Beogradske novine

ffi , t

Izlazl:

dnevno n j

utro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ B«ogrmda 1 « krajevton » posjednutimod carskoikre- n B ijevskib Ceto po cijeto od u • Hrvatokoj-Stovoniji, BosnfHercegovtol 1 DalmacUi po cijeoi od « h hvu ovof podruCja . . . 12 b

P r e t p 1 a t a: za 1 mjesec ■ Beofrada 1 ■ krajevima zaposjednntim od carako i kraijevsklb Ceta K f*99 ■ Hrvatokoj-Slavonfji. BomtHercegovlni i Dalmacfi K2*4i bvan ovog podruCja . . . K 3-—

■ Ogla»< po cljenihn. e-=^-ia UrednUtvo i BEOGRAD, Vuk« Karadžlća ul. 10. Telefon broj 87. — Upr*v*. nrimanje oglasa I pretplate r Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefoo broj 25.

Br. 248.

BEOGRAD, petak 20. oktobra 1916.

Godina II.

Uzaludni talijanski napadi u oblasti Pasubia. — Potpuno propao nov ensleski pokušaj prodora na Sommi.

RATNI IZVDESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. BeC, 19. oktobra. Istočno boiište: Front konjičkog generala nadvojvode K a r I a: Borbe na erdeljskoj Ju*noJ I Istočnoj granicl i dalje se vode. Front mar«al? princa L e o p o 1 d a bavarskog: Južno od Zborowa uspJeSna preduzeća naših predstraža. Kod vcjske general-pukovnika pl. T e r s z t ya n s k o g odbijena su nadlranja ruskih gardijskih odjelenja, a na gornjem S t oc h o d u su zauzeti nekolikl neprliateljski rovovi.^ TalHansko boJ15te: Borbe u predjelu P a s u b i o ponoVile su ve još većim ogorčenjem. I.igurska brigada pojačana alpincima. napala Je na naše položaje sjeverno od vrlia brda. Na pojedinim mjestima uspio je neprijatelj da prodre u naše prednje redove. ali hrabrl tirolski carski iovd 1. i 3. puka povratiše opet sve p iložaje, zadobivši jednog komandanta baraliuna. 10 drugih Časnlka I 153 vojntka ! zapiijeniše dvije mašlnslce puške. Nov talijanski napad odbijen je. Jaka neprijateljska odjeljenja, sakupljena pred grebenotn Bott. zadržana su vatrom našeg topništva. Na ostaiim frontovlma djelomične topovske borbe. Na5l letačl bacali su bombe na Salcano I Castagnavizza. ^ i Jugo-lstočno bojište: Iz Arbanlje nema ništa da se saopšti. Zamjenlk glavara generalnog atožcn pl. Hflfer, pođmaršal.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 18. oktobn. Zapađno boiišto: Front maršala princa Ruprechta b a v a r s k o g a: Topnička borba dostigla Je znatna Jačinu naročito u odsjeku sjeverno Somme. Izmedju LeSars iGueudecourta napali su Englezi, a izmedju Lesbeoufs

do Racourta Francuzi. Naša uništavajuća vatra protivu punih jurišnih rovova neprijateljskih spriječila je obostrano R a n c o u r t-l’A b b a p e napad u samom začetku. Kod Guendacourta došlo je do žestoke borbe prsa u prsa, u kojoj smo naše položaje potpuno očuvali Francuzi, koji su nadirali iz predjela Morval i Rancourt, odbijeni su poslije žestoke borbe. Protivnik je prodro u Sailly. Tu je borba još u toku. Kod glavnih napada na mjesta Thiepvala, Courceletta i Bouchavesnesa nijesu napadi neprijatelju donijeli nikakve koristi. Neprijateljske su letilice podlegle u borbi. Front prijestolonasljednika Wllh e 1 m a: Na istočnoj obali Maase vrlo živa topnička djelatnost. Istočno bojište: Front maršala prlnca Leopoldi bavarskog: Pošto su propali jaki pješački napadi protivu fronta zapađno od Lucka, neprijatelj se ograničio na živahnu topničku vatru. Neprijateljska pješadija, koja Je napadala protivu austro-ugarskih položaja kod Zwyzym (sjeverozapadno od Z alocze), bačena je u nazad u njene rovove, pretrpivši velike gubitke. Na zapadnoj obali Narajowke, jugozapadno od Herbutowa, jurišali su bavarski bataljuni, poslije obilate topničke djelatnosti, protivu jedne ruske oslone tačke I zarobili su dva Časnika, 350 ijudi i zaplijenili su 12 mašinskih pušaka. Front koruič’rfog generala nadvojvode K a rIa: Na Bystriczi Solitwynskoj propao Je jedan napad protivu naših istaknutih položaja. U Karpatima se nalazio vis L u d o w a pod jakom topničkom vatrom. U odsjeku K i r 1 i b a b a odbiieni su neprijateljski napadi. Erdeljsko boilšte: Cijelokupno stanje nije se promijenilo. Balkansko bojište: Maćedonski front: Povećanom topničkom vatrom preduzeti su zapadno pruge Bitolj—Lerin I sjeveroistočno Nidže planine djelimični neprijateljskl napadi, all su svi bili bezuspješni. Jedan bugarski napad oćistio je jedan položaj na sjevemoj obali C e r n e, na kome su se Srbi bili ugnijezdili.

Kb. Berlln 19. oktobra, Zapadno hoilšte: Front prijestolonasljednika R u p prechta bavarskog: Sjeverno od Somme u toku JuČeranjeg dana bilo je opet velike uspješne borbe. Poslije ogorčene tcrbe spriječen je engleski pokušaj prodora izmedju LeSarsalMervala. Onl su napadali od zore do podne pr^tivu naših uporno branjenih položaja. Puložaji su dijelom odbranjeni borbom prsa u prsa, dljelom povraćani protivnapadom, a dijelom su neprijateljski napadi skrhanl već i našom preciznom topničkom vatrom. Neznatna dobM u zemljištu. koju postigoše Englezl sjeverno od E a u co u r t-TA bb a y e i Oueudecourta. a Francuzl p:i jednom večernjem napadu-kod S a i 11 v-a. a južno od S o m m a izmedju BI a c h asa I La Malsonette, ne odgovaraju nikako teškhn i !:rvavim neprijateljskim gublclma. Istočno boilšte: Front maršala princa Leopolda bavarskog: Sjeverno od Zvinljovke zauzeti su neprijateljski rovovi na zapadnoj obali S t o c h o d a. Kod B u t n ov a odbljenl su uz znatne neprijateljske gubitke napadi ruskih gardijskih ,'eta. Front konjičkog generala nadvojvode K a r 1 a : Na klanclma odonud rumuniske granice vode se uspješne borbe. Balkansko bojište: Front maršala pl. M a c k e n s e n a. Nema značajnMh dogadjaja. Maćedonsko bojište: Na Crnoj reci razvile su se nove borbe. Prvl zapovjeđnik ?lavnog stan* pl. Ludendorff. Izvjestal bugarskog glavnog stožera. Sofija, 18. oktobra. Mačedonsko bojište: . Istočno od prespanskog jczeza j zavijutka Crne reke žlvahna topnička djelatnost. Jedan napad kod sela Negočana, koji je izvršlla Jedna četa crnaca, lako je odbijen. Neprljatelj se u bjegstvu povukao, pretrpio je velike gubitke. Neprijateljski napadi, koji su poslije žestoke topničke pripreme, preduzeli kod sela S 1 i v i c e i T rn o v a i protlvu dobropoljskog v I s a, propaii su sa velikim neprijateljskim gubicima. U nizinl M o g 1 e n ic e obična topnlčka 1 puščana vatra.

— Neprijateljske letilice bacale su bez uspjeha bornbe na P r i 1 i p i na jednu bolnicu. Obostrano od V a r d a r a slaba topnička djelatnost. Propao je neprijateljskl pokušaj da nadre protivu Jednog našeg položaja južno od DoJrana. Na podnožju planine B e 1 a s ic e vlada mir. Na frontu S t r u m e neprijatelj je gadjao svojim topništvom nekolika mjesta pred našim frontom. Na jegejskom frontu je neprijateljska f!:ia obasipala svojom vatrom visove kod O r f a n a 1 drtim od R a v a 1 e za D r a m u. Rumunjsko bojlšte: Vlada mir, stanje je nepromijenjeno. HerKulsKi poslovL Velika je provaiija izmedju najnovljih ponositih govora Lloyd Georgevih i i Asquithovih s jedne i nekih navoda pojedinih engleskih poslanika na posijednjim sjednicama doniega doma s druge strane. Gospoda ministri govorili su kao i uvijek do sada, bez obzira na dogadjaje, koji su inaće po svojoj prirodi u veliko stvoreni, da umanje stereotipna engleska pouzdanja u pobjedu, i koji bi mjerodavne sporazumnih država trebali da tjeraju na ozbiljno razmišijanje. No neki poslanici izgleda da nijesu bili ovoiiko zaslijepljeni kao ministri, te nijesu kriii svoju zabrinutost povodom mnogih stvari, koje dovode u pitanje englesku pobjedu. Carson, nekadašnji „nekrunisani kralj uisterski", a docnije t za kratko vrijeme član Asquithovog ratnog kabineta, izrekao je za bitku na Sommi riječi, koje stoje u velikoj suprotnosti sa pobjeđnim usklicirr.a, kojims u Pa-isu i l ondonu pozdravljaju svaki novi kilometar oslobodjenog francuskog zemljišta. Cuje se iz njegovih riječi javna ironija, kada on ponavlja izjavu ministra-predsjednika, da je poslije tromjesečnih operacija na frontu od devet milja dužine dobijeno prostora u dolini od sedam milja. On nije baš oduševljen ovim tekovinama, jer ih mjeri prema prinešenim Žrtvama i prema opštem poiožaju, pa je u svome govoru zaključio, da engleskom narodu ne treba kriti, da mu još predstoji herkulski posao, dok se bude izvojevala konačna pobjeda. S toga je, veli on, najživotnije pitanje za djelo vodjenje rata, da li Engleska raspoiaže dovoljnim pričuvama u ljudstvu. Ovo je pitanje Carsonovo u opšte bilo izlišno, jer on valjda i sam vidi, kakvim se čudnim sredstvima inora pribjegavati, da bi se popunjavala vojska, on valjđa 'vidi ono „češljanje* Engleske, o kojemu i londonski listovi pričaju mnogu šaljivu anegdotu. On vidi, da u tome pogleđu stvar

ni najmanje ne stoji dobro, pa je u svome govoru i izjavio žaljenje što Engleska nema spremnih pričuva, koje su prošle kroz kasarnu. No ako bude nemoguće poslati u Picardiju sve nove i nove čete onda možda čas neće biti daleko, kada će bitka izmedju Ancre i Somme naići na svoj prirodni kraj, i to kraj, koji najmanje neće biti slavan za Englesku. Iz Berlina su onomad ukazali na način englesko-francuskog izvještavanja o toku bitke na Sommi. Gdje se postiže najmanji uspješčić, tu se odmah upućuje štampa da digne grdnu dreku o izvo evanim pobjeđama. Ali se zato saveznim narodima ne pričaju oni grdni gubici i pretbodni neuspjesi, kojih je biio, dok se nijesu ti uspjesi postigli. Ti narodi ne trebaju i ne smiju da doznaju na kako sulud način njihovi upravljači prolijevaju krv njihovih sinova, da bi osvojili ruševine od nekoliko sela i potpuno razorena polja, male i strašne kornadiće opustošene sjeverne Francuske. Kada već ti jadni komadići gutaju čitave vojske, koliko tek moraju biti nove snage, koje su potrebne, da bi se postiglo potpuno oslobodjenje Francuske od neprijatelja. Druga Je velika briga Engleske došla do lzlaza u govoru Irca Dillona, koj! je rekao, da bi bila strašna nesreća, ako bl Engieska dopustila. da se pregazi Rumunjska. Ovaj Je govornik naglaslo, da izmedju engleskog glavnog stožera I Jzvjesnih drugih krugova“, koje on ni]e bliže označio. postoJe izvjesne diferencije odnosno maćedonskog pohoda, I da kruže glasovl, da se ovaj ima zanemariti ili čak notpuno skinuti s dnevnog reda. Ako b! se dopustilo, da se Rumunjska pobjedi, onda bl se moglo desiti, da Rusija nikada ne izvojuje deflnitivno pobjedu. Ne manje nego II u Londonu plaše se i u Parisu mračnoga oblaka, koji se diže nad Rumunjskom. Tamo Oustave Hervć u svome listu, strašnim usklicima upozoruje francusku javnost na prljeteću ka* tastrofu. I za tamo se vell. da bi sporazum morao izvršitl pravl herkulskl rad. dok bi se osujetile osnove Četa sredlšnjih vlasti, kojlh se cijeni da tamo lma oko jednoga milijuna. U Parisu i Londonu sa strahom vide, da se na Balkanu opet spremaju sličnl dogadjaji kao prije godinu dana. kađa su saveznicl gubili vremena debatujući 0 načlnu kako bi se moglo pomoći Srbiji, pa je za to vrijeme Srbija, ostavljena sama sebi. pretrpjela slom. Sad hoće da spasu Rumunjsku, kojoj prijetl najveća opasnost, ali izgleda, da će to spasavanje opet da se vrši samo riječima. Sada Sarrailova vojska treha najedared da poČini Čuda, da primi na

Podlistak. Hljeb nai svatdofnjl. Kukuruz. — Njegova pradomovina. Kuda se je sve rašlrio. — Kukuruz kao brana I pića. — Kukuruz se u nas rasipava. —Koliko ga propadne? Kukuruz — a ko ga ne zna? Vldltno ga svagdje 1 na svakom koraku, a spominje ga I narodna pjesma. Davno nekada, ,za jedne nerodne godine u našoj Krajinl nastala je pjesma „Jadna Bosno, šta si dočekala, da te Lika kukuruzom hrani!“ Djevojka uzdišnćl 2 a udajom pjeva: „Kukuruzl već se beru — šta mi radiš, moj dilberu..A ta djevojka ne zna, da ima oko 60 vrsti kukuruza, da se razlikuje američkl od evropskoga i mnogo toga. Pogotovo će se malo ko sjetitl, da Je kukuruz porijetlom iz Amerike. Početkom 16. stoIjeća su ga prenijeli iz Amerike u evropske vrtove. a odtuda je u 17. stoljeću preselio na evropska polja, te se upotrebljuje kao hrana za živo I za ljude. Mljećani su ga iz Evrope rašlrill po istoku. Danas Je kukuruz raširen gotovo po sviin tropskim i subtropskim zemljama te je prodro Čak I u krajeve umjerenog pojasa, I to kao hraoa za ljude I za stoku. Kod nas kukuruz uspljeva veoma 'dobro, 1 poznato nam je, od kakove nam Je korlsti kao naša hrana 1 hrana

našoj stoki. Kukuruzno brašno ukuhavano u hljeb. vari se od njega pura, upotrebljuje se u tjestenlne (u torte, kolače itd.), nu što je našem svljetu osobito nepoznato, jest to, da se po drugim zemljama i od neđozrelih klipova na razne načine prave jela, pa da se 1 uvaruju za umaku. U Americi prave Još j pića od kukuruza, I to ne samo od zrna, već i od stabljike. U nas Arnautl prave od kukuruza buzu. U opće u kukuruzove biljke nema beskorisnih otpadaka. I listovl s klipova se upotrebljuju za slamnjače i Jastuke, za šešire i hasure itd. Kukuruz je danas za nas najvažnlji kao hrana za Ijude. Naš težak ne može opstatl, ne posije II kukuruz. Doduše, ima se posla oko njega, ali se i IspiaH. Samo se jedno mora istaknutl, da naš težak ne ulaže toliko vještačkog trnda u nj, koliko bi trebalo. Imao sam prilike. da gledam, kako Je kukuruz kojega koloniste puno bolji no kukuruz našega težalca, makar da su posjjani na lstoj vrstl zemlje, njiva uz njivu. To su uostalom stvari posve druge naravl pa se 'o tom može koja rećl I kasnije. Nu glavno je to. da se u nas obiino sije i ranog j kasnog kiikuruza, I da Hjepo radja. Ove Je godine na neka sijanja vrijeme dosta jako djelovalo. Ima u Bosni velikih površlna, gdje je ove godine kukuruz nešto zapeo, gdje se njje razvio, pa kad upitaš težaka. Je II kako rodila ova flf ona njiva. odgovorl tl. da nema ništa na njoj. Doduše, čovjek se f prevari, pa i povjeruje tome, gleda-

jući, kako su kukuruzni strukovi oniski I poslabi, Izbacivši samo ćelave klipove. U predjašnje vrijeme naš čovjek ne bi ni brao ovakovog kukuruza, već bi unj upustlo blago, da ga popase. Nu to je — istlnu da reknemo — rasipavanje. Nema klipa. na kome nema'koje zrno, a po onoj našoj je zrno do zrna pogača. Koliko II na taj način propadne hrane u nas! Sada bi već bilo vrijeme, da se na? svljet u tom pogledu raskr stl sa starlm adetima, pa da se ozbiljnl pobrine, kako da što više nakupi žita sa svojih zemalja. Svako neka ima na umu, da najjače i najbolje pomaže našim junacima na ratištima, ko se brine, da zahrann na svom domu iscrpl sve. Što se iscrpstl dade. Imaiući to na umu, mora naš svijet da se okorist) i onim kukuruzom na svojim njivama. na koji se prije nije ni osvrtao. Griiešl protiv sebe, svoje djece i svoje otadžbine svako ko prooustl i jedmi priliku u ovom pogledu. Ko bl bio tako nečovječan I nepatriotičan. pa da ne obere onaj kukuruz, za kojf inače naš čovjek kaže, da nema od njega ništa? Baš nA tim kukuruzima ima dosta, dosta trna. Učinili su se i pokušaji na tim onJ : cama. pa se od zaostalog kukuruza s manjih oranica dobilo 20 do 40 kllograma kuknruza. A takovih oranica Ima u nas na hiljade I hiljade hektara (hektar je deset naših durnuna), pa je svakome jasno, da se na taj način može sakupitl na stotine vaguna kukuruza. To renrezentlra veliku vrijednost, to je vellka množlna hrane, I zar nlje grijeh

odbacivati taj dar božji? S toga neka naš svijet obere takov kukuruz, a klipove, koji nisu dozrell, neka suši, da se ne pokvare, pa onda okorubano suho zrnje neka melje j neka se i time ishranjuje. Svaki otadžbenik, i hodža i svećenik I učitelj I trgovac mora da 0 ovom poučava narod I na to ga nagoni, jer će se time narodnim širim slojevima najizdaSnlje pomoći, da uzaluđ ne propada hrana, koja vrijedi silne svote. Ima i oranica, koje su kasnije posijane kukuruzom. Kukuruzni su se strukovi počell razvijati tek nakon *to su pale kiše, izbacajući ma!e tanke klipove. Zrna na ovim klipovima nisu zamliječila, a!i se ti kllpovi rnogu da beiu, pa kada se skuhaju, jedu se vrlo lijepo. Sliče ukusom šparogama. Ovakovi su mlađi nedozreli klipići u Americi uobiČajena hrana, koju svako rado jede. Od ovakovih klipića na onim stranama priredjuju razna Jela, a najjeđnostavnije je, kada se istom skuhani začine malko maslom i solLpa jedu, HUI PODLISTAR. Rat J kraljevske porođlce. Dimenzije, koje je zauzeo sadašnji rat, donljele sj sobom velike komrlikacije u kraljevsklm evropskimsioroclicama. Članovi jednog istog vladalačkog doma stoje kao neprijatelji jedar. prema drugom, a krvni srodnici trgli su jedan na drugOga mafi I z korica. Kralj ru-

munjskl, koji je najposlednji stuplo u rat, jeste, kao što je poznato, Hohenzoliernovac. Kralj Ferdinand pripada starijoj katoličkoj liniji knće, čiji članovi imaju naslov prinčevi Hohenzo'lern. Otac mu je bio onaj knez Leopolđ Hohenzoilernski, koga je Bism.trck 1870. g. htio pop°'i na španjoJski prijesto, a koga je španski par’amenat već bio prlmio kao vladara. Ako r;imunjski kralj Ferd!nand s oji ti logoru neprijateiia svoie njemačke porodice, to njegova supruga stoji na s:rani svojih najbiižlh rodjaka. Ona prlpada engleskoj liniji kuće Saclisen-Koburške. Njen otac bio Je sin engleske kraljica Viktorije, na je ova prcma tome sinovlca kralja Edwarda VII. i bliska 10 djaka sadašnjeg englcskog kraija Gjor* gja V. No Edward VII. imat je jcdriu stariju sestrn, princezu Viktortju, kcja se je udala z.a Fridrika, njemačkog pnjestolonasljednika, pa je kasnije bila njemačka carica. Prema tomt je ru-> munjska kraljica lsto tako I rodjaka ca-, ra VVilhelma I!.. a isto takc je englcski kralj bliski rodjak njetnačkog cara, jer, su od brata i sestre. U Dorodicl Sachsen - Kcburškoj vlada danas. koliko se tiče rata, vanredno velika savršcnost. Prinčevi cve kuće tuku se na svima raiiSiima. \'fadajući vojvoda od Sachsen-Koburga, unuk je engleske kraljice Viktorije I* prvj rodjak engleskog kralja Ojorgja V.; on Je pruski general. Belgijskl kralj, dalji rodjak vojvode, potiče kao I engleski kralj, iz kufie Sachsen-Kobur-