Beogradske novine

Strana 2.

Beograd, četvrtak

Beogradske Novine

10. februara 1916.

Broj 18.

pri tom su još napravili samo vrlo rgjavu razmjenu. Turčin je uvijek bio blag gospodar, koji je svoje podanike ostavljao, da u njihovoj zemlji rade šta su i kako su htjeli, baćuška car poslao je pak u Bugarsku svoje kozake i žandarme, lcoji su se revnosno trudili Bugarima da objasne pravu rusku vladavinu. General Kaulbars, šef ruske vojne misije, koja je poslije protjerivanja kneza Aleksandra Battenberškog došla u Sofiju u oktobru mjesecu 1886 , godine, da u Bugarskoj „zavede red“, ponašala se u Bugarskoj ne kao u nekoj samostalnoj državi, nego kao u nekom ruskorn generalnom gouvernementu, tako da je njen rad, i pored sve blagodarnosti, koju su Bugari osjećali prema Rusima, Bugarima ipak najzad prekipio, i „ruski reformator" morao je, da obustavi svoj slavni rad. Ah sa ovim neuspjehom Rusija se nije zađovoljila. Njeni agenti postarah su se za to, da se u zemlji ne uspostavi red. Stambulov, taj veliki Bugarin, koji je cio svoj život posvetio radu na veličini otadžbine, pao je kao žrtva od razbojničke ruke, koja je bila plaćena ruskim zlatom. Kralj Ferdiriand, koji je nastavio rad Stambulova, i napravio Bugarsku vehkom i moćnom, najomraznutija je lienost na petrogradskom dvoru. Ali držanje je Rusije za vrijeme balkanskog rata otvorilo oči čak i rusofilskim strankama u Bugarskoj o pravoj ljubavi baćuške cara prema Bugarima, i danas svatko u Bugarskoj zna, da je Rusija oslobodila Bugarsku od turske vlasti samo zato, da bi od Bugarske stvorila posljednju etapu za svoje prodiranje na Carigrad. Sama Rumunjska nije dovoljno jaka da zadrži Rusiju na ovome putu. A Bugarska pak, podeinjena ruskoj želji, značila bi pak otvorena vrata za Carigrad. Zato Rusija nije nikaga ni mogla željeti jaku Bugarsku. (Sljeduje treći čianak.)

Sve veće neslaganje siia sporazuma. Čudnovato je, da se od strane sila sporazuma sve češće čuju glasovi u kojima se tvrdi, da će svjetski rat biti skoro završen. Kada se u današnje dane pažljivo prati pisanje novinstva sila sporazuma, onda se bez naročite pakosti slobodno može izvesti zaključak, da vogje siia sporazuma vrlo dobro znaju, da rat više ne može dugo trajati, jer se-i njihov savez ne može više dugo održati. Ovaj se zaključak mora izvesti iz pisanja sila sporazuma, jer glasovi, koji glasno odjekuju iz pojedinih iistova, postaju sve oštriji. I kao što je jedan put već primjećeno na ovome mjestu, ne treba zaboraviti da u svakoj sporazumnoj državi cenzor predhodno dobro pregleda sve ove glasove, prije nego što se u opšte dozvoli, da oni budu objavljeni. Istine, koje sile sporazuma megjusobno prebacuju, zvanično su odobrene, isto tako i zvanično potvrgjene istine, državne istine, istine, koje jedna vlada prebacuje drugoj. Pokazuje se, da nepravda, sebičnost i sitničarska zavist ne mogu zajednički ići ni onda za duže vrijeme, čak ni onda ne, kada imaju zajedničkog neprijatelja. Jer to su osobine, koje se upravljaju protiv svakoga, pa i protiv viastitog saveznika. Engleska sebičnost za novcem iskorišćuje slabu Italiju, a halapljiva Italija škilji već danas za francuskim posjedom u Africi, a Francuska je ljuta, što se ništa neće, da zna o francuskoj slavi, kojima neprijatelj sjedi u njihovoj zemlji. Mi objavljujemo jedan pariski glas, kog vadimo iz švicarskog lista. Donosimo to bez ikakvog izlišnog komentara. Švicarski list piše : „Vijesti iz Parisa pokazuju jasno veliki upečatak, koga su tamo izazvali n a j n oviji njemački uspjesi na zapadnoj fronti. Velika nervoznost, koja je vladala poslije potnunog neuspjeha J o f f r e-o v e ofenzive znatno je još p o v e-

čana poslije posljednjeg napada Zeppelina na Paris. Toliko hvaljena nadmoćnost francuske vazdušne flote opet je izdala sva očekivanja. Sve nade za budučnost polažu se još na veiiku proljećnju 0 f e n z i v u. Ali se osječa viastita slabost, zato ci- . jelokupno novinstvo upućuje opomene Engleskoj i Italiji, da francuska fronta bude pojačana engleskotalijanskom pješadijom, a naročito artilerijom. Iz novinstva se vidi još, da su u Engleskoj malo skloni za to, da pošlju veću vojsku u Francusku. Italija se pak odlučno protivi, da odvoji i jednog jedinog od vojnika“. Sile sporazuma svagjaju se na svima bojištima. Ali o tome da se u Solunu sprema jedna nova sramota za sile sporazuma, i da ona svakim danom sve više sazrijeva, o tome se, izgleđa, ipak svi slažu. izgleda, da se sada već traži i izgovor, kako bi se najlakše mogli ukloniti sa za njih tako usijanog zemljišta. „Matin“ piše o tome: „Grčki je generai Mosopulos posjetio englesko balkansko bojište. On je očito bio iznenagjen preduzetim mjerama za odbranu. Prema mišljenju grčkih vojnih krugova, neće se preduzimati nikakav napad protiv saveznika, dok S r b i 1 Talijani ne budu otjerani iz Arbanije. Biti će nam dozvoljeno pitati dali ge saveznici taj za docnije objavljeni napad sačekati." Čak i „Matin“, čiji su stupci inače bili ispunjeni najvećim hvalisanjem, dopušta sada već, da je i Francuzima i Engiezima milostivo dozvoljeno u Solunu samo još kratko vrijeme bavijenja, dok austro-ugarske čete isteraju Srbe i Talijane iz Arbanije! Najpakosnije pak odjekuje glas iz talijanskog novinstva. Švicarski list piše: „Unutrašnji položaj Italije mnogo je prije sazrio nego što su to predpostavili i krajnji pesimisti. U svima ministarstvima vlada krajnja nervoznost. Salandra je posjetio Giolitti-a u Turinu. Vijesti primljene iz M i 1 a n a, koje su stigie preko Zuricha, javljaju, da su govori, koje su izmijenjala oba ministra prilikom njihovog sastanka, izazvali krajnju depresiju. Salandrin govor označava se kao njegova odstupnica. Osim toga govori se mnogo i o razmiricama izmegju talijanske vlade i generalštaba, koje postaju sve zaoštrenije. Iz sviju krajeva Italije stižu nepovoljne vijesti. Ali ne samo zbog unutrašnjih odnosa, nego i zbog spoljnih prilika ima Italija velikih briga. O engleskom iskorišćavanju doznajemo mi iz Ziiricha: „Prema pouzdanim informacijama, Engieska je uputila zahtjev taiijanskoj vladi, da bez oklijevanja pošalje svojih 200.000 vojnika u Solun, jer inače ne može biti ni govora o uregjenju pitanja za uvoz engleskog u g 1 j a u 11 a 1 i j u. Ogorčenje protiv Engleske u Italiji tako je veliko, da se u Italiji već otvoreno počinje govoriti o kršenju londonskog ugovora o zaključenju zajedničkog mira.“ Resume: Mi ponavljamo, kada ministri sila sporazuma govore o skorom završenju rata, onda znaju zacijelo zašto tako govore.

^aikanske vijesti. Crnogorska kraljevska porodica ostaje u Lyonu.

Lyon, 9. februara.

Crnogorska kraljevska porodica nastaniti će se konačno u jednoj vili u okolini Lyona. Opunomoćene diplomate na crnogorskom dvoru već su prispjeli u Lyon.

vili su poslanici, da se oni ipak osjećaju ovlašćeni da dadu izraza o mišljenju većine i da utiču na sudbinu zemlje. Posiije utvrgjivanja ove činjenice, izjavila je grčka većina, da neče više dozvoliti nagomilavanje englesk-francuskih četa na grčkome zemljištu. Vlada treba, kada to zahtjeva grčki interes, da ide zajednosa centralnim vlastima. Gunarisova stranka odlučuo traži, davladapodesi svoje držanje prema strankinim odlukama. Skupština u Nizzi. Lugano, 8. februara. Prema izvještajima „Corriere della Sera“ oko 40 srpskih narodnih poslanika, koji borave u Rimu, primili su poziv iz Nizze, da se tamo sastane Skupština. Namjerava se u Nizzi obdržavati redovite sjednice Skupštine, kojoj bi prisustvovali svi članovi vlade i P a š i č.

Posjedanje Krete. Ženeva. 8. februara. Prema primljenim vijestima iz Parisa namjeravaju siie sporazuma zaposjesti ostrvo Kretu. Prodiranje Austro-Ugarske u Arbaniju. Lugano, 7. februara. U Drač stižu neprestano bjegunci iz s r p s k i h, crnogorskih i francuskih četa, sa opsade na Lovćenu, od koje se spasla jedna trećina. Austro-ugarske predstraže su na rijeci 1 s t m i, i morati će, po talijanskim vijestima, još duže ostati na mjestu, zbog rgjavog vremena. Srbi u ruskoj vojsci. Stockholm, 9. februara. Carskim se ukazom naregjuje, da se svi Srbi od 18. do 45. godine, koji borave u Rusiju, smjesta unovačeurusku vojsku. Jedan Srbin o napuštanju Srbije od strane Engleske. Haag, 8. februara. Pavle P o p o v i ć u današnjem „Moming Post“-u saopštava opširan i časnim ogorčfenjem prožet članak, u kome predbacuje Engleskoj, štoje nesavjesno napustila Srbiju. Na kraju članka Popović doslovno veli: „Engleska do danas nije pojmila značaj Srbije. Potrebno je bilo, da se dogodi potpuna tragedija Srbije, pa da Engleska uvidi, da je ona, koja brani i održava istočnu vladavinu velike Britanije. Ona je ključ istoka i tek onda, kad je ona pala, počela je Engleska da shvaća, da će biti Egipat s te strane zagrožen. Kad su prvi njemački topovi zagrmili ne gagjaju Srbiju, nego Egipat, i to je prava istina. Britanska nadmoćnost na Balkanu jako je uzdrmana. Svaki je mislio, da će Engleska energičnije raditi. Ona bi svoje sopstvene interese zaštitila, da je stvorila jednu jaku jugoslovensku državu, i da je od Austro-Ugarske otkinula onu količinu moći, koja je ona Srbiji ustupaia. Svi razgovori o nekakvom rascjepu u Bugarskoj samo su obična pričanja. Bugarska je zajedno sa svojom ranijom opozicijom potpuno složna; ona uvigja, da je njen jedini spas na strani centralnih vlasti'.

Zvanično bugarsko objašnjenje o napadu fna Solun. K. B. Sofija, 9. februara. Vladin organ „Narodni Prava“ pišu : Za Grčku će možda biti teško, da vidi strane čete na svome zemijištu, ali mi se zato ipak ne možemo zadržati, da tamo potražimo našeg neprijatelja i da ga uništimo. Nadamo se, da če Grčka najzad uviditi, gdje su njeni pravi prijatelji. U svakom slučaju mora se reći, da nam je nemoguće ostaviti našeg neprijatelja j u blizini naših granica. Neprijatelj mora biti odatie I odagnat. Iscrpljeno strpljenje Grčke? Grčkavećinatraži udaljenje četa sila sporazuma. Sofija, 9. februara. „Balkanska Pošta“ javlja iz Atene: Poslanici Gunarisove stranke, koji su u većini u grčkome parlamentu, držali su ovih dana, pod predsjedništvom ministra unutrašnjih djela Gunarisa sjednicu, na kojoj su pretresali pitanje o držanju Grčke. | I ako parlamenat zvanično ništa ne preduzima, izja-

Najnovije brzojavne vijesti. Kralj Ferdinand u njemačkom glavnom stanu. K. B. Berlin, 9. februara. Bugarski kralj prispio je na višednevno bavljenje u njemački glavni stan, u pratnji bugarskog premijera Radoslavova, i glavnog zapovjednika bugarske vojske Jekova. Na dogovore je došao u glavni stan kancelar i državni sekretar ministarstva izvanjskih poslova. Novi austro-ugarski konzul u Carigradu. Carigrad, 9. februara. Bivši austro-ugarski konsul u Jedrenu H e r z f e I d, koji je imenovan za generalnog konzula u Carigrađu, primio je svoju dužnost. Nemiri u Purtugalskoj zbog pozivanjau vojsci. Ziirich, 9. februara. Iz Lisabona se javlja: Usljed nemira u Lisabonu i Oportu opozvan je dekret predsjednika, kojim su nekoliko godišta pozvani pod zastavu. Iz Oporta došlo je nekoliko krstarica u pristanište' Lisabona.

1 i)