Beogradske novine

Br. 177.

BEOGRAD, četvrtak, 10. augusta 1916.

izlazi: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu I u krajevlma za- „ , posjednutim od carsko i kra- n I] ijevskih četa po cijeni od

n HrvatskoJ-SIavonlji, BosniHercegovinl i Dalmadji po cijenl od 8 h Izvan ovog područja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih četa K 1‘50 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHcrcegovini i Dalmaciji K2 40 Izvan ovog područja . . .K3 —

Oglasi po cljeniku.

UrednDtvo : BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, prinianje oglasa I pretplate: Kncza Mihajla ui. broj 38. Telefon broj 25.

Godina II.

RATNI IZV3ESTA3I. Izvještaj austro-ugarskog seneralnos stožera. K. B. Beč, 9. avgusta. Rusko bojište: Front podmaršala nadvojv o a r 1 a: U predjelu C a p u 1 a, u Bukovini, bačen je prorivnik u nazad prema sjeveru. Na gornjem Prutu zadobile su naše čete visove istočno od VV o r o c h t a. Povodom prekjučeranji borbi snage, koje se bore kod Ottynia povučene su u jedan zapadno spremljeni položaj. Borbena djelatnost u lom prostoru trajala je i juče cio dan sa ne smanjenom žestinom. Na južnom krilu vojske generala groia Bothmera odbili su c.ik. pukovi nekoliko jakih napada. Broj južno od Z a 1 o s c e dovodenih zarobljenika popeo se na 12 časnika i 996 vojnika. Front maršala pl. Hindenburga: U Wolyniji su borbe ponovo dospjele do najveće jačine. Kako kod vo,ske general-pukovnika Tersztyanskog, gdje su Rusi mjestimično protiv napadom odbačeni, tako je neprijatelj i kod K i e s e 1 i n a i savijutka S t o c h o d a uveo u napad svoje mase u dubokim 6trojevima, medju njima sibirske i gardijske čete. Kao što kod samoubijstvenog protivnikovog načina borbe nije drugčije ni moguće, bio je prostor pred hašim položajima jedno veliko polje .lješeva. Južno od Stobyhowa ponova su osujećeni ruski pokušaji preiaza. Talijansko bojište: Žestoke borbe u prostoru G o r i c e još traju; juče su pojedina neprijateljska odjeljenja doprla do grada. Na brdu Sv. Mihalji Sv. Martin odbile su naše čete ponavljane napade sa teškim gubicima po Talijane. Ovdje se naročito odlikovao szekesfehervarski honvedski pješadijski puk br. 17. Jugoistočno bojlšte: Stanje je nepromijenjeno. Z.imjenlk glavara generainog stožera pl. H6fer, podmarSal. Dogadjajl na moru: Noću od 8. na 9 avgusta bacala je jedna pomorska vazdušna eskadrila uspješno bombe na jednu neprijateljsku bateriju na utoku S o č e i na neprijateljsku pomorsku letačku stanicu Gorgo kod Grado. Postignuti su njekoliki puni pogoci. Letilice su se vratile nepovrijeidjene nazad. Načelnik glavnog stožera momarice. Podlistak. Zouzefe Beosruflu pod princem Eutlemjem SnuojsKim. (16. augusta 1717). (Nastavak) ^ Od posljednjeg zauzimanja od stra«e Turaka, beogradski je grad bio jako utvrdjen. .Tadašnja se tvrdjava sastojala iz gornjega grada, te pristanišnoga kraja, koji se nalazio na mjesto današnjeg donjeg grada, te grada u užem smislu riječi, koji je opasivao tvrdjavu, a koji je i sa svoje strane bio jako utvrdjen. Taj pristanišni kraj čuvalo je oko 70 (većih ili manjih turskih brodova, a uz to 1e još stajao u vezi sa Z e m u n o m, koji je ,tada još bio u turskim rukama. U tvrdjavi se nalažahu, ne računajući 'tu zemunsku posadu, pod M u s t a f ap a š i n o m komandom 29.000 ljudi dobrih yojnika. Od ovih bijahu 20.000 J a n i č a r a, 4000 Arnauta, 3000 spahija i 2000 Tatara. Prema tome je princ Evgjenije, koji je raspolagao sa 61 bataljunom pješadije i 176 eskadrona konjice, dodušo sve odlično hisciplinovanih i u ratu očeličenih četa, imao je dakle u dobro utvrdjenom Beogradu da savlada uglednog i ozbiljnog protivnika. No, izgleda da je on odmah od početka očekivao još i nadiranje velike turske vojske, kojoj je bio zadatak da spase BeoJirad od njegove ppsade, Usiijed toga jo

Pad goričke mosne brane. K. B. Berlin, 9. augusta. O padu goričkc mosne brane piše ,,L o k a 1 a n z e i g e r“: Značaj tog dogadjaja ne treba ni precjenjiti ni podcjeniti. Za Austro-Ugarsku znači on svakako samo toliko što je izgubila jednu ispadnu tačku. Za Talljane pak inože on biti sudbonosan, ako bi pokušali, da sa tog mjesta prodru 11 dolinu Soče. Bzvješiaj bugarskog gi&V' r»93 složera. K. B. Sofija, 9. augu"ta. Svakodnevno se vode više ili manje žestoke topničke borbe. Naše istaknute predstraže sjeverno od sela Ljumice nešto su prodrli unaprijed. Jedna naša izvidnica prodrla je u selo istjerala je iz njega tamošnje stražarsko odjeljenje, pa se zatim vratila, izvršivši tako* naloženi joj zadatak. Ona je pretrpila samo lake 'gubitke, ma da je stajala pod ozbiljnom topničkom vatrom. ,

Izvještajj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 8. augusta. Kavkaško bojište: Ruske vojne snage, koje su se obzirom na neprohodnost drumova a i zbog nevremena utaborili u okolici M u š a i B i 11 i s a morali su započeti sa svojim odstupanjem uslijed poliskivanja, koje je uslijedilo od četa našeg desnog krila, pa su ostavili u našim rukama mnogo topova, pušaka i zarobljenika. Gorske kose južno od Bitlisa i Muša, koje je neprijatelj savršeno utvrdio, a i uporno branio, zauzeli smo jučer potpuno. U noći od 7. na 8. augusta zauzele su naše čete mjesto Bitlis, a u jutru 8. augusta predao se neprijatelj južno od Muša zajedno sa oružjem. Naše čete progone neprijatelja, koji bježi prama M u r a t u. U sjedištu i na lijevom krilu nema nikakovih osobitih dogadja.a. Sa ostalih frontova nema osobitih vijesti. Turci zauzeli Muš i Bitlis. K. B. Carigrad, 9. augusta. Turske su čete ušle u Muš i Bitlis.

Tamnnski kclonijalni posjčd. Izmedju Italije i Engleske zaključen je ugovor, koji ne znači ništa drugo, nego li prva otplata, što je Italija daje svome oklevajućem savezniku za. obećanja, što ju je ovaj dao na pariškoj privrednoj konferenciji. U ministarstvu Boselijevom, sjede nekolicina koji zahtjevaju, da se tako važna koncesija, kao što je prekidanje svake veze

on odmah zauzeo i održao za sve vrijeme opsade takva položaje, koji su mu davali mogućnosti da odoli kako beogradskoj posadi, tako i novom protivniku koji bi dolazio. s ledja. iz unutrašnjosti Srbije. Prema tome Evgjenijev utvrdjeni logor imao je dupli zadatak: S jedne strane da zatvori Beograd sa suha a S druge strane da ođoli četama, lcoje bi došle iz pravca N i š a ili S m e d e r e v a. Odgovarajući tome cilju, logor se naiazlo izmedju dviju Jako utvrdjenih linija, i to prvo opsadne, takozvane (po ondašnjem vojničkom rječniku) „kontravalacijone“ linije, sa rt'ontom prema opsadjenom gradu, a drugo spoljnom takozvanom ,,cirkumvalacijonom" linijom, koja je štitila logor preina jugu i istoku. Obje linije bile su tako silno izradjene, opasane širokim rovovima, te snabdjevene mnogim naročitim utvrdjenjima, tako da je E v g j e n i j e v logor, koji je imao vid raznokrakog trougla, u neku ruku sam za se prestavljao tvrdjavu. Pod zaštitom ovih utvi'djenja podignuti su novi mostovi, koji su održavall vezu sa domovima. Oni su se doduše nalazili u domašaju turskih baterija sa b e o gr a d s k o g grada, ali su zato i imali tu pogodhost, što ih je vlastita vojska mogla bolje braniti nego da su podignuti na većem rastojanju od B e o g r a d a. Poznato je, da izdanci planinskog lajica koji se spuštaju prema Beogradu, pokazuju najviše kote izmedju sela M o krog Luga i Mirijeva, prema tome ti su položaji uđaljeni oko 10.000 koraka od tadašnjeg južnog fronta beogradske tvr-

sa Njeinačkom, ne ueini bez kontra usluge kad je već prošloga septembra potpisat londonski ugovor bcz odgovarajuće koncesije od strane saveznika. Tako je traženo za ovu najnoviju uslugu, što ju Itab’ja prekidima odnosa sa Njemačkom čini saveznicima, da ovi posljednji pomognu da se spase od konačne propasti ono malo t a 1 i j a nskog kolonijalnog posjeda što još nije propalo. Jec’na od odluka pariške konferencije glasi: ,,Sayeznići će kako u Evropi, tako u kolonijama, protektoratima i dominijama (samostalnim kolonijama) dopuniti onc mjere, koje su već preduzete zarad spriječavanja isporuka neprijatelju“. Na tu su se odredbu u Italiji u nekoliko mogli pozvati, kađ su od Engleske tražili da već jednom na - vojim egipatskim granicama preduzme mjere protiv velikog plemena Semisija, kojc se nalazi u otvorenom buntu protiv Italije. Ugovorom. što je prije neki dan potpisan, bar Eng'eska ispunjuje ovaj zahtjev. Sama činjenica što je taj ugovor zaključen ni najmanje ne začudjuje; ali je tim više za divljenje da se taj ugovor zaključuje tek sada, pošto je Italija godinu dana po njenom stnpanju u rat morala da gleda kako se jedan od najogorčenijih protivnika njenoga kolonijalnoga posjeda snabdjeva hranoin i oružjem kod samoga saveznika Itaiije. Sada kada je sporazum zaključen, talijanska javnost tek počinje da uvidja s kakviin je nipodopštavanjem tretiran talijanski posjed u sjevernoj Africi, baš u ono isto vrijeme, kada su se današnji saveznici svirna moguČim šredstVlma gic ’uh ćhrnrr+vwf;i Italiju u svoje kolo. A medjutim koliko mastila utrošiše talijanski novinari u toku prvih deset mjeseci svjetskoga rata, grdeći Njema-čku zato, što je libiske urodjenite sababdjevala oružjem i municijom. A sada pak odlično obaviješteui dopisnik „CdTriera della Sera“ piše iz Tripolitanije: „Nepouzdano držanje Italije, sumnjivo našim saveznicima u evropskom konfliktu, imalo je za posijedicu da je Engleska u jesen 1914. i u proljeće 1915. godine vodila politiku prijateljsku prema Senusima, što je inogao primjetiti svaki onaj koji je u ono vrijeme živjeo u Egiptu. A to je biia velika zabiuda. Materijaino i moralno polpomaganje, krje su Engiezi tako izdašno ukazali „slavnim Senusima“, koje je ovima u početku korisno poslužiio u borbi protiv Jias, sada Senusima u vodjenju „svetoga rata“ koristi u borbi protiv samili ranijih pomagača, Engleza“. Poslije toga priča on vrlo iskreno,

djave. Od vračarske visoi'avni bio je tadašnji Beograd udaljen ncldh pet iiiljada koraka, ali su bcojjradski prednji rovovi dopirali do na njenu ivieu'. Kao što je još poznato, kroz beograđsku okolinu protiče imirijevski potok u pravcu sa juga na sjever, te se uliva u D u n a v na sedam hiljada koraka ispod tadašnjeg Beograda i m o k r o 1 u š k i potok, u tadašnjim vojničkim kartama nazvan rijeka K a 1 u >r a (?), koji se spušta Sa m o k r o 1 u š k i h visova te se uljeva u Sa v u. Na grebenu, koji se povlači izmedju đolina ovih dvaju potoka, prolazi s m e d e r e v s k i, ili kako se još danas u narodu zove Carigradski drum. Odgovarajući pravcu očekivanog napada sa juga i sa zapada, spoljna odbranbena (,,cirkuniv*iacijona“) linija obrazovala je dva fron f a, koji se prilagodiše zemljišnim prilikama, i koji su, svaka u svome pravcu, dominirali okoiinom. Ta dva fronta sastajala su se pod oštrim uglom, te sa opsadnom („kontravalacijonom") linijom obrazovahu pomenuti raznokraki trougao, u čijem se okviru nalazila prinčeva vojska. Najopasniji i najnezgodniji za odbranu dio utvrdjene linije bio je prema tome naTavno onaj ugao, pod kojim se sastajahu obje spoljne obranbene linije. Na ovom su mjestu položaji bili povučeni do na padine visova, koji dominiraju prostorom ispred njih. Time su položaji znatno zadobili u pogledu odbranbene snage, a predstavljali su i vrlo pogodan oslonac za ofenzivu. Opsadna (,,kontravaiacijona“) linija povlačila se u giavnom u pravoj liniji od

što je do sada u Italiji zvanično uvijek poricano i ako je bila javna tajna: da će onim časom čim Italija stupi u svjetski rat, izgubiti sve svoje kolonije u Tripolisu i to u prvom rcdu krivnjom Engleske. I ako je potrajalo više od godinu dana, dok se Engleska obvezala ugovorom, da će podupirati Italiju u borbi protiv Senusa svatko si može inisliti koliko je mržnje bilo sakrito za izlivima prijateljstva prema ovom saveznku. Talijanska je štampa bila prisiljena, da slavi konačno sklopljeni ugovor i morala je da izreče svoju nadu, da će sada biti lako izgubljeno opet povratiti. Ali istovremeno je ona morala dosta jasno, da istakne da nijesu ispunjene sve želje Italije. Francuska je dva dana prije, nego je Italija objavila rat Turskoj zaposjela Borku, a Tibesti proglasila kajinakatom. Oba ova mjesta su ltapije karavauskog puta, koji vode kroz Fezan. Za turskog je vreniena bio Tripolis prirodna luka za srednji Sudan. Uslijed toga što je Francuska zaposjela ovaj karavanski put, svraćena je sva trgovina u Ttinis. Na ovom stanju nije do sada- ništa promijenjeno. Francuskim posjedom, koji se proteže od Gapa preko Murčuka u Tumno izmediu tripolitanske pozadine i područja Čajčc izgubio je Tripolis onu vrijeđnost, koju je iniao za turske vlade za predjcle Sahare i srednjeg Sudana. Još prije mjesec dana stavio jc poznati francuski kolonijalni političar Camille Fidcl, glavni tajnik francuskog kolonijalnog društva, u svojim pređavanjima na visokoj školi za socijalnc znanosti vrlo osjetljiv zahtjev za Italiiu, prema kojem mora Italija za sva vremena, da se odrekne svojili zahtjeva za izlaz na Čajče. ,,T r i b u n a“ i „I d c a N a z i onale“ protestovale su protiv tog zahtjeva i ako učtivo, ono vrlo ođiueno. „Bez pozadine“, piše „Idta Nazionale", ,.je Tripolis koska bez mesa, zemlja neplodna f pasivna i mi smo zauzcli ovu zcmlju misleći, da će i pozadir.a doći u naš posied“. Oba ova lista zahtjevaju ozbiijno i odiučno regulaciju zapadne granice kolonije. Ovaj zahtjev proširnje Civinini još zahtjevom, da se mora sklopiti ugovor sa Francuskom, kojim će biti nemoguće dovažanje oružja, municije i životnih namirnica preko Tunisa i Algira u područje Senusia. Do sada u Francuskoj nije niko na ovaj zahtjev reagirao. Ali kolonijalne žclje Italije nijesu zadovoljae samo posljednjom kolonljom. Italija več duije vremena traži od Engleske jednu luku za svoju koloniju Benadir. Ova se koloni—— iM —mmummmaaumtpmmmam im i n » r S a v e ka pođignutom d u n a v s k o m m o s t u, a blla je udaljena 15C0 do 2C00 koraka od ffornjej;a grada, a samo nekoliko stotina koraka od utvrdjene ivice predgradja. Dužina fronta spoljne odbranbene (,,cii 4 kumvalacijone“) li'nije iznosila je od S a v e pa do krajnjega južnog krila 8125 koraka, od toga mjesta pa do D u n a v a ,4250 koraka, tako da jc cijela ta linija, ne računajtići tu pojedine redute, i druga utrrdjenja koja su streila izvan nje, prema tome 12375 koraka, što znači oko 9.3 kilometara. Odstojanjc izmedju krajnje tačke spoljnje i unutaraje linije na D u n a v u iznosilo je 150 koraka a na Savi 500 koraka. Dužina unutarnje, opsadne („kontravalacfjone“) linije iznosila je 6875 koraka, te je prema tome koje spoljna, koje unutrašnja utvrdjena linija iznosila ukupno 21250 koraka, t. j. skoro 16 kilometara. Da bi se još potpuno usavršilo utvfdjenje opisatoga utvrdjenog logora, podignuti su za nove dunavske i savske mostove mostobrani. Što se tiče tehničkoga sastava ovili utvrdjenja, to su ovi položaji predstavljali u glavnom neprekidnu liniju, snabdjevenu mnogim strčećim uglovima, te mnogim otvorima za ispad koji su opet sa svoje stfane bili zaštićeni naročitim redutima. Na pojedinim dijelovima namješteni su amplasmani za teško topništvo, a inače su rovovi bili udešeni za borbu puškama i poljskim topništvom. U okviru tih utvrdjenja bila je ulogo-

ja đoduše vrlo lijepo razvila, ali je Dirtva, jer ima potpuno zatvorenu obalu. Prva luka za ovu koloniju bila bl Isimajo, koja leži južno od Jube. u britskoj istočnoj Africi. Trgovina dakle talijanskoga područja morala je sva da ide preko Jube i engleskog mjesta Gobuen, a odavle u luku Isimajo. Godine 1905. prepustila je Engleska Italiji u ovoj luci jedno maio zemljište u širini od 130 jardi, gdje je Italija sagradila nekoliko magazina, a isto dozvolila Italiji prolaz preko sela Gobuen uz godišnju naplatu od jedne funti šterlinga. Ovo je Italija dobila od Engleske poslije dugog pregovaranja. U FrancuskoJ ali do dana današnjega niko ni' ne misli, da posluša talijanske žeije u piianju Tripolisa dapače uplivni kolonijalni pclitičari su protiv toga, da se išto ItaIiji dade. A što će tek biti kada će Italija tražiti, da se ispune i druge njene žcije, osobilo da se pusti Mala Azija u njenu sferu, koju od vajkada Francuska smatra kao svoju domcnu. I danas gdje se toliko govori o sporazumu na vojnom i privrcdnom području i gdje se saveznici nadaju pobjedi, ne mcgu da postignu sporazum kako će podije]ji; kolonije nego dapače Itaiija prebacuje svojim saveznicima, da oni nastoje na njezin se. račun obogatiti u Africt i Aziji.

Iz rata s Rusijom nije Japan izvttkao dobitka, kakovu se je nadao. Istina teritorijalni zahtjevi Japana zadovo’.j u su. no Japan nije dobio ratne odštete, kojoj se je najviše radovao. Nakon rata biio je financijsko i ekonomsko stan.ie vanredno bijedno. Državni dug iznosio je 1500 miiijona jena (jen = K 2.46), a znatan dio ovoga duga otpadao je na zajmnve sklopljene u inostranstvu, većinom u Engieskoj, pa se jc natezalo sa milijenima, koje je trebalo izdavati samo za godišnje kamate. Da bi se digla spoljna politika, i.šlo se je za tim, đa se što više s+ranog kapitala uvuče u zemliu i time da se oplodi domaća industrija. No u pralcsi se o\ r o nije pokazalo korisno. Pcstiglo se je, da je niešto rnalo ra-astao izvoz. no za to ic još viy narastao uvoz. Trgovinska bilansa bila je neprcstancf rasivna. Vriiednost uvezene i izvezene robe narasia je rd 1903. do 1913. od 606 milijona jena ra 1361 miibon je^n, no nored trva uvijek je bilanca bOa pasivra sa 45 mil'Rna jena, ne rač’iuajućr ovamo 70 milijo^a icra godišnje obaveze prema inost’ifnstvu. Vlada je sve pokušala, da doskoči ovoj nevoiji, no sve je cstalo bez uspjeha. Jedino se može zahvaliti mnogim japanskim iseljenicima, koji sli slali uštede, što se je gođišnji odiazak ziata smanjio na 88 milijona jena.

rena vojska pođ šatorima; generali Lijaliu lcod svojih četa. Glavni stan princa E v g j e n i j a i šatori kneževskih gostiju nalažahu se iza sređine „cirkumvalacijone" linije. Daijc na istok bili su topnički logori. Danas se još jasno pozuija tragovi te sp.>! : n> („cirkumvalacijone ' iiiiije, a na njekim je mjestima baš potpuno očuvana, Ova ,,E v g j e n i j e v a 1 i n i j a“, ili kako je Srbi danas često pogriješno zovu ,,L a ud a n o v š a n a c“ (smatrajući, da ti radovi vode porijeklo od L a u d a n o v o g zauzeća Beograda, 1789. god.) provlači se još danas izmedju njiva i bašta beogradske okoline, a donekle do u već izgradjena današnja Beogradska prcdgradja (Laudanova ulica, prim. prev.). Na dobrim planovima Beograda, ova je linija tačno obilježenja. Opsadnu (,,kontravalacijonu“) liniju pak odavno pokriše domovi zapadnog i istočnog Vračara, krajeva, koji se naglo proširiše, zadnjih dva decenija minulog stoljeća. U toku mjeseca jula 1717. god. desiše se nekoliko važnijih dogadjaja. Beograd je sve tešnjc i tešnje opsadjivan. Dunavska flota pod zapovjedništvom podadmirala Andersona imala je da drži u šahu turske brodove, te da na taj način obezbijedi saobraćaj na mostovima. Uslijed toga došlo je na D u n a v u do čestih borbi. U to su vrijeme dovršeni radovl na utvrdjivanju. Prvobltni most kod Pančeva, koga u medjuvremenu zamijeniše novi mostovl, dignut je kao nepotreban. (Nastaviće se)