Beogradske novine

Br. 152. BEOGRAD, nedjelja, 16. juli 1916.

iilail

dnevno « jutro, ponedjeljkom posffje podna.

Pradije se: ■ Beogrmda I ■ krajevtm« zmposjednutim od nnko I krtIJevskih ćeta p« cfleni od ■ Hrv»t*k*j - SUvoidp, BosnlHerteeovtal I aalm»c$ p« eijetri «d brvM «v*f

Prctplata: zm 1 mjesec ■ Beofndo I ■ krajevima epeejedsettai od carske i kraijevskib teta * M» u Hrvatakoj-Slavoniji, Booi Hercegovtai i Dahneciji Kt« izvaa ovog podrnQ* . . . *»•O gle-si po cijenfka.

61

8 b 12 b

: BEOORAB, Vaka KaradžKa ai. tk. Taiefoa broj 67. eglasa i pretptate : Kneza Mtaajta ta. hraj 88. Ti‘ '

Godina 11.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. ' K. B. Beč, 15. jula. Rusko bojište: Jugozapađno od Moldave rastjerana su ruska odjeljenja, koja su nadirala protivu naših položaja. Kod J a b 1 o n i c e, jugoistočno od Za bie dobili smo našim uspješnim krstarenjem 200 zarobljenika. Kod D eI a t y n a je loovećana topnička djelatnosf. Neprijateljske predhodnice, koje su bile prodrle u grad, odbačene su na južnu ivicu. Ruski napad, koji je prcduzet jugozapadno od D e 1 a t y n a, slomljen je u našoj vatri. Inače na sjevero-istoku nema ništa novog. Talijansko bojište: Jučerašnji dan prošao je i na frontu izmedju Brente i Ečave mnogo mirnije. U opšte se borbena djelatnost ograničila na topničku vatru. Pojedina neprljateljska nadiranja protivu naših položaja sjeverno od đoline Posina odbijena su, a tako isto odbijen je i jedan veći napad protivu klanca B o rc o 1 a. Juto-istočno bojište: 5tanje nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. Hiifer, podmaršai. Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 14. jula. kakško bojište: Iznenadnom vatrom našeg topništva razorili smo vodovod u neprijateljskom Iogoru. Perzijsko bojište: Nema promjena. Ravkaško bojište: Na desnom krilu položaj je nepromijenjen. Borbe, koje se vode u središtu. nijesu još dovršene. Položaj je sjeverno od Coruha nepromijenjen. Neprijateljski napadi na lijevom krilu potpuno su odbijeni. Malo-azijske vode: U okoliici S m i r n e izbacila je jedna neprijateljska letilica bombe, ali bez svakog uspjeha. U Crnom su moru naše podmornice potopile tri neprijateljska velika transportna broda, dok je četvrti brod bio prisiljen da naleti na obalu. Ensieskn polltlčko vojskn. Lord D e r b y ponovo je iznio na dnevni red lozinku rata istrošivan j e m. Mora' se priznati, da engleske fraze vrlo ozbilijno zvuče; iz njih se zbilja vidi nesalomljiva želja, da se sve ostavi v r e m e n u, koje će raditi za njih. A zar zbilja samo vrijeme? Zar ne će dragi saveznici? Engleski gubici pri njihovim jurišima u Flandriji i sjevernoj Francuskoj mora da su vrlo znatni, naročito kad se imaju u vidu rezultati, što su ih oni dali. Ti su gubici svakako odveć veliki u srazmjeri sa postignutim uspjesima, ali nijesu toliko potresavajući, da bi se iz njih rnogla rezultovati naročita njeka zasluga za englesku vojsku. Jer na ime Rusi i Francuzi još su jednako izdašniji u trošenju svoga ljudskog materijala; posljednji satiru samoga sebe na upravo tragičan način. Englezi pak stalno žrt\'uju samo toliko, koliko je neophodno potrebno, da bi se kod saveznika izazvala vjera u njihovu odlučnost i votju za pobjedom. Ali u stvari medjutim ni najmanje im nije stalo do postignuča „sporog ali sigurnog uspjeha“, o kojemu toliko pričajtf. Oni se zadovoljavaju sa njekoliko sela i sa uspjesima što ih zadobijaju saveznici. Oni se ni u kom slučaju ne podaje iluziji da bi oni bili u stanju da stvamo pobijede Nijemce i da povrate od njih posjednuta područja. Onf se hvale svojim tobožnjlm planom da deinorališu Nijemce već čuvenim ,,p o s t o j a n i m p r iII s h • m". Oni se bore, kao š,^o veli

Iord Derby, sasvakimpojedinim njemačkim vojnikom. Oni hoće sistematski maljemdaunište nebrojene njemačke pukove. Svako koji ima iole zdravoga razuma mora uvidjati da takav način borbe, makar napadaču nanosio saino neznatne gubitke, mora isto tako postepeno ubijati volju za borbom i kod samog napadača kao kod napadnutog. A moguće da će m a 1 j p r i j e m a 1 a k s at i nego li onaj koji trebadase u n i š t i. Može se smatrati da je ovaj rat pokazao tačnost pravila, da se nijedna ofenziva ne može održati u punom jeku duže od tri nedjelje. Što se u tome roku ne postigne, to se naknadno više ne može postići. To je kao životni zakon bujnoga, tropskoga tijela jedne savremene napadne vojske; poslije kratkoga veličanstvenoga cvijetanja, njeni organizmi ubrzo usahnu, njene ćelije presušavaju, jer je strahovita potrošnja, koju zahtijeva ovako gigantsko tijelo. A ni pojedinac nije niti fizički niti psiliički dorastao ofenzivi, koja bi trajala duže od tri sedmice. Englezi to vrlo dobro znaju. Oni se ne nadaju da pobjede, oni se nadaju da p r e ž i v e svoje protivnike i saveznike. Kad se sve vojske budu utrošile, Englezi još nikako neće biti u vojničkom pogledu gospodari situacije; ali pri pregovorima o miru koji će tada početi, oni će biti u stanju da ukažu na najjaču i najneistrošeniju vojsku od sviju pregovorača. Oni dođuše nikada neće izvojevati pobjedu ali će izvojevati mir što no kažu ,,n a s n ag u“. Može sc smatrati kao pravilo da će mir onda najlakše da se zaključi kad sve države budu jednake, ne u iznurenosti, nego u snazi i zdravlju. Mogućnost pobjede važnija je od same pobjede. A najzad sve se svodi na načelo da se učini kraj prije iscrpljenja. A!i Englezi u svojoj Iukavosti htjeli bi to pravilo da iskoriste samo za sebe. Nije im staio do pobjede, to se može vjerovati lordu Derby~u. Ali im je stalo do toga da u m o m e n t u z a k 1 j učenju mira raspolažemo jed i n o m n e d o d i r n u t o m v o js k o m koja će im poslije siužiti za sredstvo da postignu onakav m i r kakav oni žele. Njihova je vojska kao njeki ,,a g e n t i z a z i v a č“ koji daje samo znak za borbu, u kojoj drugi treba da se satru. Njihova je vojska mirnodopska vojska a ne ofenzivna vojska, jer ona trcba da se s a č u v a d o m i r a, kada će stupiti u akciju ne kao v o j n i č k a već kao p o li t i č k a sila.

Šest nedjeija ruske ofenziue. Pišu nam iz glavnog stana ratne štampe: Navršilo se šest nedjelja, kada je na 3. juna sa velikim masama i potrošnjom mnoge municije započela ruska ofenziva. Danas se već može jasno pre-» gledati, koje je ciljeve nastojala ova ofenziva da postigne, a koje je uspjehe ona na raznim mjestima i u razno vrijeme postigla, do stanke, koja je danas nastupila. I ako se mora priznati i ne smije da zaboravi, da su mirni dani nastupili, jer neprijatelj skuplja nove snage i da je završeno samo prvo poglavlje ove velike borbe, smijemo ipak ustanoviti neke činjenice. Poznato je naime iz svih ofenziva dosadašnjega rata, da najveća pogibao prijeti napadnutome i u slučaju najveće neprijateljske snage samo u perijodi prve navale. Ako prvi napad, kod kojega se upotrebljavaju najveće snage i troši najviše municije, ne završuje potpunim prelomom, kao na primjer kod Gorlicze-Tarnova prošle godine, mora napadač u daljnjoj •borbi da računa sa činjenicom, da je protivnik upoznao pravac udara i da su mu poznati najpogibeljniji dijelovi fronta. Ova činjenica sili neprijatelja, da promjenjuje svoju osnovu i već time gubi svu svoju snagu. Isto se ne smije. zaboraviti, da je protivmk, kojemn su takodje poznati ovi momenti, odmah kod prvoga napada upotrijebio najveće snage i potrošio toliko municije. da časom pauze za retabilitaciju već je prekoračio i najvišu snagu svoga napada. Na ruskom bojištu još ne predleže oslone tačke, da II će se ovo

pravilo moći da primijeni i na ofenzivu generala Brusilova. Ali poslije šest nedjelja ofenzive može se ipak utvrditi, da će Rusi jedva moći da prodru preko linije austro-ugarske i njemačke fronte, koja je zauzeta u istočnoj Galiciji, Bukovini i Wolyniji poslije prvog udara. Rusi su do duše neznatno prodrii u području Dnjestra i Pruta. ali su istovremeno izgubili mnogo na prostoru u Wolyniji, pa se prema tomu daljnji razvoj prilika može ovako ocjeniti: Iz zapovijedi generala Brusilova doznato je autentički, da je cilj njegove ofenzive Lavov i ugarska nizin a. Ovom cilju stoji na protiv činjenica, da su Rusi velikom svojom premoći i neizmjernom potrošnjom municije prisilili vojske središrjih vlasti, da dijelove svojih položaja u srednjoj WoIyniji, jugoistočnoj Galiciji i Bukovini povuku natrag, ali su Rusi kod toga pretrpili nerazmjerne gubitke. Pod borbama, koje služe samo zaštiti odstupanja, naši su povučeni dijelovi već u prvim danima ofenzive u Wolyniji dostigli Iiniju na S t o c h o d u-K i s i elin- Lokatz- Goroho\v- Lobaczewka, a u jugo-istočnoj Galiciji i u Bukovini od prilike liniju Horodenk a- S n i a t y n- K u t y- I z v o r te gornju dolinu Moldave istočno od K i r1 i b a b e i istočno od Jakobenia do rumunjske granice. U sređnjem odsjeku od Dnjestra pa do fronta 1 k w e prvi ofenzivni nalet nije ništa izmijenio u položaju fronta. Poslije toga došlo je uslijed angažovanja pričuva na cijeloj fronti do silnih borbi. U toku ovih borbi Rusi su u Wolyniji od njemačkih i austro-ugarskih četa vojske generala pl. Linsingena postcpeno potisnuti do linije T r ojanowk a-B u 1 e v i cz e (na gornjem Stochodu)- S o k u 1 na S t y r u, te prema istoku kod G r uz i a t y n a i K o 1 k y na sjcvernoj obali S t y r a, te prema jugu do T o r c z y n a, U g r i n o \v a, Z1 o c z e \v k a, N o v o s j e 1 k i-V e r b e n njekoliko kilometara na zapad od srednjeg ođsjeka S t y r a i Lucka. Time je kljun fronta u Wolyniji silno potkresan. U produženju provlačio se ruski front, koji se povlači istočno od B r o d y a na ruskom zemljištu jugo zapadne W o l yn i j e te dalje prema jugu u oblasti zapadno do T a r n o p o 1 a u sjevero-istočnoj Galiiciji ide od prilikc do B u rkanowa. Na tom dijelu fronta Rusi su svakodnevno napadali velikim snagama pod grdnim gubicima, govoreći jednako u svojim izvještajima o n a padu na Lavov, ali pri tome na c i j e 1 o m t o m e f r o n t u n i j e s u m o g 1 i z a d o b i t i n i s t o p e z e mI j i š t a. Na slijedećem dijelu fronte austro-ugarskih i njemačkih četa vojske grofa Bothmera zapadno od Strype prenesen je jedan mali odsjek fronta u natrag zapadno od B u c z ac z a do potoka K o r o p j e c, t. j. u okviru istog glavnog obranbenoga sektora nije ni najmanje izmijenilo položaj sjeverno od Dnjestra. Najzad je jedan pogled na mapu dovoljan. da nas uvieri o tačnosti tvrdjenja. da Rusi i južno od Dnjestra. na Prutu kao i u Bukovini, izuzev neznatan dobitak u prostoru nijesu mogli prodrijcti dalje od obranbenog sektora, koji se samim sobom nameće poslije upuštanja bukovinske ravnice. Naime svakom poznavaocu prilika jasno je, da pri sadašnjem položaju izmedju Pruta i Dnjestra, gdje napada znatno nadmoćniji protivnik, veza austro-ugarskog bukovinskog fronta sa susjednim galicijskim odsjekom može da se održi samo ako se zauzmu obranbeni položaji na padinama Karpata. Naime izmedju Dnjestra i Pruta i na samom Prutu morale su austro-ugarske čete s obzironi na bolje prilike za obranu da se pod ogorčenim borbama postepeno povuku do odsjeka T1 u m a c z-C hodzimiera- Delat y n, te zatim do istočno od prilaza prevoju Jablonica, pa zatim linijom odmaii zapadno od M i k o I i c y n a, te istočnom obalom gornjega Pruta planinskim grebenom L i s n i o w do visa H o r d i e pa dalje grebenom do Z a b i e u gornjoj dolini Czeremosza; u zapadnoj Bukovini front se povlači zapadno od gornje doline M o 1d a v e, kuda su se austro-ugarske čete, odbivši Ruse, vratile kao^na svoje položaje odredjene i zgodne za obranti, i kao što je to u naprijed naredbom bilo predvidjeno. Jednom rpečju, Rusi u šestoj nedjeljL ofenzive stoje samo i jedino na položajima. koji su im se morali ustupiti odmah-prvoga časa ush'jed siline prvoga naleta. a medjutim duž cijele te linije oni u prkos najsilnijim napadima nijesu mogli postići daljeg značajnijeg dobitka u prostoru. Borbe se do duše još vode, ali se već na osnovu sadašnjeg položaja može reći, da je položaj

manje povoljan za Ruse. Prvi Je udar izvršen ne postigavši željenu svrhu, Njemačke i austro-ugarske čete stoje i sjeverno od Pripjatskih blata nepokoIebivo, a nisu nigdje izgubile vezu. Njihovi su položaji veoma zgodni za obranu, koja teče gore označenim tokom. Prvo niemačkn trgovafkn podmornlca. ,,Deutschland“ trgovački brod. K. B. London, 15. jula. .Timesu* javljaju iz VVashington a, da su tri amerikanska pomorska časnika ustanovili pregledom, da je „D eutschland' nenaoružani trgovački brod, koji ne može da se pretvori ni na otvorenome moru u ratni brod. Trgovačka podmornica u južnoj Americi ? K. B. London, 15. jula. „Exchange Telegraphe Company“ javlja iz R i o d e J an e i r a da tamošnji list „Rua“ javlja, da je u Rio di J a n e i r o stigo brzojav prema kojem se tamo može kroz desetak dana očekivati druga trgovačka podmornica „Bremen“. Skori povratak ,,Deutschlanda“. (Naročitl brzojav .Beogradskih Novlna”). Beriin, 14. jula. Kako iz Ne\v-Yorka javljaju, ponudio je jedan Amerikanac 50.000 dolara, ako bi mogao na „D e u t s c h 1 an d u“ putovati za B r e m e n. Zastupnik Sjeveronjemačkog Lloyda izjavio je, da „Deutsch1 a n d“ ne prima nikakve amerikanske putnike. U četvrtak je „Deutschland' istovario svoj tovar a od petka do nedjelje tovariče kaučuk inikl. U ponedjeljnik če „Deutschland“ otputovati za Norfolk i tu će sačekati priliku za prelaz u Bremen. —

Enšlesko-Irontuska ofenziva. Franuski izvještaj od 14. jula tri sata poslije podne: Zadržani su vatrom naših mašinskih pušaka Nijemci sjevemo od A i s n e i južno odVille Aux Bois. Na desnoj obali rijeke M a a s e tfaje topnički boj, koji je prošireti do največe žestine. U odsjeku Souville došlo je do izvidničkili bojeva ponajviše n šumi C h en o i. Na ostalim djelovima fronta nema osobitih dogadjaja. Engleski izvještaj od 14. jula: Reuterov ured objavljuje izvještaj generala H a i g a, prema kojem je on jučer u zoru navalio na drugu obranbenu liniju neprijatelja. Engleske su čete provalile u neprijateljske položaje u širini od četiri milje, a težak boj traje još dalje. Zvanično se javlja iz Pariza pod pod 14. o. mj. 11 sati u veče: Cio dan prošao je na cijelom frtmtu srazmjerno na miru. Borba u vazduhu: Da bi se osvetili za vazdušno bombardovanje otvorenog grada L u n e v i 11 e naši su letači bacili njekoliko boinbi teškog kalibra sa visine od 500 m. na grad M u 11 h e i m na desnoj obali R h e i n e. Belgijski izvještaj: Topničke borbe na pojedinim mjcstima fdonta, naročito u j oblasti Steenstracta, gdje je poslije podne bilo vrlo žestoke borbe. Engleski izvještaj: Stalno proširujemo svoj teren; sada držimo i drugu neprijateljsku liniju Bazentin — Le Petit Longueval, koje je mjesto u naširn rukarna, te šunui T h r o n e s. Potpuno smo odbili dva odlučna neprijateljska protivnapada. Nijemci su uspjeli da povrate Bazenin - le - Petit, ali su ubrzo opet izbačeni iz njega. Engleskl izvještaj od 15. jula: Vrijeme od 11. do 12. jula upotrijebljeno je poglavito na to, da se druga linija neprijateljeva bombarduje, odnosno da se preduzmu pripreme za dalje napređovanje. Napad jurišem otpočeo je jutros poslije žcstokog bombardovanja, sručio se jc preko neprijateljskih položaja; zadobili smo mnogo zarobljenika i oslobodili smo u šumi F r on e s jedan dio puka. ,,Royal West Kent“, koji je za vrijeme posljednjih borbi bio odsječen od ostalih britanskih četa i opkoljen od Nijemaca hrabro je izdržao 48 časov? u sjevernom dijelu šumice. Selo Bazentin-le-Petit, ostalo je u našim rukama, pošto su Nijemci iz istoga u toku današnjega dana izbačeni. t I Portugalci u front! K- B. Bern, 15. jula. „Neue Zfiricher Zeitumg“ javlja iz H a a g a, da su p o r t u g a 1 s k e čete ukrcane za Bordeaux, odakle će se one otpremiti na z a p a d n i f r o n t. Prema izvještaju ,,Tempsa“ kroz neki če dan prva portugalska divizija od 22.000 ljudi krenuti iz logora u T a n c o s u. Druga divizija još se mobiliše i biče spremna za dva mjeseca, poslije nje odpremiće se

još i treća divizija iz T a n c o s a. Dopisnik ,,Tempsa“ priznaje, da njeki portugalski krugovi nijesu baš odušelvjeni ovom akcijom, koja ne služi odbrani domovine već samo savezničkim ciljevima. Neuspjeh na sve strane. (Naročitl brzojav .Beogradskih Novina*). Berlin, 14. jula. „Norddeutsche Allg. Zeitung" veli: Jedna od najglavnijih svrha francusko-engleske ofenzive, olakšavanje verdunskog fronta, nije uspjela. I odista zadatak nepriiateljev propao je u prkos suludim napadima. U prkos ponovljenim navalama, nije poš'o za rukom da se proširi šiljasti kljun, što ga obrazuje francuski front kod B i a c h e s a, niti je Englczima pošo za rukom đa svoje redove dovedu u bolji skiad sa francuskim frontom. Zatlšje u pješaekim borbama. 'Naročiti br.zojav .Beogradsldh Novlna“). Berlin, 14. jula. ,,L o k a 1 a n z e i g e r“ javlja iz njemačkog glavnog stana: Poslije nečuveno žestokili borbi, koje su bjesnile cijeloga ponedjeljka. utorka i srijede, najzad su jučer popustile strahovite pješačke borbe sjeverno od Soinme. Borbena djelatnost prešla je opct na topništvo. Sa ovim ođmorom u jurišima i novim topničkim sudjelovanjem nastao je drugi prekid englesko-francuske ofenzive. Male izmjene, koje su nastale na ovom ili onom mjestu mase silne odbranbene linije nijesu ni od kakvog značaja s obzirom na žestinu borbi, a naročito z obzirom na ciljeve, što ih je sebi stavio protivnik. Contalmaison je poslije diigih i teškili borbi pao Englezima u rtike. To im je još najznačajniji uspjeh; uslijed toga se naši redovi istočno od O v i Ilersa i La Boiselle poinjeraju ioš nješto na istok. Bilo bi pogrjcšno smatrati. da sadašnja privremena uzđfžljivost engleske pješadije znači početak dužega zatišja. Po mnogim znacima može se suditi da naši protivnici spremaju nov pješačk' nalet pod zaštitom topništva i da se možemo nadati novim krvavim borbama.

Srbija i Itaifja. Talijani nedadu istočnu obalu Jadrana. K. B. Berlin, 15. jula. U ,,G i o r n a 1 c d‘ 11 a 1 i a“ polemiše C a b u r i sa spoljniin urednikom ,,T imesa“ o jngo-siavenskom pitanju. On ga opominje da preporuči umjerenosr ne samo Talijanima nego i Slovenima. Italija mora ostati pri svome zahtjevu o prevlasti na Jadranima. Istočna obala Jadrana jesu vrata za istok, ta vfata moraju biti u talijanskim rukama. Zbog tih je vrata 11 a I i j a u š 1 a u r a t. Kako mogn Jugosloveni zahtijevati, da se Italija odrekne baš onoga, zbog čega je ona ušla n rat. Talijani moraju na energičan način pfotestovati protivu takvog mišijenja svojih prijatelja u inostranstvu. Jugosloveni ne treba da se odaju nikakvim iliizijama: Trst, Istru, RijekuiŽadar ne može Italija dati iz svoje ruke. Spoljni urednik ,,Timesa“ učinio bi dobro, kad bi o tome tivjerio Jugoslovene. Svadja o zecu u šumi zbog Jadrana. (Naročlil brzojav „Beogradskih Novina")Lugano, 15. jula. Pariski dopisnik ,,S e c o 1 a“ ima jedan znaćajan izvještaj o zategnutom stanju izmedju t a 1 i j a n s ke i s r p s k e vladc u jadranskom pitanju. U tome se izvještaju prvi put saopštava, da je četvorni sporazum u svoje vrijeme bezučešća Srbij e u L o n d o n u potpisao jedan dogovor koji priznaje talijanskc zahtjeve na Jadranskome moru. Dopisnik ,,Secola“ brzojavlja o ovome, da težnje Srbije na ove sporne oblasti, potiču iz nepoštovanja „dogovora", koji je u Londonu zakljuČer izmedju. Italije, Engleske, Francuske i Rusije, Jer, na žalost tada su sa sjednica dogovora bili isključeni sfpski delegati. Iz francuskog izvora se u ostalom potvrdjuje, da je Italija pri pomenutoj londonskoj konferenciji bila posve korektnog držanja i da svoje zahtjeve nije pfetjerivala. Dopisnik ,,S e c o 1 a“ navodi dalje, da su Srbi u Parizu pronosili glas. kako je talijanska vojska dopuštala da srpski vojnici umiru od gladi po Albaniji.

"flrtKi KrolJ — posoreioc. fPožar kraljevskog dvorca. Kraljevska porodica u Kafisiji. K. B. Atena, 15. jula. Reuterov ured javlja: Pošto je njekoliko sati bjesnio požar u šumi Tatojs k o j, plamenovi su u večer dohvatili k r aljevski dvorac. koji je izgorio jednovremeno sa okolnim kasarnama. Poginulo je njekoliko lica medju njima i časnicl. Kralj, kraljicai kraijevskaporodica sklonlli su se u Kafisiju, rezidenciju princa Nlkote.