Beogradske novine

— J

jaka, kojima su oteti očevi, sinovi i braća. Ovo je grozno, i mi danas, — bar u arednjoj Evropi — koji uživamo blatuoodati visoke kulture, mučno možemo razumjeti, kako je to sve moglo biti. Pa ipak nam pokazuje ovaj rat, koji je donio v«ć tolike strahote svijetu, da običaj prodavati rodjenu svoju djecu za novac, još nije izumro. Učinio je to kralj talijanski, kad je za pet mliijardi lira mobilisao svoju vojsku i stavio je u službu entente protiv Austro-Ugarske. Što je on pored toga izvršio u povjesnici bezprimjerno nevjerstvo prema svome nekadanjem savezniku, ne začudjuje nas od jednog Talijana. Nije već daleko dan, kada će se dići talijanski narod i potražiti računa Viktora Emanuela za uzaludno prolivenu krv svojih sinova. Nas ovdje interesuje više činjenica, što je Petar Karagjorgjević, nekadanji kralj Srbije, počinio prema svome narodu isti zločin. Došavši ubijstvom na prijesto, koji mu nije pripadao i zbog toga prezren od cijelog svijeta, zatražio je zaštitu i pomoć od Rusije, gdje se politička ubijstva ne ocjenjuju onom mjerom kao na primjer u Austriji ili Njemačkoj. Rusija f* obećala zatraženu pomoć, ali pod uslovom, da Petar Karagjorgjević stavi svoju vojsku bezuslovno na raspoloženje. Petar je na ovu pogodbu pristao i zaiožio krv svojih podanika za jamstvo jedne sumnjive zaštite. Koliko vrijedi ta zaštita, iskusili su več Petar i njegovi ministri na svom rodjenom tijelu, aii je to najviše iskusio jadni srpski narod. Milijuni ruske vojslce, engleska mornarica, koja gospodari morem i neizmjerno bogastvo Francuske nisu bili u stanju zaštititi Srbiju od vojski Austro-Ugarske, Njemačke i Bugarske. Srpski je istina vojnik ispunio do posljednje kapi svoje krvi namrtnute mu uvjete, on se je borio, da mu se dive i njegovi protivnici, ali on se je morao boriti za rdjavu stvar, za stvar Rusije, a samo i jedino iz razloga, što ga je njegov kralj prodao Rusiji i ostaloj družini. Ali nije samo to. Sad tek izlazi na vidjelo, u kakvo je ropstvo bacio taj nesretni kralj cio svoj narod. Sve, što može nositi oružje ne pripada više domovini, nego ententi, koja sa sinovima Srbije može raspolagati po volji. Ostaci su nesretne srpske vojske prevezeni na Krf, ali ne, da se siroti iznjureni ratnici odmore u miru od bijede i nevolje, koje su nadčovječanski izdržali, nego da ih poslije, pošto će se malo okuražiti, ponovo pošalju na klanicu. Oovori se, da su 15.000 Srba sa Krfa otpremljeni u Solun, a drugi dio u Valonu, gdje će se boriti za najgoreg neprijatelja Srpstva, za Talijane. A sad objavljuje „Temps" zvanično, da se svi Srbi, koji žive u Francuskoj, moraju rekrutovatifraneusku vojsku. Onaj, koji se ne prijavi vojnoj komisiji, smatrati će se kao bijegunac. To je isto, da će biti uhapšen, stavljen pod ratni sud i sudjen na smrt. Petar Karagjorgjević i Nikola Pašič odmaraju se spokojno u inostranstvu od pretrpljenog umora, ali njihov se narod ne smije smiriti. Pošto Srbi ne mogu više braniti svoju domovinu, moraju se boriti na tudjem ratištu za tudje dobro. A ako $o ne bi htjeli učiniti, biti će sudjen na sinrt! Ima li još kakve razlike izmedju vladalaca, koji su i osamnaestom stoljeću prodavali krv svojih podanika, i Petra Karagjorgjevića ? On je pretjerao svaku mjeru. Zemaljskoj pravdi, gnijevu svoga aaroda izbjegao je on kukavnim bijegom, ali će ga stići prokletstvo, ma gdje se on sakrio. B povjesnica će ga spominjati, ne radi njegovih velikih i slavnih djela, nego zbog svoga zlcčina i velike ntsreće, u koju je bacio svoj narod. U »Tempsu”, koji nam je baš sad stigao, našli smo još slijedeće saopštenje: „Prebrojavanje srpskih podanika od 18-te do 45-te godine, koji žive u Francuskoj, izvršill su načelnicl u raznim odsjecima vremena. Broj je Srba, koji su dobjegll u Francusku, ili kojt ovdje žive, prilično neznatan, izuzlmajuči seinski i sredozemskl departement. U velikom je broju departemenata rezultat prebrojavanja »io ništavan. U nekolikim je naprotlv mjestlma utvrdjeno, da postoje tnale srpske naseobine. Tako je u okolini Parisa, naročito ti Sceaux-u pronadjen izvjestan broj mladih Srba, koji sada posjećuju lycej Lakanai. Njih je vlast uvrstila u spisak. Idućih će dana svl srpskl podanici bttl pozvanl pred francuska vojnu komieiju.' PreKld dlplomatsklđ odnosn izmedju Austro-UjorsKe l PortuSulsKe. K. B. Beč, 14. marta. Uslljed stupanja u rat njemačkog carstva sa Portugalskom, naredjeno Je austro-ugarskom poslaniku u Lisabonu, da traži s v o j e putničke isprave od vlade portugalske republike, 1 da napusti zemlju sa osobljem poslanstva. Portugalskom poslovnom agentu u Beču izdaće se u isto vrijeme putne isprave. Str Orey o objavt rata PortugatskoJ. Hrabrjl pomagač velike stvari. K. B. London, 15. marta. U donjem domu objasnio je državni tsjnlk za spoljne poslove Sir Edvard Q rey 0 ulasku Portugalske u rat, da je to bila dužnost portugalske vlade i u interesu zemlje s obzirom na rasteću oskudicu u sadržini tona, koje u njenim pristaništima ležeći brodovt treba da učine korisnim. To joj je bilo 1 ed strane Kngieske vlade predočeno. Pra-

vo prisvajanje leži na suverenstvu svake države. Portugalija medjutim nije bila neutralna u potpunom smislu riječi. U početku rata izjavila je portugalska vlada, da ona, ni pod kejim okolnostima, dužnost savezničku sa Velikom Britanijom neće previditi, ali je njemačka vlada odmah, po odlučno traženom izjašnenju, objavila rat. Portugalska može biti uvjerena, da [će joj Velika Britanija i ostali saveznici, ukazivati svaku pomoć. Ona je bila primorana, da se stavi na stranu saveznika, pa tako neka je dobro došla kaohrabri pomagač u velikoj stvari, kojoj ovaj sadanji rat vodi.

Borbo u ArbonlJI. Valona u opasnosti od carsko I kraljevsklh četa. Od dogadjaja u Draču tekli su izvjeStaji iz Arbanije vrlo sporo. Istina, da su talijanski listovi donosili dugačke stupce o slavom uvjenčanom povratku savojske vojske u Drač, na koji posjed nijedan pametniji čovjek u Italiji nije nikad ni mario, pa su pripovijedali čudesa o jakim utvrdjenjima, koja su poredjana bila oko Valone, kao i o odlučnosti talijanskih vojskovodja, da ta utvrdjenja sve do na nož brane. 0 toj odlučnosti još do sada nije ništa primijećeno, jer bi inače umio što o tome izvijestiti austrougarski generalni stožer. Pa kako je o dogadjajima u Arbaniji u posljednjoj nedjelji bio suviše ćutljiv, moramo uzeti, da Talijani svoju odlučnost prethodno time dokumentuju, što su odlučeni dopustiti da se austro-ugarske čete bez ozbiljnog otpora približe Valoni. Ta negativna odučnost naravno da je od strane c. i kr. vodstva vrlo pohvalna, jer će ono time biti stavljeno u mogućnost, da sve bezbrojne prepreke, koje se pojavljuju u nastupanju većih četa u zemlji kao što je Arbanija, savlada, a može se slobodno reči, da će sa najvećim topovima napasti. Od one snage, koje su Talijani koncentrirali u Valoni, mnogo su jače od četa general- pukovnika pl. K ov e s s - a, pa će se pričeknuti, da se jednom i talijansko brodovlje pojavi u većem dejstvu nego li do sada. Zato vojska generala Kovessa nije se žurila, da od Drača hita Valoni, nego se pustila metoski u nastupanje, kao što i clolikuje csvajaču sjeverne Arbanije. Izmeđju ta oba mjesta ima da se prebrode tri rijeke, koje sve tri imaju pravac od istoka na zapad: Skuinbi, Semenji i Vojus a. Te su morale biti prebrodjene ćuprijama, od ćuprije do ćuprije uravnati putevi i to tako, da preko r.jih mogu preći i najtežl topovi, pa da lh en mogu odnijeti bujice, kojih je u tim krajevima vrlo fnnogo. Obe prve rijeke pregažene su tako brzo da od strane Talijana nije učinjen ni jeda pokušaj, da se prelaz osujeti. Tek kod F i e r i, koji leži nekoliko kiiometara južno od Semjeni, došlo je do jedne bitke sa talijanskim izvidnicama, ali koje su se odmah dale u bijeg i povukle se preko Vojusa. pri čemu su razvalili čupriju, koja je preko te rijeke bila namjcštena. C. i k. čete, koje su najzad neprijatelja iinali pređ svojim puškama, tiisu ga više ispuštali nego su ga energično goniie, tako da danas stoje pred Valonom nešto malo manje od 15 km. Očeldvati je, da če austro-ugarski generalni stožer u najbližim danima odnosno Arbaije biti inogo govorljlviji, a medjutim đa će talijanskl bltl * toliko vfše Ćutljlvtji. U slijedećim donosiino stiglo krzojave : Strah u Italljl zbog sudbine Valone. K B. Lugano, 15. marta. I ako u Italiji nije javno objavljena zvanična vijest austro-ugarske vojne uprave, kojom se javlja, da su carsko i kraljevske čete stigle dorijeke Vojuše, ipak se već opaža uzbudjenje u jednom dijelu štampe, zbog sudbine Valone. Jednont uredniku „Tribune' koji je govorio sa Essadom Toptani o pitanju odbrane V a 1 o n e, objasnio je ovaj, da ona neće biti teška. Ali, on dodaje, da se treba čuvati iluzije o neosvojivosti Valone ili namjere, da se tamošnji talijanskl četni kontigenat smanji. „Idea Nacionale" donosi potrebu, da saveznici udruženi sa Srbijom što prije daju odsudan udar na balkanskom frontu. Njihova polazna, odnosno zaštitna tačka imao bi biti Solun i Valona. Molltva muslimanskih Arbanasa za dalje pobjede carsko i kraljevsklh četa. Javlja se iz stana ratne štantpe : Za raspoloženje, koje Arbanasi imaju prema pobjedonosnoj vojsci saveznika, daje dokaza jedna muslimanska molitva iz DraČa. Molitva glasi u prijevodu : „Zahvaljujemo dobrom gospodu, koji nas je oslobodio strašnih ucprijatelja naSeg naroda, zahvaljujcmo za pobjede, koje svakoga dana stiču pune časti čete austro-ugarske i njenih saveznika. 0, ’gosqoqe, Ti koji si najveći i najbolji od sviju pomagača, ti koji svoju pomoć, kome Itoćeš, daješ a napaćenima ukazuješ svoja dobročinstva, m-Jimo te, da nas češće obradttieS takvim pobjedama kao što je ponovrio zauzeče Lirača, kojl. pripada Arhaniji. 0, Gospode I Tvojom svemoćnom voljom, sjedini svoje moći, kao što si do sada, sa a u s t r o - u g a r s k o m p ob j e d o n s n o r.n v o j s k o m, da bi natn ona i Južne obl isti naše otadžb i n e oslobodila, a te su : Valona, Korica, Argyrokastro i druge. O velikl Gospode ! Tvorče svijela, ti lcoji pozuaješ sve tajne svoiih potčinjtnlh, tl kojl s! dao svlina prorocinyi svo-

| ju pomoć i koji ti najveći pomagač, teb* | molimo od sveg srca, da svoju pomoć 1 snagu sjediniš t.a pobjedrnosnim \cjskama Austro- Ugarske, Njemačke, Turske 1 ; Bugarske, koje su u sva četiri dijela svijeta raširene. Molimo te sa velikom smjernošću, o Gospode, da nas svojom svemoći i veličinom sačuvaš od najmanjeg gnjeva i zlog udesa gore pomenute carevine sa njihovim vladaocima, porodicama i vladalačkim plemenima i njihovim vojskama, i da im daruješ 'potpunu pobjedu prema nepriJatejima, time češ nihova srca obradovati ! zajedno sa našim srcima.“ Razbojnik Esad. Osuda francuske štampe. (Originalni braojav .Beogradskih Novina')Ženeva, 15. marta. Brzi povratak Esadov iz Francuske u Italiju je izvjesno posljedica odbijajućeg držanja Irancuske štampe. Pariski listovi postupali su sa njim, kao sa zarobljenikom. BtUkanske vijesti. Spoljna politika Rumunjske. K. B. Bukarest, 15. marta. Liberalna stranka održala je zbor u Canipini, na kome su svi govornici odobravall poiitiku Bratianovog kabineta. Jedan izvjestilac smatra, da je politički rad ministra predsjednika Bratiana sačuvao zemlju od katastrofe. Konzervativna stranka imala je skup u Plochti, na kome je vodja stranke, bivši ministar Marghiloman naglasio, konzervativci su za potpuno izvodjenje odluka krunskog savjeta, koja se sastoje u tome, da Rumunjska mora njene granice ne samo u jednom več'u svim pravcima da osigura. Politiku udruženja, „nacionalne federacije“ ne bi trebalo odobriti, jer bi ona značila da se Rumunjska potpuno odriče Besarabije. Profesor univerze, bivši ministar C. C. A r i0 n upozorio je na to, da Rumunjska mora upravljati svoje poglede na donji Dunav. Ne , smije se vjerovati, da se do ovoga cllja - može doći bez rata. Zaključenje otomanskog parlamenta. K. B. Carigrad, 14. marta. U skupštini i u savjetu pročitan je car: ski dekret, po kome se sjednice pariamenta po ustavu zaključuju. Iduća sjednica je zakazana za 14. novembar. Veliki vezir je poslije toga po nalogu sultanovoni izrazio poslanicima i savjetnicima carsko zadovoljstvo zbog njihovog truda. Poslije pročitanog dekreta držao je predsjednik parlamenta besjedu, u kojoj je bacio pogled u prošlost na velike dogadjaje prošlih sjednica. Naročito je spomenuo hrabru odbranu Dardanela, uspjehe saveznika na Karpatima 1 na drugim frontovima, uništenje Srbije i time uspostavljeite veze Turske sa centralnim vlastima. Predsjednik je najposlije naglaslo, da povjerenje u krajnju pobjedu u v i j e k r a s t e. Nasilje nad Grčkom. K. B. London, 15. marta. „Morning Post“ javlja iz Atene: Ententa je zabranila Grčkoj, da snabdijeva hranom arhipelaška ostrva. Ona je objasnila, da će to u buduče činiti Italija. Novi ttjemački poslanlk u Sofljl. K. B. Soflja, 15. marta. Novoimenovani njemački poslanik grof 0 b e r n d o r f f predao je u svečanoj audijenciji bugarskom kralju svoje punomoćno pismo. Tim povodom izmijenjani razgovori imali su karakter osobite srdačnosti i izražavali su povjerenje obeju zemalja u budućnost. Austro-UsnrsKn. ! Otumje UurzonsKos prometc u Befu l Budlmpeštl. Kao što je več javljeno, otvoren je 14. ! tek. mjeseca burzanski promet u Beču i Budapešti. Prema prilikatna i novom uredjenju prometa, koji je odredjen da spriječi svaku pretjeranu spekulaciju, otvaranje je bilo u potpunoj tišini. Ali je tendencija na obint burzama bila č v r s t a i znak je od velikog značaja, što se naročito veiiko interesovanje pokazaloza ratni zajamidržavne papire u opšte. To je znak, da se u privrjednim 1 finansijskiin krugovima stanje tako isto pouzdano cijeni, kao što je to slučaj u političkim i vojničkim. 0 otvaranju burze doblli smo slijedeće brzojave: Beč, 14. marta. (Origlnalni Uvještaj .Beogradsklh Novina”) Danas u podne otvorena je bečka burza u potpunoj tišinl. Povodom objave burzanske komore, da se po mogučstvu ponude ne čine glasno, bilo je mnogo mirnije, nego što je to prije bilo u dvorani. Sa opštim zadovoljstvom pozdravljeno je novo uredjenje poslova sa vrijednostima. Moglo se primijetiti, da koncentracija posla mnogo olakšava promet. U ostalom svaki je osjećao utisak opomene od izgreda u spekulacijama s vrijednostima. Veliko je interesovanje bilo za ratni zajam; državne papire u opšte. Promet se u opšte kretao u prvira začeđma u uskim granicama, pri čemu se konstatovalo opadanje tendengije, naročito u željeznim vrijednostima. K. B. Budimpešta, 14. marta. Pošto nema telefonske veze izmedju bečke i budimpeštanske burze, nije bilo podstreka za medjunarodne vrijednosti. Tendencija lokalnog trga je čvrsta, tražene su ugar-

ske kreditne akcije, akcije ugarske banke, trgovinskog dioničkog društva i ulične željeznice. Felten Guilleaume nudjene su niže. Promet se kretao u uskim granicama. Ratno kumstvo Beča. 0 b r a ze r an j e r a t nog pomoćnog druttva. K. B. Beč, 15. marta. Juče prije podne bilo je svečano obra| zovanje bečkog ratnog pomoćnog društva za Ortelsburg u prlsustvu njemačkog poslanika, ministra unutrašnjih posiova, namjesnika itd. Gradonačelnik Weisskirchner pozdravio * je prisutne i razložio je cilj skupa. On je napomenuo, da kumče Ortelsburg ima već ! u svojoj svojini sto hiljada kruna. Poslije predavanja predsjednika berlinskog redarstva Schoneberg Liiđinghausera o pomoći istočnoj Pruskoj, zahvalio je zemaljski kapetan Gorice Faudutti, što se Berlin primio kumstva za Goricu, pa je nastavio: Mi ćemo naše državno podanstvo najtoplije njegovati. Mi čemo čelični zid, koji sada na Soči suzbija nevjernoga neprijatelja, zamijeniti domoljubnini muževima i ženama, koji će onemogućiti svako podrivanje te zajednice. Mi ćeino našim narodnim tradicijama ostati nepokolebivo vijerni i ljubićeino otačbinu. Neka nam bi se što prije ukazala prilika, da dokažemo, da smo voljni, da i poslije rata ostanemo dostojni sinovi Austrije. Poslije izbora predsjednika društva i izašiljanja potrebnih brzojava u Ortelsburg i Berlin, zaključen je skup oduševijenim klicanjem za cara Wilhelina i cara Franju Josipa. Novi pozlvi u Austro-Ugarskoj. K. B. Beč, 15. marta. Pozivanje rodjenih u 1898 godini, koji ' su trebali da stupe na dužnost pučkih ustaša na 1. januara 1916. biće sutra objavljena, u Ugarskoj, a kroz koji dan i u Austriji. Vježbanje u obe države monarhije počeče izmedju 14. aprila i 3. maja 1916.

Polltlfre uijestt. Ruski izaslanici i talljanski front. lz Petrograda javljaju: Talijanski poslanik u Petrogradu obratio se molbom na ruske izaslanike, koji su poš H na engleski i francuski front, da bl posjeh' i talijanski front.

Nagovještavanje ruske posjete na ancuskom i engleskom frontu, izazvalo je u Italiji negodovanje. Talijanska javnost nalazi, da je za Italiju sramno, što se u Rusiji na italiju nikako ne misli, da tamo smatraju, kao da i ne postoji talijanski front, gdje junaci Cardone več tri četvrti godine, pobjedonosno jurišajući na Trst i Ljubljanu, ne idu dalje od Flede. Ali mi vrlo dobro razumijemo zapostavljanje svijesnih ruskih izaslanika. Soča misie oni, malo im može pružiti hrabrosti. Izvješća Cadorne o vremenu dovoljno su objasnila ruskoj javnosti o vrijednosti taiijanskog vojnog pohoda. A Arbanija! Blla je uvijek ruski san, da pomoću Srbije i dunavsko-jadranske željeznice od istočne obale Jadranskog mora stvori bazu za svoju flotu. Ako se ruski izaslanici samo dobro požure, mogu upravo biti prisutni, kako će poslijednji Talijani iz Valone, u čiju su neposrednu blizinu već prispjele austro-ugarske čete u pobjedonosnom maršu, biti najureni u more. Da bi sebi uštedili ovakove neosvježavajuče poglede, Rusi će dobro promisliti, prije no što bi slijedili prijateljskom pozivu mladog savesnika, na čijoj je zastavi ispisano: „sveti egoizam".

Itojnovtje brzoinvne vijestl. Sjednica talljanske komore. Usklik za ubrzanom pobjedom. K. B. Rim. 15. marta. U jučeranjoj je sjednici komore odgovorio državni podtajnik Bosarelli naCotugnovo pitanje o dogadjajima u Crnoj Gori i Arbaniji, da bi Cotugno trebao prilikom pretresanja budgeta ministarstva spoljnih poslova obnoviti svoja pitanja. Po tome je nastalo pretresanje privrjedne politike. Libelar desnice Morpurgo zamjera za razne vladine mjere i daje izraza želji, da vlada pomoću privrjednih mjera ubrza pobjedu i doprinese napretku zemlje. Reformator Drago tvrdi, da se kritika njegove stranke ne odnosi na pojedine ministre, no mnogo više na cije li ka b i n e t, kome očevidno organskl kriterijum za politički rad sasvim n e d ostaje. Reformatori ne znaju, zbog sadašnjeg vladinog kriterijuma, da li još p o t p o m a ž u Salandrov kabinet. Salandra na to dodaje: „To zavisi od vas*. Socijalist Grafiadei, kaže u ime svojih stranačkili prijatelja, da su oni načelno protiv rata i protiv svakog proširenja istog. On naglašava, da je ova vlada Italiju dovela do veće ekonomske zavisnostl prema Engleskoj, nego što je ma kad bila prema centraln i m v 1 a s t i m a. Socijalisti žele, da komora utvrdi vladin program i da najsposobnije Ijude izabere, da ga izvedu. Gublcl Francuza kod Verduna. (Orlginalnt brzojav .Beogradskih Novina"). Berlin, 15. marta. Gubici Francuza kod Verduna iznose gotovo preko 100,000. Žlgoeanje rada rusklh člnovnika u Duml. Jedan evropski škandal. (Naročiti izvještaj „Beogr. Novina*.) . Stockholm, 15. marta. Vodja kadeta Miljukov objavio je u Dumi, da su ruski činovnici izvršili užasne prevare u Galicijt. Vodja kadeta Maklak o v naglasio je, da je djelovanje ruskih

činovoika u Galiclji bilo pravi evrops k i škandal, radi koga če morati, da crvene joS i buduče ruske generacije. Asquith obollo. K, B. London, 15. raarta. Minlstar predsjednlk A s q u i t h obollo je od bronhial-katara, radi čega ne može danas prisustvovati zasijedanju engleskoga donjega doma. General Pau u Renl. Nova ruska ofanziva? - (Originalan brzojav „Beogradsklh Novina") *■ Bukurešt, 16. marta. Listovi javljaju, da je francuski general P a u prispio u Renu. Kako kažu, njemu će biti povjereno vodjenje pri novoj ruskoj ofenzivi u Besarabiji. * Uspjesi njemačke podvodnice. K. B. Frankfurt, 15. marta. „Frankfurter Zeitung“ javlja: „Temps“-u je objasnio kapetan torpediranog engleskog broda „Kaldbridje", da jejednaka njemačka podvodnica, koja ga je napala, istoga dana potopila i talijansku jedrenjaču „Elisa“ i jedan drugi engleski brod. Nezadovoljstvo sa englesklm sistemom rekrutovanja. K. B. Rotterdam, 15. marta. „Weuwe Courant" javija iz Londona: Juče su ovdje neoženjeni održall vlše protestnih skupova, protiv rekrutovanja po Derbyevom sistemu. Na skupovima je traženo, da se neoženjeni sklone sa poziva, koji su slobodni vojne obaveze, i da se vojna dužnost protegne i na tekoženjene ljude. ,,Times“ piše: Komisija je kabineta zaključila, da zbriše velike grupe industrijskog zanimanja sa liste poziva siobodnih vojne obaveze i da neoženjene i iz drugih zanimanja skupi u vojsku. Kitchener o trajanju rata. K. B. Roterdam, 15. mart«. Po jednoj londonskoj vijesil izrazio se lord Kitchener, da je iluzija očekivati mir još u ovoj godini. Njemačka nije ni vojnlčki ni ekonomski tako iscrpljena, da se primora na mir. Ovo se može zaista i • ent»nti kazati.

Nesreće od lavina. K. B. Lugano 15. marta. Kod Ludringa (kotar Bergamo) survane lavine su zatrpale četrnaest kuća, veliki broj ljudi i vrlo mnogo korisne stoke. Druga lavina je uništila kod Olfringa (kotar Belluno) isto tako četrnaest kuća i veliki broj domaćih životinja. Pri svem tom je propalo malo ljudi. Postoji opasnost od daljih survavanja lavine. Iz švajcarskog saveznog vljeća. K. B. Bern, 15. marta. U toku savjetovanja narodnog savjeta o mjerama neutralnosti, govorio je savezni vijećnik Motta o troškovima oko mobilizacije. Izdaci, koji stoje u vezi sa ratom, narasli su do konca februara 1916. na 467 milijuna. Savezni viječnik Motta izjasnio se potom o tužbama Tesinjana odnosno vojnog redarstva, koje su djelimice opravdane i o kojima je savezno vijeće već dalo računa. Cjelokupan rdjavi odnos izmedju vojske i gradjana u Tesinu treba pripisati nepovjerenju koje su izazvali izvjesni vojni krugovi kod vlasti i naroda. Debata u savjetu, produžio je dalje govornik, bila je potrebna, jer je djelovala razsvijetljavajuće. Mi tražlmo povje'enja, ne ono strano parlamentarno povjerenje nego povjerenje gradjana izmedju sebe, povjerenje jednog dijeia zeinlje prema drugom. Debata je pokazala potrebu, da osim simpatija za pojedine narode, koji su u ratu, upravimo naša osjećanja i misli na svoju rodjenu zemlju i svoje zadatke. Četiri osnovne rečenice su za nas jedna patriotska potreba: održanje cjelokupne moći za vodjenje zemlje pomoču političkih vlasti, bezuslovna neutralnost, nepristrasnost prema svima stranama, i prije svega opšta ljubav prema otadžblni. Stanje u Mekslcl. PogodbaizmegjuCarranzeiSjedinjenih država. K. B. Wachington, 14. marta. Renterov ured javlja : Sjedinjene Države prlmile su predlog Carranze, da zaključe pravilnu pogodbu, po kojoj će, radl gonjenj* razbojničkih četa Carranze, njene čete smjeti preči američku granicu, a čete Saveznih Država, Meksikansku granicu.

Ruzne uijesti. Nlje dopušteno da se uskršnjl darovi šalju na bojno polje. Vojno zapovjedništvo upozorava na to, da ne mogu biti dopuštene naročite pošiljke uskršnjih darova povodom ovogodišnjeg uskrsa i pored punog priznanja pučanske požrtvovanosti. Uskršnji darovi bi izazvali vanredno opterečenje saobraćajnih sredstava, a to se bezuslovno mora izbjeći. A i u lnteresu potrebne štedljivosti bilo bi neekonomski, da se povodom ovoga praznika šalju stvari, koje su lako podložne kvaru kao jaja, kobasičarska roba i drugo. Državna vrljednost svjedodžbl frapjevačke gimnazije na Visokom. Austrljsko i ugarsko ministarstvo prosvjete dalo je svjedodžbama franjevačke gimnazije na Visokom državnu vrijednost, da se sa njima može pohadjati austrijske i ugarske univerze.