Beogradske novine

lziazi:

dnevno u jutro, ponedjeijkom poslije podne.

Prodaje se: o Beogradu ! u krnfeviiua za- p , ed rartko I kra- f| [] ikBi eeU po d|eni od u u u HrvatskoJ-SUvoa«#, BosriHercegovinl i DalaiaciJI po cljeni od 8 h izvan ovog podrufla . . . 12 h

Q-;lad po cljoniku

Pretplata: za 1 mjcsec u Beogradu i u krajeviina zaposjedauli m •d carsko i kraijevskih icta K 1*SB u Hrvatskoj-Slavonijl, BosniHercegovlnl i Dalraaciji K 2 40 izvan ovog područja . . . K3-—

UredniStvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 07. — Uorava^ primanje oglasa i pretplate: Kneza MlhaJla ul. broj 33. Telefon broj 23i

Gođina II.

Deutschland“ stigia u Bremen. — Veliki uspjesi bugarske ofenzive. — Bugari zaposjeii Kavalu.

RATNI IZVJESTAJI. Izvješta] austro-ugarskoa geneHrilnog stožera. K. B. Beč, 24. avgusta. Rusko bojište: Izuzev njekoliko uspješnih pređuzeća ispred položaja, nema nikakovih osobitih dogadjaja na frontu generala konjice nadvojvode Karla kao ni na frontu maršala pl. Hindenburga. Talijansko bojište: Poslije velikog bombardovanja grebena FasanskihAlpi i naših visokih položaja uz obe strane Travigno doline, preduzeli.su Talijani napad protiv položaja na frontu Coltorondo Cima di Cece, ali su odbijeni. Inače nema nikakovih dogadjaja. Jugo-Istočno bojište: Na donjoj Vojuši manji bojevi. Zamjenik glavara generalnog stožera pi. Hčfer, podinaršai. izvještaj turskog glavnog stana K. B. Carigrad, 24. avgusta. Sa raznih frontova ne javlja se ni 0 kakvoj značajnoj promjeni. „Deatsciiiiinf u BreiueniL Trgovačka podmornica „Deutschland ‘, koja je prije šest sedmica iznenada bila iskrsla iz valova u Baltimorskom prislaništu, i time pokazaia svijelu, kako je jednim genijalnim pronalaskom na prečac preoteta pomorska prevlast Fngleskoj — „gospodarici mora‘‘, sretno se vratila u svoje rodno prisranište Bremen. Uzalud su u amerikanskim vodama neprijateljske krstarice i izvidnički brodovi pokušavali, da spriječe odlazak ,,Deutschlanda“, sedmicama podmornica je prkosila svinia opasnostima, koje su prijetile od strsme oceana i neprijatelja. lirabrost 1 hladnokivnost jednog njemačkog pomcTskog kapetana pokazala se jača od čitavog tuceta engleskih ratnih brodcva, tako da je podmornica zdrava i čitava stigla u sigurno pristanište. Ovome povratku u Njemačku još se trebe više diviti nego li odlasku u Ameriku. Jer valja imati na umu, da je odlazak u Baltimor bio iznenadjenje za cio svijet: u Americi su doduše kružili svakojaki giasovi, ali ipak Engleska, ne znajuć i nl mjesto ni čas odlaska i Podlistak. Afbaniia u proilostl l fcudučnostl. (Iz ,,lltr*ko-*rbansJ(ih ispitivanja" od dr. Ljudevita pl. T h a 11 o c y a). Arbanija je danas za cio svijet još „tera incognita". Ona doduše leži na jednome od najživljih mora a svaki putnik, koii na brodovima austrijskoga Liovda putuje za Patras, Carigrad ili Aieksandnju, vidi na prolasku snijego'm pokrivene arbanske krševe. Arbaniiu ni.ie teže posjetiti, nego li na prlmjer Dalniaciju iii Krf, pošto u minio đoba austrijski Lloyd održava redovnu plovidbu sa jadranskim obalama. A ipak ta /.tmlja, ma da lež _ ored Evrope, za Bečliju ili Peštanca u stvari je nekako dalja ncgo Kairo i Alžir. Ćak i za nauku Arbanija je do sada pružala tnalo draži, te se na prstima mogu izbrojati ljudi, koji prodriješe u ovu zemlju, te pokušahu da obavijeste svijet o njoj. Knjige, koje se pojaviše kao pfod nji'novih putovanja i ispitivanja nijesu mogli sebi prokrčiti put u širu publiku, za koju još dan danji ona neprobudjena zemlja na jadranskoj obali skrivena kao iza gustih velova vječite maglc. Do duše zacnjih godina evropska se javnost *ve većma privikavala, da sluša o Arbaniji. Oć godine 1908., kada je sa ogranaka arbanskih planina krenula bujlca siobode, koja je zbrisala prijesto krvavoga sullana Abdul Hamida. te otvorila mogučncsi za preporod Turske,

dclaska, nije mogla omesti ovo putovanje. Ta isto tako nije mogla sprijeciti neke njemačke podmornice, da se provuku kroz Gibraltarsko tijesno u 5-rcdozeir.no more. Ali zato povratak je Lio svc drugo samo ne tajna. Na očigled svima ležala je podmornica eprtmna za polazak u zalivi Hesapeakc a svakc će vjerovati, da sa Englezi preduzeii sve moguće mjere, da onemoguće triumf omrznutom neprijatelju, kakav je daleki put jcdnoga njemačkoga broda od američke do njemačke obale. Sve je bilo sprcmljeno za uspješan lov i potjeru za ,,Deutschlandom“, a svakako da su se nadali, da će ju moći potcpiti neposredno poslije napuštanja pomorske zone atneričkog suveren'teta Ali niti pred Baltimorem, niti u kanalu La Manche, niti u sjevernoin moiu nijesu mogli uloviti smjeii brod. Sada je ,,DautschIand“ izvan svake pogitcljl u sigurnom pristaništu, te na miru može istovariti svoju dragocjenu robu. što ju je donijela iz Amerike. A kao što je ,,Deutschlandu“ pošlo za rukom, da se provuče kroz nizove engleskih pomorskih izvidnica, te da time pretvorl u fantom englesku vladavinu na morima, tako će to poći za rukom i drugim podmornicama, a nikakova sme'nja više neće stajati fta . putu uvozu dragocjenih sirovina iz Amerit;e, ti kcj.ma je oskudica u Njemačkoj. Ogorčena mora Engleska viditi, kako promašuju udarci njcnoga najjaČeg uružja. Kad god bi Engleska imala kakc-v uov maler sa četaina na kopnu, cna se tješila time, da je bar samodržac na morima, te da će bar Njemačku ako ne savladatl oružjem bar blokadom pritisnuti na koljena. No sada u irećoi ratnoj godini jako je pokolebana vjer. u svemoč te blokade. Opsađ>.r.a državr koja se drži dvije godine, samim tim je dala dokaz, da će i u buduće prkositi svima pokušajima zamaranja giadju, da Velikoj Britaniji koja kanda oJ početka nije imala velikog povjerenja u svoju kopnenu vojsku, u prkos svima sistematskim povrijedama tome mora da su se u Londonu u još verukom, da joj preotme pobjedu. A o medjunarodiioga prava, ne će poći za čoj mjeri uvjerili pa dan povratka „DcutsU'if ndovog“. Njemačka se sprda sa željeznim okovima, što je Engleska smatiala, da ih je udarila oko oceana. Svcjom blokadom središnjih vlaovaj čobanski raiod jednako je zanimao evropsku publiku. Istina je interes Što ga je šira masa poklanjala tome narodu, bio vrlo sumnjiv, jer vijesti o tome sto se dogadjalo „tamo dole“, nijesu baš prijatne. Godine 1911. i 1912. čulo se za krvave ustanke sa uobičajenom scenerijom zapaljenih sela, ur.ištenili usjeva, siiovanja i ubijstva. Zatim je došla srpska okupacija za vrijeme balkanskih ratova, za koje vrijeme je prilikom borbi opet postrađaše hiljadama ljudi i mnogo mjesta. Ono što su dakle Evropljani slušali o Arbaniji nijc baš rroglo izazvati iz istinskog interesa za ovu nesretnu zemlju, a ni kratka perijoda njene samostalnosti nije uspjela, da popravi evropski sud o njoj. Kao i do sada, Arbanija je važila kao jedan kut evropsko zemlje, koji je sa razvitkom zastao u srednjem vijeku, a koje se klanjao i najpreduzimijiviji trgovac, u prkos njegovih izobiinih prirodnih brgatstava. Doduše u Skadar, Drač ili Avlonu odlazio bi ovaj ili onaj, ali unutrašnjost zcmlje sa svojim neprohodnim planinama i gudurama ostajale bi kao kineskim zidom odvojcna ođ civilizacije. Do sada je I Arbanija postala jedno od poprišta, na kojima se vodi borba oko evropske prevlastl. Ova čak predstavlja 1 vrlo važan komad ratnoga plijena, jer baš radi posjeda Arbainjc Itaiija je izvršila najnečuveniju izdaju za koju zna istorija, te je napala s Icdja rodjenoga saveznika. Svi mi za.Ks, megalomtnska talijan-

sti, Engleska ih je hrabrila na sve veće podvige. Iz privrednoga potiskivanja, kojim su htjeli da ih pobijede i smrve, rađiia su se sve nova i nova čuda organizacije, kojima se sve više i više snažio otpor. Ta zar bi ikada u Njemačkoj pomišljali, da sagrade ,.Deutschland“ i ,,Bremen“, da ih nije Velika Britanija na to hatjerala. ZIo radjenj gotovo sudjenje. Engleska je s?.d sama iskusila posljedice svojih neđjela, s. cd. kada ona nije više u stanju da sr r iječ. pomorski saobraćaj izmedju NjcmačKc i Amerike, njena prevlast na moru. koju ministri u donjem domu u svakoir'i govoru hvale kao najveću zaslugu Vd : ke Britanije u svjetskome ratu, osiaj: mrtvo slovo. Pomisao, da će moći da se porobi narod od takve umnc duševne moči, od takve silne voije i umijenja, kao što je njemački, taj suludi san engleskih i francuskih političara jeste zabluda, od koje bi se u Engleskoj u vlastitom interesu što prlj 0 tc boijfc trebali osloboditl. Možda su ,,Eentschlendova“ putovanja tome dopilr.j’.J.', „Deutschlaad" stigao. K. B. Bremen, 24. avgusta. Njemačko društvo za oceansku plovidbu javlja:'Danas poslije podne stigla je i bacila kotvu na ušću Vevre prva njeinačka trgovačka podmornica „Deutschland“. Sva je posada živa i zdrava. Slavlje u Bremenu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“.) Bremen, 24. avgusta. Vijest o dolasku „Deutschlanda* saznala se tek jiinoć oko 7 sati u vamednim izdanjima listova. Ulice su se brzo napunile radosnog svijeta. Svečan dolazak biće vjerovatno u petak, ali to još tačno nije utvrdjeno. „Deutschland* se još ne nalazi u otvorenom pristaništu Bremena, nego na utoku Wesera na otvoreuoj vodi. Priiazak brodu strogo nadzirava pristanišna vlast. Mnogi su domovi iskićeni zastavama, glazbe izvode patrijotske pjesme. Biižo pojedinosti. K. B. Bcriin, 24. avgusta. Iz Bremena iavijaju za ove pojedinosti 0 povratku ,,Deutshlanda“. Držanje a m eričke vlade bilo je posve k o r e k t n o 1 neutralno. Američka flota strogo je vodiia računa o torne, da neprijatelji ne povrijede neutralnu pomorsku zonu. Ove su mjere pređostrožnosti još naroćito pooštrene, kada se noću jedna engleska krstarica potajno bila uvukla u zaliv. Kada je ,,Deutschland“ pošla, vrijcbalo je no manje od osam engleskih ratnih brodova, okruženih mnogobrojnim najmljenim američkim ribarskim čamcima, koji su imali dužnost da bacaju mreže i da vrše izviđničku službu. U početku puta, bila je na okeanu prilična bura, docnije se more utišalo, na engleskoj obali bila je gusta magla, a u sjevernom moru opet bilo vrlo uzburkano more. Briod se pokazao kao 'jedinstveno podesan za pomorsku plovidbu, mašine su odlično radiie. Od svega

ska ppb'i T ka rd vajkada težila da se dokopa Arbanije, te da se njome posluži kao kapljom za osvajanje Balkana. Znam i kakr je zlovoljno podnosila veze trojnoga saveza, koje joj ne dadoše (•., davno namjeravan > razbojništvo. S toga odmah poslije objave rata ! - pohitala da prebaci svoje čete u Arbaniju i da posjedne njene najvažnije tačke na obali. Talijanska je štainpa likovala povodoin svog ispunjenja veliko-talijanskili snova. No austrijski vojnici učiniše brzo i iznenadno kraj tome snu. Oni su zauzeli Lovćen, razoružale crnogorsku vojsku, talijansku predstražu, osvojile Drač, i danas stoje neposredno pred Avlonom. Ako fe Talijaninia za sada sudjeno da borave još u tomu mjestu, to je satno za to što je Austrija za sada još vezana Izvodjenjem važnij'h zadataka, ali niko ne sumnja u to, da će jednoga dana kucnuti čas, kada će se i sa Avlone skinuti savojska zastava, a kada će auslrijske čete vratiti Talijane na susjednu obalu. Naravno da se o dajloj budućnosti Arbanije za sada ne može ništa reći. Ali jedno je sigurno: Talijanska neče bltl. Jednom z asvagda je razbijen san o posjedu jadranske obaie, o „mare nostro“, i nikad više neće uskrsnuti. Austrijsko oružje očistilo je Arbaniju od Talijana, te sada pobjedioc ima dužnost da, zemlju jednom za svagHa obezbijedi od razbojnika što vreba s one strane Adrije, te da teško namučenom narodu dade mogućnost da uživa tekovinama savremene kulture

4200 pomorskih railja, koliko Je Iznosio put, predjeno je 100 m i 1 j a p o d v o d o m. Na sante leda „Deutschland" na svome putu nije nailazio.

Brf$e Frtmcuske za Poljskii. ,,E r a n k f u r t e r Z e i t u n g“-u pišu sa ruske granice: Erancusku je vladu od jednom obhrvaia vclika briga za Poljsku, ali ne s toga, Što bi cna sada bila voljna, da sc za nevoijno poljsko stanovništvo zauzme kod engleskog saveznika, da bi ovaj za njega otvorio put američkim žtvotmm namirnicaraa, ne, glad poljskog naroda ne tišti ni najmanje francusku vladu. Pa ni ruska cenzura, koja francuskim listovima zabranjuje, da lome kopija za poljsku nezavisnost i da rusku viadu potsjete na njeno obećanje, ne priilskuje repubiikansko srce gcspodina B r i a n d s a i njegovih saradnilca. Oni su se već odavna svikli na učhjonii ir olak.i nost i neza'knost Poljske unutarnja stvar Rusije, u koju se fracuska politika ne treba da miješa. Počevši od nacijonalis 1 Ičkcg ,,E c h o d e P a r i s“ pa do socijalisiičkog „Victoire", u tome su shvaćanju složni. Ne, iz Njemagke i Austro-Ugarske stigla ]e preko Svicarske ‘ Holanfc’.ije francuskoj vladi vijest, da su se obe te vlasti složile u tome, da proglase nezavisnost Poljske,^ možda već idučih ciana. To je ono, što je od jednom njii'.ova srca ispunilo gorkom brigom. To je pojmijivo. Cetvrt stoljeća, od kako postoji savez Francuske sa Rusijom, francuski je republikanizam nep r esn no Pcljacitna dovikivao, da će taj sa% ez republike sa carizmom svojm liheialnim narodno-slobodni..i ciljevima i njima donijeti slobodu i nacijonalni prcporodjaj, ako mu se samo i oni pridruže srcem i dušom i pokažu i vremena i strpljenja, da sačekaju odlučni čas. Ali je čas odiuke došao sa svim drugčije, nego što je to francuska vlada zamišljala. Njemačka je vojska biia ona, koja je cijelu Poljsku oslobodila od ruskog ugnjetača, istina ne.tako, a da ovaj još nije imao vremena, da poljskom stanovni^tvu popali kuće i polja, a da i njega djeiimično^ silom odvuče u unutrašniost Rusije. Ni jedna riječ protesta nije se čula iz Francuske protivu ruskog nasilja. koje je Poljsku pretvorilo u zgarište. Samo se dakle kao nemoćni uzvik očajanja, što se Poljska ne može više da održi u ropstvu za interese Francuske u savezu sa Rusijom, prikaznje, kad francuska vlada na vijest o tobož predstoječem koraku srcdišnjih vlasti inobiliše svoju štampu, da sredstvom nje opomene Poljake, da pripaze i da ne padnu u tu klopku. Tako pokušavaju ,,T e m p s“, ,,E c h o d e Paris“ ,,J o u u r n a 1 de D e b ats“ i ,,M at i n“, da Poljjacima dirljivom jt'dnodušnošću objasne, da sloboda, koju će im središnje vlasti dati, ide samo na to, da njihove sposobne ljude uvrste u vojsku, dokle im pravu slobodu može i hoće dati samo Rusija, pod čiju cenzuru u Parisu francuska vlada nije zazirala, da stavi svoju štampu u njenom pisa-

i civilizacije, te da postane punovažan čian velike evropske zajednice. S toga je već sada vrijeme, da se naročito austro-ugarska javnost izbliže upozna sa Arhariijom, za koju su ausfro-ugarskc čete prolile svoju krv, a na Čijem su zemijištu izvršili tako sjajne podvige. Jednom već mora pasti oraj gusti veo, kM'm je danas još zavijena ArMmiia. Mora već j-dnorn poznati od kolike je vrijednostl ovaj komsd zoral'« t* iss, te da će, — u ma kakvrim v>滫 jspala * '■*gova poiif'čka — pmžati široko polie rada za nas. tako da ćemo u njoj požnjeti ne baš najmanje plodovc naših pohjeda. S toga je baš dobro došlo jedno djelo, koje je veoma zgodno da usavrši kod austro-ugarske javnosti porravanje zemlje i naroda u Arbaniji, te da probmli veći interes za ovu zemIju oko koje se pričaju toliko strašnih bajki. Ovo je djelo nanisao dr. Ljudevit pl. T h a 11 o c z y. sada erad.ianski zemaljski povjerenik u Srbiji, a pod naslovom ,.I1 : rsko-alban c ka isMtivnnia . U niemu je nored sopstvenih^ radova obuhvatio i lsn’tivaoia druo-ih'nglednih jian^'ka. To su pro f -sor dr. Konstan| n .1 i r e č p k. nrofesor dr. Milan pl. 5>ufflay. odjeini predsfojnik Teodor l„„^„ f r ,. d itp a v e r, aihivar T — •• t ć, pokolnl "■ 1 ,r — „ x i."---’ ’ odNaravno da je isključeno s obzirom na mali prostor, koji nam stoji na jelni savjetnik Bćla Pćch i Karlo T h o p i a.

nju o nezavisnostl Poljske! Sad ta cen« zura dozvoijava ,,Temsp“-u, da o to« me piše: ,Poljska ne će pasti u njemačkfl, klopku. Ona zna, da je Rusija jedlni slavenska zemlja, na kojoj drugi, povj©» snicom ugnjeteni Sloveni mogu osniva« ti svoju nadu i svoj preporodjaj. Neć| dalde na poziv iz Beča i Beriina nacijcn nalni osjećaj Poljaka izbiti u poletl Prije obcćanja s te strane čuli su PoIja< ci oma velikoga kneza Nikolaja. Oni ć* izmedju jednog i drugog umjeti da učis ne izbor. I ’stav izradjen u Berlinu korU stio bi samfc Berlinu. Znaju to Poljaci I oni će to dokazati. Nove nevolja n.iiil čekaju. Možda ta varljiva autonomija^ koja im se kuva, ima za cilj da prikrijn prisilno uvršćivanje u vojsku. Poljac^ će i to posijednje iskušenje izdržatl, Njihovo je osiobodjenje na pomolu." Iz svakog redka te opomene izbija u ptavom smislu francuska skrušenost' i briga, da bi Poljska za novi statut, njenog oslobodjenja, koji bi joj Njemačv ka i Austro-Ugarska dale, pokazala I suviše razumijevanja i pristajanja. Ista ta briga izbija i u drugim listovima. All u njihovom glasu ima još i nečega dru« gog. To je priznanje vlastite krivice. Francuski repubiikanizam zna, da nikd Poljake nije tako sramno ostavio na cjedilu, i, pored Rusije, tako iznevjerio, kao baš on svojim savezom sa cariz« moin i moskovitizmom, a to s njime znaju i Poijaci. Nije dakle nikakvo ču-« do, š f o njega sad, kad se bliži čas raz« računavanja, obuzima briga odluke. Pokoriio se ruskoj volji, koja je zahtje« vala, da se njoj jedinoj ostavi, kakd niisL da opredijeii budućnost Poljske, I za siučaj, ako srećom oružja Poljsku opct dobije, da riješi njenu sudbinu. All joj je sreća oružja uskratila taj dobitak. Mjesto toga je Poljska, oslobodjena od . ruskog jarma, čitavu godinu dana pod njemačkom upravom, mogla ponovd uzdahnuti, pribrati se, i vlastitom snagom raditi na nacijonalnom preporodjaju i samostalnosti. Ta je godina bila više nego dovoljna da se zapazi, šta se upravo krije pod obrazinom francuskc-republikanske ijubavi za siobodu Poljske: najočitija politička sebičnost, kojoj je danas ta sloboda. kad joj više ne može poslužiti kao dometak pomoći i savezništava ruskog, isto toiikd briga, koiiko i sloboda Finjaua i Iraca, šla više još i manje, jer bi danas francuskom reD»M ! ’--.nizmu bilo milije, da P’b'ski narod ostane pod ruskim jarnioin, da bi on kao i do sad pod tim jaimom bio primoran, da svoje sinove žrtvuje za interese Francuske i Rusije, nego li da od neprijatelja Francuske đobije slobodu.

Burhs u Hsćeđoniji. Bugarski izvještaj. K. B. Sofija, 23. avgusta. . Naše čete, koje napreduju ji žno od L e r i n a zaposjele su na 23i o. >nj. grad K o s t u r (Kastoria). Potučene s r p s k e č e t e, koje se sastoje u glavnom od jednog dobrovoijačkog puka, povlače se prema jugu. Naše čete, koje operiraju od

raspoloženju da makar i približno iscrpimo u ovome izvještaju sadržinu ovoga djela, koje obuhvata dvije velike knjige. Sa žaijenjem moramo se ograničiti na to, da utvrdimo glavne pravce, što su ih imali u vidu dr. pl. Thaliocy i njegovi saradnici. Već smo u početku rekli, da je 1 prije pojave ovoga djeia postojala izvjesna literatura o „nepoznatoj zemlji“ Arbaniji, pri čemu trcha prije svega. da se sjetimo na ispitivanja austro-ugarskoga gcneralnog konsula pl. H a h n a, kao 1 na nenadmašne radove Benjamina pl. K a 11 a y a. Ali ta su djela, ponavljamo, na žalost, ostala nepoznata široj puMici, jer su napisata u jedno vrijeme kada u monarliiji šira masa ni po imenu nije poznavaia zemlju, ko : a se grar.ičila sa južnom ivicom njihovog carstva. Sada su pak dr. T h a 116 c y I njegovi saradnici postavili sebi zadatak, da udare most od Drača i Avlone za Beč i Peštu. Ma da su ga pisali sami krupni naučnici, ipak su oni izrpddi djelo, koje je po svojim razlaganjima pristupačno i razum'jivo i najširoj masi. Izobiljni materijal nagomilan u tome djelu te brižljivo pregledan, zadovr ljiće svakoga. Tako u prvom tonu, koji govori o istoriji i etnografiji. a iz ptra dr. pl. T h a 116 c y a, profesora Jirečeka i Šufflaya, le od jednog predslcjnika Todora lppena, nalazimo vrlo ir.lcresantne radove o istoriji arbanskoga naroda počevši od doba prasta« riu lliraca, pa do u devotnaesti vijek. Ovaj će Qio ovoga djcla pružatl vrlo