Beogradske novine

priđružili ženevskoj koloni, čiji položaj postaje svakim danom žalosniji. Sve molbe upućene na francusko poslanstvo u Bernu, i ovdašnji konsulat, su sa svim uzaludne. Čak i svota, od tri tisuća franaka, koja je skupljena pri jednoj dobrotvornoj svečanosti u korist bjegunaca, nije do danas razdata zbog zagonetnih razloga. U ovdašnjoj „srpskoj gostioni“, zbornom mjestu bjegunaca, mogu se praviti interesantna opažanja, šta sada ovi ljudi misle o svojoj vladi i o francuskim i britanskim zaštitnicima. Ovdje se stalno čuju psovke na adresu srpskih velikana i njihovih štićenika. Prije kratkog vremena držao je predavanje jedan gost, advokat iz Beograda, koje je bilo burno pozdravljano od slušalaca. Predavanje je završio rječima: ,,Da se naši velikani nisu dali zavesti odentente, ' ne bismo mi danas, uzalud, morali da molimo za m ilosti nj u!“... Nitko se neprijateljskineizražava o Austro-Ugarskoj. Vrijedno je napomenuti, da se medju ovdašnjim srpskim bjeguncima nalazi veliki broj onih, koji su sposobni za rat, a koji su srećnim slučajem ili avanturističkim lutanjima izbjegli sudbinu koju im je entente dodijelila. Francuzi i Englezi su u Solunu pošli u pravu potjeru za sposobnim, za vojsku Srbima, koje će oni upotrijebiti za topovsku hranu u ovom ratu. Imućniji srpski vojni bjegunci spasli su se na taj način, što su se, za skup novac, sakrivali kod mjesnih stanovnika, dok im je bjegstvo omogućeno. Siromašniji su vjerovali, da će ih srpska komisija za regrutaciju, koja je obrazovana u Solunu, osloboditi kao nesposobne ili dati izjavu, da su samo za mjesnu službu sposobni, tada bi ih time otrgii ispod sile vojnih vlasti entente. Ali „francuska komisija za srpske bjegunce u Solunu" uništavala je sve objave srpske komisije novim pregledom, i sve ih je oglasila za potpuno sposobne. Mnogi, koji ovdje žive, koji su nakon transporta odbjegli, imaju ova dupla uvjerenja koja će ujedno biti i poučna dokumenta srdačnih odnosa izmedju Srba i njenih zaštitnika.

Karagjorgjević Aleksandar u Rimu. K. B. Lugano, 18. marta. Aleksandar Karagjorgjević je iinao sa kraljevskim namjesnikom, sa kraljicom i kraljicom majkom razgovorfamilijarnog karaklera. Ministre je vidio samo pri dočeku na kolodvoru. Nekoliko Ijudi su mu pred Qnirinalom podneli ovacije sa uzvicima : „Živila Srbija I Dolje sa Austrijom! Dolje sa Njeinačkom! Zivili saveznici!“ Rsitne hiiješke. Potrebno je jednom na ovom mjestu govoriti i o radu na miru i to o složnom radu na miru, zbog čega su se sastali pripadnici centralnih vlasti na neutralnom zemljištu. Oduševljenje za zajedničku pravednu stvar i ljubav prema Otadžbini sakupila ih je u tudjini, da stvore veliko djelo ljubavi prema otadžbini i bližnjem. U New-Yorku je bilo t. m. otvaranje velikog bazara u korist nevoljnika rata u saveznim srednje- evropskim zemljama. Otvaranju velikog bazara, koji je podignut u Madisonsquar Garden, prisustvovali su zastupnici Austro-Ugarske, Njemačke, Bugarske i Turcke, tako isto države i grada New-Yorka. Otvaranje je dovelo do vrlo značajnih izjava prema centralnim vlastima, a prisustvovalo mu je oko 25.000 lica dokle je nekoliko hiljada stajalo pred ulaskom.

preletio Gravelotte, St. Privat i Marie-auCheues, dalje čuvenu aleju jablanska i Brič na Maas-i, najzad sami Verdun, gdje sam Jcružio 20 čaSaka i izbacio Sve svoje bombe. Zatim na Dubug, Etain i natrag, gdje se iskrcah oko 12 sati. Sve vrijeme nebo je bllo naoblačeno, te sam ja, kad bi htio što vidjeti, morao letjeti veoma nisko. Nikada nijesam bio više od 2000 metara iznad Verduna, jednom dapače samo 1800 metara. Samosvojno sam se čutio, kao kralj, naoružan svojim bombama i leteči nad onom istom teritorijom, gdje se moj otac borio prije 46 godina i dobio željezni krst. Po svema sam točno mogao raspoznati svaku kuću u St. Privat, svako drvo na cesti za St. Marie, a staro šlavno razbojište ležalo je ispod mene kao igračka. Da sam izbacio svoje bombe, razorio bih polovicu sela. Iznad Verduna su na me žestoko pucali. Na desnome krilu imao sam dva pogotka, što sam kasnije konstatovao. Bombe sam izbacio dobro ciljajući i vidio kako su se dolje rasprskavale. Poslije toga sam još izbrojao mostove na Maas-i i ođletio doma. Nikada u svojem životu nijesam doživio ništa ljepše. Dolje zemlja, mirna i tiha, i kad se nad njom sigurno leti, čovjek si naliči na Boga. Duboko dolje na zemlji sve je ležalo uvijeno u vijenac od dima. Oko grada samo rasprskavajuće se granaie. Požari se dizahu do neba, cijela zemlja bijaše razrivena i pocepana. Strahotan prizor! InaČe je izgledaia zemlja kao igračka. Zelena i šumovila, obrasla livadama i njivama, a sela Ieže kao crvene i bijele mrlje. Ovdje je sve pusto i sivo, kao da je rijeka lave protekla krajem. Na zemlji dim za dimom. Iz sela se dižu oblaci dima. Za trenutkom rasprskavanja granata slijedio je neposredno huk teškijeh topova. Svuda dim i vatra, i plam. Za bugarski etnografski muzej. Bugarski elnografski muzej obogaćen je ovih dana — k3ko nain javljaju iz Sofije svim<< kostimlina narodne nošnje iz zauzetih krajeva Srbije, Makedonije i Arbanije.

19. marta 1916.

Broj 36.

Dr Emanuel B a r u c h, predsjednik bazarskog odbora, pozdravio je u svome govoru, kojim je otvorio bazar, dobrodošlicom zvanične goste, i rekao je, da nikada dosad gradjani austro-ugarskog i njemačkog porijekla sa svojim prijateljima nisu tako uporedo stajali kao sada. Prezren bi bio onaj koji, pored svoje ljubavi prema novoj otadžbini nebi imao malo mjesta i preina zemlji svojih otaca. Grof Bernstorff, hoji je tako isto držao govor, kojim je preduzeću poželio sreću, dočekan je s velikim oduševljenjem. Bazar predstavlja ogromni grad sa dućanima starog nurnberškog trga i vanredno je remek-delo, koje su izveii njemački umjetnici i stručnjaci. Očekujese, da će bazar donijeti oko 750.000 dolara čistog prihoda. Pri otvaranju dobio je dr. Baruch jedan poklon od 150.000 dolara, za koji je Georg Ehret ml. položio 10.000 dolara. I supruga predsjednika Wilsona priložila je jednu džepnu maramu u čipkama sa svojom posjetnicom, kojom je bazaru poželjela uspjeh. Bila je to čovječna svečanost, koja se ovdje odigrala, ali i manifestacija političke saglasnosti sviju pripadnika centralnih vlasti, kojima nije sudjeno, da na drugi način doprinesu što pravednoj stvari svoje otaždbine. S blagodarnošću i priznanjem treba i ovdje istaći njihov rad. . * * Ništa lepše od dobroćuđnosti entente! Njen fini humor i sličnost uzdržava i protivnika da se čudi. Došla je jednom obznana, da je nezauzimljiva utvrda Lovćen pao u ruke austro-ugarskim četama. Viteštvu vojnika i užasnoj snazi topovskih velikana taj planinski gorostas nije se mogao odupreti. Ta vijest za Rim nije bila prijatna. Ali se ljudi entente nisu inogli tako Iako osvjestiti. Jedan maleni brzojav lepršao se po svijetu, đa je tvornica Skode, koji su jedni od glavnih liferanata teških topova centralnih vlasti, odleteli u vazduh. Radošću je narodu obznanjeno: „Ljubezna ententa budi mirna, tako nešto, kao sa Lovćenom, neće se viće ništa dogoditi. Tvornice Skodine su propale, a sa njima i tvoji neprijatelji.“ Ali tvornice Skodine, u mjesto da su odletile u vazduh, pustile su ovih dana da posredstvom njihovih topova u vazduh odleti utvrda Donaumont... Ali i na tu vijest ostali su ljuđi entente hladnokrvni sve do srca. Nešto će se novo izmisliti. I novine doneše po redu. „Dobro. Skoda još postoje. Ali sa time centralnim vlastima nije ništa pomoženo. Jer od sada oni neče imati baruta. Stvarnost, doista. Mi znamo iz najboljeg izvora, da je najveća i tako reći jedina municiona tvornica u Austriji sasvim uništena. Ostaci, koji se još dime, pokazuju samo mjesto, sa kojeg je još juče cijela austro-ugarska vojska sa municijom snabdjevena bila. Mnoge stotine radnika izvučeni su iz one bezoblične gomile. Strah je u cijeloj Austro-Ugarskoj vrlo velik. Osjeća se, da se kraj približuje...“ Kakvo će dejstvo ova uteha imati, ini neznamo. Da se laž tako debelo mora iznositi, pokazuje kod entente jedno duševno stanje, za razmišljanje. A što se, na posljetku pomenute stvari tiče, pravo stanje stvari pokazuje ovo: U municionoj tvornici Wollersdorf, došlo je, kao što c. i k. dopisni ured javlja, u dva slučaja do eksplozije, pri kojoj je svega devet ljudi izgubilo život. U oba slučaja su to samo nesrećni slučaji, koji se u tako velikim tvornicama dogadja neotklonjeno. Šteta je odmah izravnata, dok, medjutim, ni do kakvog zastoja nije bilo. Ako ententa, dakle, Iz ovakih ne| srećnih slučajeva dolaze đo zaključka, da | ce otporna snaga Centralnih vlasti olabaviti, onda se ona užasno vara i za svoju zabludu mnogo će krvi izliti! . « „ Kako „Berliner Lokalanzeiger“ sa ruske granice javlja, imao je P a š i ć ovih dana razgovor sa atenskiin dopisnikom „Ruskog Slova“, u kome je izjavio, da Srbija 'ne gaji prema Rusiji nikakvu srdžbu, jer se ona prema\ Srbiji j toliko plemenito ponašala, koliko je to ] moguće bilo. Gospodin Pašič, od jednom obrvan tolikom sumornošću, izjavio je dalje, da Srbija ni prema AustroUgarskoj ne gaji nikakvusrždbu 1 i čim se ovaj rat svrši, ona će s monarhijom u miru živiti. Doista se ne zna, da li da se na ovu — najblažije da se ] izrazimo — smjelost smijemo ili da se j ljutimo. Gospodin Pašić, čija je poliitika J od početka do kraja bila upućena na to, da Austro-Ugarsku šteti i da je u rat ! uvuče, taj isti Nikola Pašić danas izjavljuje, da on prema Austro-Ugarskoj ne gaji nikakvu srdžbu. Mi mislimo, da je bolje, da se to budjenje mekših osjećaja u grudima bivšeg srpskog ministra predJ sjednika uzme sa šaljive strane. Nikola 1 Pašić izgleda da je zaboravio, koliku je | on koiičinu bijesnih pogrda izlio na tu [ istu Austro-Ugarsku, protivu koje on danas ne gaji nikakvu 9rdžbu. Na što sad na jedanput takva izmjena mišljenja ? Ili možda i nije? Svijet je navikao, da baš protivno vjeruje od onoga što Nikola Pašić govori. Da !i on zbilja jedanput istinu govori ? Nije isključeno da on, i pored svega klanjanja prema J Rusiji i ententi, sit i Rusije i svega, J traži da sagraći sebi jedan most, koji bi ga, ma koliko da je nesiguran, mo! gao ipak vratiti u Srbiju. Mi bi m'u savjetovali, da taj povratak u svoju domovinu odloži na neođredjeno vrijeme jer bi mu ovdje njegovi rođjeni zemljaci ! pripremili doček, koji ga nebi ni naj-

manje obradovao. Jer ovi imaju sad samo jednu srdžbu, a ona doista nije upravljena protivu Austro-Ugarske, nego jedino i isključivo protivu Pašića samog.

Iz entente. SKanda! u Francusko]. • Javlja se brzojavom, da je parnica 0 ubijstvu Jaurć-a odložena jersefrancuska vlada plaši otkrića, koja bi je kompromitovala. Ovim odlaganjem nije postigla svoj cilj, već je skandal joŠ povećala, jer se objelodanjuju u opšte sve mahinacije koje su preduzete, da bi se izbjegla nemila otkrića. Iz Ženeve se piše: Ova afera preišla je Dreyfusovu aferu. Koliko se vladini J krugovi plaše škandala, dokazuje stvarj nost, da je fruncuska vlada ponudila naj sljednicima Jaureoviin svotu od p o 1 a milijuna franaka, ako joj oni ustupe svu njegovu pismenu ostavštinu. Clemencean, koji je literalnu ostavštinu htio poslije rata da objavi u ,,L Homme Euchainć" činio je veću ponudu. Ali nasljednici Jaurćovi su obje ponude odbili i ostali su pri odluci, da rukopis ne dadu. I mamac, da će se pisma upotrebiti za Jaurć-arhivu, koja će se docnije zavesti, ostao je bez uspjeha. Gaspard Jaures, sinovac ubijenoga, rekao je, da će se iz akta parnice, koja se vodi proj tivu ubice njegovog ujaka. stvoriti jedna j pravnička neobična arhiva. Poznato je, da je upravnik policije Lepine, prije godinu dana napustio svoju j dužnost; on je bio nesrećan, što je u j jednom saučesniku, pri ubistvu Jaures-a, poznao jednu vrlo veliku političku ličnost, i ovo otkriće je saopštio svom prijatelju C!einencean-u. Nedavno se pojavio kod Jaureovih nasljednika jedan viši policijski č i n o v n i k u pratnji nekoliko tajnih redarstvenika i tražio je, da mu se oštavština preda. Ovo je tiažio na osnovu naredjenja od strane glavnog državnog odvjetnika, koji posljednja Jaureova pisma potrebuje za potkrepljenje dokaza. Tražili su, da im se pokaže to naredjenje, J ali činovnik ga nije imao kod sebe. ; Poslije jednog sata vratio se on opet, ali ne sa potpisom državnog "odvjetnika, već sa potpisom glavara političke policije. On druga dokumenta nije mogao da nadje. Medju traženim rukopisima, nalazilo j se jedno Jaureovo pismo upućeno belgiskom socijalisti vander Velde, u kome Jaurć izražava svoju jaku volju, da spriječi rat. Jaurć je u pismu pisao slijedeće: „Položaj mora i biće zategnut, čim francuska vlada izjavi, da ne gleda rado s r p s k u stvar kao rusku. Uvlasti je francuske vlade, da Rusiju spriječiodrata. Alisezahtjeva rat, kojiseveć dugoraspiruje. Naša stvar ne smije biti ruska, mi ne smijemo svoju zemlju krvaviti, da bi smo kamdžijsko gospodaastvo bijeloga cara pojačali. Evropu će progutati J A z i j a. Tražite vi u svome djelokrugu t svako dizanje cijene da biste stali na put ratnom ludilu. Kakvi se interesi za Bel! giju stavljaju na kocku, znate. Ali se svi interesi mogu samo upoznati u miru, iz koga se nijedna zemlja, i najsjajnijim obećanjima, ne treba iščupati. Ovdje tjeraju sve štetne snage u rat, koji se hoće da vodi za ispunjenje bolesne ambic i j e i pošto su se londonskaipariska burza upuštale u smjehu trgovini u Petrogradu. Ja ću sada govoriti o Francuzima, sa zborana z b o r, valjda ću obuhvatiti opšti štrajk mora spriječiti francusku mobilizaciju. Prihvatiti se svakog sredstva, da biste izho. dili mir“. Pismo je datirano 30. jula 1914. godine, a 30. jula je i otpočeta cenzura pisama. 1. a vg u s t a b i o j e J a u r ć s 1 m rt av č o v j e k. Literarna ostavština Jaureova nalazi se u Švajcarskoj. Poslije rata, a može biti još i prije, igraće veliku ulogu jedno drugo pismo, u kome Jaurćs piše, on zna sigurno, da će on u slućaju mobilizacije biti ubijen, da je njegovo ubijstvo tako reći pripada Delcasseovom ratnom programu, i daje Delcassee već prije nekoliko godina u Petrogradu rekao: „J a u r ć s će na dan mobilizacije biti miran čovjekL

Izvješto] [rancuskog generalnog stožera. K. B. Beč, 18. marta. Javlja se iz stana r^atne štampe: Francuski izvještaj od 17. marta, 3 sata po podne: Zapadno M a a s a poćelo je pucanje u toku noći u okolini Bethincourt i Cumieres. Poslije jučeranjeg krvavog promašenog napada, ponovio je neprijatelj da napada visove „Toter Mann“. Zapadno Maasa slijedovao je, poslije snažne pucnjave od 8 sati, čitav niz vrlo- snažne ofenzive na selo i utvrdu Vaux. Nijemci su preduzeli pet uzastopnih napada sa jakim snaganta u toj okolini, bez da su postigli uspjeh. Svi su napadi slomljeni sa mašinskim puškama i neprijatelja su skupo stali ogromni gubici. Iz W o e w r e 'nema nikakvih dogadjaja, osim obostranog topovskog pucanja u cijelom odjeljku. Zapadno od Pont-a-Mousson pošlo nam je da u drveću Mort Marsa dobijemo zarobljenike i da neprijatelju pričinimo nekoliko gubitaka.

Odsudni časovi za Francusku. Jedangovor ministra finansije R i bo ta. K. B. Paris, 18. marta. („Havasova“ vijest). Ministar finansije R i b o t razložio je u komori finansijsko stanje, kojom je prilikom naveo, da i pored velikih tereta stanje nije uznemirujuće, s obzirom na uspjeh učinjenih zajmova kako u Sjedinjeniin Državaina tako i u Francuskoj. Ribot je zamolio komoru da izbjegava pretrese, koji bi nosili sobom opasnost, da se u zemlji izazovu nepovoljni pokreti. On je »završio: Mi se nalazimo u odsudnom času. Cio svijet gleda na Verdun. Objest neprijateljskih napada kazuje s kolikim nestrpljenjem neprijatelji teže za uspjehom. Povjesnica će odbranu Verduna smatrati kao največi dogadjaj u našoj zemlji. Dozvoljeno je danas, da se bez J sujetnog optimizma rekne, da mi vidimo ! kraj ovog rata. Pjesma o „odviše jakoj“ engleskoj vojsci. Povećana agitacija oženjenfh. K. B. Potterđam, 18. marta. „R o 11 e r d a m s c he Couraut* javlja iz Londona: Juče je Simon u ( donjem domu, pri savjetovanju o teškoćama sa oženjenim Ijudima, bacio svu krivicu na izvještaj Lorda Derby-a i na način kako ga je štampa — koja ] je za obaveznu vojnu dužnost iznjela. Štampa nalazi, da je veliki broj neoženjenih zaostao — šta Simon poriče. Na ovaj način su oženjeni došli do neosnovane pretpostavke, da će biti pozvani mnogo docnije. Simon dalje kaže, da je engleska vojska dosta velika. Pri ovome se opozvao na izvještaje ministra. Prvo je B a 1 f o u r energično rekao, da regrutacija ide na štetu gradjenju rat- j nih brodova, i mornarica slabi. j Dalje Simon upozorava na L 1 o y d Georga, koji prikuplja 80.000 neobučenih radnika za tvornice municije i na lorda Leiborna, koji se izjasnio,'da je jako uznemiren zbog nabavke životnih namirnica; najzad se Simon opozvao j na izjavu R u n c i m a n-a, u kojoj kaže, da će usluge, koje engleska trgoj vačka flota ukazuje saveznicima imati sudbonosan prekid, ako se vojska ne ; o g r a n i č i na prvobitne utvrdjene mjere. Ministar Long je odgovorio oštrim riječima i rekao je da će se govor S im o n-ov u Berlinu čitati sa z a d o v o 1 j- ! J stvom. Parlamentarski saradnik „Daily New“-a piše: da je ova debata učinila utisak, da istina ne predstoji kriza, ali jedna neugodna situacija. Mora se računati kao moguće, da će agitaj ciju oženjenih popisani iskoristiti, i tra- [ žiti zakon, po kome će vojna dužnost biti sveopšta. Engleski gubici kod Dardanela. Rotterdam, 17. marta. Državni tajnik T e n u a u t naveo je u donjem domu engleske gubitke kod Dardanela: od kolonijalnih četa i četa mornarice mrtvih i ranjenih ima 333 } časnika i 11,221 momaka, zarobljenih 32 ! časnika i 470 ljudi. Torpedovan engleski parobrod. K. B. Parts, 18. marta. „Prema jednoj vesti „Tempsa" prispio je engleski parobrod ,,City of Exter“ sa 33 momaka posade engleskog parobroda „Masmuda" u Marseille. „Masmuda“ je torpedovana 28. februara u Sredozemnom moru. Ulične borbe u Dublinu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina) Rotterdam, 18. marta. „Times" javlja o velikim izgredima Iraca u Dublina. Društvo nezavisnih, koje čini veliku opoziciju rekrutovanju za englesku vojsku, priredilo je u Dublinu nočnu uličnu borbu i posjelo dvor. I ako postoji zabrana uvoza oružja, društvo je podijelilo svojim članovitna puške i bajonete i vršilo je ratiie obuke. Posljedica je ovog narodnog pokreta, da se ni jedan Irac v i š e n e j a v 1 j a k a o rekrut za englesku vojsku. Predstojeća promjena u ruskoj vladi. Berlin, 17. marta. „Tageblatt“ javlja iz Stockj holma. Petrogradske „Birževija Vjedoj rnosti", saopštava, da je predsjednik dume j Rodzianko bio primljen u naročitoj audijenciji od cara, i da se tome pridaje veliki politički značaj. Očekuju se znatne promjene u ruskoj vladi. Vjeruje se, da je uzdrman položaj desnice. Novi ruski vojni vodje. K. B. Berlln, 18. marta. Prema „Tagbelatt"-u javljaju bazelj ske novine, da iz objavljenih proizvodstava, koja su izišla u ruskom zvaničnom listu, generai Ewerth je postavljen za vrhovnog zapovjednika cijelokupne j ruske vojske na zapadnom frontu, generai Nisnjević za glavara velikog generalnog stožera. Ruske željeznice. (Naročiti brzojav „Beogradskim Novinama") BuLarcŠt, 18. marta. Ruski listovi javljaj.it o hapšenju viših željezničkih činovnika.Optuženi su zbog teških prestupa protivu sigurnosti države. Oni su bili u sporazumu sa zelenašima životnih namirnica.

Jedan ruski glas protivu slabljenja Njemaćke. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina*.) Stockbolm, 18. marta. „Novoje Vremja" ljute se, što je zastupnik ruskog ininistra financije izjavio, da slabljenje Njemaćke ne odgovara želji Rusije, jer Njemačka dolazi u prvom redu u obzir kao potrošač za ruske žitne trgove i za izvoz. Ruski su trgovci odobrili to gledište i misle, da se sa 'Njemačkom u budućnosti mogu činiti v r 1 o d o b r i p o s 1 o v i. Razlog za talijansku ofenzivu. Lugano, 18. marta. Cadorna je otpočeo na cijelom frontu sa novorn ofanzivom, naročito na srednjem i donjem predjelu Soče, gdje snijeg dopušta veću slobodu kretanja. Potalijanskom priznanju ofanziva obećava malo uspjeha, jer je nepogoda stalno rdjava. Na mnogim mjestima zatrpavaju lavine snijega mnogobrojne talijanske vojnike i barake cijelog bataljona. Sniježne visine prelaze često deset metara. Razlog, koji je Cadornu dao povoda za ovaj bezizlazan pokušaj je nepoznat, jer mu je dostavljeno od talijanze i francuske diploinacije, da bi on morao kod Verduna pritješnjene Francuske bezuslovno da oslobodi pritiska. Radi toga je mogao igrati povoljniju ulogu vicešef vrhovnog zapovjedništva Porro u vojnom savjetu koji je počeo prije kratkog vremena, pod Joffreovim predsjedništvom. Da li će ovom vojničkom savjetu slijediti po planu učvršćena konferencija, nije još utvrdjeno. Ovaj politički vojni savjet zato je još tako neizvjestan što je posljednja debata u talijanskoj komori uzela vrlo živ tok. Doduše Salandra se nada da će da ublaži želju za opozicijom kod svojih starih pristalica, koji naime traže tješnje djelanje sa Francuskom, i da će ponovo da savlada skupštinske olujine. Iz italijanske komore. 36 postogubitakaubrodovima. K. B. Rim, 18. marta. U produženju debate izjavio je nationalista F e d e z o n i, da je kabinet Salandre rdjavo shvatio ratni zadatak Italije. Privredna je i vojnička sprema zemlje nedovoljna. Ministar je mornarstva C o r s i razložio, šta je on za morski saobraćaj, koji je od početka rata izgubio 36°/° brodarskog tnaterijala, do sada preduzimao. Valja uzeti u obzir ogromno produženje rata i njegove nove metode. Socialist L u c c i zamjerio je vladi, što se ona za vtijeme desetomjesečnog neutraliteta nije ničemu naučila, i nije poznavala nesavladivu jačinu centralnih v'.asti. Lucci je naglasio, da Italija već sad pati uslijed neprekidnog skakanja cijena životnih namirnica. zbog čega je vlada odgovorna, jer je ona svojom nesposobnošću i svojim nemarom mnogo tome doprinjela. Konferencija saveznika u Rimu. K. B. London, 18. marta. Po „Tirnes“-u će uskoro biti u Rimu prva konferencija sila sporazuma. Loyd. George zastupaće Englesku. Nada se, da će i G r e y otići u Rim.

laiHe uijesti. Rekrufouanje srcskiii bjegunaca u Riimunjskoj za RusUu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina*) BudimpeSta, 18. marta. Prema jednom bukareškom brzojavu, ruski vice-konsul u Turn-Severinu naredio je rekmtaciju sviju srpskih izbjeglica od 21. do 44. godine starosti. 500 spo sobnih, kako se veli, već su otpravljeni u Rusiju. Ukrcavanje francuskih četa u Solunu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina*) Atena, 18. marta. Uslijed njemačke ofensive na zapadu sad se svakog dana vrši ukrcavanje francuskih četa u So1 u n u. Čete se prenose u Francusku. Sukob izmedju generala Sarraila i grčkog generalnog stožera. Atena, 17. marta. Izmedju generala Sarraila i grčkog generalnog stožera došlo je do novib sukoba, jer je general Sarrail naredio da francuske čete posjednu još neke krajeve u Makedoniji i tako je pogažen sporazum, koji je ranije postignut. Grčka vlada je uložila protest protiv posjedanja Berria i Jenidja. Izbor novog egzarha u Bugarskoj. O. Sofijn, 1S. ra.irta. Izbor ttovog egzarha u Bugarskoj izvršiće se tek po prijemu novog zakonskog projekta tt sobranju. U izboru će uzeti učešće: svi ministri, tri predstavnika Akademije Nauka, svi mitropoliti, načelnici odjelenja sviju mimstarstava, okružni prosvjetni nadzornici, po tri sveštenika svake eparhije i po pet gradjuna svake eparhije. Saboru ćc predsijedavati zastupnik egzarha.