Beogradske novine

Izlazl: rinevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: O Beogradn I ■ krajevlma za- « , posjednutlm od carsko I kra- h n Ijevsklh četa po cljenl od ■ HrvatskoJ-SUvoniJI, Bosnlliercegoviol I Dalmaclii po cijeni od 8 h tzvan ovog pođručja . , . n h

Oglasl po cijeniku.

Pretplata: za 1 mjesec ■ Beogradn I n krajevima zaposjednutim od carsko I kraljevskih Ceta K 1*50 0 HrvaUkoj-Slavonljl, BosniHercegovinl i Dalmadjl K 2 40 izvaa ovog područja . . . K 3*—

UređniStvo i BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje ogiasa i pretplate: Kneza Mihajla uL broj 38. Telefon broj 25.

Br. 194.

BEOGRAD, nedjelja, 27. avgusta 1916.

Godina II.

Mir na ruskom bojištu. — Njemačka gradi velike Zeppeiine.

RATNI IZVDESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 26. avgusta. Rusko bopšte: Osim mjpstimičnih borbi na predpoložajima nije bilo nikakvih značajnih dogadjaja Talijansko bojište: Neprijateljska topnička vatra pro"tlvu naših polc.žaja južno Vipave bila je opet s vremena na vrijeme vrlo živahna. U odsjeku Plockena odbijeni su talijanski pokušajl približavanja. !Na frontu južno doline F1 e 1 m s a propali su ponovljeni napadi nekoliko bajtaljuna protivu Cauriela, tako Isto ;i svi nasrtaji slabijih neprijateljskih od'jeljenja protivu naših grebenskih položaja u predjelu Cima di Cece. Kod Luserna oborio je poručnik pl. Fie d 1 e r jednu Caproni-letilicu. Jngo-lstočno bojište: Ništa od značaja. Zamjenik glavara generainog stožera pl. HOfer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Ber;in, 26. avgusta. Zapadno bojište: Sjeverno od S o m m e bilo je uz stalnu jaku topničku vatru pješačklh napada u odsjeku T h 1 e p v a 1, kod šume F1 e u r y, kao 1 kod M a u r e p asa; napadi su cdbijeni. Sjevero-zapadno od T a h u r e a naše predstraže prodriješe u neprijateljske rovove, te zadobiše 46 z 2 rcbljenika. U oblasti M aase topnička se vatra protiv pojedlnih odsjeka mjestimično penjala do najveće siline. Oborene su vatrom iz mašinskih pušaka u oblasti B a p a u m e dvije nepr'jaicljske letilice, vatrom iz obranbenih topova kod Sonnebech e (Flandrija) jedna letilica, te u vazdušnoj borbl kod V e r d u n a 1 sjeverno od Es 1 1 ć es a (Woevre) po jedna letilica. Istočno bojište. Nije biio značajnijih dogadjaja. Bilo je pojcdinih slabijih neprijateljskih napada, koji su lako odbijeni. Mjestimično je dclazilo do omanjih borbi u prednjim poltžajima. i , Balkansko bojište: Naš napad sjevero-zapađno od osftrovskog jezera, u pravcu V e g a nplanine napiedovao je. Na mogn j e n I č k o m frontu odbijeni su neprijateljski napad.. Vrhovno vojno vodstva \ Pomorskl Izv|eštaJ: U vezi sa zvaničnim izvještajem od 21. ov. mj. saopštava se: Sve naše podmornice, koje su učestvovale u preduzeću 19. avgusta, već su se vratile. Prema tome nije tačan izvještaj cngleskog admiraliteta u kojemu se veli, da je potopljena jedna njemačka podmornica. Načelnik admlralnog stožera mornarice. Izvješta] turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 26. avgusta. Irakško 1 perzljsko bojište: Nepromijenjeno. Kavkaško bojište: Bojevi na našem desnom krilu razvijaju se u našu korist. Zarobili smo njekoliko neprijateljskih vojnika. Na ostalim frontovima nema ništa novoga.

Ifclijn 1 Bdlken. Pod uobičajenim klicanjem talijanske štampe iskrcale su se čete apeninske kraljevine u Solunu. Razumije se, da time, — bar po mišljenju bivših članova trojnoga saveza, — đogadjaji na Balkanu siupaju u novu fazu. Ispunjen je san talijanskih nacijonalista, Cadorna je popustio, te je poslao jednu do dvije divizije u pomoć generalu Sarrailu. Mi žalimo što moramo da diramo u osjećaje ,,italianissima“, ali ne vjerujemo, da će pojava tih četa spriječiti čete središnjih vlasti u nastupanju. Sa vojničkog je gledišta bez ikakvoga značaja, hoće li glavni zapovjednik sila sporazuma u Solunu obogatitl etnografsku zbirku, iz koje se sastoji njegova vojska još 1 Talijanlma. Savojski vojnici do sada u toku ovoga rata nijesu pokazali takve vrline, da će njihcva pojava bogzna koliko oduševiti generala Sarraila, koji je inače veliki skeptičar. To se vidi već 1 iz dispozicija koji se čuju iz indiskretr.ih izvještaja sporazumne štampe o upotrebi ovih talijanskih četa. Tu se ve'.i, da će se talijanske čete, — s obzirom na to što se Italija formalno još ne naiazi u ratu s Njemačkom, — da b 1 se izbjegao njihov susret sa njemačkim četama, upotrijebiti ne na samome bojištj, već radi zaposjednuća sjevernog Epira, t. j. kao neka vrsta bočnc zaštite. Vojnički je đakle pojava talijanskih četa na grčkora zemljištu za sada od prilično malog značaja. No mi moramo skinuti veo vcjničkih razloga sa te akcije, da bi oikrili političke razloge, koji ju rukovode. Sporazumna štampa, koja pokazuic mnogo manje patrijotskoga vladanja samim sobom, nego li Štampa središnjih vlasti, izbrbljala je tu skoro jednu tajnu, koja baca čudnu svjetlost na r.esebične ciljeve sporazuma. Iz Pehograda došla je vijest da Francuska, Engleska i Rusija raspravIjaju o tome, c!a poslije rata ne vrate njihovom vlasniku Solun, te sva grčka i turska csirva, što su ih u toku rata zaposjeli. A to bi bilo ravnomjerno sa podjelom lliskoga istoka. Ma da je to udar upravljen protiv trgovinskopolitičkih težnjl središnjih vlasti, ovo je jednovremeno i vječita brana imperijalističkoj talijanskoj politici, koja već danas teži isključivom gospodarenju nad istočnim basenom Sredozemnog niora. Dosad su cvi pregovori vodjeni bez Italije, s toga se ova žuri, da se i ona nekako prišunja zelenome stolu: Stoga je talijanska vlada sklonila Cadornu, da pošalje čete u Solun, da bi Italija pri budućo] podjell plijena mogla reči, da je učestvovala u tome preduzeću. M' ovdje 1916. godine vidimo isiu talijansku pclitiku kao prije pedeset gndina, kada je grof Cavour, ma da ga nije za to niko ni molio nl pozvao, natnetni’O englesko-francuskoj ekspedicionoj vojsci protivu Rusije 1 sardinske čete. 0 vojničkim uspjesima tih četa svijct istina nije mnogo saznao, a!i je ta ,.poincć“ izvojevala grofu Cavouru ptavo, da učestvuje u pregovorima za mir, te se na taj način Italija ušunjala u evrrpske velike sile. Ova] je princip ,,i m! smo učestvovali“ rukovodi danas g. Bosellia da ne propusti priliku, da opei pošalje talijanske čete iu Balkan. Prvi pokušaj, kao što je poznato bilo je zaposjednuče Drača 1 Avlone, koje je svršilo sa „sjajnim povlačenjem“ iz Dbača. Svakl daljl pokušaj. da se od Avlone prebaci u Epir, umjela grćka vlada dosad sa isto toliko takta koliko i energije da osujetl, ali sad, postavši plijen četvornog sporazuma I bez zaštite, mcrala je dopustitl, da se talijanske čeie baškare po sjevernom

Epiru. Kakvo će stanovište zauzeti javno mnijenje helenske kraljevine prema ovom novon. nasilju sporazuma, lako je pogoditi. Sva rovenja i sva podbadanja od strane sporazuma i njegovog plaćenika Venizelosa nijesu mogla da suzbiju nepovjeienje Grka prema Italiji, jer Grci znaju vrlo dobro, šta mogu očekivatl od megalomanije i gramzivosti Talijana. Italija u Epiru znači za Grčku počefak borbe za njezin opstanak na život I smrt.

Francuskl časnlk o EnšlesKoj. „Gazette des Ardenes", list koji izlazi na zaposjednutom francuskom području, onomad je završio sa donošenjem romana poznatoga kapetana Danrita ,,La guerre fatal". Po završetku ovoga romana, u kome se kao što je poznato opisuje englesko-francuski rat budućnosti, list donosi izvjesna razmišljanja povodom tog romana, koja će svakako zainteresovati i šire krugove. Evo što medju ostalim veli list: Kao što je poznato pisac ovog ratnog romana, nekadanji umirovljeni kapetan i poslanik grada Nancy-a, a sada potpukovnik Driant, poginuo je na čelu svoga lovačkoga bata'.juna na Verdunu, hrabro se boreči za svoju otadžbinu. Mi ne znamo, kakve je osjećaje gojio potpukovnik Driant zadnjih dana svojega života prema svojim engleskim saveznicima, na čijoj je strani bio prinudjen, da se bori uslijed politike svoje zemlje. Ali jedno je tačno, naime, da ovi njegovi osjećaji, kakvi god bili, nijesu bili u stanju da sputavaju njegovu ljubav prema otadžbini, koju je on zapečatio svojom krvlju. Svakako da je taj časnik, kada je pod pseudoniraoni „Kapetana Danrit“ pisao taj svoj roman o budućem francuskom engleskom ratu, pokazao širinu pogleda, koji današnji dogadjaji nijesu u stanju da smanje. Ta Engleska je, veli kapetan Danrit vjerno slijedila- devizu, što ju je iznjeo jedan njen državnik: „Tout prendre, ne rien rendre, toujour pretendre". („Sve uzirnati, ništa ne vratiti, a sve novo i novo tražiti"), Citaoc mora da je često bio iznenadjen tačnošču preskazivanja u ovoj knjizi. Kapetan Danrit sa svojom divljenja dostojnom širinom pogleda predvidio je neke činjenice, koje su u toku ovih dviju godina stvarno i nastupiie. Tako je on tražio, nemilosrdni pomorski rat protiv Engleske, zahtjevajući da se u njemu iskoriste sva srestva, kojih samo može dati savremena tehnika, a u prvom redu podmornica. Ovo shvatanje velikog francuskog patriote, kakav je bio kapetan Danrit, dvostruko je korisno istaći u vremenu, kada se velika pariška štampa u vještačkom ogorčenju utrkuje, sa pjenušećom se od jeda londonskom štainpom zbog ,,gusarstva“ njemačkih podmornica; Danrit formalno je želio to gusarstvo, koje je priznao kao potpuno opravdano, a koje je smatrao kao jedini odgovor na vjekovnu tiraniju, što ju je engleski impreijalizam vršio na „slobodnom moru“. Isto je tako pisac romana ,,La guerre fatale“ predvidio kolonijalni rat, baš na način kao što se razvio u toku zadnjih dviju godina. Engleska, tučena u Evropi, naplaćuje se otmicom udaljenih protivničkih kolonija, koje, upućene same na se, najzad moraju podleći, a da Engleska ne može tim povodom da požnje naročitu ratnu slavu. Danrit velir ,,U toku prvih pet mjesed rata bilo je Engleskoj pošlo za rukom, da stavi pjesnicu na francuske kolonije Englezi, čija je markantna osebina, da trećim licima nude tudju svojinu pozvali su bili Belgijance na Kongu, da od francuskog kolonijalnog posjeda istočno od rijeke Ubangi zaposjednu sve što im je drago. Naši susjedi, čija je vlada već u više maha biia otkrila svoje neprijateljske držanje prema Francuskoj, biii su dovoijno nesmišijenl da prihvate ovaj primamijivi i sumnjivi prijedlog. Odgovor na to djek) koionljalnog razbojniš-

tva bila je aneksija Belgije francuskoj republicl. Bila je to divna odmazda, kada je usrijed velikog prevrata na rijelom svijetu, maloj kraljevini opet oduzeta pljačka time, što je ona sama sa sve kolonije „smazana“. Nuzgred valja napomenuti, koliko malo princip narođnosti smeta velikom nacijonalisti Danritu. On u svome romanu bez oklijevanja anektuje Belgiju zbog njenog surovanja sa Engleskom. Poznato je, da je toga surovanja i bilo, ma da u drugom obliku. Danrit kao da je naslućivao potajne veze, kojima je Engleska privezala uza se belgijsku vladu. .... Igra je istorijske sudbine, da Francuska nikada nije mogla biti drugo nego li neprijatelj Engleske, ili pak njeno orudje, t j. njena žrtva. Danritu je bilo milije otvoreno neprijafeljstvo. U njegovom romanu, francuski general, kome je pošlo za rukom, đa se iskrca u Engleskoj, veli u govoru svojiin vojnicima: „Jedva smo ga već jednom uhvatili za gušu, toga podloga neprijatelja našeg, koji je vazda mislio, da nam nekažnjeno može prijetiti preko mora, koji od vajkada vodi protiv nas koliko podniuklu, toliko ogorčenu borbu, bilo svojim novcem, bilo tudjini vojnicima!“ Svirepa ironija sudbine htjela je, da u ovom ratu tim „engleskiin vojnicima“ postane — francuska vojska! .... Istorija nije pošla onim tokom, kakvim je to želio kapetan Danrit. No to u načelu ne pobija tačnost njegovih razmatranja. Pošto je Njemačka u zadnje vrijeme bila postala odveć jaka, i pošto je pokazivala odveć velikih uspjeha, to se engleska zavist morala u prvoin redu okrenuti protiv te zemlje. Imala je sreću, da u Parizu naidje na neocjenjivu predusretljivost, koja joj je dala mogućnosti, da dovede do jeđnih od onih velikih evropskih konflikata, kako ih je ona dosada uvijek iskorišćavala, da u mutnom lovi. Da je Engleska napala Francusku, nikada nije mogla računati na pomoć Njemačke u tome preduzeću. Nikada Njemačka ne bi pristala da spađne na to, da postane ,,v o j n i k Engleske“ protiv Francuske. I poslije, di je došlo do englesko-francuskog rata, ko zna, da li taj rat ne bi pošao onim tokom, što ga je predvidjeo kapetan Danrit? Ali engleska diplomacija, koja je u Francuskoj našla saveznika protiv Njemačke, znala je pređobro, da će jednim udai cein oslabiti obe vclike kopnene države, koje su bile uvijek velika pogibelj za političku i privrednu snagu Engleske. Bacimo ovaj čas pogled na Francusku. Da se izrazimo pravnički ispunio se „dolus eventualis“ engleske dvolične igre tamo već u punoj mjeri. Nije li Francuska prolila svoju skupocjenu krv i iscrpila svoju snagu za „zajedničku stvar", koju su joj propovijedali njezini sa Engleskom združeni političari? Svratimo li poglede na Njemačku, vidimo, da se ona pobjedonosno oduprla engleskim spletkarijama i budimo sigumi, da će se ona odupirati napadima, kako to iziskuje sigumost ugrožene njezine budućnosti. Da, Njemačka je ona država, koja je preuzela na sebe onu slavnu ulogu, koju je namijenio kapetan Danrit Francuskoj, kada je pisao: „Francuska, koja je u vremenima Karla Martela sačinjavala bedem protiv provale Maura, n a 1 a z i s e i sada u ulozi junaka protiv uništavajućeg imperij alizma engleskog novca. Na francuskim klisurama razbio se englo-saksonski kolos. Koliko je istina, da ljudi, koji urniju da vladaju novcem, uvijek su snažniji od Ijudi, koji rade samo zlatom, toliko je istina 1 u tome, da se od stoljeća do stoljeća ponavlja hlstorija galičkog Brennsa, koji baca svoj mač na tezgu. Narod, čiji mač danas prkosl engleskom zlatu, je njemački narod, junak evropskog kopna protiv požuda Albiona, novovremena Kartaga. . ' " * * ' ' >

Povratak ..Deufschland“-a. Dobrodošlica „Deutschlandu". K. B. Bremen, 26. avgusta. ; Prilikom dolaska „Deutschland a“ u br'emensko pristanište, predsjednik nadzornog odbora njemačkog occanskog pomorskog drnštva držao je govor u kojenm pozdr'avla ,,Deutschland“ i njegovu hrabru posadu, ne samo od strane svoga društva, već u ime c i j e 1 o g a njemačkoga naroda. Rekao je, da je sa zadovoljstvom utvrdio, da su svi oni iskrenl Amerikanci, koji nijesu pod jarmom en-« gleskoga novca, sa velikim zadovoljstvom pozdravili dolazak „Deutschlanda" u A, meriku. Rekao je dalje, da je ponos nje-« govoga društva što je jednom njemačkome brodu pošlo za rukom, da u srcđ rata prenese u Ameriku robu u vi'emenu kada inače Amerika čak ni svoju poštu iz Evrope ne može da dobije. To je djelo ,,Deutsch!andove“ posade. Predsjeđnik je uporcdio djelo „Deutschlanda" sa sim« bolom slobode, kakvu je sebi zamišljaju Nijemci na slobodnom Oceanu. Naglašava kako neprijateljl nijesu bili u stanju da spriječe „Deutshlandov" odlazak ia Baltimora, te kako za ,,DeutschIand“ r.e postoji zatvaranje Sjevernoga mora. Mt smo, veli on, izvršili podvig, dostojan pomorske slave naših Hanzeačkih predaka. Poslije teškoga puta i napornih sedmica pi'ovedenih u tijesnoj podmornici, a na cčigled ncmilosrdnoga neprijatelja, ja vas u otađžbini pozdravljam dobrodošlicom! Izričem vam izahvlnost cijele otadžbine za ovo mirnodobsko djelo u sred strašnoga rata, a toj zahvalnosti molim prisutne da dadu izraza trostrukim ,,2ivio“ „Deutschlandu“, njenom zapovjedniku kapetanu K 6 n i g u, časnicima i posadi. Kancelaiov pozdrav. K. B. Berlin, 26. avgusta. U jednom brzojavu carevinski kancelar B e t h m a n n-H o 11 w e g čestitao je njemačkom oceanskom pomorskom društvu, kapetanu i cijeloj posadi trgov*ačl:e podmofnice. U brzojavu se veli, da o -, a nova pobjeda njemačke tehnike i njcinačke smjelosti pruža novu garanciju ca nesavladljivu snagu, kojom će Njemačka sebi prokrčiti put do kraja. Pozdrav ainerikanskoga poslanika. ■ K. B. Bremen, 26. avgusta Američki poslanik uputio je pTcdsjedniku njemačkog okeanskog pomorskog društvu Lohmannu slijeđeći hrzojav: Povodom sretnoga povratka u Njemačku primite moje najsrdačnije čestitanje. Ne samo, da ste mnogo učinili za p T o š i r i v anje prijateljskih odnosa izmedju Njemačke i Amerike, vcć ste opet i ovom prilikom pokazali svijct u ustalaštvo i patrijotizam njemačkoga trgovca, kao i sposobnost i smjelost hrabrih njemačkih mornaTa. Izjava američkoga poslanika. K. B. Miinchen, 26. avgusta. Američki poslanik Oerard izjavio je berlinskom dopisniku lista ,,M ii n c h cner Zeitung": ,,Deutschland“ odnijda je u Ameriku vidljiv znak njemačke eneTgije i nesalomljivog njemačkog pregalaštva. Ovaj dogadjaj pojaćao je znatno prilagodnost, koja u Americi i onako već postoji za njemačku sposobiiost. Duh njemačke tehnike pokazao se jači, nego li sve preprjeke. Kada je „DeutscbIand“ prispio u Baltimore, cijela je Amerika bila puna divljenja za ovo sjajno djelo. Ovaj put tTgovačke podmornice svakako je od dugog vreniena na ovamo predstavljao naj'važniji dogadjaj u odnosima izmedju Njemačke i Sjedinjenih Država. Dalje pojedinosti. K. B. Bremen, 26. avgusta. Boesmannov ured javlja: Kada je_ „Deutschland" ulazila u pristanište bila je opkoljena stotinama čamaca, punim pozvanim gostima, koji su pjevajući i kli-. cajući pozdravljali podmornicu. Na okolnim brodovima i na pristanišnim mostovima zapjcvana je njemačka himna. Na obali očckivali su dolazak „Deutschlanda" veliki vojvoda Oldenburgski, predstavnici bremenskog senata i gradjanstva, grof Z e p p e 1 i n, zastupnik admiraliteta, članovi njemačkog oceanskog pomorskog društva, brodogradionice „Germania" i sjeveTo-njemačkog Lloyda. Poslije javljenoga pozdravnog govora predsjednika Alfreda Lohmanna u ime oceanskog pomorskog društva, odgovorio je kapetan K 6 n i g trostrukim ,,Živlo“ na adresu slobodnog hanzeanskoga grada Bremena. Poslije toga kapetan sa dva najstartja časnika napustio je brod, a poslije toga I posada, koja Je sva predstavljena velikotn vojvodi. Poslije toga vratili su se svi na podmornicu.