Arhiv UNS — Stari listovi — Najstariji

POZOR

, ) Narod bez narodnosti jest tielo bez kosti. N Dr. Lj. Gaj. J ■ a današnji dan prije petdeset godina zapali prvu luč novoga života hrvatskoga naroda genijalni mladič dr. Ljudevit Gaj u svojoj dvadeset i petoj godini. Okružen od njekolicine mladih uznesenih ljudi, uznemirivao e ve( < рг Јј е toga kroz dvie tri godine obumiie starije ljude, koji su se samo čudili tomu, što si sve mladost poželiti može. Magjari prieČiše izdavr| a j e ma kakvih hrvatskih novina, ali mladi Gaj stupi pred kralja Franju 1., a kralj odsúdi i izreče ove znamenite rieči: „Kad Mngjarl ш novine Izdavati, zašto nebi ta slobodno bilo i Hrvatom 66 . Tako dozvolom kraljevom izda Gaj 6. siečnja 1835. prve nov j ne hrvatske i „Danicu“. Kao zadahnut višim duhom odmah pozva u slogu sva četiri slavenska plemena na jugu, Slovence, Bugare, Srbe i Hrva a milim pogledom ogleda se ina drugi suplemeni nam slavenski sviet. Čarobna rieč njegova da hrvatski narod ima svoj krasni Bo| om p Hn i jezik, koji govore i tolika srodna bratska plemena, koja kad svojim jezikom pozdravi i u ljubavi zagrli, procvasti če snaga svih njih H vata? g r h a , Slovenaca i Bugara. Ova misao lietala je poput valjajučega se plamena kroz gradove i sela, razpaljivala srca naroda, padala po vjeČno|, -akonii prirode na srce naroda - od srdca k srdcu i ulila u sav narod jednu oživljujucu misao slavensku, iz koje se rodila nova Hrvat ш Pogledom u prošlost mlada četa nije tražila poput razmišljaju .р, s taraca uspjehe nastojanja u mukotrpnom životu otaca naših. Oni se sokole hrabrostju djedova, a u junačkih djelih njihovih nalaze snagu svog-, naroda, iz kojih crpe nadu za bolju budućnost. Prosvjetna tama prošlih vjekova nečini ш klonuti pero iz ruku. Sam Dubrovnik kao slovinská /л р IШ v idi im se u prošlih vjekovih kao sunce, koje svietijaše svim Slajl№ ШШ № ILc s * Ш ш- 1 уепош ua jugu. ,> ~ ♦ • м ГЗРГГ .. . ... , j A kada je jedan grad to satvorio, što če istom učiniti cieli narojd, što če učiniti sva četiri plemena na sTa venskom jugu u slozi s pomoćju božjom. Ove idee davale su divnu moč svira govorom Ljudevita Gaja. ‘dpi naši u pogansko doba vjerovahu, da je Bog njihov svakim pogledom svojim jednu zviezdu stvorio. Uprav je tako svaka rieč Gajeva osvajala srca i Činila od njih sveta plamteča i neugasiva ognjišta ljubavi domovinske. Mladež hrvatska do te dobe uz obumiruče hrvatsko plemstvo bez ideala bude nadahnuta i osvojena za viši idealni sviet. Svećenstvo kao zakovano u okove latinštine, progleda kroz vjekove prošle do apoštola slavenskih Ci da i Metoda. Mladež i svećenstvo pronesoše nove idee i u najskrajnje zakutke zemlje i naroda. Slavonija počimlje se jedinstvena osjećati s Hrvitskom. Dalmacija kao „koljevka kraljevstva hrvatskoga“ uzme se sjećati stare svoje slave i pristupa u kolo ilirsko preko najboljih svojih sinova. Prije prezrena masa puka hrvatskoga sada je svetište, u kojem se jedinom čisto i neoskvrnjeno sačuvao jezik otaca naših, u puku sačuvaše se tradicije otaca naših pjesmom i pričom ukrašene uzvelicujuće djela otaca naših, sa usta naroda crpi knjiga hrvatska jezik i popunjuje pisane uspomene, u . samom narodu jest „ona silna moć, ká će svladat sve jednoč“. Za slogu s Hrvati uzpale se susjedni Slovenci i nastanu sveze izmed obadva plemena nježne i krasne, kakovih nevidješe otci naši u svih prošlih vjekovih. Izmed Srba i Hrvata uhvati ona vjera koren, da ju jedan narod, u toj vjeri traži se spas, u toj vjeri jeste nada u bolju budućnost. Ova vjera nije nova, nju su naslućivali naši pjesnici prošlih vjekova, nju su učili i prije naši gramatici, ali sada nije to slutnja, nije nauka, već je vjera živa, koja je sama kadra dovesti narod k spasu. Pogledi iz Zagreba u slavenski sviet predahnuti od udivljenja za veličinu slavenskoga svieta podaju preporoditeljem našim divnu snagu da svladaju neizrecive neprilike. Sveze s plemenom češkim bivaju toli iskrene i bratske, da Cesi pristupaju u družbu hrvatsku, a Hrvati uče jezik češki. Zagreb postaje zanimivim i važnim u slavenskom svietu, a kao na uzkrisitelja novoga narodnoga života uprte su nanj oči svega naroda hrvatskoga. Kao propovjednik sloge steče si prvenstvo izmed svih gradova hrvatskih, srbskih, slovenskih i bugarskih. Prvi dah života novoga narodnoga kojim nadahnu Ljudevit Gaj svoj narod, kada već u prvom proglasju pozivlje u slogu srodna plemena, taj prvi Bogom dani glas kroz ovo petdeset godina vodio je narod hrvatski i sprovodio ga kao glasnik "boljU budućnosti. Kao što kod velike rieke gdje biju,jalovi jpjedmi i u obalu, a opet svih njih oblada glavna struja rieke, tako i u svakdanjem životu naroda hrvatskoga i srbskoga, a i slovenskoga i političke težnje i ‘ nastojanja razilaze se kadgod na protivne obale, ali sve će se te kadgod i burne i valovite prikaze napokon rasprskati, pak če poteći u glavnu struju velike narodne ideje, kako nam ju je genij naroda našega oglasio preko Ljudevita Gaja 6. siečnja 1835.

POZOR Ulazi svaki dan osim nedjelje i blagdana na cielom arku. Cielia mu je: u Zagrebu na četvrt godino . . 3 tor. 50 ne. tomu se u kuću Šalje 4 п " » з poštom u tuzemstvo 4 „ ou „ s poštom u inozemstvo .... 5 n 50 „ Predplatu prima uprava u Preradovićevoj ulici br. 8. ITredničtvo nalazi se u Preradovićevoj ulici broj 8. kuća dioničke tiskare. Listove nafrankirane neprima ni uredničtvo ni uprava. Eukopisi navraćaju sa.

Бг. 4,

6. siečanj Mdine 1835.

U Zagrebu, u uv rak 6 sie6n ja.

OGLASE prima uprava „ťozora“, a plaća sa 6 uvi. za 1 petit redak prostora, 30 novćića za svaku uvrstbinu biljegpVine. Veći oglasi dobivaju popustbinu, i to: na bieloj strani 26% na pol strane 20 / 0 na čotvrt strane 10% Istu popustbinu dobivaju i manji oglasi, ako se više nego tri puta uvrstiti imaju. Izvanjske oglase primaju odpravnićtva: Hasenstein i Vogler u Beču, Pragu, Budimpešti, kao takodjer u glavnih gradovih Njemačke Švicarske, A. Oppelik u Beću, Haube i drug u Beču i Frankfurtu, Rotter & Oomp. u Beču. Za prevadjanje oglasa u hrvatski jezik plaća se posebna pristojba.

1835.