Arhiv UNS — Stari listovi — Najstariji

Biva, nije g. Eiočić smetao da se prirede- zadušnice, nije se u ničemu opriječivao, nije ni jednim činom uskratio poštovanje prema velikom pokojniku M. Klaiću. nego se oprò* jednoj stvarci, o kojoj je mislio da ne odgovara crkvenom propisu, a naš dopisnik, u onom času planuo, i misleći da je u pravu, napao ga. Sve je to bilo poslije istomačeno. Po ovom dakle, nebi »Jedinstvo« bilo nedoslijedno pranja Biočiću sada, ama još pred dvije godine dana, i »X. L.« nas je onda imao napasti, da mu je do stvari i došlijednosti. Ali nas nije napao s toga, što je valjda cijenio da je Biocić pravaš, kad ga napalo »Jeninstvo«. Istina, znamo po iskustvu da je »X. L.« uvijek doslijedan prema osobama, a je li prema istini i moralu, to će znati njegovi čitaoci. On n. pr. kad napada jednu osobu, nikad napadaj neće ispraviti i üblažiti ni onda, kad dozna i kad mu sé dokaže da je napadao nepravedno, ako se slučajno ta osoba ne popravaši. On je u tome tako doslijedan, da ne zazire od nikakovih sredstava. Ako mi ne radimo tako, već ako napadnutim, pa bili ili ne bili narodnjaci, dademo zadovoljštinu kad ju zaslužuju, dopuštamo da nam se reče da smo nedoslijedni, ama prema osobama, ne prema istini i moralu. Mi smo znali napasti Biočića, kaon. p. i popa Matešana, ali smo i ovom drugom, kao i prvom dali zadovoljštinu, da se ne ogriješimo o savijest. Znali smo n. pr. napasti i Presv. biskupa Xakiéa, bez ; ikakova obzira da se on uvijek najlaskavije izražava o našem uredniku i bilo nam je žao baš s toga da ga napadnemo, al smo ga napali kad mišlj asino da je kriv. Poslije, čim nam bješe pruženi protivni dokazi, prvi povukosmo napadaje. Badi li i je li i, kad ovako radio »Xar. List« ? Za to je on jako doslijedan, a je li i jako moralan nek sude drugi. Došlijednost je pohvalna, kad otsijeva u istini i pravici ; inače je odurna kad se okreče u obruču strancarstva i mržnje. To već i nije došli jednost ; to je Ravašolizam. U ostalom »X. Listu« možemo čestitati da zastupa »pravednu stvar u Kaštelima«. U Sućurcu n. pr. zastupa libro jednoga advokata za to, što je pravaš proti biskupu, a u Kaštelima zastupa želje (?)'kako on kaže, cijeloga puka i za potvrdu 1 iznosi općinsku' upravu i crkovinarstvo. Vidi se, koliko se razumije. Dalje ne ćemo. Pitanje parohije može biti važno za ! »X. L.«, kao što su mu za punih 20 godina bila najvažnija premještanja žandarskih poštovogja, samo se čudimo kako može plašiti svijet autonomaskom porodicom Vittori, kao da bi ona, na njeki način, mogla potalijančiti Kaštela. »X. L. « vrlo slabo pozna Kaštelance. Dok su se njegovi ljudi i njihov šef po Zadru šetali. Kaštelane! su u Spljetu glavu zalagali za hrvatstvo. Ipak lijepo je od »X. L.« što ga autonoma ši Vittori bacaju u brigu radi Kaštela, ama kad već govori o doslijednosti ne znamo koju figuru čini prema talijanašima u Zadru. Van Zadra se gospoda junače, a u Zadru, zvanim i pozvanim .... zargjaju im pera, ako su od acala, inače se polome ako su od gušćijega krila. Završujemo, a pošto znamo da će još izaći bar 10 dopisa i 2—3 članka u »X. Listu« radi ove parohije i radi jednog popa, koji (gle drzovitosti !) neće da bude pravaš, već narodnjak, jednom za uvijek kažemo »X. Listu« da mu ne ćemo odgovoriti sve dorile, dok nam ne dokaže, što je izmislio, biva da smo ikada branili u Kašt. Lukšiću jus patronata, jer to je glavno. Glavno je vidjeti jesrto li bili na strani autonomašd Vitturi-a i ako nijesmo za što nam je to podvalio »doslijedni« Nar. List. u članku »o nedoslijcdnosti narodnjaka«. Čitaoci će nam pak oprostiti, ako smo se ovoliko bavili odgovorom, al šta ćemo kad je »glasilo za interese hrvat, naroda« posvetilo dva stupca sitnih slova pitanju jednoga paroha i dalo im ugledno mjesto, i to u formi člahka. Velika su ovo pitanja, more ljudi !

Hrvatski sabor.

Na 29 o. m. otvorio se sabor na obični način ; pošto je pročitano ručno pismo Nj. V. odmah se izabrala deputacija, da doprati u sabor bana. U deputaciju su izabrali i četiri opozieionalca, gg; M. Derenčina, D.ra Amruša i pl. Kiepacha i D.ra M. Starčevića, ali ovi ostadoše na svom mjestu, ne želeći da čine »svijetlomu« podvorenja. Upada u oči, da je većina birala u deputaciju dva

katolička, a dva pravoslavna biskupa, ali ne htjede nadbiskupa Bosilovića. Time mu se htjela »osvetiti«, aT time je najbolje dokazala da ona mrzi nadbiskupa, za što će imati svojih razloga, koji su nadbiskupu na diku. I još ima neke čeljadi, pa sumnjiče Posilovićev patriotizam ! Kad je ban dopraćen u sabor , pozdravljen je samo od svojih »viernih« i od d.ra Mile Sta rčevića. Za tim su zastupnici, po običaju, otišli u crkvu. Listovi kritikuju kraljev otpis, kojim je otvoren sabor. Za taj odpis odgovorni su ban i ministar Banfj; U njemu ne ima jedne tople riječi za Hrvatsku, niti i jednom riječju označuje program saborskoga djelovanja. ❖ Drugi dan saborisanja birali su se razni otsjeci. Prikazano je sedam utuka, proti izboru sedmorice zastupnika, od kojih šest ih pripada opoziciji. Hoće li većina sye ove izbore uništiti, ne znamo, ali nas nebi iznedadilo. U ostalom smješan je fakt, sam po sebi, da je u Hrvatskoj s onim sustavom i izbornim aparatom moguće, da i jedan zastupnik opozicije bude izabran nezakonito.

Sastanak u Ljubljani.

Prošle nedjelje bješe sastanak hrvatskih i slovenskih sastupnika Istre i Slovenije u Ljubljani : Laginja, zapriječen, opravdao je svoju odsutnost, dok je od naših poslanika bio vitez Vuković, naročito rnoljen da dogje da bi on, pošto se bavio dulje u Beču, na želju naše sveze, izvijestio o prilikama zadnjeg doba, kako piše »Slav. Narod«, ' što nam je dužnost pripomenuti, kad već »Narodni List« raspituje za što u Beču gosp. Vuković tako rado stoji. Na sastanku su dakle bili Berks, Coronini, dr. Ferjančić, dr. Gregorčič, dr. Gregorec, dr. Krek, Kušar, Pfeifer, Pogačnik, Povše, Eobič, Spinčicj Suklje, dr. Susteršić, vit. Vuković i dr. Žitnik, te vit. Nabergoj. Jednoglasno je riješeno; da se neporušena očuva sadanja parlamentarna većina ida će joj poslanici ostati vijerni, dok ona bude vijerna načelima adresnoga nacrta. Osugjuju opstrukciju i protive se za sad svakoj promjeni vlade, koja bi išla za tim, da sé koristi udruženim opslrukcipnističkim strankama. Zalntfjp.v/iju da se celjsko pitanju što* prije riješi | ria'pravedan način, osugjuju sustav na primorju, obvezom da će sve raditi a da se promijeni u korist Hrvata i Slovenaca; glede promjene zemaljskog poglavice u Koruškoj traže, da dogje muž pravedan, sklon i Slovencima kao i Nijemcima, Vladu, koja se nebi odazvala svim ovim zahtijevima, skupljeni poslanici izjaviše, da nebi mogli nikako podupirati.

Iz listova.

~N arodni Listy apsolutno se opiru da bi u isto doba raspravljali sabori Češki i Moravski: o narodnosnom zakonu. Badeni mora najprije nastojati da u Moravskom saboru budu, po pravu, dostojno zastupani Cesi, jer inače ne ima konačnoga sporazuma. „Novo, je Trenija“ se raduje, što je Europi s Rusijom pošlo za rukom spasiti Grčku od sramote da ustupi Turskoj Tesaliju, ali poručuje drugima na Balkanu, da je strpljivost znak u kojem se pobjegjuje. —• Isti list kaže, kako su Rusija i Francuska složne, a posjet Goluhovskog u Parizu da znači e su i u Beču jednakog mišljenja, glede istočnog pitanja kao i u .Retrògrada. Allgemeine Zeitung nazivlje poezijom poznati članak »Quarterly Review«-a glede diobe Turske. Austrijski i ruski car, veli inonakovski list, sporazumni su u tome da postupaju složno na Balkanu u smislu mira. a kad im se pridružila Francuska mir je obezbijegjen. Vijesti iz naroda.

Pišu nam iz Zadra: Vi ste više puta u cijenjenom Vašem listu spočitnuli ovamošnjim Hrvatima da su sveosve apatični i mlaki. To je nepobitna istina ; istina, koja bi nam morala otvoriti oči i učiniti da s našim pasivnim ponašanjem vrlo štetujemo koliko našemu ugledu, toliko hrvatsko ideji u ovom otugjenom gradu. Da nijcsmo ovako nehajni i hladnokrvni za hrvatstvo, da bi imali malko više otačbeničkog žara, mi bi mogli činiti glogjati tvrdu kost ovamošnjim fanatizovanim talijanašima i činom im dokazati, da moraju s nama računati da nas ima. Zbilja g. ureduiče, ima nas dosta. Osobito ima nas mladeži, koja bi mogla praviti čudesa otažbeništva i dati jači impuls hrvatskoj, ideji u ovom mjestu, ali nemamo čovjeka, koji bi.se znao ili htjeo zauzeti vodstva. Boje se možda mnogi prigovora, dosa-

gjivauja, napadanja, kleveteifja ? Ali da su se tako bojali, olii, koji su Split oslobodili, bi li se bilo kada došlo do njegovog oslobodjenja ? Hoće se borbe, ljute borbe, i to konsekutivne, permanentne, a ne čekati dan dva prije kakva izbora da se tek tada sjetimo da smo Hrvati. (Gosp. dopisnik ište vogju. A što će vogja ako ga nebi slušali i ako nebi imao listove na raspoloženju, a takom vogji nebi se poklonili ni g. don Jure ni g. don Ive, dok n. pr. idiagji nebi mogli ni smišljeti narodnjaka. Mogli bi o tome, baš u pitanju Zadra, pričati lijepili stvaraca. Vogja se u ostalom ne bira, veći sam postaje i sam se nameće svojim djelima, ali djelima, a ne Reljinim ko. raedijama, afua pošlijetku, šta će vogja, gdje nema 'vojske,! dok u politici borba daje vojnika? Daklefnajprije nek »N. L.« i »K. D.« stvaraju vojnike, novu borbu i novi ambient a za vogju jl najlakše. Dà su ti listovi do sada vršili svoju dužnost, ne vogju, ama bi imali u Zadru i načelnika Hrvata. Ali njima je Zadar bio I uvijek grad koji za njih ne postoji«. Uf,)t ■ 'I Pišu nam izllakarskc. Slijedimo o izborima ; Od 11. crkovinarstvft, koje spominje dopis »N. L.« 10 ih se-odbilo jer pravaška, a primilo ono grada Makarske, jer ša rov ito ! Odbijeni su glasovi; Crkavft, jer crkve bijesu družbe ni društva, pak za iste nema tko da glasuje po §. J 7, L P. Obćinskoga i na temelju raznih ministarski odluka. Kad taj razlog nebi dostatan bio, moralo bi se ipak svakako priznati da se imalo potražiti u ispravnom postupku, neka bude naznačeno zastupstvo Crkavah, jer je u tom smislu u više navrata razsudilo Upravno, Sudište. Za neka Crkovinarstva prikazali su se sami župnici dotičnih seift bez • opravdati, zastupstvo, te nemogući njihove pojedine osobe zastupati Crkovinarstvo, koje sastoji od više, osoba, glasovi bijahu odbijeni. Nije se ni, dokazalo da ova erkovinarstva imadu zakonito odobrenih Pravilnika, a slučajne izjave Naredbeništva (spomenute u dopisu) nebi mogle naravno zamijeniti ustanove zakona. Kad bi ,ge i priznalo da crkve, kao druga moralna bića ili tiela, mogu vršiti pravo glasovanja preko nadjpžuih zastupstvah, naime preko Crkovinarstva, koji upravljaju crkovnim dobrim i koji plaćaju zaista porez, ipak one nebi nipošto mogle biti zastupane od samoga župnika (kako se dogodilo pri našem glasovanju i kako . su zahtijevali pravaši.) U tom slučaju Crkovinarstvo i Crkve sačinjavali bi jednu samu tvrdku, koja nebi mogla nikako imati dva glasa.-« ■ > - • i 1 I Pišu na iz \ rhgorea : Nakon jedne godine i pò boravka megju nami, danas odijeli se od nas opće lijjbljeni gospodin plemić Ivan Grisogano c. k. lo rezu i preglednik, sad novoimenovani prijavile za Ston. Sinoć od svega činovništva i svira odličnijega mješćanstva i općinskog zastuplt r a bi mu priregjena oprosna večera, te je bil divota vidjeti tako odlično društvo, bez rali ce mišljenja, sve u jednoj bratskoj skupini«) r svak bez razlike stranaka štovao je i ljubili;. Grisogana, kako je to pri lijepoj nazdravi® rjemu u čast izrekao vic. župnik Tonkovil Danas prSollasku bi ispraćen uz pucnjavu mužara od svega, mješćanstva i sve braće činovnika!tako da se svak, bez razlike stališa, natjecaoltla ga na odlasku pozdravi, stisne mu prijleljsku desnicu, da mu još jednom doviknÄ S Bogom naš mili, pravi i čestiti plemići! Pišu iiaufiz Zadra: U nedjelju 8 o. m. spravljamo se mi hrvatska mladež na izlet u Senj. Sve št®e vigjenijega i probranijega izmegju nas toie će se izletu pridružiti. Nekolicina će ih Instati] mi ne s kakvih obzira, već s toga, štulne mćgu radi važnih uzroka ostaviti svoje iodova Dosele se upisalo do 60 izletnika, a nema sumnje da ‘ će ih se do dana izleta još ikupiti, à možda i prekoračiti, stotinu. Kadjfažife da se je za ovaj izlet zauzela safiiaraß&<*ft, nuda, vjerujte da se i ovamo počelo nešto raditi (milo nam je). Pišu mm iz Zadra : Danas tamani proš6 »Širokom uli mi« i iia moje ne malo iznenagjénje nijesan više opazio onih »plakata« sa onim izgrgjen m napisima, o kojima sam Vam prozborio u redzadnjem mome pisamcu. Da ih ne bude lao gosp. Feoli odstraniti, iza kako je pro itao-4 »Jedinstvo« ? Moguće. Nu ni gosp. Feoli, ni svi općinski komesari ne će odstraniti«! u -godinu dana sve one jezične grdosije, što se pomaljaju od dana do dana na udirljenje gragjana i inostranaca, a na sve višu slivu talijanskog karaktera Zadra. Kada spio pri ovome, a čudimo se kako to Kat. Dal (ni »Narodni List« UrJ nikada s par liječi da žigoše ono ružno i nemoralno mrčenj > sa , svakovrsnim rječetinama zidove od kudi. Ni u istoj Sodomi. mislimo, ne će se bil dalo ovakovim ružnim, da ne rečemo drug i načinom njuška svojim zvjerskim pohota; a. Na svakom zidu, n.a kom ti oko stane, A onaj ukragjeni i 040, koji će im prije ili kisnijc prisjesti i na nos iskočiti,

što vidiš ? u kubitalnim slovima, napisane riječi c m a, da ne kažem o još raznijim izrazima i ogavnijim pornografičnim narisima. I to tako stoji ne od dami ili sedmica, da li od mjeseca i mjeseca, a da općinskim redarstvenim organima nije nikad palo na um, da. one gnusobe odstrane. Nu mi smo stalni da se ne će nikada ni odstraniti, i da će naše riječi ostati glas vapijući u pustinji, jer tko što ima. ono i daje. pa su taman oni izrazi, kako je jedna visoka ličnost kazala il vero barometro detta cottura e della moralità. A o moralnosti Zadra znali bi Vam mnogo pripovjedati neke škribe, što se kupe oko Dalmate« i »Trkaća«. Pišu nam iz Zadra: Jučer su se ovamo zatvorile sve srednje i pučke učionice. Dok se kod talijanske pučke učionice nije ove godine obavila nikakova svečanost, ni držali konačni ispiti, na što se Dalmata i Trkač jako srde. to se je kod hrvatske nasuprot sve učinilo i obavilo. Iza svečane službe Božje, koja se držala u crkvi sv. Mihovila, držali su se konačni ispiti. K istima su nazočovali mnogi od roditelja djeco i dosta od ostaloga gragjanstva, te su koliko jedni, toliko drugi ostali vrlo ugodno izncnagjeni i udivljeni u.tačnostr® i vještini odgovora učenika i učenica na” pojedine stavljene im upite. (Primili smo od istoga dopisnika opširniji dopis ob ovim ispitima, pa ćemo ga objelodaniti u idućem broju. Ur.). Pišu nam iz Šibenika: Šime Gulin iz Lozovea aktivni vojnik 22 regimente, danas bi od vojničke straže odveden u Zadar. Razpitasmo, sto je u stvari i doznasmo: Gulin doznao da regimenta odlazi iz Drniša preko Knina, Vrlike, Sinja, Splita n Zadar. Nije imao užase ni novčića za popudbinu. Sjetio se da ima kod svog bivšeg gospodara nešto novaca, i ode da ili pridigne. Na povratku svrati se k svojim, gdje nešto pojede, a zatim zaspe. Ukućani nepoznajuć strogosti vojničkog zakona, ostaviše ga na miru. Kad se probudi, sjeti se da mu je vrijeme dopusta prošlo. Pred strahom vojničke kazne, a opet kažu pati u glavi, pobjegne ? ! Od oružnika bi uhvaćen i dopraćen u Šibenik, a danas u Zadar. Znatno što kukavca čeka, ali bi zamolili vojničku vlast, da prije neg mu odmjeri, obazre se na njegovu bolest i naivnost, al osobito ua bolest. Pišu nam iz Vrpoljca : Prekjučer t. j. 27 rujna utopila se je svojevoljno u lokvi na Vmiljeu Ana Landeka,^ ijeua.od 19 godina. Uzrok je nepoznat. Pišu nam iz Trsta : G. Lorini, pošto je u službene svrhe obišao Istru i kvarnerske otoke, povratio se je u Trst. Kako čujemo nastajućeg mjeseca proputovat će Dalmaciju. Njegovim nastojanjem riješenje spužvarskog pitanja primiče se kraju. Pišu nam iz Kaštela Lukšića; Na odgovor »N. Listu« zabilježite ovo; Devet je godina da ovom župom upravlja m, p. Bio- • čić, a nikad proti njemu nikakove tužbe kod vlasti, pa ni crkovnih, U sjednici op, '-vijeća, prošlog prosinca, vijeće sf>, jednoglasno, pohvalno izrazilo o g. Biočiću i baš, radi glasova glede pok. Klaića, dalo mu zadovoljstvo i priznanje. Sto se tiče utoka proti njegovom imenovanju, potpisi su se kupili ne proti imenovanju. nego jm patronatu. Tako su se izrazili i g. načelnik Biliskov i presjednik Šitin pred svjedocima; a pri ustoličenju m. p. Piraka g. načelnik Biliskov nazdravljajući Piraku poželio je i Biočiću njegovo brzo ustoličenje. Ne vjerujemo dakle, da je op. uprava prikazala utok proti njemu. Ovako stvari stoje čestiti i skladni g. Novače. Do malo dana eto nas k vami u posjetu. Držte nam se dobro, vele nas ištete po novinama, a u novinara ćete nas i naći. Pišu nam s Lastova : Primićete dva ispravka (Primismo za idući broj.) U jednom se kaže, da djeca uče i da nijesu dana učiteljima 44 mjesto 4 praznika, a u drugom da je općinski ured uvijek otvoren. Glede učenja dječijeg učiteljima je Bog pomogo, što se, na žalost, razbolio vitez Peričić ; a svak zna da smo rekli 44 mjesto 4 jer se posudara rima u brojkama, al’ ako nijesu imali 44 praznika jesu bar 24. Svakako molimo g. g. učitelje, da ne mlate djecu. Baš onaj dan kad je došlo »Jedinstvo« tako je izmlaćen jedan učenik, o čijem ocu misle da je Vaš dopisnik, da je stvar predana sudu, a i prije je sud kažnjavao učitelja radi batina. Batine učitelja i crno libro oca Rodriga, nami naopako ! Da je općina po cijeli dan otvorena, kako je zapovidio čaća načelnik sinu tajniku, poslaćete nam 50 brojeva, Razdijelićemo ih, nek svak vidi kako istinu govore gdje ih svak čuje i kako tek imadu biti istiniti u općini, gdje ih niko ne čuje, Moljmo, pa pošlijetku, da sin tajnik pp potpisuje akte na mjesto oca načelnika a slobodno im da nas narodnjake grde kako hoće i koliko im drago, kad pn ipak pjevaju pjesmu veselicu LastovsM narod ujaci,

Iz Prazillca šalje nam g - M. KoljatićTončić uprav, učitelj ovu zahvalu, na g. Don Iva Vuškovića, župnika : Vašim lijepim darom od 53 razne poučne i zabavne knjige ovoj učionskoj knjižnici, učiniste trajnu uspomenu jer knjižnicu obogatiste veoma dobrim i raznovrsnim štivom, na čemu vam upraviteljstvo pučke škole izrazuje najdublju svoju zahvalnost. Ugledali se u Vas i drugi!

Domaće vijesti.

Odlikovanje. Aleksandar, kralj Srbije, odlikovao je ordenom sv. Save g. Ch. Loiseau, Francuza i megju Francuzima najvećeg zagovornika hrvatskih prava. Općinska knjižica. U Dubrovniku se osnovala općinska knjižica, a ista će se po svim znacima, obogatiti mnoštvom raznih djela. I naša vlada .darovala je knjižici, dva sanduka raznovrsnih knjiga, Natliua Slavjanska. Doznajemo. da će društvo Nadine Slavjanske opet doći na naš jug ; s toga javljamo, da je ovo društvo, pod sekretarstvom jednoga Magjara, ovih dana u Aradu pjevalo pred spomenikom magjarskih j»i«ka i na isti spomenik položilo vijenac. Ovajl spomenik podigli su Magjari onim vojsI kovogjama iz 1348. koji su najviše gonili Hrvate i Srbe, megju kojima je i poznati generò Damjanović, koji je prijetio da će sve Srbe po vješati, ako se ne predadu Magjarima. Arpad. Radi »nesretne« posjete riječkih Arpadovaca u Zadru i onih računa glede diletantske predstave, došlo je do take osvete, da je u putu senzacionalan proces. Već je 1 7 članova društva tuženo riječkom drž. odvjetništvu, a Dalmata ni da bi jedne riječi. Baš je kolegijalan ! Žandari mal' a malo postaće školski nadzornici i nein nam to bilo žao, samo kada bi i mi imali jednoga Gogolja, da nam napiše »Revizora«. Kako nam pišu iz Boka tamo su žandari u dva sela ispitivali seljake, što’im djeca uče u školi i što pjevaju, a slučajno u tim školama učitelji su Hrvati. Pravi Dalmatinac čujemo da već kašlje. a blagajnik zadarske općine je i kazao uzrok: pusta sušica! Tako mu je kratak vijek; još malo brojeva, pa će ga- nestati, a grehota, prava grehota. Tà, po gotovu mogli bi ga i Hrvati pomoći kojom cvancikom, onako tek da i dalje živi za svjedožbu »morala, skladnosti, .i poštenja« 1 ; stranke od kulture. S »Pravim i,Dalmatincem « im se dogodila ona stara, da»..,,: :tft niko ne obruči, dok se sara ne obručiš.' Usulosni glasovi. Izvješćem šum da-se. 1 ovih dana sastalo njekoliko radikalnih Srba u N. Sadu. te se razgovarahu o prilikama srpsko-hrvatskim. Nakon oduljeg razgovora zaključaše, da bi i Srbi morali svom snagom podupirati pravedne želje Hrvata, pa i sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Oni još odlučiše pozvati i širji zbor, te ako bude moguće (a moglo bi biti, jer su to važniji faktori stranke) prema ovim željama udesiti i pravac »Zastave». »N. Listu« na cieli mu članak o srpskom zboru u Spljptu odgovaramo, da mu se snijeva o svemu, gdje se dodire narodnjaka, Dogata ostavština. Javili sino da je n Padovi umro bez naslijednika mijioner Matiazza i da bi mu se mogao naći koji naslijednik u Dalmaciji. U toliko sad i padovanski list j Eugenen ne isključuje mogućnost, da je, pokojnik porijeklom iz Cauteli VUtnri, jer da se i sam hvalio, Castell Vitturi, to je naš Kaštel Lukšić, a čujemo da su se njeki prijavili s potrebnim spisima. Novi list. Javlja se, kako se namjerava u Zagrebu pokrenuti njeki novi list, pod uredništvom poznatoga dr. Spevca, čiji bi bio program: raditi za magjarone i napadati cijelo hrvatsko svećenstvo. Na novom listu, kaže se. da će raditi g.g. Zajčić i Polić, bivši urednici »Naroda», pa se nadodaje nekim načinom tenđecioznim, da će uz ovu družbu pristati i g. S. M. Pjerotić, saradnik »Jedinstva«. Što se tiče g.g. Zajčića i Polića oni su davno odjurili u magjaronski tabor, a pošto s njima. od onoga časa, kad odoše iz Spljeta, nije imala nikakova doticaja ni naša stranka, ni naš list, za iste i ne marimo. Nego, glede g. Pjerotića, o kojemu se misli da je naš saradnik, a reg bi da se i on time zna pohvaliti megju drugovima i da je i to spomenuo onima, kojima je preporučio svoj žurnalistički rad, primjetiti nam je, da je istina, g. S. M. Pjerotić pisao u »Jedinstvu« prije nego je preuzeo uredništvo istoga današnji mu urednik. Ali čim je ovaj došao, uvrstio je Pjerotićeva dva članka o poljodjelstvu, jer ga nije ni poznavao, dok se ne izvjestio o istome. Kad se izvjestio ko je i lahor je taj g. Pjerotić odmah mu je zatvorio stupce lista, a njekoliko već poslanih članaka bacio u koš. Tako je preko dvije godine, da g. S. IM. Pijerotić nije u »Jedinstvu« tiskao ni jedne riječi, a značajan našao je za svoje studije o kupam i o uzgoja mjesta u Dalmati, jer je g, 8. M, Pjerotić vrlo kompetentan '% piše opake članke, l Foretto. U »Obzoru svjetlije se od» bor za hodočašće u Foretto, da bi se dotični