Beogradske novine

Br. 201.

Odbijanje talijanskos nadiranja preko

Vojuše. — Gržki

RATNI IZV3ESTA3I. Izvjcštaj austro-ugarskog seneralnos stožera. K. B. Beč, 2. septembra. Istočno bojište: Front piema Rumunlji: Kod 0 rš a v e smo jučer naše čcte poslije petodnevnih žestokili borbi povukli na zapadnu obalu C s e r n e. — Kod N agyszebena (Hcrmannstadta) i sjeverno od B r a s s o-a (Kronstadta) protivnik samo sa ustezaniem sljeduje za nama. U planini G y 6 r g y 6 razvijaju se nove borbe. Vojni front generala konjice nadyojvode K a r 1 a: U Bukovini i galicijskoin šumskim Karpatima suzbile su austrougarske i njemačke čete mnogobrojne ruske nasrtaje. I sjevero-zapadno od M a r i a m p o 1 a propali su mnogi neprijateljski napadi. — Kod Z b o r o w a je protivnapadom opet popravljen položaj. Vojni front maršala princa L e opolda bavarskog: Vojska general - pukovnika pl. Terzstyanskog, koja se sastoji iz c. i kr. i njemačkih četa, napadnuta je juče ponovo žestoko sjevero-istočno i jugo-istočno od S w i n i u c h y-a. Neprijatelj je prodro u selo Korytnica, ali se pred jednim obuhvatnim protivnapadom morao u neredu da povuče. On je u rukama saveznika ostavio 10 časnika. 1100 vojnika i nekoliko mašinskih pušaka. Njegovi su krvavi gubitci vanredno teški. Talijaiisko bojište: Topničke borbe i borbe sa bacabma mina traju na primorskom frontu u mnogim odsjecima sa promjenljivcm jačinom i dalje i protezali su se i na prostor kod P 1 a v e. U odsjeku P1 6 c k e n a neprijatelj je poslije vrlo žestoke topničke vaire prešao u napad na malom P a 1 u, prodro je tu u jedan dio naših pobžaja, ali je protivnapatjom potpuno iz miii izbačen. Na tirolskom frontu propali su nekoliki napadi slabijih taiijanskih odjeljenja na Rufreddo i protivnikov dva .©uta preduzeti napad na Civar o n u.

kralj abdicirao?

Jugo-lstočno bojište: Istočno od A v 1 o n e prodrla je jedna talijanska boračka grupa preko V o j u š e. Ona je uhvaćena s fronta i boka i u dvodnevnoj je borbi bačena u nazad. Dunavska flotila polopila je na donjem D u n a v u jcdan rumunjski izvidnički brodić. Zamjenlk gtavara generalnog stožera ' pl. Hafer, podmaršal. Izvješta] turskog glavnog stana K. B. Carlgrad, 30. avgusta. Iz glavnog stana se javlja: Irakško bojište: Stanje je neproinijenjeno. Jedna neprijateljska letilica, koja je preletila nad našim položajima kod F e 11 a h ij e, oštećena je našom vatrom i pala je na zemlju iza neprijateljskih linija. Kavkaško bojište: U toku napad, koga su naše čete prekjuče preduzele na desnom krilu, rastjeran je neprijatelj bajonetskim napadom iz njegovih položaja. U gonjenju naše su čete zarobile 400 neprijateljskih vojnika, zaplijenile su 80 sanduka s municijom i veliku količinu materijala za podizanje šančeva. Zarobljenici su izjavili, da je šest topova potpuno uništeno našoin vatrom. U središtu mjesne vatrene borbe sa prekidirna i izvidtiičke borbe. Na lijevom krilu sretno okončani prepadni napadi imall za posljedicu presjecanje jednog dijela neprijateljskih streljačkih rovova. Prema posljednjem izvještaju do prekjučeranje borbe potpuno su razbijene dvije 1 po divizije, a dovedeno je 5000 z ar o b 1 j e n i k a, računajući i današnje, zaplijenjeno je njekoliko topova, rnašinskih pušaka i velika količina oružja. Malo-azijska obala: Jeđna letilica, koja se u pratnji jednog torpednog razorača uzdigla sa letiličkcg broda kod Adaile, preletila je okolinu i bacila je njekoliko bombi bez ikakvog učinka, pa se za tinr povukla. Sa ostalih frontova neina ništa važno da se javi. Jedna od naših boračkih kolona, kojoj je povjereno ugušivanje ustanka, potukla je potpuno ustanike u jednoj borbi, koji su se nalazili jugo-zapadno od Medine, pa ih je bacila u pravcu J a n b u. U jednoj borbi, na koju su naša ođjeljenja posljed-

iziazl: dnevno n Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodije se: n Beogradu t u krajevtoa za- . , { osjednuflm od carsko i kra- n h evskih Ceta po cijeni od u u Hrvatskoj-Siavonijl, BosniHercegovini i Dalmacijt po cijeni od » 8 h Izvan ovog područja . . . 12 h

Ogiasl po cijoatku.

Pretplata: xa 1 mjesec n Beogradu I n krajevima zaposjedautka od carsko I krajjevskUi četa K 1*50 n Hrvalskoj-Slavonijl, BasniHercegovini I Dalmaciji K2-40 Izvan ovog područja . . . K 3-—

UredniStvo : BEOORAD, Vuka Karadžića nl. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa i pretplate : Kueza Mibajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Godina II.

njih dana primorala ustanike, imali su ovi u zoni tvrdjave T a i f a innogob.rojne mrtve. K. B. Carigrad, 31. avgusta. Kavkasko bojište: Na desnom krilu pošlo je našim čctama za rukom da postepeuo postignu svoj cilj, i ako je neprijateijski otpor bio vrlo jak i neprekidan, na nekim odsjeciftia dolazila sve nova i nova pojačanja. Napadi, koje je neprijateij sa jcdnim dijelum svojili boračk 11 ! snaga pokušavao na tom odsjeku, bili su potpuno suzbijeni. U središtu smo jednim iznenadno izvedcniir. prcpadom posjeii jedan dio ucprijateljskili ^trijeljačkih rovova i imali smo plijena Na lijevoin krilu nije biio nikakv-j važne borte. Sa drugih fronlova ncna ciš’.a važno da se javi. ilovl HnlKaiuKi ral. Svrši se i ova sedmica puna objava rata, završava se objavom rata izmedju dviju država, koje nijesu postale neprijateljima tek u toku svjetskoga rata. Bugarska je objavila rat Rurnunjskoj, pošto je ova zadnja već prije toga bila prekinula diplomatske odnose. Razumije se, da niti jedan čas nijesmo sumnjali, da će Bugarska poći primjerom Njemačke i Turske. Ali ona sada ne podiže oružje na Rumunjsku isključivo u svojstvu člana četvomog saveza, već i zato, što sa Rumunjskom ima da rasčisti još i stare račune. Rumunjska je od vajkada sa negodovanjem, nepovjerenjem i zavišću posmatrala rasćenje i razvitak Bugarske, kojoj je od sviju balkanskih država najteže bilo da se podigne. U prvom balkanskoin ratu ona je podnela znatan dio tereta rata protiv Turslre na svojim ledjima. Sto je ona izgubila plodove te krvave borbe imala je da zahvali osim neodržanju ugovora od slrane njenih saveznika još i podmuklo vrijebajućim bukareštanski poMtičarima, koji su tada izveli u maloine ono što sada pokušavaju, da ponove u velikom obimu. Nemoćna Bugarska, protiv koje su se kretale vojske pet država, morala se povinovati teškim uslovima bukareškoga mira. Ono što je izgubila u bukareškom miru, zaposjela je u sadašujem ratu. Samo je još jedan komad zemlje u tudjein posjedu, ali je baš taj komad najdraži Bugarima, taj iin je komad gubitak što su ga najviše oplakivali, zato što je iz tijeia njihove otadžbine izrezan u času, kada oni nijesu mogli ni poinišljati na otpor. Za Bugarsku je ovaj rat narodni oslobodiiačkl rat, koji se vodi radi oslobođjenja mnogih hiljada sunarodnika

ispod tudjeg jarma, radi povraćanja od razbojnika otetog imanja. No Dobrudža nije jedini cilj, kojemu Bugarska u ovom ratu mora težiti. Kao što će završetkoin svjetskog rata da se postavi nov red medju velikim evropskiin silama, i balkansko će pitanje naći riješenje, koje će vjerojatno biti merodavno na dugi niz godina. Prerna cijelom dosadanjem toku rata može se pretpostaviti, da to riješenje neće ispasti u smislu Rusije i sporazuma. A baš zato, da se spriječi to po njih nepovoljno riješenje, šalje se u rat Rumunjska kao posljednji adutsila sporazuma. Osvajanje Carigrada preko Dardanela odnosno sa mora bilo je preduzeće, koje su Francuzi i Englezi poslije njekoliko mjeseci strašnih napora morali napustiti kao potpuno neizvedivo. Sada se Rusiji pruža iskrica nade, naime da će se suvozemnim putem ipak dati inogućnost, da se osvoji Carigrad za kojim ona tako žarko žudi. Ako bi se ta nada ispunila, to ne bi moglo biti bez razoravanja Bugarske. A što bi i Rumunjska zapala u najteže vazalstvo prema Rusiji, to bi bila samo njena veliko zaslužena sudbina, sa kojom bi se morali pomiriti dalekovidni političari u Bukareštu. Bugarska se sada slično kao prije drugog balkanskog rata vidi u položaju da oružjein u ruci obrani položaj zadobiven teškom borbom. No ona sada ne stoji usamljena kao tada, već se sa njene strane bore oni, koji su sad evo već skoro godinu dana njeni saveznici. Nije samo interes Bugarske, već i interes središnjih vlasti, da se održi sadašiija prevlast Bugarske na Baikanu i da se isključi rivalitet Ruinunjske, koja bi sada htjela iz egoističkih trenutmh razloga, da uspostavi već potpuno opali rusKi prestiž na Balkanu. Za Bugarsku je dakle ovaj rat borba za njenu budućnost, za njenu samostalnost, za njen prestiž na Balkanu i za zadobijanje definitivnog i trajnog nješenja, kojim bi se sačuvala sloboda njenoga daljeg razvića. U svojoj objavi rata, taka punoj izvrtanjima, odricanjima i stvarnim činjenicama i bestidniin lažima, rumunjska vlađa medju ostaiim usudjuje se da izjavi, da je jeđan od razloga njenoga stupanja u rat želja za ubrzavanjem kraja svjetskoga rata. Objave rata što su Ruinunjskoj stigle od austro-ugarskih saveznika svakako, da su je u toine pogledu opametile. Stupanje Rumunjske u aKciju neće skratiti svjetski rat, već će gf na protiv produžiti, a pretvoriće ponovo Balkan u poprište najkrvavijih i najogorčenijih borbi. Mi se nadamo, da će to biti poslednje borbe i nosimo se nepokoljebivim uvjerenjem da će isto tako, kao što će propasti rumunjski osvajački pohod pro-

tiv monarhije ostati, bez uspjeha i izmećarske usluge, koje ona želi da učini Rusiji na Balkanu.

Sat sa Rumoniskom. Bugarska objava rata RumunjskoJ. j K. B. Sofija, 1. septembra. Bugarska brzojavna agencija javdja: Ministar predsjednik i ministar spoljnih poslova Radoslavov, uputio je rumunjskom poslauiku sRjedeću notu: Gospodine poslaniče, Imao sam čast, da u toku zađnjih injeseca javljam kraljevskom rumunjskom poslanstvu, bilo putem verbalnih nota preko Vaše Preuzvišenosti, bilo u Vašem osustvu notama upravljenim otpravniku poslova, za i suviše mnogobrojne incidente, kojima su naše čete, kojima je povjereno čuvanje granice prema Rumunjskoj besjjrekidno izložene. U prkos više ncgo korektnom držanju bugarskih vlasti i u prkos izđašnih izjava prijateljstva od strane rumunjskog poslansiva, ovi su sukobi stalno izazivani od strane Rumunjske. Ti su dogadjaji uajzad doveli do tbga, da u pravom svijetlu prikaže izvjesne namjere, kojima se bugarska vlada ipak još nikako nije uadala od strane svoga susjeda, pošto dogadjaji sasvim bliske prošlosti ipak još nijesu bili u stanju, da potpuno ugase kod bugarskog riaroda simpatije za Rumunjsku. Ovi osjećaji simpatije datiraju već od dugog vremena, a dogadjaji bliske buckićnosti o kojima je govor kao što svakako zna Vaša Prenzvišenost, jeste balkanski rat 1912. i 1913. godine, kada je Ruinunjska u vremenu, dok je Bugarska biia u bor'bi za svoju egzistenciju, otela Bugarskoj jedan komad njene. zemlje, i tom prilikont pokazala upornu mržnju, koja ničim nije bila opravdana. Zatim je došao bukareški mir, koji je Bugarskoj namctnuo najteže žrtve. Bugarska se pak poujirila sa sudbiupm i čak šta višc. htjela je prijateljski pružiti ruku svomc susjeait. No ona je obmanuta u svojim nadama, a od toga vretnena ona je od Rumur.jske dobila ubrzo jetian za drugim neprestame dokaze neprijateljstva. Tu valja prvo pomenuti držanje ruraunjske štampe, koja je Bugarsku i njenoga suverena obasula grdnjama. Zatim su došle beskrajnje teškoće odnosno p r e voza robe namijenjene Bugarskoj, te energično spriječavanje, da se izvozi za Bugarsku već kupljene na osnovu zakljtičenilt ugovora namirnice, kao so, petrolej i t. d. Daije šikaniraflje Bugara. koji žive u Rumunjskoj, ili koji su bili prinud:eni da proputuju kroz Rumunjsku. Najzac’ je 3. jula ove godine zatc'orena bagarj-KO-rumunjska granica za putnike i robu. Poslije toka došii su energični' protesti ovdašnjeg kraijevskog rumunjskog poslanstva zbog nekih graničnih sukoba, što su ih tobož izazvale bugarske pogranične straže, ali kojih u stvari nikada nije bilo. Taka na primjer rahovski incidenat. o kojemu sam imao čast da pišein Vašoj Ekselenciji u noti od 15. a 'gtsta, zati-i je raščanski o kojemu sam pisao pcslije. Nakon ovih više ili manje neznatr jih graničnih sukoba došli su izistinski r:.-

Podjistak. PoezUa „Uellke ltallje". I.' Dok je u devetnaestom stoljeću (do 1870. godine) talijanska poezija bila potpuno prožeta idejom narodnog oslobodjenja i ujedinjenja, u njoj se već u prvoj deceniji dvadesetog stoljeća pojavljuje nova ideja, ideja „veće Italije“, — Italija piu grande. Tome se nikako ne treba čuditi. U đvadesetom se vijeku stvorila nova Italua, koja nije više Iičila na onu raliiju Italiju. Zenilja, koja je ranije bila isključivo poljoprivredna, pred našim očima, a naro_ito u svome sjevernom dijeiu, postala je kapitalističkom zeniljom. Industrija naglo raste. U toku je zadnjih deset godina broj industrijskih preduzeća porasto za deset godina za 100 na sto, a broj radnika i namještcnika povećao se je do 65 na sto. Razvitak tehnike od godine u godinu ravnomjerno i znatno raste. 1907. godine patentirano je 1700 tehničkih pronalazaka, a 1912. godine ve<? je izdato 2466 takvih patenata, koji se većim dljelom odnose na pronalazak novih mašina ili na usavršavanje istih. U istoj mjeri sa industrijom raste 1 trgovina. U toku zadnjih deset godina uvoz se od 27.2 milijuna tona popeo na 57,6 milijuna, a' izvoz od 27.2 milijuna na 38,4 milijuna tona. Isto tako nupreduje i trgovačka mornarica, •

Što se u zemlji većma razvija kapitallzam, to talijanska butžoazija u sve većoj mjeri postaje lmperijalistička. Talijanski je imperijalizam s jedne strane težio da zadobije kolonije, kao što je prirodno u Africi, a ta težnja ^rema „crnom kontinentu ‘ dovela je 19]]. godine do rata sa Turskom i osvojenja Tripolitanije. S druge se pak strane talijanskl impenjai.'ztm obrača t na tstok, na Balkan, što r rctnodiiu iziskuje potrebu, da Falija po'pun t ovlada Jadranskim inorem S tcga Talijani označu.u Jadrane pr j-jto „svojim niorem". — mare nos'ro \ Na sve se <«tr.Tne n:ogii čuti lozinku ,,L‘ Adriatico a mare 'iaIiano“. Ova tc/n:o prema istoku morala je prirodno kvariti i odnose Italije prema Austro-Ugarskoj, a predstavlja jednovremcno jedan od razloga što je ltaiija stupila u svjetski rat. Jednovremeno sa ovom novom tehničkom i industrijskom Italijomstvorila se i nova intelektualna klasa. Dok su intelektualci devetnaestoga vijeka sav svoj rad i sve svoje težnje upravili na djelo oslobodjenja zemlje, inlelektualci dvadesetoga vijeka „izuzevši one, koji su ostali vjerni zastavi demokracije“ posvetiše se propagandi veličanju političkog i indltstrijskog napredka. S toga je sva nova talijanska književnost kao jedna jediua velika himna kapi*alizmu i njeg^vim čudinia. Od pjesnika stare generacije, čiji se karakter 1 čija su se glavna đjeia stvarala u perioda prelaza, ti zadnjoj četvrti devetuaesioga s f cljcča, d‘Annunzio bio iei’u’., kojl je pošao novitn

pravcem. Dok je ranije bio zađubljen u njegovu estetičnost ljubavi i njegove kult erotike, on se sada u nekoliko svojih zadnjih djcla više ne javlja kao pjesnik tehničkog napretka. Un, koji je nekada predstavljao samo društveno ,,da»dy-%“ i slikale ,,nadljude“, — suprahomini, — u svojoj drami „Piu clie l‘amore“ prikazuje jednog tehničkog inžinjera, a u svcune romanu „Forse che si — Forse che no“, on pjeva slavopojke avijatici. Ako je d'Annunzio tek pod starost postao ,,futurista“ sin nove Italije, to su se sami futuristi, pjesnici noVe generacije još od početka pokazali veliki apostoli kapitalizma. Marinetti je 1909. godine u „Figarou“ objavio svoj prvi manifest nove poezije: ,,Pjevaćemo“ veli on, ,,o arsenalima, o gradilištima, preplavljenim silitom svjetlošću vještačkih električnih mjeseca, o tvornicama i topior.icama, koje se izbečeni svojint dnnom spajaju sa sani'tn oblacbra - jtievaćemo o Iokomotivama čeličnim konjima gorostasnog trupa, koje grm? pod čeMZnim Šinama. slavićemo sjaj i lijet aeroplana, Čiji propeleri trješ'e u vazdnnu, kac barjaci u Jakom vjetru ili kao burni pljesak oduševljinoga naroJa“. Neumorni ag:taior ..fu:urizTna“ prožet je s'.rašnnm tnržnjom prema prošlosti punoj nerada, prema d< bu koje je vladalo prje javljenja kapitabzma. On bi htio osloboditi svoju zemlju od vlasti ,,antlkvara“ 1 ,,arhieloga“, koji su je pretvorili u „starinski trg“. Ljepoti prošlosti on stavlja na suprot lje-

potu sadašnjosti; samotračkom Kipu trkački automobil; gotsKoj katedrali koja svojim tornjevima dohvata obiake, poput ruku sklopljenih za moiii- u on stavlja na suprot topionice i Ubrike, koje nejtako tzazivački sipaju svoj uiin u oblake; tužnome licu, koje se u svečanoj žalosti naginje nad slavnim starinskim grobovima, on stavlja na suprot snažni profil šofera i letačkoga pilota. On bi bio rad da poeziju szoga i naroda osiobodi od sviju bezsnaženih i scntimentalnih eiemenata, od u icaja ženskoga tijela, od erotike, koja l odjarmljuje energiju, od romaritike miesečine, od tuge za prošiošću, kao i u opšte od svake tuge. Vidimo pred sobom sliku čovjeka pumg snage, sliku „nadčovjeka', no ne onoga o kojjtnu je sanjao Nietcbe, koji je predstavljao sanio sjenu prošlosti, već budnčega nadčovjeka, „umnogostručnog čovjeka“, „mašinskog čovjeka“, „pokretnog tebnikom. istopijenog od nias'nskog melala, hranjenog elektricitetom . . A tamo, gdje se za druge širl zcmlja prošlosti, groblje ljepote, on u misiima vidi vladavinu grozničavo'g i neprekidnoga rada, gđje nema grnnica pronalazačkoj sili 1 energijl svakoga pojedinca (vidi njegovo djelo ,,Le Futurisme“). Na njega Iiče I ostali pjesnicl talljanskog kapilalizma. Paolo Luzzi na putu kroz Njemačku pada u okstazu posmatrajući razvijenu njem''čku industriju, gradove kao što su Mannheim i Hamburg, opijen besprekidnom lup-

njavom mašma, cijelim ovim živoioiu, zapojenim elektriutetoin. On osje.a lcako se poarnladjuje u toj atmosieri čelika i snage, a kao goa i Mnrincui on vidi vizije buducili p,,Koljenja, p r oizvode basnoslovnc tehnike i ijudi „<< ličnih udova ' i „ognjene nusv“ > \l to d Amburgo. II vanto deila citta di aiannheim). Pjesnik pozdravlja rodni kraj, krji motori, nijesu drugo nego besprekidna himna kapitaiizma sa njegovim divovskim gradovtma i usavršenim mašinama. On opisuje lalijanske industrijske gradove, kao Turin, Geuovu, Milano sa njihovim zivim poslovnim životom; on opjeva čjjdesa tennike, pokret poluga i točkova, opjeva ugljcn ..crni liljeb in4ustrije ‘, cudotvomu stiuju. lokomotive koje svojim munjevitim pjevanjtm plaše sanie zvijezde, aeroplane, k< ji ispunjuju va/.duh, te cijelo čovječanstvo, kojc kao piomri nesavladjivoga pokreia juri sve dalje narrijed, prema granicama sjevernog i južnog stožera, gdje život još spa/a i očekuje dolazak » magičara sa njegovom čudotvomrni palicom, koji će od njiit tiačiniti izvore novoga života. Pjesrik pozdravlja rodni kraj, k 'ji je u buci mašina i graji radnika od’ acio leiargiju i>rošlosii, i kojl je sprema't r’a položi ruku na more, kojemu ,ripada: l a grande Itaila aromata di sale, Calafata d‘energia <- Clie naviga fuir.anta di luce, f , (Nastauće sel