Beogradske novine

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ Beogradu I u krajevlma za- . , posjednutlm od carsko I kra- h [] ijevskih četa po cijenl od

0 Hrvatskoj-Slavonlji, BosnlHercegovini 1 Dalmadjl po cijeni od 8 h izvan ovog podmčja . . . 12 h

Pretplata: za 1 rajeaec u Beogradu I n krajevlma zaposjednutim od carsko I kraljevsklh četa K 1*50 U Hrvatskoj-Slavonlji, BosniHercegovlni I Dalmadjl K2'40 Izvan ovog područja . . . K 3-—

Oglasl po cljeniku.

Urednlštvo : BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa I pretplate: Kncza Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Br. 187.

BEOGRAD, nedjelja, 20. avgusta 1916.

Godina II.

Ssvezničke čete • zauzele rio juriš vis Maguru. — Car Wilheim u c. i k. gSsvnom stanu.

RATNI IZV3ESTA3I. Izvješta] austro-usarskos seneralnos stožera. K. B. Beč, 19. avgusta. Rnsko bojište: Fronta generala konjice nadvojvodc K ar 1 a: Zapadno od Moldave u Bukov i n i uzeli su jurišem honvetlski i njeniački bataljuni uporno branjenu vlsinu Magura. Rusi su ostavili u napadača 300 zarobljenika i dvije mašinske puške. Ruski protlvnapadi nijfcsu uspjeli. Fronta maršala pl. H i n d e n b u rga: Zapađno od Z a b i e povukli smo naše istaknute čete poslije vr’o oštrih bojeva na greben Czrnahora. Neposredno sjevero-zapadno od S t a n is 1 a v a odbili su naši Iovcl ruskl napad. Kod Szelwowa odbile su naše čete jedan ruski napad. Kod S t i b o 1 a na Stochodu odbijen je napad neprijatelja na naše rovove. Novi je ruski napad u toku. Talljansko bojište: Na čitavom primorskom frontu protekao je jučerašnji dan mirno. Na frontu Soče sjevero-istočno od P I av e očistile su naše čete lijevu obaiu rijeke od' manjih neprijateljskih odjcljenja. koja su se ugnijezdila kod Globe i Britofa; zarobljeno je 50 ncprijateljskih vojnika. Lako je odbijen noćni napad Talijana na položaje južno od V i p a v s k e doline. Na frontl F1 e i ms t a 1 a zarobili smo kod jednog preduzeća na neprijateljske položaje jugo-istočno od Cima di Bocche 60 neprijateliskih vojnika, a zaplijenili smo dva bacala granata. Odbijena su talljanska odjeljenja, koja su u noći preduzela napad na naše položaje u području Monte Zebia. Jugoistočno bojlšte: 1J Crnoj Gori i Arbaniji neina ništa novog Zamjenlk glavara generalnog stožera ol. Hbfer, podmaršal.

Izvjestaj bugarskog glavR03 siožera. Bugarski ratni izvještaj. K. B. Sofi;a, 18. avgusta. Jučer su naše čete odbile napad Srba na frontu izmedju O s t r o v sk.ig i Prespanskog jezera i zauzeli Florinu. Poslije duge tcp'ičke pripreme napao je ncprijatelj sinoć naše Irtaknute straže južno i zapad 0 od D 0 j r a n a i našu stražu kod sela D 0 1čeni. ali je našom topovskom paljbom, a na nekim mjestima u protivnapadii ib u borbi bajonetiina odbijen i prinudjen na povlačenje, pri čemu je imao znatne gubitke. Kasnijs je neprijatelj pouovio svoj napad, ali bez ikakvog većeg uspjeha. Na ostalim fronfovima bilo je samo manjih suđara medju izvidnicama. Jedno odjeljcnje njemačkih ietilica napalo je jutros s uspjeliom željeznička postrojenja kod sela Janevhan i neprijateljski logor kod scla Narsovo, Gavalljancl, Dragomirci i Kalabaka. Sve su se letilice povratile na svoja predjašnja mjesta.i Izvješta] turskog glavnog stsna. K. B. Carigrad, 19. avgusta. Irakško bojište: Pod zaštitom dvaju topova I triju r.aoružanih motornih čamaca pokušalo je jedno englesko cđjeljenje, sastavljcno od pješadije i konjice, da napadne naše dijelove kod Nasirije; poslije borbe koja je »rajala četiri sata, Englezi bijahu prinudjeni, da se povuku kako na vodi tako na suhu ostavivši 40 mrtvaca, isto toliko ranjenika, te izvjeslan Dioj tovarne i zaprežne stoke kao i ratr.e spreme. U odsjeku F e1 a h i j e nema ničega novoga. Sa ruskog irakškog fronta nema nikakvih novosti. Kavkaško bojište: U pikos zemljišnim teškoćama naše su čete proširile svoje istaknute ofenzivne položaje 40 kilometara prenia sjeveru, te su opet došle u dodir sa neprijateljskim zaštitnicama. U središtu vlada srazmjeran mir. Odbijeni su neki djelomični napadi na naše po-

ložaje, te smo tom prilikom zadobili izvjestan broj zarobljenika, medju njinia i časnika. Na lijevom krilu i u primorskom kraju bilo je samo izvidničkih sukoba, koj su se svršili u našu korist. Maioazijske vcde; 15. avgusta preljetjelo je preko Afule, Karmela i Nasire četiri letilice, kcje su se bile digle sa jednog engleskog broda, koji je pod zaštitom francuskih torpedrjača dospio do prcd Haifu. Tom je prilikom poginulo jedno dijete a ranjeno je četiri lica. Najzad je naša obranbena topovska vatra natjerala letilice, da se povuku na obalu. Na egipatskom frontu nema ništa novog izuzev predstražarskih čarki. Zahtjevl zarobljenih ensleskih generala. K. B. Ffankfurt, 19. avgusta. ,,F rankfurter Z e i t u n g“ javlja iz Carigrada: Zarobljeni zapovjednik Kute!-Amare, general To\vnshend podnio je već dva puta čudnu molbu, u kojoj traži osustvo za Englesku, đa uredi neke svoje domaće stvari. Engleski general M e 11 i s, koji je sa Townsbendom zarobljen u Kutel-Amari, uputio je Enver paši brzojav, u kojemu ga moli, da se zarobljeni engleskoii%Jijski vojnici iz planinskih krajeva ne ostave u sjevernoj Mezopotamiji, pošto ne mogu da izdrže tamošnju klimu, koja će ih otjerati u smrt. Odgovoreno mu je, da je engleska vojna uprava poznavala mezopotamijsku klimu, pa je te vojnike ipak uputila na bojište u Mezopotamiju.

Bueutnost Sriilie. U Švajcič skoj se tu skoro pojavila jedna brošura, koja se sad mnogo čita u tamoŠnjim srj- kim krugovima. Napisao j.u je g. Mil. S t o j a d in o v i ć pod naslovoin „NaŠa budućnost". Pisac polemiše sa onima, čija je vjera pokcleb'ana, te koji tvrde da je srpski narod u toku rata iz svega onoga što je predlibdiib, toiiko pretrpio da se o nekoj njegovoj budućnosti u opšte više ne može govoriti. Tisac veli, da iz svega toga mora proiziiaziti samo činjenica, da kod preostalib mora da se razvije svijest o srpskoj tragediji, a na osnovu tcga j' š mncgo vcči pcjmovl o dužnosti. .Pojedinci propadaju, ali narodi ostnju. te poslije mnogib patnji i lutanja najzad moraju nači pravi put. Nacijonab’i život, vcli pisac dalje, mora se prenijeti na sasvim drtige osnove, moraju doći sasvim n o v i 1 j tt d i. Ne vrijedi se mnogo zađ'-žavati pitanjem. jesu li ^rpski na; d i srpsk . vlada prouzrokovali rat, jcsu li ga mogli spriječiti. Mall narcdi ne mogu i ni'esu tiikad mogli tna šta izazvati: oni su

PODLISTAK. Majnoulle ediclie JušotlnsentKe AKatiemije. Jugoslaveuska akademija znanostl 1 umjetnosti u Zagrebu unatoč trajanja rata izdaje i dalje svoje edicije, marljivo radeći na našoj mladoj, ali plodnoj naučnoj njlvi. Naravno, da se moraju ratne prilike uzeti u cbzir 1 kod našeg prvog naučnog zavoda, sve ako njegovi radnici po dobi i polcžaju svome i ne zadjoše u bojne redove, i sve ako su naučenjaci daleko od bojne buke i bojnog meteža. Moguće se tome imade i pripisati činjenica, da za široku masu ovogodišnja izdanja nijesu onako zaniniiva,.kao što je od prilike bila prošla serija akademijinih izdanja. Nu ne smijemo opet pustiti s vida, da su dvije radnje i to nastavak ,,Codexa diplomaticub a“ kao i ,,M onumenta Habsburg i c a“ predmijevale golemi i silhim marom poduzeti rad onih, koji su nakon smrti vrijednog predsjednika akademije preuzell vodstvo i izdavanje hrivatskih spomenika. Poimcnce potonja „Monumenta Habsburgica“ šteta što ne mogu gledom na svoj većmr.m latinštinom ispisani tckst biti saopŠteni široj našoj javnosti. Mnogi bi po!itički momenti bili našoj javnosti kud i kamn jnsniji. Svakako je velikl mar inlađih historijskih istraživalaca hvalevrijedan, a još jc hvalevrijednije od Jugoslavenske akademije, što je ona baš Izdavanje naših hli terijslđh spomenika u neku mku predaia niađjem naraštaju, pa tako nužno se odazvala davnoj potrebl znanosti, da se po^ nešto konzervativni duh naše akademije tako reći regcnerira. Po svoj priiici irnena nekojih suradnika akademijinih izdanja ne samo na pdoručju

i^indeks sarne materije, o kojoj rade i ii raznim izvješćima, dokazuju nam, da akademija hoće da pripusti u svoje kolo i mladje elemente. To će biti od prijeke nužde tim više, što se akademija sprema na izdavanje biografskog riiečnika, pa će tom zgodom trebati svu silu mladih suradnika, đok će kontrolu nad tom suradnjom imati da prepusti starijim I iskusnijim svojim članovima i radnicima. Poimenee je hvalevrijedna i radosna pojava, što se sve više posvećuje mara i zanimanja prlrodoslovnirn znancstima. Tu se najviše javilo plejada mladih radnika, a ta pojava nam zajamčuje, da će i duh u akademUinim izdanjima krenuti liberalnijim putem. Nastojanje naše akademije, a i interes, koji se od nekoliko godina unatrag od strane zvanih faktora sve više posvećuje našoj akademiji, dokazuju nam i jamče, da će jugoslavenska akađemija i dalje ustnajati i uznagTedovati u dtihu svojega velikog osnivača. U prvom redu treba spomenuti trinaesti svezak „Diplomatskog jZbornika" kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Ovo svojom sadržinom i op^egom po pokojnom predsjeđniku a'-ademiie dru. Tadiji Smlčiklasu u velike zamišljeno djelo sađržaje sve po našu historiju znamenite pisane spomenike. Od ovoga djela-izašlo je do sada svih trinaest sve^aka, izuzamši prvi. Djelo počinje sa dvanaestim vijekom (godinom 1101.) Najnovija sveska sadržaje listine od godine 1360 do godine 1366. IJredlli su taj svezak Emilije pl.« L a s z o w s z k 1 i dr. Marico Kotrenčić. Uredjivači, kako se u samnm predgovoru k ovoj svesci kaže, podijeiili su si posao ove sveske, aii držcći se osnove osnovatelia ovoga djela. Novo je u sVesci što je osim indeksa imena sadržan

r.vih historijslcih spomenika, već i u ,,Radu“ pojedine listine. Vrlo brižno i pomno sastavljeno djelo bit će za cijelo jedno od najdragocjenijih tečevina naše moderne historiogr'afije. Drugo historijsko djelo, koje takodjcr od čitavog niza kako je paraboino zamišljeno, jesu „Documenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae c t S I a v o n i a e“. To je drligi svezak onih listina, koje se tiču odnosa izmedj« dinastije Habsburgovaca i kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Uredjuje to naučno skupno djela Emilijc pl. Laszowszki. Od ovoga su djela izašla sada dva sveska. Druga sveska sadržava list'.ne od godine 1531. do godine 1541). Iz ove se zbirke ir.ože naibol.ie uhvatiti politička slika u razno doba šesnaestoga stoljeća, kad su prilike po Hrvatsku bile osobito teške i u mnogom poglcdu nesredjenc. Rad jugoslavenske akadem i j e izašao je u dva sveska. Jedna je svcska 209 razreda liistoričko-filologičkog l filozofičko-juridičkog*(sv. 96), a drugo je sveska 210 razfeda matematićko-prirodoslovimg (sv. 59). U prvoj svesđ nalazi se vnnrcdno zanimi\-a rasprava dra Ivana S t r o h a 1 a : „Ptfroda i pravo". Sve ako i nije Onako izašlo to djelce — jer to i jest u pravom smislu riječi — kako si je autor 7 amišljao, ipak je zanimivo, kako autor iznosi uzaiamne odnose izmeiiju pririide i prava i kako je poznavanje prirode unlivisaln na pojedine pravne ustanove poimence na čitavo pravno shvaćnnje. Ivan Stroha! <’pada medju najeminentnije naše pravne historičare ! istraživače naše pravne prr r.losti, pa sve ako n:u drugovi u mišijcnja vazda i ne povladjuju, ncma sumnje da je njegov rad plod vanfednog naučenjačkog rada i stručne spreine. U istoj je

prosto uvučeni u sukob velikih sila. NIkakva srps! a po''tika nije mogla ukioniti sa s\ ijeta činjenicu, da put za Carigrad vđdi kroz c ’-biju. Cijela se Srb'ia u tome, da se mora stvorit! jugo-slovenska država. No ovo se do sada stalno stavljalo idealistima, koii su tražili metafizičke osnove — jugo-siovensku umjetpost, jurcsioversku rnlin-iiu. jugo-slovensku modu, aii su pri tome stieli s nria ono š o je najvaž"i ; e: da stvore jugo-slovensku demokraciju. Naša Golgota na putu kroz Arbaniju pokazala je veličiiu srpskoga naroda, al' je jednovrnmeno pokazala kako naš državni oreanizam i njegovi organi ni iz daRka n'jesu na visini. Trijumfalni pohod balkanskih ratova nije, kao što se to očekivalo prokrčio put socijalnoj reorganizaciji, nego samo ograničc-.?.i se v ič ,f 'sti i špekulacijama. Izgledalo- je da su činovnici smatrali kuo svoju srpsku nacijonalnu dužnost, da učestvuju u državnim liferacijama, dok su poiedinci i poie 'inc koterije gomilale vefka bogatstva, srpski je narod na artiji potpuno ravnopravan sve većma siromašio, te ga je čekaia sudbina proletarizovanja. Stranački se život počinjao sve većma ograničavati na horbu oko masnih sinelcura, liferacija i t. d. Na štetu srpskoga naroda, koji je sa bezprimjernotn hrabrošću odoljevao nadmoćnijem protivniku postadoše milijunarima Iiferanti djonova od artiie i rdjavcga brašna. Ovi su Ijudi umjeli tako vješto da prikriju svoie mahiuacije pred javnošću, da su njihove smicalide u potpunosti izašle na javnost tek poslije evakuacije zemlje, a to je, ma kako tragično to izgiedalo, bila sreća u nesreći. Jednovrenieno se pokazala u najvećoj mjeri ned'ovoljna organizacija i zbunjenost, vanredna mjera sebičnosti i bezobzirno.sti preir.a narodnim intereshna. Vojnici i gradjani umirali su za vrijeme ođstupanja od gladi, a u mae'acinima bile su nagomilane ogromne količine materijala, koji se nijesu mogli iskoristiti zalivaljujući nedostatku reda. Poslije ovili nesretnih iskustava sa srpskom demokracijom, pod kojnm su se krili činovnička korupcija, egoizam, halapljivost, u srpskom se narodu pojaviia težnia da raskrsti sa demokracijom, ma da krivica nije bila do same c’einokracije, već do ljudi, koji su te id’je zloupctrebliava’i r">di svojih ličnih irtcresa. Naši su vodfeći političari sa izvjcsnim brojem časnih izuzetuka, stalno bili spremni na najsumniivije sm’caiice, ako su se pomoću njih mogli nadati da će njima zadobiti one, od kojih sti mogli očekivati, da će mcGi da dcprinesu njihovoj izbornoj pobjcdi. Ćianstvo u stranci često je značilo kao neka dionica u svima nezakonitjm koris'ima do kojih bi ta stranka mog'a doći, pa je na osnovu toga mnogo izgubila objektivna i

svesci dr. Josip Š i 1 o v i ć napisao raspravu ,,P o k u š a j u h r v a t s k o m k a z n en o m p r a v u“, dok dr. Tomo M a r e t i ć piše o jeziku dalmatinskih pisaca XVIII. vijeka. To je drugi prilog historijskoj gramatici našega jezika. Raspfava će se dovršiti u budućoj svesci „Rada". — Druga sveska ,,Rada“ sadržaje rasprave dra Vjcre R o j c-K a t u š i ć, Dfagutina H i r c a, Ignaca M i h e 1 i ć a, dra. Jurja M a j c e n a, Artura Gavazzia i Željka Mark o v i ć a. U ,,'Zborniku za nafodni život i običaje Južnih Slavena" kttjiga XX. svezak 2. što ga uredjuje dr. Dragutin Boranić nalaziino čitavi niz vr!o zanimivih rađnja. Poznati slovenaoki pisac df. Fran llešić iznosl u jcdnom razmatranju svoje studije o ,,R a j s k o j p t i c i“, kako je prešia u svojoj legendarnoj formi u umjetnu poeziju. I poznati sabirać hrvatske folklofe prof. Mojo M e d i ć piSe o Vazmenjaku t. j. o običajima, koji sti se u našem narodu na Vazam (vazem, Uskrs) uzdržali u raznim krajevima nafoda. Sam urednik dr. Dragutin B o r an i ć- priopćttje dvije samoborske fljesme, ttr dodatak Langovoj studiji o narodnim obićaji’T'.a u Samoborti i okoiini. Josip K otarski priopćuje sabfani svoj materijal narodnog običaja u Loboru. Ova stuđija, koja je prema osnovi jedan veliki dio sabiranja folklore po čitavoj domovini, sadržaje ponajpriie narodni život i običaje, onda reaom rad i lov, gojcnje blaga 1 žlvadl, obradjivanje zemije, izradjivanje gradje, ženske poslove, prijedlng glede dnevnoga rada i počinka, te konačno trgovinu. Studija jc popraćcna sa dvije slike. Vrlo su lijepe i posve nove fraze i poslovice, što ih je saopštio Ivan Zec sa Vfbnika na otoku Krku. M iliće vić priopčuje obl-

načelna stranačka borba. U mjesto da napredujemo mi smo pošli u mazad; no dok su višl slojevi biti prožeti ko« rupcijom, narodna duša u užem smislu, duša širih narodnih slojeva ostaia Jo čista nepokvarena. Srpski radikalizam, 1 oji je u po« četku po osnivanju stranke bio vrlo iskren, počinjao je da dobija, što je duže bio na vlasti izvjesne atribute reakcije. Program je počinjao da se sve većma krnji, a sami radikali, koje su u početku njihovi protivnici nazivall ,,bezgaćnicima“, postajali su velikim djelom špekulanti, koji o programu ba5 nijesu ni toliko voljeli da govore. Korupcija je počinjala da obuzima sve grane društvenoga života, a članstvo u vladajućoj stranci kanda je značilo u mnogo slučajevl i pravo na sve moguće više ili manje nezakonite povlastice. Zanemarivan je rad na podizanju narodne prosvjete i narodnog zdravlja. U Beogradu na primejr konstatovala je regrutna komisija dosta znatan procenat rcgruta, koji boluju od tuberkuloze. Bilo je u zemlji okružnlh gradova čije bolnice nijesu odgovarale savremenim zahtjevinia, a broj nepismenih bio je kod nas u Srbiji tolikl kao što je samo u vrlo malo evropskih država. Sam ministar pok. dr. P a č u, dakle jedan od najuglednijih radikaia, rekao je jednom prilikom, da je srpski nas su neposredne poreze veće nego u jednoj državi na svijetu te predstavljaju 75 na sto državnih prihoda. U mjeporeski sistem jedan od najnepravednijih poreskih sistema na svijetu. Kod sto da se pridje progresivnom sistemu progresivne poreze, ostalo je pri tome da narod sve većma stenje pod teškim poreskim teretima, kojl su kočiii njegov napredak. I opšte pravo glasa nije biio do kraja izvedeno, tako da je bilo mnogo hiljada srpskih gradjana, koji nijesu imali pravo glasa. Broj ovih poIitičkih bespravnika stalno je rastao, i u podacima državne statistike, koji su iziazili svake pete godine mogio se naći vrlo značajnih brojeva o stalnoj proletarizaciji 1 materijalnom nazatku srpskoga naroda. Polazeći tim putem srpski radikalizam počinjao je zadnjih godina da prima ninoge konzervativne pa i reakcionarne tendencije, kao što je težnja za stvaranjem gornjega doma i drugih kanzervativnih ustaieva. Bilo je medju njihovim prvacima ijudi, koji nijesu irnali drugih programa, nego li želju za iičnim obogaćiva"jem. Poslije Kuinanova i Bregalnice dobili smo uvećanu Srbiju pod parolom oslobodjenja naše brale. Ali stanovništvo novili krajeva bilo je u prvo vrijeme isključeno iz srpskoga ustava, a njime se upravljalo poznttom uredbom, koja nije baš bila u znaku slobodoumnih ideja. Za prvih nekoiiko godina bio je za novooslobodjene Srbe predvidjen čisto politički režim, a mnogi

čaje ženidbene u staroj bročanskoj župi u Hercegovini. Vrlo jc zanimiva priča 0 hajducima Sazićima, koji su orobili grofa Draškovića. Priopćena je po Radi Braniću. Ovakovih hajdučkih legenda starih 1 mladjih imade sva sila, pa bi bilo vrijedno da se prikupc, poimence za to, jer su jedan dio stvafalaćke snage naroda. Rudolf S t r o h a 1 prikazuje život iz stare Rijeke. Od manjih prinosa valja spomenuti Milakovićev: „Naš hodža", te prinos dra. Franje Bučafa, koji saopštuje priče 0 zmijama iz zagrebaćke okblice. Sva’cako ovaj put Zbomikova svrha svojim sadržajem obećaje najveći interes šifeg općinstva. U trećem dijelu ove sveske nalazimo još prikaze o folklori u drugih naroda, pa ondje rcfeilra sam urednik o p r o u č avanju narodnih tradicija u Cesk o j Svezak 8. „Prirodoslovna istraživanjr. Hrvatskc i Slavonije" sadfžaje istraživanja dra. V. Vouka i Ivice Pevaleka. Dr. Vouk priopćuje*svoja biološka istraživanja termalnih voda hrv^skog Zagoria. tlstv’le su-rasprave botanickoga sadržaja obiju autora. izvješće o raspravama matematičko-prirodoslovnoga razdjela svoiim petim sveskoin-prema programu tih edicij„ sadfžaje kratki prikaz radnja ovoga razreda na njemučkom jeziku. Konačno tfeba da još spomencmo „Ljetopis" za godinu 1915. (30. svezak). Broj statistlčkog matcrijala 1 podata’ca o poslovanju, rada i stanju akademije nalazimo 1 to jcdno od prof. dr. OorjanovićaKfambergera o Weimarskom pračovjeku, drugo prof. Ivana M i 1 č e t i ć a o povjesti otoka Lošinja ispisanoj od Martlna Botterinia 1 konačno predavanje Luke J e 11 ć a o nazivu pranaroda i praplemena evfopejskih .