Beogradske novine

Br. 228.

BEOGRAD, subota 30. septembra 1916.

Izlazl: rinevno g jutro, ponedjeljkom poslije podno.

Prodaje se: ■ Beogradn I a krajevima zaposjedmitim od carako t kraljevtkUi feta po djenl od ■ HrvatskoJ - Slavonijl, BosnlHercegovlol I Daimarjjl po cjjenl od 8 h Izvan ovof podrafja . . . 12 I)

Oglasl po cljenikn.

Pretplata: tm 1 mjesec ■ Beograda I a krajevima zaposjednutim od carsko i krajjevakih feta KI u Hrvatakoj-Siavontjl, BoanlHerccgovini I Dalmacjji K izvan ovog podmfja . . . K3-—

Urednlitvo i BEOORAD, Vuka Karpdžifa ul. 18. Telefon broj 67. — Uprava. primanje oglua I pretpiate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Teleton broj 25.

Godina 11.

Veliki sovor njemačkos kancelara. Rumunji tučeni kod Sibinja-

RATNI IZV3ESTA3I. Izvješta] austro-ugarskos generalnog stožera. Kb. BeČ, 29. septembra. Istočno bojište: Front prema Rumunjscoj: Rumunji su tučeni kod Nagyszeb e n a (S i b i n j a). Visovi južno i jugoistočno od grada pali su poslije žestokih borbi u ruke sevezničkih četa. Borba nije još okončana. U Karpatima se vode borbe i dal e. Stanje je nepromijenjeno. Kod vojske general-pukovnika pl. Tersztyanszkog zarobljeno je prekjuče svega 41 časnik, preko 3000 ljudi, zaplijenjeno je 33 mašinske puške i dva topa. Talijansbo bojište: Na visoravni Krasa jaka vatra talijanskog topništva i bacala mina protivu naših položaja i prostora, koji se iza njih nalazi. Na frontu fleimskji doline napao je neprijatelj juče po podne pod zaštitom magle Gardinal i Cima Bissa A11 a. Neprijatelj je odbijen. Vrh C im o n a nalazi se trajno pod vatrom lakog i teškog topništva. Ipak je preduzeće za spasavanje imalo uspjeha. Naše hrabre čete uspjele su sa velikim teško- ; ćama da spasu još sedam Talijana, koji su bili potpuno iznureni. Jugo-istočno bojište; Stanje nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 28. septembra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljeđnika R u pp r e c h t a bavarskog: Izmedju Ancre i Somme Englezi i Francuzi poslije pripremne vatre, koja prelazi sve što je do sada zapamćeno, ponovo su upravili jake napade. Na najvećem dijelu borbenog fronta naša nepokolebljiva pješadija uspješno potpomognuta topništvom i Ietačima a pod zapovjeđništvom generala Sixta pl. Armln, pl. H fl g e 1 i pl. Schenck pobjedonosno je odbila protivnika. Kod T h i e pv a 1 a i istočno od V a u c o u r t l‘A bb a y e još nije završena ogorčena boTba. Naročito su žestoki bili napadi pokrenuti u pravcu od linije M o r v a 1—B o u c h ay e s n e s, koje je protivnik izveo pred večer bez obzira na krvave gubitke pretrpljene prilikom prvQg potpunog propalog juriša. Odjeiienja, koja su bila prodrla u naše redove odmah su opet izbačena iz naših položaja. Sjevero-zapadno od Rancourta i istočno od B o u c h aivesnesa protivniku je pošlo za rukom, đa se održL NaŠi letači oborili su jučer s e d a m letilica, od kojih četiri u oblasti S o m m e. Jedna mala letačka eskadra, koja je došla i opet otišla preko holandijskog zemljišta bezuspješno je napala na A1 o s t. Prilikom engleskog letačkog bombaškog napada na B r u x e 11 e s, razoreno je 15 kuća, poginulo je 13, a ranjeno 28, sve samih domorodaca — Belgijanaca. Istočno bojište: Front maršala princa L' e d p o I d a bavarskog: Odbijenl su slabiji ruski napadi na rijeci A s i (zapadno od Rige), kao i izmedju MijadžolalNarodskog jezera. I jučer pomoću potpunog uspjelog protunapada čete generala pl. Marwftza po.vraćeni su poslije teške borbe svi dijelovi položaja, čiji je gubitak javljen u izvještaju od 22. ov. mj., pa su čak šta više postignuti još I uspjesi još i preko toga obima. Propali su svi neprijateljski pokušajl, da nas opet vrati iz zauzetih položaja. Prcma izvještajima, koji su nam dospjeli

od tamošnjih naših četa Tuski četvrti s i b i r s k i zbor pretrpio je gubitk e, koji su skoro istovetni sa potpunim uništenjem zbora. Zarobljeno je 41 časnik i 2800 ljudi, palo nam je šaka jedan top i 17 mašinskih pušaka. Front konjičkog generala nndvojvode K a r1a: Radi popravka našeg položaja pomjerill smo zapadno od Krasnolesja (izmedju Zlatne Li/pe i Narajowke) svoje redove u napred. Tom smo prilikom zaroblIi 130 Rusa i zadobili četiri mašinske puške. Ruski protunapadi ostadoše bezuspješni. U Karpatima neprfjatelj je napao na njekoliko mjesta i dijelom je izbačen, u borbi prsa u prsa. Sjevero-zapadno od Kirlibabe naši su protunapadl još u toku. Erdeljsko bojište: Kod Nagyszebena vođi se uspješna u uporna borba. Balkansko bojište: Na frontovima nije bilo naročitih dogadjaja. Naši letači bacill su veliki broj bombi na Bukarešt, u kojemu još nije bilo ugašeno njekoliko požara prouzrokovanlm našlm ranidim napadom. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff. ...‘iisSaj bugarskog giavnog stožera. Kb. Sofija, 28. septembra. Maćedonsko bojište: Položaj je nepromijenjen, mjestimično slaba topnička vatra. Runiunjsko bojište: Kod O r e h o v a oborili smo jednu neprijateljsku letilicu, koja je pala na lijevoj obali Dunava. U Dobrudži slaba topnička vatra. Na crnomorskoj obali bombardovala je jedna ruska krstarica za vrijeme 1 sata i 20 minuti građ Mangaliju. Žrtava nlje bilo, šteta je neznatna. Naše su letilice kod 'T u z 1 e i Tasladžakeja, otprilike 10 kilometara južno od T u z I e uspješno napale dva neprijateljska razarača.

Nnš posljednjl ošissuor. Na naš članak, kojim je bilo označeno stanovište carsko i kraljevske vojne uprave u Srbiji, povodom anonimnih ispada u „Matinu", odgovorio je povjerenik ove pariske novine i mi smo taj odgovor dontjeli jučer na drugom mjestu u našem listu. Nećemo se upuštati u potankosti i nasijedati bljutavim sofizmima „Matina"; naše je stanovište jasno označeno, a za sve što se danas radi i kako se radi u Srbiji vojna je uprava svjesna svakog svog đjela i voljna je odgovarati za svoj rad samo pred onima, koji su je postavili i odredili, a svojevremeno i pred jedino zato pozvanim forumom javnosti suđom svjetske povjesnice. A taj suđ očekuje ona uzđignute glave, uvjerena, da je učinila u ovoj zemlji više, d a1 eko više, nego njoj to nalažu dužnosti okupatorske. Što se tiče navodnih nepravdi i progona srpskih gradjana u zaposjednutim dijelovima Srbije, to je tako podla i tako nepoštena tvrdnja, da nam se upravo gadi o tome i jednu samo riječ progovoriti. Ili „Matin" pod našim progonima razumijeva ono nekoliko zločinaca, koje su car. i kralj. sudovi priveli đavno zasluženoj kazni? Dobro bi učinio anonimus pariskog lista, kad bi uputio francusku javnost u jednu osobitost svoje otadžbine, da je Srbija bila od vajkada a osobito posljednjih deset gođina kolijevka zločinaca i razbojnika, koji su zadavali najveću brigu pravim srpskim otadžbenicima. I to nijesu bili obični zločinci, nego privilegirana institucija I štitovi radikalnog sistema, a vlasti i su-

dovi bili su prema njima potpuno nemoćni, jer se na njima osnivala snaga radikala u zemlji. Car. i kralj. vojna uprava ne treba pomoći ovih ljudi, kao što ih je trebao P a š i ć od prvog dana svog javnog rada u ovoj nesrećnoj kraljevini, niti je njima sadanja uprava zadužena, kao što su njima bili zaduženi radikali. Car. i kralj. vojna uprava oslobodila je zemlju ovih zlikovaca, ovog srpskog specijaliteta i ona se ovim svojim đjelom ponosi, a srpski će joj narod biti zato uvijek blagodaran. Kako svagdje na svijetu, u prvo su se vrijeme okupacije dogodile mnoge nepravde i u Srbiji, ali uslijed krivnje samih Srba, koji su svojim prirodjenim bjesnilomzainatom i neobuzdanom željom za denuncijacijom unesrećivali vlasti e svoje sugradjane S r b e. Nigdje na svijetu se toliko ne denuncira kao sada u Srbiji. Sva su carsko i kraljevska nadleštva u Srbiji upravo pretrpana raznim anonimnim denuncijama Srba u zemlji, Srba u Švajcarskoj, Francuskoj, Rumunjskoj, Grčkoj, Italiji i gdje ih sve nije dovela sudbina, koju im je priredio Pašić. Dogodilo se da ma ka izdaje rodjenogsina, sestra brata, komšija komšiju, a sve lažno. Ova je beznačajnost bila prešla sve granice, pa su car. i kralj. vojne vlasti bile prisiljene da upotrijebe sva sredstva, da makar kako stanu na put ovom zločinu nad zločinima, koji je opasno ometao svaki ozbiljan i koristan rad u zemlji. Od ovog podlog i zločinačkog bijesnila — posljedice dvanaest-godišnje vladavine radikala u Srbiji — nijesu bili očuvani ni organi carsko i kraljevske vojne uprave. Svako, koji živl u ovoj zemlji, moraće da prizna, da su svi organi vojne iprave deleko preko granica propisa izlazili u susret gradjanstvu u jedinoj plemenitoj namjeri, da olakšuju gradjanstvu onu bijedu i one muke, koje mora da muči uslijed zločinačke politike radikalskih vodja. A iz blagođamosti sami su Srbi ovakove humane organe vojne uprave denuncirali, naravno i opet lažno, višim vlastima 1 Kao značajni primjer neka služi slijedeći dogadjaj: Jedan vojni organ u Beogradu uložio je u početku okupacije sav svoj trud, đa posrestvom raznih humanitarnih institucija, stranih konzulata, inostranih društava Crvenog Krsta, pa i putem sv. papinske Stolice u Rimu olakša bijednim ženama i djeci, koji su ostali u zemlji, kako bi dobiii pa i najneznatniju samo kratku vijest, gdje se nalaze i da li su još u opšte živi njihovi očevi i muževi. A koja je bila plata, nagrada ovom organu od strane onih, kojima je pomogao ? Evo čujte: Jedan beogradski gradjanin — Srbin poveo je sobom kao svjedokinje dvije ugledne beogradske gospodje — S r p k i n j e pred višu vlast i tamo denuncirao ovog humanog organa vojne uprave ,da je veliki prijatelj Srba!" Naravno su posljedice bile ovoj podloj družini neugodne. Ovaj je zlikovac smjesta interniran, a njegova je danas porodica — žena i šestoro sitne djece — izložena najvećoj bijedi, pošto je ostala bez hranitelja. I ovako bi mogli produžiti i nikad prestati. I kraj svega toga organi, a i sama vojna uprava u Srbiji radi i nadalje sve, da olakša život gradjanstvu, i „Matin" može da bude uvjeren, da su životne prilike danas u Srbiji u svakom pogledu mnogo bolje, nego u ostalim zemljama Monarkije. Carsko i kraljevske vlasti ispunjujući svoju humanu misiju u zaposjednutim dijelovima Srbije stvorile su daleko ljepše i snošljivije životne prilike porodicama neprijateljskih vojnika, koji se danas bore u Maćedoniji i Dobrudži protiv savezničkih vojski, nego što imaju uslijed prilika rata porodice onih naših junaka, koji se bore na dalekim bojištima protiv svijeta neprijatelja. Ovoliko „Matinu" — i to posljed n j i p u t.

Govor Bethmanna-HoMa. Hkspoze njemačkog đržavnog kancelara prilikom ponovnog otvaranja parlamenta. Kb. Berlin, 29. septembra. Reichstag se ponovno sastao. Poslije uvodnog govora pređsjednika K a e in p f a dobio je rjieč državni kancelar B e t h mann-Hollweg, koji je rekao: Kada je poslije taJijanske objave rata Austro-Ugarskoj naš poslanik napustio Rim mi smo saopštili talijanskoj vladi, da će ona u borbi sa austrijskim čctama naići i na njemačke čete. Njernačke su čete udružene sa austro-ugarskim drugovima vodile borbu na talijanskoin bojištu. Tako je de facto stvoreno ratno stanje. No ipak nije došlo do formalne objave rata. Italija je očigledno zazirala od kobnih privrednih posljedica poslije rata. Pošto se godinu dana branila od toga koraka, Engleska je i suviše pritegla svoju saveznicu u toine smislu, što je najzad odlučilo pri tome riješenju, ma da su igrale pri toine ulogu i talijanske aspiracije na Balkanu. Jednovremeno pridružila se i R'imunjska našim protivnicima. U ugovoru zaključenom u prvi mah izmedju Austro-Ugarske i Rumunjske, a koji je docnije proširen pristupanjern Italije i Njemačke, bili su se ugovorači obavezali na medjusobnu oružanu pomoć u slučaju neizazvanog napada od strane treče države. Kada je rat izbio pokojni kralj C a r o 1 energično zastupao gledište, da Rumunjska treba da se priključi sređišnjim vlastima, ne samo po glasu ugovora već i u interesu časti zemlje. No u odlučujučem krunskom vijeću kralj sa svojim mišljenjem nije mogao prodrijetl prema vladi, čiji je predsjednik od početka slmpatisao sa silama sporazurna. Uskoro zatim umro je kralj Carol uslijed duševnog uzbudjenja, koje itiu je stvarala pomisao, da je Rumunjska izdala svoje saveznike. Od tada je rumunjska politika pod Bratianovom upravom išla na to, da se obogati na račun one strane koja će u svjetskom ratu podleći. Još u prvoj godini rata, vjerovatno po padu Lavova, g. Bratianu je već i z a 1 e d j a svoga vladara zaključio sa Rusijom ugovor o neutralnosti. Poslij’e pada P r ž e m y š 1 a on je našao da je, došlo vrijcme, da se sa našim protivnicima sporazumije o JudinoJ nagradi, koju bi Rumunjska imala dobiti. Pregovori u tome pogledu nijesu uspjeli; ali pored svega tv ga rumunjska je iieutralnost sve više dobijala vid jednostranog povlašćivanja sila sporazuma. Poslije gorliczkog prodora Bratiano je počeo da sumnja je li „secovao“ na dobru kartu. No kada je počela ovoga proljeća ruska ofenziva i kada su mjesec dana. zatim počeli francusko-engleski napadi na Soinmi Bratiano je smatrto, da je već došao sloin srcdišnjih vlasti i odluči se đa opljačka tobožnjega samrtnika. Sredinom avgusta Bratiano se pogodio definitivno sa našim protivniciina. Momenat stupanja u akciju učinio je on zavisnim od ispunjenja izvjesnih predoostavki vojničke prirode. Kralj Ferdinand nas je dotle najkategoričkije uvjeravao, da če na svaki način ostati neutralan. 5. februaia ove godine rumunjski mi je poslanik po naređbi svoga kralja forrnalno izjavio, da kralj žell da održi neutralnost Rumunjske, a da je njegova vlađa u mogućnosti da do kraja izvede tu neutralnost. B r a t i a n u izjavio je n j e m a č k o m p o s 1 a n i k u, da se potpuno priključuje kraljevoj i z j a v i. Mi se time nljesmodallobrn a n u t i. Mi smo stalnn bili obavjcštavani o Bratianovim pregovorima u avgustu mjesecu. Neprestano smo opominjali kralja, podsjećajući ga na njcgovo obećanje o neutralnosti, na potajna rovei:ja njegovog ministra predsjednika. Kralj je stalno odgovarao da on n e v j e r u j e, da se Bratiano vezuje ili da se već vezao za sile sporazuma. Još šest dana prije objave rata izjavio je k r a 1 j o d1 u č n o jednom intimnom prijatelju, d a o n neče potpisatl ukaz o mobiliz a c i j i. 26. avgusta rekao je kralj austrnugarskom poslaniku, da on ne ž e 1 i r a t, a Bratiano je istoga.dana uvjeravao preostavnika monarhije, da je on r i j c šen da održi neutralnost; rezultat krunskog savjeta, zakazanog za 27. avgust rekao je on, p o t v r d i ć e i s 11 nitost njegovih riječi. (Koinešanje medju poslanicima). Poslije toga dogadjaji su jurili jeđan za drugim. Prema pouzdanim vijestima Rusija je iznenada stavila ultimatum, u kojemu je rekla, da će prijeći preko nezaštićene rumunjske granice, za siučaj da Rumunjska ne stupi u akciju do 28. avgusta. Neću raspravljatl o tome, je li taj ultimatum bio k o m e d i j a, ugovorena sa Bratianom, ali tek, kocka je pala. Od početka rata Rumunjska je svoju pjjačkašku politiku stalno činila zavtsnom od ratnog položaja. Rumunjska će pri tome u vojničkom pogledu isto tako da pogriješi u računu, kao što je već sada sa svojim prijateljima, silama sporazuma, pogri-

JeHla u političkom računu. Pouzdano se očekivalo, da će stupanje Rumunjske u rat pcvući za sobom odvajanje Turske 1 Bugarske od nas. Ali Turska i Bugarska nijesu Rumunjska i Italija. Na dobrudžan* skim bojištima njihova je saveznička vjernost požnjela sjajne uspjehe. Ovoliko o političkim dogadjajima. Na bojištima bjesni strašna borba. Na S o m m i od jula mjeseca gotovo neprestano traju ogorčeni napadi Engleza i Francuza. Probojem njemačkoga fronta trebao se osigurati krajnji uspjeh sveopšte ofenzive vaskolikih sporazumnih vojski, A štc je bilo? Doduše su Englezi i Francuzi za nekoliko kilometara potisll naša prcdnje borbene redove, ali proboj nije im pošao za rukom. Čvrsto i neslomljen stoj i r a š f r o n t. Borba na Sommi koštaće još daljih žrtava. Valjda će se izgubiti još ovai ili onaj rov, ovo ili ono selo, a 11 probiti oni neće, zato jamči naše vodstvo i neopisiva hrabr<i.st sviju njemačkih četa. I na i s t o k u dalje je bijesnila borba. Pošto je u v^liko pripremljeni pokušaj prodora zadržat četama nadvojvode Karla i generala pl. Linslngena nastali su opet ozbiljni ruski napadi, koji se stalno skrhaju pod teškim gubicima, I ovdje će se sigurno našl održati zalivalujući nesravnjivom jur-aštvu naših vojski. Osim toga je zađnjih rnjeseci sazrela i velika balkanska 0 s n o v a sila sporazuma. U Solunu priprenijena je velika vojska, a Rumuujska je izdaja predstavljala kraj tih priprema. Ali pcložaj naših hrabrih saveznika ;pak jo nepokolebljiv. Namjera sdla sporazuma, da u Dobrudži i u Maćedonijl nanesu o d1 u r i u d a r suzbijen je u z a č e t k u, Ukupno dakle vidimo avakav položaj - Na frontu Somme pojedinačni neprij ateljski uspjesi, koji ni u koliko ne mijenjajj opšti položaj: što se ostaiih bojišta tiče, vidimo odbijanje sviju neprijateljskih napada i time propast neprijateljskih balkanskih namjera. Tako se proiužu« je ogromni rat. Ratni ciljevi, koje naši neprijatelji sve otvoreoije objavljuju jesu h alapljivost za tudjim zemljuma i uništenje. Od prvoga dana ovaj rat za nas nije bio ništa dnigo nego li obrana našega prava na život i slobod u. S toga smo mi kao p r v i i j e d i n i bili u položaju. da izjavimo svoju gotovost za početak pregovora o m i r u. Ja sam u više maha dovoljno i jasno o tome progovorio. Mi smo učinlli svoje; a je li bi se neko mogao usuditi, da traži od nas, da mi danas činimo prijedloge, dok naši protivnici, kao što je to učililo Briand, označuje mir, koji bi se sada zaključio, poniženjem. Oni produžuju rat za to, što se nadaju, da će postići svoje fantastične ratne ciljeve. Englezi hoće, da razore naš život u svojstvu nezavisnog naroda. Vojnički nemoćnu, privredno razorenu, od cijeloga svijeta bojkotovanu takvu Njemačku želi Engleska da ima pod svojim nogama. Kada poslije toga ne bi više imalo da se zazire od njemačke konkurencije, kada Francuska bude istučena davši i zadnju kap krvi, kad ostali njeni saveznici budu prinudjeni da finansijski i privredno rade za Engleskur kada se neutralni evroipski svijet bude morao pokoravati svakom engleskom migu, tada će se po njihovoin mišljenju, nad nemoćuom Njcmačkom zbilja ostvariti san o englesskoj vaselenjskoj imperiji. Engleska je naš najegoističniji, najogorčcuiji i najporniji protivnik. Njemački državnik, koji ne bi bio voljan da protiv takvog protivnika iskoristi svako zgodno borbeno sriedstvo, koje bi zbilja doprinijelo ubrzanju završctka rata, zaslužio bi da bu d e o b j e š e n. (Bumo odobravanje). iz tili mojih riječi, gospodo, možete vidjeti sa kakvom odvratnošću 1 prezirom stajem na suprot stalno iznošenom tvrdjenju, da se ma iz koga razloga ne upotrebljuju u punom svom obimu sva borbena sredstva, koja stojc na raspoloženju. Kada smo 1914. godine bili prinudjeni da izvučemo inač iz korica. zaplamtiia je u svim srcima dotle liepoznata mjera ljubavi prema otadžbini. Hrabri do smrti i sigurni u pobjedu mi danas više no ikad znamo, da ima samo jedna parola: Izdržati do kraja i pobijediti. A ml ćemo pobijediti! Ja se klanjam pred junaštvom, kojim se podnose sve žrtve od strane ljudi i žena bez razlike položaja i staleža. Ovo je vcličanstveno, a još je veličanstvenija ncopisiva hrabrost, kojim na polju na frontti naši sinovi i naša braća izdržavaju objesne nalete daleko nadmoćinjeg ncprijatelja. Nikada svijet nije vidio što slično. Pred podvizima naših sokolova na bojištu niora ućutati nas bol. Ne dajte, da do njihovih uha dodje ma i jedna tužba sa doina. Neka čuju samo toplu zahvalnost otadžb i n e, za koju prolijevaju svoju krv. Prilikom našeg zadnjeg ratnog zajma, njemački je narod opet pokazao, da je voljan na svaku žrtvu i čvrsto uvjeren u našu pobjedu. Ovaj nam rat pokazuje na koliko je čvrstim i nerazorljivim temclji-