ili zastupa protivno stanovište, taj ne može biti za nas i taj ne može biti s nama. Taj mora biti protiv nama i mi moramo biti proti njemu«.

Tko radi protiv studentskih interesa?

U današnje doba, kada stotine i stotine gladnih i oskudnih studenata očekuje pomoć, da bi mogli bar nekako dovršiti svoje studije, javljaju se ljudi, koji u bojazni, da im tkogod ne preuzme »reprezentaciju«, ometaju svim sredstvima dobrotvornu akciju sveučilišnih klubova. Ometaju akciju kojoj je svrha pomaganje siromašnih kolega u pogledu prehrane. Kako je poznato, povelo je dvadeset 'akademskih klubova sa svih fakulteta veliku dobrotvornu akciju za osnutak Studentske Zaklade Hrvatske Akademske Menze, kojom bi se omogućila siromašnim studentima hrana uz znatan popust, a onim najsiromašnijim i besplatno. Akcija je povedena prosto iz razloga, što je danas toliko mnogo onih koji trebaju hitnu pomoć, a tako malo pomoći od onih koji bi je trebali pružiti! Ova plemenita akcija klubova sa svih fakulteta naišla je na lijep prijem kod naše javnosti ali se najednom javlja »Jugoslovensko Aka-

demsko Potporno i Reprezentativno Udruženje Univerziteta u Zagrebu«, koje je htjelo na svaki način omesti veliku priredbu u Zboru, prihodi koje su trebali udariti temelj Zakladi. Najprije podnosi J. A. P. R. U. tužbu Rektoratu i traže zabranu ove priredbe, jer da jedino njima pripada pravo priređivanja »Plesa Akademičara«, i »reprezentiranja Univerziteta«, te poduzimanje dobrotvornih akcija! Pri tom su se često pozivali na »Uredbu o Udruženjima«! Akademski senat odbio Je njihovu tužbu kao neosnovanu i to iz razloga, da priređivački klubovi nisu nigdje na oglasima plesa stavili, da ie to »reprezentativna priredba«, a s druge' strane Akademski Senat posve ispravno primjećuje, da je akcija prešla granice Sveučilišta, jer se među priređivačima nalaze i tri akademska kluba izvan Sveučilišta. Tu su gospođa oko J. A. P. R. U. znala da postoji Uredba i pozivala su se na nju izjavljujući, da klubovi nemaju pravo davanja pomoći svojim ciano-

vima. Zar je to razlog, da se ometa akcija, koja ide za poboljšanjem očajnog položaja studenata? Ali i to pozivanje na Uredbu nije na mjestu, jer Uredba ne zabranjuje društvima da dijele potpore članovima. A isto tako Uredba nigdje ne zabranjuje, da jedno društvo u zajednici s ostalim klubovima povede ovakovu dobrotvornu akciju. Mi to čak smatramo za dužnost svakog društva. Sad je J. A. P. R. U. upozoravalo gospodu profesore u Senatu na propise Uredbe, ali zar je to isto udruženje vodilo računa o Uredbi kad je vodilo akciju i podiglo graju iznoseći smiješne zahtjeve o otstupu gasp. Rektora, a sve to iz političkih razloga. Pitamo ih sada na temelju čega hoće oni da postanu neki forum, koji će mjeriti da li je netko više ili manje nacionalan ili to uopće nije? Ne ćemo inače ovdje da iznosimo sva njihova djela, kojim pobijaju svoje riječi. Kad im nije pak uspio korak kod akademskih vlasti, pošli su i da-