Beogradske novine

Strana 2. Beograd, nedjelja Beogradske Novine 5. marta 1916., Broj 28.

otvorena druga carsko i kraljevska osnovna škola u Beogradu i to u Dušanovoj ulici br. 13. Broj učenika se s dana u dan povećava. Prvi razredi muške i ženske škole, morati će se zbog pretrpanosti, podijeliti u paralelne razrede. Upravnik ove škole, časnički aspirant Ivan Werner, kome se odmah poznaje da je učitelj po zanatu, vodi u isti razred i one, koji su željni znanja kao i matere, koje su tek dovele dijete na upis. To je prvi razred. Tek što se vrata otvore, cijelo malo društvo skoči, kao elektrizovano, i gleda slobodnim, veselim očima pretpostavljenog pravo u oči. To isto se dešava u sva četiri razreda muške kao i ženske škole. Sva djeca daju čiste i jasne odgovore, iz njihovih pogleda se čita povjerenje prema njihovim novim učiteljima, sa napregnutom pažnjom saslušavaju svaku riječ sa usana strpljivih učiteljica i učitelja. Djeca su, nakon skoro trogodišnjeg prekida pod rdjavom srpskom vladom, željna školske obuke. Ovi mališani su za ovo kratko vrijeme učinili znatne napretke, naročito u disciplini i lijepom viadanju. Djeca se neće odgajiti za licemjere, na protiv za vrijeme odmora, mogu se ona, po volji, sita naigrati. Docnije, čim vrijeme bude manje promjenIjivo, praviti će se sa učenicima i učenicama izleti u polje. U opšte nastava će biti na sasvim modernoj osnovi i prema tome imati će ova mladež sistematska tjelesna vježbanja. Kuhinja za siromašnu djecu otvoriti će se i pri ovoj školi. Veliki posao je zadalo umivanje svakog djeteta prije prijema. Tek tada su se ispoljile lijepe dječije glavice. Po nekad bi koja i suviše brižna mati, koja ove nove ustanove cijeni po starim srpskim, zabrinuto zapitala, da djeci ne prijete kakve opasnosti po zdravlje. Njima neka je još jednom rečeno, da jedan, naročito školski liječnik, pazi na sve sanitetske rnjere. Ali u opšte, svi staratelji su srećni, da su im djeca došla u energične ali inile ruke priznatih stručnjaka, koje će još ncpokvarenu mladež odgajiti u korisnog člana ljudskoga društva. Nastava će biti u svim razredima i svima krajevima zemlje na srpskom jeziku, a po slijedećem planu: Raspored je izradjen za pet razreda, pri čemu su razredi IV. i V. spojeni u oba odjelenja. Program obuhvata nastavu o vjeri, prema upustvu, koje je izradio jedan vojni sveštenik, dalje čitanje, pisanje, računjanje sa odlično izvedenom postepenošću, prema mogućnosti shvaćanja za razne godiiie starosti, od osnovnih pojmova do najviših zahtjeva, koji se i u Austro-Ugarskoj traže od učenika u posljednjiin osnovnim školama. Nastavni plan polaže s pravom veliku važnost za društveno obrazovanje: ponašanje,

slobodan govor, držanje. Nastavni je jezik domaći. Osnovna znanja iz geometrije i prirodne povjesnice isto sa tako rasporedjena na nastavne osnove raznih razreda. Slobodoručno crtanje, krasnopis, tjelesno vježbanje obavezni su za sve razrede. Kao što već ovaj kratki izvod pokazuje, ovo je raspored, koji i kod svih obzira na napuštenost srpske školske mladeži ipak zadovoljava sve suvremene zahtjeve na pedagoškom polju i daje jamstva, da će vlasti postići njihov visoki cilj.

Novi život u Srbiji. Život u Valjevu. — Pismo iz naroda Valjevo, 25. februara. Narod okruga valjevskog i varoši Valjeva sa oduševljenjem pozdravlja đanas carsku i kraljevsku vojsku, koja je zavela ne saino red, već održava svuda i primjernu čistoću, kakva se obično nikada ranije nije održavala nigdje u Srbiji. Narod u tome vidi prvi uslov za svoje zdravlje i za zdravlje svoga podmlatka. Isto tako se radi sa neopisanom voljom i na poboljšanju ekonomskog života narodnog. Učinjeno je sve, da ove godine bude uzorano i posijano više nego ikada do sađa. U svima sreskim rasadnicima stručne ruke već čine svoje; a u okružnom poljo : privrjednom rasadniku, što je u samom Valjevu, vidi se ogroman rad i napredak pod neposrednim nadzorom okružnog zapovjednika. Okružno zapovedništvo poklanja prvu brigu izradi i opravci puteva, tako da se danas više radi na popravci puteva u okrugu valjevskom nego ikada ranije u mirno doba. Za vrijeme sadašnje okupacije prva škola u Srbiji otvorena je u Valjevu i to baš na Sv. Savu ove godine, na svečan način. Predavanja se drže u veliko. Jedan valjevski penzionar. Narođna privrjeda. Obrada vinograda. Kako vinogradi potrebuju naročitu njegu to su oni uslijed ratova, koji su posljednjih godina vogjeni u Srbiji jako oštečeni. Glavna vojna uprava obratiće naročitu pažnju, da se vinogradi održe — naročito oni, koji su kalamljeni na amerikanskoj podlozi. Dakle raditi će se i na ovoj poljoprivrjednoj grani, ali ova obrada ne smije da ide na štetu važnijih poljskih radova. Uzetiće se u obzir i veče parcele još ne kalamljenih, ali ipak dobro održanih vinograda, ako je njihov prihod toliki, da se njime može stanovništvo manje više izdržavati. Ali ima i mnogo | napuštenih vinograda, koji se nalaze u rdjavom stanju i nisu kalemljeni, i prema tome obećavaju vrlo slab prinos. Kako bi na taj način ostao veliki dio zenilje

bez ikakve koristi, to če se ovakvi vinogradi preorati, ili će se na njima zasaditi povrče. Ovo će se učiniti, što je žito i povrće mnogo potrebnije, a i što se poljoprivredne sprave i materijal (galica) za odgajivanje vinograda teško mogu nabaviti. Uredjivanje monopola duhana. Pregovori ismedju mjerodavnih faktora odnosno prodaje duhana u okupiranim djelovima Srbije privedenu su kraju i c. i k. glavna vojna uprava izdala je već propis o stvaranju maloprodaja duhana, koji mi niže objavljujemo. Pitanje monopola duhana uredjeno je na taj način, da se mogn prodavati jednako austrijski, kao i ugarski i bosanski produkti duhana. Srazmjeva, odnosno udjela pojedinih uprava nije utvrdjena. Prodaja je duhana ustupljena Ugarskom bankovnom i trgovačkom dioničarskom društvu, a čista če dobit od monopola upotrebiti u upravine svrhe pojedinih okruga. * * Po naredbi glavne vojne uprave W. G. N. 1842 od 24. februara 1916. ustanovljavaju se maloprodaje duhana. Pri otvaranju istih imati će se u vidu na prvo mjesto autsro-ugarski ratni invalidi, potom udove i siročad palih ratnika, a tek u nedostatku ovih uzeti će se u obzir i druge molbe. Ove molbe treba podnijeti car. i kr. kotarskom zapovjedništvu grada Beograda. Ovoj molbi treba priložiti zvaničan dokaz, da je molilac invalid, udova ili siroče paloga ratnika, i da ima toliko srestava, koliko je potrebno, da se uredi jedna mala prodaja. Dalje treba naznačiti, gdje namjerava da otvori dućan. Kod maloljetnih molilaca mora se naznačiti osoba, koja će ovu trgovinu da zastupa; pouzdanost ovakog lica moraju kompetentne mjesne vlasti da zajamče izdajući uvjerenje-o njenom vladanju. Kupovina suvih šijiva. S obzirom, da je neophodno potrebno prikupljanje svih životnih namirnica u zemlji, počela je c. i k. glavna vojna uprava veliku akciju u prikupIjanju suvih šljiva, koje su kao što je poznato glavni produkat srpske poljoprivrjede. U tom cilju obrazovan je odbor, koji će da preduzme kupovinu suvih šljiva. U ovaj odbor su ušli: peštanska Trgovačka banka, bečka Union banka, bosansko-hercegovačka Zemaljska banka i nekoliko izvoznika šljiva. Oni će sve šljive u zemlji, od proizvodjaća, da orkupe po cijeni od 40 helera po kilogramu, ako su dobre. Ova kupovina biti će u ime i na račun glavne vojne uprave, dvije trećine će se odtnah ustupiti gouvernementu za vojsku. C. i kr. glavna vojna uprava ima prava i na treču trećinu, ali se ona u tom slučaju mora izuzeti najdalje do 31. marta ove godine. Poslije ovog označenog vremena može odbor šljive da izveze. Kako mjerodavni krugovi procjenjuju, da če biti do 250 vagona šljiva, to če ovom kupovinom glavna vojna uprava da pripremi veliku količinu dobre hrane, a i lijepa svota novca prodrijeti će u najšire slojeve stanovništva.

komotive sve su to proizvodi centralnih vlasti; sve je bilo u tudjim rukama izuzimajući industriju oružja. Ja sam nosio jednu kapu, koju sam kupio u Rusiji, a kakvu gotovo svi Rusi nose, i kad sam je više razmotrio, vidio sam da je jedne iz „Cattaro facktory“ odnosno „Cattaro Fabrik", a engleski je bilo napisano samo zato, da bi se austrijski proizvod bolje dopadao Rusima. Jako sam se obradovao ovom malom otkriću. U opšte, rijetko sam kad toliko uživao kao kad posmatrajući nedosjetljive Ruse naročito Petrogradjane. Kada sam na primjer šetao preko Konjogvardijskog boulevara i tamo posmatrao vježbu regruta — ovakva vježbauja mogla su se svakoga dana vidjeti i pred carevim dvorom na Nevi, pred opustjelom palatom njemačkog poslanstva i t. d. — tada bi me ovi regruti napadali kao besposličara. Morao sam tada prikupiti svu snagu da ne prsnem u glasan smjeh. Naravno pod ovakvim okolnostima posjetio sam i kupatilo, no to nije nikakvo čudo, jer sam docnije u Wiborgu u Finlandiji bio u bioskopu, dok su me detektivi tražili u okolinu, a poslije toga sam sa svirn slobodno sjeo u voz, koji me je vozio dalje mome cilju. Proveo sam tri dana i dvije noći inkognito

u lijepom Petrogradu na širokoj Nevi, studirao sam objave po ulicama, kojima se saopštavaju razna naredjenja vojnog starješine upućena radnicima, počevši od mjeseca septembra; uživao sam u tuči i svadji mase svijeta pred prodavnicama životnih namirnica, vozio sam se na tramvaju, gdje mi je zamjenjena srebrna rublja sa Romanov-jubilarnom poštanskom inarkom, koja je sad važila kao novac. Ruski ministar finansija je baš sad pokušao, da kovani novac, koji je narod čuvao, zamijeni poštanskim markama, dajući im vrijednost novca. Svakog dana je u novinama bila popunjena čitava rubrika kažnjenih za prikupljanje bakra. Svijet je u masama prikupljao bakar, da ne bi sasvim postradao. Ali, na žalost, morao sam uskoro dalje, i najveće teškoće sam imao u Finlandiji. Zbog odvojenosti Finske je prelaz preko njene granice isto toliko težak, kao prelaz granice carevine. Ali gdje nije prodrla jaka volja? Tako sam došao u Finsku, u lijepi Suvmen, i bilo mi je, kao da sam iz ružnoga sna prešao u lijepu bajku od Runeberga, najvećeg finskog pjesnika, koji je i srpske narodne pjesme preveo (1830. godine). Kako sam disao u ovome čistom i lijepom svijetu na moru ? I kako želim, da se ovom na-

rodu ispune svi zahtjevi: samostalnost i sloboda! j Ova zemlja i ovaj narod su prirodni, zdrav izvor, j koga ni ruska carska moć nije mogla da otruje J i ovaj narod, koji je svojom energijom uspio, da ni jedan finski vojnik ne mora ići u rat za Rusiju. Ovaj narod će pobjedom centralnih vlasti, j ili vlastitom snagom, da se oslobodi ruskog j ropstva. To sam čuo od naroda, putujući kroz ovu divnu zemlju. Na ovome putu sam prvi put došao na morsku obalu. Bilo je baš veče. Sunce se gubilo u vodi, i večernje ruinenilo je teklo kao krv preko uzburkane morske površine; izgledalo mi je kao da gledam kako se zemljine grudi, teško dišući, dižu i spuštaju. Bio sam sasvim sam sa morem, šumom i stijenama. Bilo mi je tako teško, da se vratim u stvarnost. Bio sam radostan kada sam poslije nekoliko dana bio na otvorenom moru, jedna me je ladja ljubezno primila. U jednom ormanu za odijelo otpočela je nroja prva vožnja morem ka neutralnoj Švedskoj. Prošli smo mine oko Aladskih ostrva i pored ruske stražarne ladje i poslije] 24 sata smo srećno prispjeli u Švedsku. Najzad opet, nakon četiri i po mjeseci, u slobodi, medju slobodnim ljudima!