Beogradske novine

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ Beogradu I ■ krajevima za- „ , posjednutim od carsko I kra- n [1 ijevsklh četa po cljenl od w “ ■ Hrvatakoj-Siavonljl, BosnlHercegovinl i DalmaclJI po djeoi od g h Izvan ovog područja . . . 12 h

Oglasl po cljenlku.

P r e t p I a t a: za I mjesec u Beogfadu I n krajevlma zaposjednutim od carsko I kraljevskih četa K 1*50 u Hrvatskoj-Slavonijl, BosniHercegovlni I Dalmaciji K 2-10 Izvan ovog područja . . . K 3’—

UrednlStvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. I0. Telefon bro] 67. — Uprava, prlmanje oglasa I pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Br. 222.

BEOGRAD, nedjelja 24. septembra 1916.

Godina II.

Rumunji odbačeni kod Szibinya i Dornevatre. — Vrh Monte Cimona bačen u vazduh, zarobljeno preko 400 Talifana.

RATNI IZVDESTADI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 23. septembra. Istočno bojište: Front protivu Rumunjske: Kod Nagyszebena (Sibinja) odbijen je napad dviju rumun'skih divizija. U naše su ruke dospjeli 3 časnika i 526 vojnika. Jugo-istočno od H o 1 e z m anya (Hoizmangen) suzbio je protivnik u nekoliko naše prihvatnice. Front konjičkog generala nndvojvode K a rIa: Na tromedji južno od D o r n a w atre suzbili smo rumunjska ođjeljenja našim protivnapadom. Inače je bilo borbe samo jugozapadno od pastuvskog zavoda Luczina i u predjeiu Ludow e. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog: Sa fronta vojske general-pukovnika pl. B 6 h in-E r m o 11 i a naknadnose javlja, da je 19. sepiembra jedan austrougarski borbeni letač oborio dvije neprijateljske letilice. Kod vojske generalpukovnika pl. Tersztyanszkog vladalo je juče prije podne izuzev topničke vatre, zatišje u borbama. Talijansko bojlšte: Na visoravni K r a s a odbijeno je nekoliko nepriiateljskih pokušaja da se približi našim položajima. Na dolomitskom frontu propao je jedan neprijateljski noćni napad na naše polozaje na padinama Monte Siefa. Sjeverno od Arsiera naše su čete jutros bacile u vazduh vrh Monte Cimone, koji su Talijani bili osvojili 24. jula; tom je prilikom zarobljeno 13 časnika i 378 ljudi. Jedna eskadra neprijateljskih pomorskih letilica izbacila je bez uspjeha bombe kod Punta Salvore (jugozapadno od P era n a).

Jugoistočao bo’lšte: Kod c. i k. četa nije se desilo ništa značajnije. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmarSal. izvješta! turskog glavnog stana K. B. Carigrad, 21. septembra. Na frontu F e I a h i j e trajao je na 20. septembra obostrani topnički i pješadijski boj i borba bombama. Ustanovljeno ie, da se neprijateljska pješadija uslijed naše uspješne vatre povukla iza svojih utvrdjenja. Perzijsko bojište: Naše čete IzDisAbada navalile su na neprijateljska odjeljenja, koja su pokušala napad na Devlet Abad. Neprijateljske izvidnice, koje su pokušale, da se približe sa sjevera Hamadaru protjerane su od naše konjice. Kavkasko bojište: Na desnom kulu traju omanji bojevi i s vremena na vrijeme topnička paljba. Sa ostalih frontova nema nikakvih vjesti. K. B. Carigrad, 22. soptembra. Na felahijskom bojigtu vlada uobičajena topnička i pješačka borba kao i sukobi bombama. Vatrom našeg topništva odbijeni su pojedinačni napadi neprijateljevi. Na kavkaskom bojištu bilo je sukoba izmedju izvidjačkih odjeljenja i s vremena na vrijeme topnička i pješačka borba. Spriječeni su neprijateljski izvidjački lijetovi preko G a 1 i p o 1 j a. Našli smo velikih količina metaka ,,dum-dum“, koje je neprijatelj upotrijebio 18. o. mj. prilikom napada na Džiblak. Istočno od sueskoga kanala napali smo na neprijateljske čete, koje su se nalazile u okolini bunara T a u i 1 e i natjerali smo ih na odstupanje. Na Cfnom mor u jedan je od naših letača izbacio preko deset bombi na neprijateljski ubojni brdo „Imperatorica Marija" i nekoliko razarača. UtvrUjeno je da su nekoliko bombi pogodili ubojnicu.

(„Imperatorica Marija" spada u r.ove ruske crnomorske velike brodove; sagradjena je tek ove godine. Ur.) Izvjestaj bugarskog glavnog stožera. K. B. Sofija, 22. septembra. Maćedonsko boiište: Vatrom našeg topništva rastjerana je neprijatcljska pješadija na visinama stare Nerečke planine. Izmedju P r e s p a nskog jezera i Lerina sjeverno od visine Bigla, naša su prednja odjeljenja zauzela neprijateljske položaje. U nizinama M o g 1 j e n i c e rastjeran je neprijateljski bataliun, koji je pokušao da prodre prema Zborskom i visini P r e s 1 a b. Zapadno od V a r d a r a traje mir. Istočno od Vardara preduzela je neprijateljska pješadija napad poslije jake topničkc pripreme, ona je odbačena i prisiljena da se povuče u svoje stare položaje. Na obroncima B e 1 a s i c e planine zauzcli smo i sela Pa 1 m i š i S v e t a Pe t k a. Izmedju obih sela i visine Nova Tepe napustio je neprijatelj jedan logor, u kojem smo naš li mnogo ratnog materijala. Na frontu S t r u m e traje slabi topnički boj. Uz obale E g e j s k o g a mora vlada mir. Rumunjsko bojiš:e: Uz D u n a v vlada mir. U D o b r udži razvio se jučer na 21. ov. mj. veliki boj na položajima C a s i c c i—E n g h c z —Karakoj. Neprijatelj je navalio sa 20 bataljuna pješađije, 3 baterije i 9 eskadrona, ali je našim protunapadom natjeran u bijeg i gonien do noći od naše knnjjce. Njemačke letilice bacale su uspješno bombe na most preko Dunava kod Černa Vode i na neprijatcljska logorišta kođ sela Corcileni i Ibrenez. Na obalama Crnoga mora vlada mir.

<3. Brlnnđ tlo roUHeLl G. Briand ne želi prerani mir, on hoće dalje ćtt skt bori, on boće potpunu pobjedu i uvećanu Frsncusku. To je rezime njegovog dugačkog govora, kojim je on za sada u parlamentu izvojevao pobjedu. Ali i ta pobjeda ni e bila laka. Iz govora socija'iste Costaudaua u tolikoj jg mjeri izbijao glas odgovornosti i savjesti, da je ministar-predsjednik imao muku da održi svoj govornički uspjeh. Costadau je dva nuta govono i očigledno je iska/r.o m šljen e velikog dijela francuskog naroda, kad je rekao, da u ovom ratu, koji se ne vodi radi dobra Francuske, u prvom redu smovi francuske republike prinoje najtežežrtv 1

i da su u opasnosti, da proliju i posljednju krv. Pošto cenzura na sve strane sputava takve glasove, to su do nas došli samo odlomci toga govora. Ali se zato iz Briandovog govo tk lako mogu naslutiti pojedini navodi ovoga govora, u kojemu se ovaj poslanik očevidno tuži 0 nepodjednakim žrtvama i teretima pojedinih saveznika. Briand se mnogo zauzeo za napadnute saveznike, hvalio je slavno učešće Engleske u ratu. koja je u sred svjetskoga rata stvorila novu, veliku vojsku, i čijoj se inicijativi ima zahvaliti zaštita mora, slavio je učešće Italije u ratu i savezničku vjernost Rusije. Vjerovatno mu je dužnost da tako govori, ma da milijuni Fraucuza misle da nije tako. Ali Briand nije htio ni da ču e o tome, da ma ijednom rječju spomene mir, a za socijalisiičke skrupule u tome pogledu rekao je, da su „sramota 1 izazivan'e". Obrazlaganje ovoga suda nije novo, sasvim je u dubu onoga sentimentalnog patosa, koji neprijatelja naziva Vjerolomnikom, upadačem, varvarinom i zl kovcem, a apeluje na plemenitost vlastite zemlje. Ali zato je sasvim nov pozitivni stav govora, u kojemu se govori o stvaranju uvećane Francuske. Ono, za sve I vrijeme rata čulo se u Francuskoj dosta glasova, koji su pokazivali osvajačke tendencije Mogle bi se čitave kn ige ispisati o zahtjevima onih usi anih glava koje su, bez obzira na stvarni ratni položaj, kovali najfantastičnije planove, a revidirale evropsku tnapu radikalizmom, prema ko emu daleko zaostaju Napoleonovi preobražaji Evrope. Vlada pak, do sada je izbjegavala da se opredjeli takvim ratnim ciljevima. Otvoreno priznanje owajačkih namjera stavio je sebi u dužnost tek g. Briand. Ali kako će se i kad te namjere izvršiti, o tome se do duše za sada ništa ne kazuje. Jer kada Brand obazrivo veli da savezmci „korak po korak“ protjeruju ne rijatelja iz zemlje, onda te riječi uljeva ; ii slušaocima samo slabu nadu u veliku pobjedu, koja bi mogla da povuče za sobom ostvarenje ratnih ciljeva što ih je izneo francuski ministar-predsjedn k. Ipak je Briandu pošlo za rukom, da svo im govorom povuče za sobom većinu parlamenta. N;egov je govor pozdravljen burnim aplauzima, a komora je riješila da se n,egov govor lma zasebno odštampati u plakatama, koji će se izlijepiti po cijeloj zemlji. Je li to izraz povjeren a prema Briandovoj ličnosti ili prosto uspjeh govorničkog dara francuskog ministra predsjednika, koji

besjedničkom vještinom umije lijepd ugušiti glas nemirne savjesti? Mi to neznamo, te možemo samo utvrditi spoljašnju činjenicu, da je bilo uspjeha. Ali koliko bi bilo pogriješno, ako bi htjeli umanjiti značaj odobravanja, na koje je Briandov govor naišao kod većine parlamenta, toliko isto ne treba ćutke preći na dnevni red protivu izvjesnih protesta, kojima je manjina reagirala na izjave ministra-predsjednika. Neki neutralni listovi čak šta više no sve ostalo ističu baš taj protest, zbog kojega ovu sjednicu nazivaju jednom od najznačajnijih sjednica francuskog parlamenta zadnjih godina. A zbilja i zvuči vrlo ubjedljivo ono što Costađau veli o opštem raspoloženju narodnom, o nevoljama seljaka, o opštem zamoru i odvratnosti prema daljem produžavanju rata. Ta kako bi bilo drukčije poslije 25 mjeseci najstrašnijih tereta i užasnih žrtava. Koliko iz Briandovih riječi o „trijumfu slobode“ i „aureolu slave“ govori ona lažljiva iđeologija rata, kojom odgovorni vlastođršci žele da se što duže održe na vladi, toliko se u Costadau-ovom govoru oličava prosta i čista istina. Za sada do duše još vocle prvu ri eč razni Briandi, te će rat još i dalje morati da bjesni. Ali pored ovoga rata ubojnim oružjem, koje svakodnevno gomila čitave brijegove lješeva, vodi se uporedo još jedan rat, rat za istinu, koji ne zahtjeva toliko fizičke, ali zato u innogo većoj mjeri moralne hrabrosti i samoodricanja. Ova borba za isiinu, za nađinoćnost stvarne, istinske volje narodne, svakako da je vrlo teška, jer ona ima za protivnike sve one, koji žele „ovekovječiti* rat. Ali njena je pobjeda značajnija od sadašnje Briandove pobjede. Jer takva nas pobjeda iz oblaka mašte vraća na čvrsto tlo surove stvarnosti. I opet lažl sila sporazuma o SrblJL Već smo više puta bili prisiljenl, da stanemo na put lažima, koje šlri štampa sila sporazuma, a u prvom redu parisko novinstvo, o prilikama oo Austro-Ugarske zaposjednutoj Sibiji. Prije nekoliko sedmica iznjeo je „Matin*, kao što je poznato, priče o progonu stanovništva u Beogradu, kojemu nije dozvoljeno, da pohadja kafane. Danaa čitamo, da „Ternps" neće da zaostane za „Matinom", pa se i on dao na fabrikaciju ovakovih bestidnih vijesti. „Temps* javlja, da sad austro-ugarske vojne vlasti u Srbiji, šdju sve žene i djevojke u dobi od 13 do 40 godine u Auslro-Ugarsku navod-

Podlistak. BeoSrađsKa požarna fefa. Kulturno-historijska crta. (Svršetak). Ta dobrovoljna družina postala je za vrijeme liberalne opštinske uprave pod predsjedništvom Živka Karabiberovića, i to je bilo presuđno po ime njezino. Liberali inače velikoškolski profesori i znanicniti filolog Jovan Bošković, kumovao je pri ki'štenju, oblačivši, prema zakonima srpskoga jezika nepravilno skovanu i dotle upotrebljavanu riječ: p ožarnik-požarna četa ili družina. Razumije se, da je družina sa tako očevidno korisnim pozivom po Beogradjane morala i u ovih izazivati priznanje 1 samo oduševljenje, osobito u ono sretno doba lake zarade i veseloga života, kada za dobPo raspoloženje niie potrebna bila još i muzika, a ona je i nju imala. Pri jednom dobrom raspoloženju kod veseloga Pašone u „Bulevaru" desilo se na primjer to, da je jedan predstavnik tadašnje Glavne Ćaršije (Savamala' svečano obećao, da će svoje imanje zavještati toj družini (a on nije kriv što ona bješe tako kratkovječna te ne dočeka kraj njegovog života). Ipak srpski humor, koji ne zastaje ni pred svjetovnim ni pred duhovnim aistanovama 1 predstavnicima, nije mogao nikako nego je onako na svoj način prišio požarnicima nadimak: ,,vatropirci“. Aluzija više na unutrašnju vatru, koja se u ono srećno doba i jeftinoće dobroga vina redje gasila vodom. Nu tako skladno kao u početku nije Jednako išlo u ovoj đružini, l braća SteinJechnerj. mbradjahu se od svake ruke

dovijati da održe što duže u životu ovu svoju tvorevinu u središtu Srba, koji sami u svom oduševljenju govore, da istina jpko bukti ali i brzo sagori — kao s 1 am a. Tako isto brzo se pojavljuju u srpskim ustanovama protivuborne težnje, koje ih najposiije oncmoguće. I zato postoji poslovica: ko u klin, ko u ploču, ili: ortakhik — bokluk. Od kako je propala srednjevjckovna zadruga, Srbin još nije mogao da usvoji i učvrsti svijest i osjećaj družbenosti, zajednice. Stari Steinlechner već kao gradjevinar morao je imati dobre odnose sa tadašnjim ministrom gradjevina Kostom Magazinovićcm, pa se ovaj rado primio i predsjedništva požarne dnižHe, koiu osnovaše sinovi Steinlechnerovi, i ne samo svojim visokim polnžajem, nego i voljom i predanošću svojom nastojavao je da ta korisna i mlada ustanova postoji, razvija se i učvrsti. Ali svaki ne umije da podesi svoje lične nazore i interese sa opštima. Otuda je dolazilo do nesuglasica, uslijed kojih dolazi do ostavke glavnoga povjerenika, koju posliie povlači. Najmladji brat podnese je konačno. Gliša Steinlechner pak durao je do kraja života te njemu tako drage dobrovoljne družine. Kada prcdsjedništvo prihvati slabomoćan a inače jako plemenit i dobar čovjek Mihailo Bogićević, družina pođje naglo nizbrdice. Joca Hranisavljević, po zanatu stolar, istakavši se u družini kao trubač, a zatim kao pomoćnilc zapovjednika, budući oronuo zdravljein i materijalno, udesl sav svoj rad, da driižina predje pod opštinsku upravu t. J. da se ukine i da požarna četa postane opštinska ustanova a on njezin zapovjednik razumije se. pod platom kao i svi četnici, i u tome na kraju krajeva uspije i kod predsjednika družine 1 kod opštine.

I tako dobrovoljna požarlia družire | stopi se nakon nepune đvije godine svoga bujnog postojanja u prosto odjeljenje beugradske opštine — u požarnu četu. Nu i tim svojim kratkim postojanjem i radom družina je preko svoga poziva istakla dovoljno potrebu požariie službe u srednjoj a kamo li u velikoj varoši, i opština je dobila gotovu četu, koja jc bez ikakva prekida produljila svoj biagotvorni posao. Razumije se. da su u npštinsku sltižbu stupili samo potrebniji članovi bivše družine, većinom bivše zanatlije i radnid. Tako isto bio je i broj požariiika mnogo manji od broja dobrovoljne družine. U ovoj je bivalo 120—130 aktivnih požarnika, a broj opštinskih požarnika nije n : kad prelazio preko trideset. Osim toga dobrovolina družina dala je, ttzuzevši jcdnog, koji je bio privremeno uzet iz vojske, obje potonje stariešine njenog požamog odjeljenja, od kojih se posiiiednji sa cijelom požarnotn četom povukao zn'edno sa srpskom vnjskom ispmd navale carske i Icraljevske i savezničke vojske. Kad se rasturila dobrovoljna požarna družina, opšfina, koja je davala iz' jesnu pomoć, što je sasvim prirodno, odnzela joj je giazbene instriimente, i time tt sanioj stvari pr'e’ inula poezijn prvobitnog druževnog života nekadašnje zadruge požarnih dobrovoljaca, koje inače postoie kao dopune i potreba svake vclike varoši i pored opštinske požarnc čete, pa se nadamo, da će naprednije 1 sretnije vrijcme donijeti i Beogradu još l dobrovoljnu požartiu četu, u kojoj bi se Srbima tako potrebni duh đružeyn jsti i osjećaj za dužnost sticao i uri rdjivao. n +m.

HALl PDDLiSTAK. Pisnia sa ratišta i Slavonsko ratno kolo. Od svih vojnika kojima pjesnikinja vila u dokolnim časnvima pušku zamijeni guslama potičući ih, da kao narodni pjevači Pjesmom dadu oduška srcu svome. Pero je Dtjpor svakako onaj, koji je najbolje pogodio uz gusle pjevati o zgodama, dojmovima i osjećajima svojima kao junački borac na ratnim poljanama. Premda rodjeni. pjesnik, dakako kao seljak malo školovan, nije kadar svojim pjesmama sam podati savršen oblik, več to učiniti prcptišta hrvats tm knjižcvniku i pjesniku R. F. Magjeru, u kojetn je našao osobito naklonoga prijatelja, što zahvalno priznaje u svalcom pPedgovoru svojih izdanja, koja su ponaiviše izdana od osječke tiskare Bele Franka, a vrli sli- j kar i književnilc Dragan Melkus ukrasio je j to najnovije Duporovo izdanje vrlo uspjelim vignetama. U bPošurici ima ovoga reda sanio četiri pjesme, ali sadržajem krcate su mislinta i osjećajima. Tako n. pr. iskazuje vojnik u pismu sa ratišta svojoj dragoj ljttbav na osobit način, kako to učiniti umije samo hrvatski seljak, ođrastao u krilu raskošne slavonske prirode. Pa da srcem i dušom isti ostaje i ženi svojoj, ostaje drugo pismo, u kojem crta zamjernom tačnošćn sve ratne grozote, koje doživljuje vršeći teške svoje dužnosti okrijepljen živom vjcrom i pouzdavanjem u Boga, kojemu se utječe. Ali da i sred pokolia naše junake zdrav humoi' ne ostavlja, da i na oranicama pustim krvavim, bez pluga granatama preoranim, rado zaplešu svoje kolo, odaje pjesnik Slavonskim ratnim svojim kolom, dakako u sasvim drugim prilikama od onih lijepih nekadanjih na 'tratini pred crkvoin

seoskom zaigranih. Prema tomu su dakako i pripjevi aktuelni ratni, no Svaki pali. Zgodan je 1 opis jedne ophodnje i uspjeha što ga pelučiše junačka srca, kojim se sadržaj tc brošurice završava. Knjižica dobro će doći ne samo vojnicima, već će ih ovi pročitavši je rado umjesto pisma šiljati svojima na domu. Ma sve o čem Dtipor pjeva. doživjeli su na vlas i oni sami, pa onda neka to znadu i oni, koji od njih tako teško čekaju glas. Cijena je knjižici 20 filira i naručuje se u nakladnoj knjižari B. Frank, Osijek IKolodvorska ulica. Ljudi i životinje. Iz zbirke Arthura Schubarta. Cvjećarka. Onomad je predamnom išla ulicotn jedna vrlo otmeno odjevena dama. Bila je nešto zamišhena, tako da nije ni primjelila malu prodđvačicu cvijeća, koja joj je pru/.ala kitu vjcštačkih Ijuhičica. Tek kada je djevojčica, trčeći upnrno za njom, stala govoriti: „samo deset pfeniga komad!“ gospodja je pogleda, osmjehnu se i odmahnu glavom. No odmah se zatim maši u kožnu torbicu, izvadi nešto novaca i da ga djevnjčici i ne poHedavši kitu cvijeća što joj ju je ova nudila. Najzad mala cvjećarka spusti ruku l zaostade. Na njenom rano sazrijelom lišcu ocrtavali su se prkos i razočaranje, a skoro neprijateljskim pogledom gledala je za gospodjom, koja se udaljavala. Neznam je li to bila uvrijedjena sujeta, što joj je gospodja prezirala ftjenu tvorevinu, ili je već sada smatrala za sramotu da primi milostinju u momentu kada se nadala zaradL