Beogradske novine

Izlazi utornikom, četvrtkom i nedjeljom. CIJENA 2 FILIRA.

Broj 12. BEOGRAD, četvrtak 27. januara 1916. GODIŠTE II.

UREBNIŠTVG i UPRAVA: BEOGRAD, ĆUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI ŠAUU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

Rogjen dan cara Wilhelma. Njegovo Veličanstvo Wilhelm II., car Njemaćke, slavi danas svoj pedeset i sedmi rog^en dan. Ovaj dan je svečani dan ne samo za veliki njemacki narod, nego i za sve narode, koji u zajednici sa njemačkim narodom vode ovaj veliki rat. Sa naročitom pak radošću proslavlja se taj dan u AustroLlgarskoj, u kojoj se car Wilhelm, već čitav niz decenija voli i poštuje, ne samo kao prijatelj našeg cara, nego i prijatelj cijele naše drž&ve. Austro-Ugarska je imala malo prijatelja u Evropi. Sa sviju strana okružena tajnirn i javnim neprijateljima, ostala je ona ipak moćna i jaka, i nastavila je da ide putem, koji joj je označila njena historijska misija, jer je znala, da u jednog prijatelja može računati kao u sebe samog, i da njegovu vjernost i odancst ne mogu pokolebati mržnja i intrige neprijatelja. To je Njemačka carevina, čiji sinovi danas prolivaju svoju krv zajedno sa vojnicima Austro - Ugarske, oličena u ličnosti cara Wilhelma II. U Austro-Ugarskoj je svako znao, da će njemački car, kada. kucne čas opasnosti, iskupiti svoju riječ prijateljstva i saveza. I kada su se u prošlim godinama skupljali tamm oblaci na političkom polju, i kada je lzgledalo, da će bujice sa sjeveroistoka i jugoistoka zahvatiti i monarhiju, na Dunavu su bili mirni i sa pouzdanjem su gledali u budućnost, jer se znalo da se u njemački narod i u njemačkog cara može pouzdati i može računati kao i u sebe samog. Ovo je pak povjerenje bilo megjusobno. Jer i Njemačka, nad kojom su stalno lebdele sitničarska zavist Engleske i nepomirljiva osvetoljubivost Francuske, znala je, da u slučaju opasnosti saveznik sa Dunava čvrsto drži uz nju, i da nikakva primamljiva obećanja, ma sa koje strane, ne mogu da pokolebaju savez i vjernost, kao što je bio slučaj sa izdajničkom Italijom. Prvi put je okušan ovaj savez i prijateljstvo na konferenciji u Algezirasu, na kojoj je Njemačka branila svoja prava u Maroku protiv Francuske. Grozničavo stanje, i opšta zategnutost, ispunjavali su tada zrak. Što već ove godine nije došlo do svjetskoga rata treba blagodariti samo tome, žto su neprijatelji Njemačke uviđili, da Njemačka nije sama i da je Austro-Ugarska otvoreno i sa ponosom, sa rukom na maču, stala na stranu svog saveznika. Blagodareći je tada car Wilhelm nazvao Austro-Ugarsku „briljantnim sekundant,om“. Za uslugu je vraćeno uslugom, kada je 1908. godine nad monarhijom lebđela

bura zbog aneksije Bosne i Hercegovine. I ove godine je svjetski rat izbjegnut samo time, što Njemačka nije napustila AustroUgarsku. Prijatelj sa prijatelja, bratza brata, Rusija, Engieska i Francuska, kojima je Italija već davno prišla u tajnosti kao saveznik, svi skupa nisu se osječali dovoljno jaki, da povedu rat protiv centralnih vlasti, protiv ova dva džina, od lcojih je jedan drugom štitio legja, od kojih je jedan za drugog bio spreman, da prolije svoju krv. Tek 1914. godine mislili su oni, da su postigli za čim su težili, i podstakli su Srbiju, da sarajevskim atentatom izazove poraz opštega rata. U tajnosti su se ipak nadali, da će njemački car i da će njemački narod ostaviti u posljeđnjem času bez pomoći prijatelja u opasnosti. Ali oni, čiji je savez osnovan samo na zajedničkoj mržnji, nisu mogli ni znati ni shvatiti, šta to znači: n j e m a č k a v r j e d n o s t, n i b e 1 u n š k a vjernost, Kao jedan čovjek skočiojecio njemački narod. i njemački car nije ni časa časio, da iskupi datu rijcč. I kada je Austro - Ugarska bila primorana, da izvuče svoj mač, zveknuo je i nj emaČki m ać: p o nosn o n j i h d vo j e počinju borbu protiv cijelog svijeta. Ova pjesma o njemačkoj vjernosti danas već podsjeća na pjesmu o starim junaštvima. Ali ipak je potrebno na današhji dan sjetiti se i te pjesme. Kada je car Wilhelm prošle godine slavio svoj rogjen-dan, stajala je njegova vojska i vojska Austro-Ugarske tek na početku pobjedonosnih borbi. Nekoliko neđjelja ranije navalu na šlezkoj granici, i baš u to vrijeme carevog rogjendana, nastavljali su Rusi svoje strašne navale na Karpatima. Neizviesna su tada bila još vremena, a čvrsta i nepokolebiva samo vjera u pobjedu njemačkog i austro-ugarskog vojnika. Danas, kada se opet vraća dan rogjenja cara Wilhclma, sija opet sunce pobjede za njega i njegovog uzvišenog saveznika, cara i kralja Franju Josipa, na svim bojištima. Dva moćna prijatelja, Turska i Bugarska, priključili su se njima, i svuđa gdje se borbe vode viju se pobjedonosno zastave Njemačke i Austro-Ugarske. Ova godina, koju je sada proživio car Wilhelm, donjela je samo pobjedu. Mi se nadamo, da će iduća godina donjeti njemu, i svima uama, mir. To je naša najsvetijaželja zarogjenđan cara Wilhelma, vojničkog cara, koja sigurno i odgovara Njegovim najsvetijim intencijama! Car Wilhelm II. W i 1 h e 1 m, treči car njemačke carevine, koja je krviju i mačem stvorena 1870. godine, rogjen je u Berlinu 27. januara 1859. godine. On je bio najstariji sin tadašnjeg princa Friedricha Wilhelma, koji je 1888. godine sjeo na prijesto pod imenom Friedrich III. Ovom krunisanom čovjeku strpljenja, koji je izrekao jednu od najljepših izreka: „Nauči, da trpiš ne žaleći se !“, bila je dosugjena samo kratka vladavina, i već poslije nekoliko nedjelja iza njegovog stupanja na prijesto, 15. juna 1888. godine, naslijedio ga je kao car Njemačke i kralj Pruske njegov najstariji sin, današnji car Wilhelm II. Moćnom rukom latio se je on žezla i naglasio odrnah prilikom otvaranja Reichstaga, koji je otvoren 25. juna u prisustvu sviju njemačkih kneževa, da će njegova politika stalno težiti za održanjem mira. On nije prekršio datu riječ: i za sve vrijeme njegove duge, sada već skoro tridesetogodišnje vladavine, učinio je sve što su dozvoljavali njegov ponos i ponos i čast njegovog naroda, da se izbjegne i ublaži zategnutost i zaoštrenost izmegju velevlasti. Što se danas ipak svijet nalazi u ratnom požaru, odgovornost za to ne pada na njega i na cara i kralja Franju Josipa, negonaodgovorne državnike Engleske, Francuske i Rusije, koji nisu htjeli mir nego rat, koji su težili za uništenjem Njemačke i Austr o-U g a r s k e. Kada je car Wilhelm uvidio nepomirljivost protivnika, radio je na tome, da se pristupilo pripremama, koje su njemačku vojsku učinile nepobjedivom. Na osnovi, koju dadoše njegov djed car Wilhelm I. i njegovi veliki pomagači, stvorio je on današnju nepobjedivu vojsku njemačke carevine, i osnovao je flotu — j ako još sasma mlađu — koja je svojim djelima začudila svijet. To je sve bio rad za održanje mira, jer i Wilhelm II., isto kao i Franjo Josip I., nisu htjeli da znaju za svjetski rat, koji je neminovno morao zadati toliko jada i bolova cijelome svijetu. Što su pak oba ova vladara svoju vojsku i flotu doveli do največeg stupnja savršenstva, učinili su to jedino iz razloga, što su žeijeii, da se poštuje njiliova želja za održanjem mira, i da se mir koliko je moguće i održi. Koliko je bio pravilan put, kojim su oni išli, najbolje pokazuje historija rata, do koga bi još mnogo ranije došlo, samo da su se sile sporazuma osjećale dovoljno jakim, da se upuste u ovaj rat. Starajući se za odbranbenu moć svoje zemlje, car Wilhelm II. nije zaboravio, da se stara i za sve oslale grane državne uprave i socijalnog razvića. Pod njegovom vladom dalo je najljepši plod sve ono sjeinenje, koje je zasagjeno 1870. godine. Njemačka je industrija procvala kao nijedna druga. Njemačka je trgovina postala najopasniji suparnik engleske monopoiisane trgovine, kojoj je oduzimaia polje za poljem. Dalekovidi pogled cara Wilhelma, i njegova sposobnost za velikog viadaoca učiniše, da se on okružio Ijudima, koji mu pomogoše, da se postavi osnova da Njemačka bude svjetska siia. Kada je car Wilhelm sjeo na prijesto njemačka trgovačka flota bila je jedna od najmanjih, danas pak izostaje samo iza engleske, i to ne za mnogo. Podizanje na ovome polju njemačkog carstva, pobudilo je nepomirljivu mržnju u Engleskoj. Sav ovaj divni plod njegove vladavine bio bi danas upropašćen, da car Wilhelm nije stvorio vojsku i flotu, koja danas te plodove pobjedonosno brane. I u unutrašnjoj politici primječuje se svuda mudra i snažna careva ruka. Pod njime je socijalno zakonodavstvo u njemačkoj carevini podignuto na najviši stepen. Finansije su tako vogjene, da je Njemačka