Beogradske novine

Broj 29. PRILOG

Utorak 7. marta 1916.

Seopadsle Noviie

Saopštenja o izgubljenim.

11. Živojin Marković, cand. ined. javlja svojoj majci Dragi Marković, sa stanom u Lazarevc n, da se on i brat V 1 a d i m i r nalaze zdravi u Z ii r i c h u. 12. Živku Kuzmanoviću, trgovcu iz Beograda — Terazije — javlja se, da su Maša S o k i ć i V o j a zdravi u Ziirichu. I svi su iz obiju porodica Sokić i Kuzmanović zdravi. 13. Gospoji Kasiji Stojanović u Beogradu, Kursulina ulica 35 i gospoja udova P r o t i ć, Car Dušanova ulica 48 izvještavaju se, da su Isa i Milutin Protić zdravi, isto tako i braća Grebenac Petar i Svetolik. Nemanja Jovanović je takodjer zdrav. 14. Gospoja se Božović u Beogradu, Beogradska ulica 35., izvještava, da je njpn sin Branko živ i zdrav i da se nalazi u Ziirichu. 15. Porodica Viktora Popovića iz Niša, RistiĆeva ulica 24, izvještava se, da je njen sin M i 1 a n Popović zdrav u Ziirichu, Gletscherstrasse 6;II. 16. Gospoja se Dimitra Vasilija Jovanovića iz Šarenika (Brezova) srez I v a n j i c a izvještava, da je njen sin R. Jovanović zdrav i da se nalazi u Americi. Adresa mu je: 61 Spruce St., South Manchester Com., U S. Amerika.

II. 1. Borivoje Milojević, profesor iz Beograda, otišao je iz Kraijeva oko 20 oktobra put Crne Gore. Nije se nikako javio i njegova žena Mileva Milojević sa stanom u Beogradu Ratarska ulica 123 moli svakoga ko bi šta znao o njenom mužu, da joj javi. II.|2. Živojin Milojević blagajnik poreskog odjeIjenja i Nerandja Milojević otišli su iz Skoplja, kada je Skoplje evakuisano od srpskih vlasti. Tko bi šta o njima znao neka ja'vi Milevi Milojević Ratarska ulica 123. II. 3. Tihomir M i h a j 1 o v i ć, apotekar sa ženom i djetetonr otišao je put Crne Gore i vidjen je u Podgorici. Ko bi šta o njemu znao neka izvjesti protu Božu Jovanovića u Beogradu ili najbliže vojne vlasti, za upravu ovoga lista. II. 4. Vukosava Simonović — Čačak, u posljednje vrijeme je stanovala u Hajduk Veljkovoj ulici broj 25. - moli se da javi što o sebi. Ako ona ne boravi više u Čačku, neka njena gazdarica izvjesti o tome redakciju. II. 5. Javljamo našim kćerima, da smo u Beogradu, i da nam se jave preko uredništva „Beogradskih Novina“ — Etapna pošta 131. Raina i Svetozar Nešič, Krunska uiica broj 69.

Iz posljednjih đana Srbije. Bježarje iz Niša. Kada je vlađa Nikole Pašića najzad uvidjela, da će se i pored sveg njenog optimizma ipak na posljetku morati bježati iz Niša, naredjeno je u dvanaestom času, da se pristupi spremanju za put. Naredjeno je, da arhive sviju ministarstava budu spremne za odlazak iz Niša 2. oktobra i rečeno, da će se viada preseliti dijelom u Prištinu, a dijelom u Mitrovicu. Ali kako su bugarske čete u medjuvremenu, dok se vlada Nikole Pašića premišljala u Nišu na koju će stranu, presjekle kod Vranje željezničku prugu, donijeta je u posljednjem času odluka, da se vlada i arhiva sviju ministarstava preseleuKraljevo, a diplomatski kor u Čačak. Jedan je dio članova vlade bio protivan, da se vrši ova selidba u Kraljevo, jer su iz Vrhovne Komande odmah rekli, da se u slu.aju jačeg nadiranja austro-ugarskih i njemačkih četa, neće

Iupnjava, kad je prebrodjen prvi strah, više nego li jednozvučno kuhanje i vrijenje, tamo-amo prekidano kreštećim vikanjem onako, kao kad se tanjir slomi ili kao kad se kamenje lupa i razbija. Zamišljao sam Skodine sprave kao pakao, gdje se čak očinje bijelo pclje moralo od čadjevine upaliti, gdje se gore u crnoj magli, a dolje u crnom blatu tapkalo — te je tu bilo tako kao u velikim gradovima, u kojima silni dimnjaci prosipaju po ulicama čadjevinu. Sve sam ja to drugačije zamišljao, a sad sam ovdje i vidim sve jasno kao slike u galeriji ili namještaj svog kakvog prijatelja. U nekoliko sam razuvjeren, da me ono, što sam za vrijeme svog trodnevnog bavljenja u ovoj radionici vidio, nije razbilo moju fantaziju. Baš na protiv, ona je po sred raznih livenih peći, čekrka i svakojakih tehničkih djavolija, igrala čardaš. Na sreću prvi utisak nije išao dotle, da sam savršeno zaboravio ono, što mi je već bilo u nekoliko poznato. Moja nesposobnost, da i najmanji dijelić sistematski posmatram i stvarnost, da nisam bio stručnjak, daje mi slobode, da iznesem što sam vidio. Pojedinosti se istiskuju i da ih se kurtališem otpočeti ću prvo sa njima. Vidim jednu mašinu u kojoj je dva prsta debela gvozdena poluga prikovana. Mašina pokreće u sporom guranju polugu ovamo i onamo. Jedan tajni sahat broji to guranje. Mašina djeluje bez nadzora. Kad se čelik „umorio“ i kad je njegova

Podlistak. Skodina tvornica. od Karina Michaelisa. Sa priiičnom zloradošću su listovi cntente prije kratkoga vremena u bombastim člancima propratili razoravanjc austrijske Skodine tvornice u Českoj, u kojoj su izradjivane poznate motorne baterije. Kod tih sitnih dušica četvornog sporazuma može se vrlo lako pojmiti ta slabost karaktera, kad istaknemo, da su ces. i kralj. motorne batcrije u svim dosadanjim bitkama imale presudnog značaja i koje su pad belgijskih i francuskih gradova ili ubrzale ili odlučile. I pred Verdunom čuo se njiliov glas. Gdje je to užasno topovsko oružje usadjeno bilo, nije se nigdje mogao neprijatelj održati. Austrija je time sačuvala ugled svoje artiljerije, koji joj je još Napoleon priznavao. Ali i najboiji artiljerist naovome svijetu u ovome svjetskom ratu bio bi igračka slučaja, da nije veliki um i duh tehnički stvorio tako na cijelome svijetu čuveno preduzeće, kao što je stvorio Skoda u Plsenu. Slijedcći opis iz pera poznate danske — dakle neutralne — spisateljice Karin M i c h a e I i s, pružaju najbolju svjedodžbu o neistinitim izvještajima neprijateljskih listova, ako im nisu dovoljni praktični opiti isvršeni prije kratkoga vremena pred Verdunom. Kao što sam nekada predstavio sebi, da su piramide više hiljada puta veće nego što su upravo tako, da bi sunce trebalo da svrati sa svoga puta, a da sa svojim trepavicama ne dodirne njihove vrhove — isto tako sam zamišljao i lupnjavu u jednoj lijevaonici topova. I tada nije bilo mnogo gore nego li u školi, prije nego što će se u njoj pojaviti učitelj. Pa ni tu se nije m ogla čuti svoja vlastita riječ. Ovdje je tekla

moći održati ni Kraljevo ni Kruševac, ali izrična je želja Petra Karagjorgjevića i d v o rsk ih ljudi bila, da se seoba nadieštva izvrši u dolinu Morave, i Pašić se odazvao ovoj želji. Arhive svijt: ministarstava, stovarišta najskupocjenijih državnih stvari, pa čak i municija i oružje dovlačeni su sa sviju strana na prugu Kruševac—Čačak. Jednom riječju, skoro sve blago Srbije nalazilo se u dolini zapadne Morave. A kada je srpska vlada i odatle dalje morala bježati, malo je šta još moglo da se ponese, a ono što se nije moglo ponijeti, razdavano je narodu i najvećim dijelom uništavano. Koliko je bilo besmisleno donošenje svega i svačega, bez ikakvog razloga, u Kruševac, Trstenik, Kraljevo i Čačak najbolje se vidi iz ovih primjera. Pred odstupanje iz Čuprije naredila je vlada, da se sav šećer, koji se tamo nalazio prenese u Trstenik. I zaista na volovskim kolima prenošen je osam dana šećer iz Čuprije u Trstenik. Sol je

takodjer na kolima iz sviju monopolskih skladišta prenošena u Kruševac i Trstenik. Petrolej je donjet u Kraljevo. Stovarišta robe „Oficirske Zadruge" prenjeta su o selo Medvedje poredTrstenika. Tvornica duvana prenjela je svoja stovarišta u Kruševac. Municija je gomilana u Obilićevu pored Kruševca, a arhive i knjige sviju ministarstava smještene su u Kraljevu. I onih dana, kada je skoro sva srpska državna imovina bila već donjeta u dolinu zapadne Morave, povlačile su se srpske vlasti i odatle dalje; državna je imovina razdavana i uništavana. Vali zapađne Morave progutali su mnoge milijune znoja srpskog seljaka. Kao što smo već rekli, neki članovi vlade su još prvih dana selidbe iz Niša bili protivni, da se stvari sele na prugu Kruševac—Čačak, ali je ovaj besmisleni korak Pašić ipak učinio, da bi zadovoljio Petra Karagjorgjevića. Kada se srpski „Presbiro" preselio iz Niša u Kraljevo, ali tamo nije ništa radio, srpski novinari, koji su bili u Nišu, otišli su do ministra unutrašnjih djela Ljube Jovanoviča. Ministar Jovanović se još tamo nalazio spreinajući se za put. — „Gospodine ministre", pitali su novinari, „ima li smisla ići u Kraljevo?" — „Bolje vam je, da idete preko KuršumIije i Prokuplja", objašnjavao je srpski ministar. „Ići na Kraljevo najveća je besmislica. To je bila kraljeva želja, da se ide na tu stranu prema Kremni, selu više Užica. Medjutim danas je najbolje ići na jug. Valandovo je najsigurnije mjesto u Srbiji“. I svoje objašnjavanje je situacije srpskim novinarima završio ministar ovim riječima: „Zar nije zanimljivo? Ono isto Valandovo (selo na bivšoj srpsko-grčkoj granici) u koje prije nitlco živi ne bi htio ići, danas je još jedino mjesto u Srbiji, u kome je čovjek siguran". Jedan put je srpska vlada dakle bila iskrena, ali i onda je radila naopako.Tako je cijela jedna narodna imovina propala, jer je vlada postupala protiv svog boljeg znanja.

jačina popustila i slomila, mašina i sahat zaustaviše se mirno, a stručnjak tada već zna, koliko čelik ove vrste može podnijeti. To je tako strahovito, tako jezovito. Svaki udar kao neka mala srdnja, kao neko kočenje, ili malaksalost. Niko ne primjećuje, ali tek jednoga dana podlegne i najača priroda. Kroz podzemni mir prodire vrisak, očajni, kričeći vrisak, pa zatim opet nastaje tišina. Mi otvorimo vrata i ulazimo unutra. Jedna plavetnjikasta čelična ploča leži u ogromnim željeznim zupcima. Moloh ga priveže k sebi na ruke i noge. Pod lakim mumljanjem mašina se otpoćne pokretati. I nehotice se hvatamo za srce. Jačina hiljadama konjskih snaga troše čeličnu ploču. Ona trpi gordo i ćuteći dok na posljetku u trenutku kada se Iomi ne pusti onaj strahoviti vrisak. To se radi, da se sazna njegova jačina. U jednome je staklenom ormaru brižljivo prikriven vještački predmet, kako ne bi do njega dopirala prašina. To je teg, većinom od platine saliven. Nikakav časovnik nema tako osjetijive točkice i perca. On je u stanju, da točno označi milijunsti dio jedne funte, mogao bi možda i ljudsko disanje izmjeriti, ako ne čak i misli. Preko puta toga ormara gori elektriona sijalica, a unutrašnjost mu je ogledalo izvanredno sjajno i lijepo. Glača se jedan četvrtasti metal u trima mašinama razne finoće, a najzad se mašinski čisti sa kožom. Ta četvrtasta kocka položi se na