Beogradske novine

Zvnnične objnve.

Objava. PoSto se je opazilo, da su zalihe cmog luka (arpadžik) za presad, koje se nalaze u zemlji zatajene u cilju špekulacije, uslijed Cega prijeti opasnost, da se zakasni rok sa djenja, odredjuje se: C. i kr. vojna glavna gubernija zaplenjuje arpadžik i otkupiče ga od pučanstva po slijedećim cijenama: Od 14. do 25 martal916po 2.50 Kr. za svaki Kg. od 26. marta 1916 po 1.50 Kr. za svaki Kg. Svaki je dužan, da zalilie arpadžika, koje nadmašuju njegovu vlastitu potrebu, preda nadležnom okružnom zapovjedništvu ili na ona mjesta, koja su zato od samih zapovjedništva odredjena, gdje će se isplatiti u gotovom. Ko bi zatajio zalihe arpadžika, kazniče s« tlme, šlo će mu propasti roba. Prodaju arpadžika pučanslvu obaviće sama vlast ili za to naročiio odredjene ličnosti. Izvoz je arpadžika iz područja vojne glavne gubernije zabranjen. Količinu, koja nije potrebna za sadjenje u tome području izvoziče saina vojna glavna gubernija. Krijomčarenje arpadžika kazniče se oduzimanjem robe i novčanom kaznom do 1000 kruna ili zatvorom 10 dana. Beograd, 14. marta 1916. Ouverner ivan Grof Salis, podmaržal m. p. Objava. Prema naredjenju carsko i kraljevskog vojnog generalnog gouvernementa J. br. 518 potkivanje teglečih volova gradjanskog stanovništva vršiče se kod tvrdjavsko-vozarskog odjeljenja u Beogradu. Za potkivanje utvrdjeno je ovo naplačivanje: 1. Za cijelu garnituru 2 krune. 2. Za pojedino potkivanje na jednom volu sarazmjerni dio. 3. Za nakivanje jedne potkovice, ako ona nije iz kovačnice tvrdjavsko-vozarskog odjeljenja doneta 5 helera.

4. Za nekolika slična potkivanja odgovarajući dvostrnki, trostruki i t. p. dio. Carsko i kraljevsko kotarsko 2 spov)ednlStv» za grad Beograđ. Objava. Od 20. marta do 20. aprila 1916. u okviru c. i kr. zapovjedništva Beograda gradu nije dozvoljeno, da psi slobodno trčkaju po ulicama. Psi se moraju ili voditi na vrpci, ili moraju biti snabdjeveni sa korpom na glavi. Psi, koji se budu našli bez korpe da tumaraju, predatiće se strvoderu na ubistvo. C. i kr. zapovjedništvo za grad Beograđ. Objava. Izdata je sljedeća objava c. i kr. vojnogradjevnog ureda: Najstrožije se zabranjuje puštati, da voda bez potrebe iz pipa curi. Pokvarene pipe moraju se odmah po stručnjaku opraviti. Isto se strogo zabranjuje vodu od jednog dana na drugi spremati, oslin ako bi to potrebno bilo radi naredjenog zatvorenja vodovodnih cijevi koje ulice ili dijela grada. Potrošnja vode u Beogradu je tako velika, i obzirom na nepotpuni broj pučanstva nenormalna, te prrjeti opasnost, da u buduče neće biti dosta vode u gradu, što će bez sumnje za svakog pojedinog biti od štete. Još jednom se pučanstvo upozoruje, da štedi sa vodom. Nadziratelji u pojedinlm koterevima uvjeriti će se o obdržavanju ove naredbe. Vodovodna i kanalizaciona uprava nalazi se u Kneginje Ljubice ulici (zgrada bivše vodovodne uprave). Tamo se mogu dobitl sve obavjcstl, o vodovodu i kanalizaclji. Feyl s. r. potpukovnik. Oglas. Posjednici kobila imadu iste dne 18. marta t. g. u 10 sati do podne u tvrdjavi kolni park (Festungsfuhrenpak) na čošku Miloša Velikog i Nemanjine ulice predvesti, gdje će se obaviti popis kobiia u svrhu svojevremenog opasivanja istih po erarnim hatovima.

Preobražaj Beograda. Kad su austro-ugarske čete ušle u osvojeni Beograd, zatekle su grad u potpuno ialosnom stanju, razrešetan i razriven teškim granatama. Jedan od prvih zadataka, kog su se latill pobjedioci, bio je taj, da su sve što je vatra njihovih topova uništila, otpočeli ponovo da podižu. Razumije se po sebi, da su od vatre topovske najviše stradale kuće, koje u mnogim ulicama i putevima tako tijesno jedno uz drugo stoje, da je samo jedna granata mogla u jedan mah više njih oštetiti i razrušiti. I tek što su boračke čete krenule đalje prema jugu, već je otpočelo svoj rad c. I kr. vojno gradjevinsko odjeljenje, koji nije ni danas prestao i svakim danom uzima u posao sve nove inove zadatkeGradjevinsko odjeljenje je dakle primllo na sebe i otpočelo je da opravlja kuće. To je jedan ogroman posao. Nebrojimi su opravci bili potrebni, da se otklone male štete. Ali mnoge kuće nisu se u opšte mogle opraviti. Nemilostive granate su i suviše počinile velike otvore u zidovima. Morali su se ovi sasvlm porušiti ili barem mjerama obazrivostl toliko očuvati ili poduprijeti, da n# bi bili stalna opasnost za prolaznike. Veliki ]e posao blo potreban i oko popravki kuća većeg obiina, koje su ranije bile kao javne zgrade u upotrijebi, a sad su toliko oštečene, da se u takvom stanju nisu mogle u opšte upotrijebiti. Broj tih

kuća, koje je c. i kr. vojno gradjevinsko odjeljenje moralo iz temelja opravljati, iznaša trideset. Medju njima bila je električna centrala, vojna akademija, koja je udešena za bolnicu, ministarstvo vojno, opštinski sud i oflcirski dom, u kome se, izinedju ostalog, velika dvorana morala sasvim iznova podićl. Spremanje kuča za razna c. i kr. nadleštva i vlasti zahtijevalo je tako isto veliki posao. Potrebno je bilo, da se jedna bolnica preobrati u školu, pa da ona poslije nekoliko mjeseci opet primi u svoje prostorije dječicu, koja su žudela za naukom. Potrebno je bilo podizall kupatila i mjesta za čiščenje, a sa tolikim prostorijama, da se u njima mogu i okupati i očistiti veći broj ljudi od jednoč 1 — kratko rečeno, vojno je gradjevlnsko odje| ljenje imalo pune ruke posla, da odgovori i I zadovolji ‘svim onim zahtevima,, kojl su od i njega traženi. Nije moguče ni pobrojati napose sve one radove, koji su za tako kratko vrijeme posvršavani. Ali koliko ogromna vrijednoća, volja i trud leže u tim malim radovima, kojl u svojoj cjelini ipak prestavijaju vrlo uzorno djelo. Slijedeća kratka statistika neka posluži kao objašnjenje: Broj staklenih ploča, koje su do sad urezane u prozore, iznosi 100.000. Koliko je vremena, koliko je truda bilo potrebno, đa se sav taj posao posvršava. Izrađjeno je 12.000 ključeva. Za savladjlvanje tih pojedinačnih radova morale su se spremiti velike bravarske i stolarske radionice, u kojima su strojevi sa električnom strujom snažno potpomagali ručne radove. Za skore dane u izgledu je podizanje velike strugare ; ! na ostvarenju ove namjere več su otpočeli I potrebni radovi.

Cijena listu u Beogr adu 6 helera. Vratlll se. Iz Vrnjaca, koje je sad skoro prazno od izbjeglih porodica, vratili su se ovih dana u Beograd : dr. Maksim D i m i t r i j e v i ćA r e r, bivši generalni konzul u Beču, Jovan Pavlović, potpukovnik u miru i bivši upravnik dvora, N. 11 k i ć, arhitekta ministarstva gradjevina. Poklon bečkog gradskog vijeća beogradsklm bolnicama. Bečko je gradsko vijeće u svojoj posljednjoj sjednici donijelo odluku, da se austro-ugarskim ratniđma, koji se na lijeČenju u beogradskim bolnicama nalaze bolesni ili ranjeni, izda 1000 kruna, koje će se medju vojnicima podijeliti. Novo opštinsko kupatllo. U carigradskoj ulici, gdje je ranije bila parna praonica, otvoreno je novo opštinsko kupatilo sa 52 tuša i dvije kade. Kupanje za ž e n s k e biće ponedjeljnikom, utornikom, srijedom i petkom, za m u š k e subotom, nedjeljom i četvrtkom, od 7 sati prije podne do 6 sati po podne. Cijena kupanju je za tuševe 0 20 h., u kadama 0 80 h. od osobe. Ljekarsko veče. Na drugoj sjednici, koja se održala u subotu 11. marta, prvo se konstituisao odbor, poslije kojeg je podnjo kratak referat gospodin pukovski ijekar dr. Raubitschek o prouzrokovaču, kliničnom toku i terapije povratne groznice. Predavač je naročito naglasio, na osnovu vlastitog iskustva, neobično brzo djelovanje kod ove zarazne bolesti, NeoSaivarsana preporučen od Ehrlicha. Na taj način uspjelo je, da se na minimum svede smrtnost i spriječi oboljevanje. Zatim je pukovski ljekar dr. M i 1 o s 1 a v i c h sa odgovarajućim preparatima razlagao pojavu akutne stomačne dilatacije uslijed nadimanja tankoga crijeva, dalje o interesantnim odnosima izmedju ranijeg pretvaranja u kost odnosno skrečavanja rskavlce rebarskih i avrte arterioskerose. Predavač bi u ovome htio da nadje u istini jednu uzročnu vezu time, što promijenjene cirkulacione prilike u domašaju interkostalnih arterija daju povoda preraniin krečnim slojevima u rskavici. I ovo veče bilo je osim carsko i kraljevskih vojnih ijekara posjećeno i od strane s r p s k i h ljekara.

U nedjelju 12. ovog mjeseca otvorena je u ulici kneza Mihajla broj 7. kavana-restauracija „Dvorana kod Cara“ prije „Ruski Car“. Lokal koji se nalazi u središtu grada, veoma je lijepo namješten i već se dosta živo posjećuje.

Plovidba na Dunavu. Prvo C. K. privatno Dunavsko parabrodsko Društvo otvarasvoju ovogodišnju plovidbu na Dunavu kako slijedi: Izmedju Beča i Budimpešte svakoga dana, sa prvim polaskom iz Pešte za B č 31. marta. Od Beča za Peštu 2. aprila. Od Budimpešte do Zemuna svakoga dana u 8 sati u jutru; prvi polazak je 18. marta; stiže u Zemun svakoga dana u 7 ipo sati u veče. Od Zemuna sa Budapeštu svakoga dana u 5 sati u jutru, u Budimpešti svakoga dana u 12 sati noću; prvi polazak je 20. marta. Pobliže o ovome sadrži red o plovidbi, koji je rasturen na njemačkom, hrvatskom i magjarskom jeziku.

Predavanje poštanskih pošiljaka. Publika se upozoruje, da se pisma i ostale poštanske pošiljke predavaju prethodno od pošiljača l i č n o cenzurnoj komisiji, koja se nalazi u ulici Miloša Velikog u „Državnom Savjetu'. Saobraćaj na ćuprljl za Zemun. Od sutra počinjući ćuprlja za prolaz parobroda biti će otvorena od 6 do 7‘30 »atl i od 1 do 2 30 sata, te je tako prolaz taretnih kola zatvoren.

Krluo prlvrjedna polltlha. Glose jednom proSlom periodu srpske narodne privrjedne politike. Izuzimajući Švajcarsku bila je Srbija jedina država u Evropi, koja nije imala morskog puta za razvijanje svog trgovačkog prometa. To je činjenica, koja doduše sama po sebi nije poželjna jer nije nam na umu podcijenjivati važnost morskog puta obzirom na narodnu privrjedu jednog naroda — ali je i činjenica, s kojom je Srbija morala tr a j n o računati i to tim više, jer su vodeći politički i privrjedni krugovi nakon zrelog promišljaja ipak morali doći do zaključka, da Srbija nema narodnog prava, a ni političke snage, ovu činjenicu promijeniti. Bilo je i vrijeme, kada se je Srbija umijela s'naći u svom položaju, koji je bio geografski tako odredjen, pa nije bio ' ni tako loš. U neposrednom susjedstvu sa industrijski jakom austro-ugarskom monarhijom, Srbija je našla vrlo lako potrošnju za svoje poljoprivrjedne proizvode, pa je onda i osigurala svom izvozu prednost nad svim balkanskim državama. Najvažnije je bilo, da tom pogodnosti i nije ni malo štetovao razvitak njene vlastite industrije. Nije nužno za dokaz ovom iznašati statističke podatke, najjasnije govori blagostanje, do kog se je u to vrijeme dovinula Srbija. I još više: Srbija je za to kratko vrijeme prijateljskog trgovinskog odnosa sa Austro-Ugarskom došla do tog blagostanja, a da od strane mjerodavnih faktora nisu morale biti upotrijebljene unutrašnje naročite mjere za isporuku narodne privrjede. Osigurana potrošnja svojih sirovina po cijeni, koje su odgovarale kakvoći i položaju na svjetskoj pijaci, bilo je već dovoljno, da se osigura stalno povišenje produkata i eksporta, a s ovim uporedo i prihodi narodne privrjede. Sa političkim preokretom, koji je izvršen u srpskoj spoljnoj politici stupanjem na srpski prijesto Petra Karagjorgjevića, nastala je i promjena trgovinske politike Srbije. I pored najveće predusretljivosti od strane susjedne monarhije, ipak je izbio privrjedni rat, koji je zemlji nanio teške rane, a njenu trgovinu predao sasvim u ruke stranom kapitalu. Uslijed nepromišljenog postupka svoje vlade, Srbija je izgubila svoj odlični položaj u izvozu svoga najglavnijeg poljoprivrjednog proizvoda, a naročito stoke, bez da je od tog vremena mogla doći u stanje, da za te svoje proizvode nadje drugi trg, koji bi joj mogao dati potpunu naknadu za ono, što je izgubila, i ako su u tom pogledu činjeni razni i vrlo skupi pokušaji. Drugo se nije moglo ni očekivati, jer ne uzimainći u obzir, što se na izvoz žive stoke u većim količinama nije moglo ni pomišljati, dodatak, koji je u zemlji ostajao nije mogao biti toliko velik, kao što je bio pri izvozu u susjednu monarhiju, prosto i to iz razloga, jer su se s jedne strane morali uzimati u račun transportni troškovi, sa druge strane je je i okolnost uticala dosta teško na obrazovanje cijena, jer je Srbija bila upućena

isključivo na nove potrošače, a ovi su odredjivali cijene po svom vlastitom nahodjenju. Ovu istinu je srpska vlada pokušašala zabašuriti navodom, kao da vrijednost srpskog izvoza i dalje nedrestano skače. Ne može se istina ni oporeći, da je izvoz u godini 1910. dostigao rekordnu količinu, ali se tako isto ne može zatajiti, da taj izvoz nije ni ukollko imao za posljedicu umnožavanje, nego sman j e n j e narodnog imetka, jer se m oralo više izvesti, da bi se pod promijenjenim okolnostima unelo u zemlju toliko sredstava, koliko se prije sa kvantitativno manjim izvozoin u Austro-Ugarsku postiglo. — Izvoz je dakle vršen u prvom redu na štetu stvarnog i potrebnog stočnog stanja i njegov višak bi i onda značio smanjenje narodnog imetka, kad uslijed smanjene izvozne mogućnosti, cijene stoci ne bi bile pale, kao što se to u istinu dogodilo. Ali nije samo to: Uslijed promijenjenih trgovinskih prillka prema susjednoj monarhiji morala se Srbija pripremiti za izvoz stoke u zaklanom stanju. U tu svrhu podigle su se velike klanice i osnovano je jedno naročito izvozno društvo. Po sebi se razumije, da je i za ovo uzet strani kapital. Aii je posljedica toga bila, da je cio dobitak posredničke trgovine propao za srpske proizvodnike i srpske trgovce. I tako su Srbiju oni, koji su je htjeli ekonomno „emancipovati“ od monarhije, privrjedno predali u ruke stranom kapitalu. Nisu se bolje razvijale prilike ni u industrijskom pogledu. Srbija je imala prilike, da stvori jaku privrjednu industriju, koja se je mogla razvijati na prirodnoj osnovi, jer su se predpostavke za to natazile u zemlji. Time se nebi samo povećao proizvodni dobitak zemlje, nebi se dalje stvorila samo osnova za bolje stočarstvo i gazdinstvo, nego bi skočila i poreska snaga zemje. Privrjedni usrećitelji i „oslobodioci" Srbije su mjesto toga dali francuskim i engleskim kapitalistima probitačne koncesije za podizanje takvih industrijskih preduzeća, za koja se sirovina, pa i polugotove izradjevine morale uvoziti iz inostranslva, od kojih dakle narodna privrjeda nije imala nikakve koristi, ali su zato stradale i štetu pretrpile državne financije, jer je, po sebi je razumljivo, koncesionarima bilo dozvoljeno, da bes carine mogu uvoziti svu sirovinu i poluizrađjevinu. „Emancipacijonističkom" politikom prkosa protiv Austro-Ugarske srpska je narodna privrjeda bila jako oštećena kako u industrijskom tako isto i u poljoprivrednom pogledu i treba će mnogo rada, da se privrjedni život zemlje dovede ponovo u redovan tok. Bilo bi izvan okvira ovog napisa, kad bi hteli istraživati, kakve su celji monarhiji neprijaleljski raspoioženi vlasnici htjeli postići sa ovakvim privrjednim štećenjem svoga sopstvenog naroda, pa je i ova privrjedna politika bila samo sredstvo, doći do političkog cilja: da se razbuktava mržnja protivu Austro-Ugarska, jer ništa nije bilo lakše, nego li optužiti monarhiju, da je ona odgovorna za teškoće, u koje je bila zapala srpska narodna privrjeda. Privrjedno je nezađovoljstvo medjutiin trebalo poslužiti kao osnova za velikosrpsku osvajačku politiku, koja je Srbiji imala da stvori izlaz na Jadransko more. Žalosni slom te politike znači, dakle, za Srbiju i srpski narođ ne samo oslobodjenje od nesavjesnih domaćih zavodjača i stranih pljačkaša, nego on znači još i povratak jednom redovnom privrjednom razvitku, koje će prirodom tako obitno biagoslovljenu, ali do sad veoma zapuštenu zemlju dovesti do blagostanja.

OBUCARSKA RADNJA MILOŠA SAVIĆA Kolarćeva ul. br. 10 Otvorena je ima gotovih OBUĆA prima l 359 opravke i porudžbine.

RUDOLF STERN tapetarski majstor 69 preduzima sve poslove koji spadaju u tu struku. — Drvene namještaje svake vrste primam i na opravku. Obratiti se u delikatesnoj radnji do .Grand hotel-a“ —

bvjeJtavam srodnike i prijatelje da je moj dobri Brat: f Luka Andrejević blv. trfovac ovd. Premlnuo 25. februar« (10. M«rta o. g.) posle dugog i tetkog bolovanja. Marta 1916. ožalošćenl brat: O I i I a sa porodicom I oitalom c355 rodblnom.

Rodjake, prijatelje i poznanike izveštavamo, da je naš mili i dobri: suprug, brat, ujak i t. d. t Kosta Č. Todorović privatije iz Beograda preminuo 28. Februara prošle godine, po novom, u Boldogaszony u Ugarskoj, gde so nalazlo od 1. Decembra 1914. godine, a prema zvaničnom izvešću, koje smo nedavno dobili. 15. marta 1915. god. Beograd. Duboko ožalošćeni: Supruga: Tomanija; Brat: Mihailo policiski činovnik u penziji; Sestre: Jelena i Zorka i ostala rodbina. c364.

FIUALE: Ausslsa. E., Blsiltz - Blaia, Bodenbacii, Bozen, BrDn, Budapest, Budmeis, Czernou/itz, Drohobycz, FriedekMistek, Groz, innsbruck, Jdgerndorf, Korlsbnd, Rlogenfurt, Krakau, Lemberg, Mflhr - Ostrau, Harienbad, Heran, Bsterr-Nou/osielitca, Pardubitz, Pllsen, Prag, ProBnitz, Przemysl, Saizburg, Stanislau, Tt. PBlten, Tarnonol, Tarnovu, Teplitz, Teschen, Tetschen, Viliach, Wr.-Heustadt, Zugreb und Zwittau. FILIALE U IHOZEMSTUU: Carlcrad l Smvrna. DIODiČKA GLAVNICA 150 MILIJOHA. REZERVE 49 HILIOHl KRUNA.

Ekspozitu ra W ien er B ank Vere ina

otpotela Je 15. marta svoj rad u Beosradu I zanlma se svlm transaKcIJama, KoJe spadaju u DanKarsKu struku.

KUPUJE I PRODAJE IIALIITE I DEVIZE. URŠI TRGOVAČKE POSLOVE SB ROBOH SVAKE VRSTE

vrsi isplate u monarhljl kao I u državama s Kojima ]e u savezu Isto tako u neutralnhn državama, pod najpovolnljlm uslovima. PRIHA ULOSKE Nfl JTEDKJU. Beograd, Kneza-Mihajla ulica br. 38.