Beogradske novine

Br. 254. BEOGRAD, četvrtak 26. oktobra 1916.

Izlazl:

dnevno u j

utro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: a Beegrada 1 u krajevhna za- . , posjednutlm od carslto I kra- n B ijevsklh četa po djeni od u 11 a Hrvatskoj-Slavonljl, BosnlHercegovlul i Dalmaciii pa ctjent od 8 h livau ovog područja ... 12 h j

Pretplata: za 1 rajesec a Beogradu 1 a krajevlma zaposjednutim od carsko t kraljevskth četa K t*Si u Hrvatskoj-Slavonljt, BosnlHercegovlnl 1 Daitnacljl K 2*40 Izvan ovog područja . . .K3-—

==» Oglasl po djenlku. == UredniMr* i BEOORAO, Vuka Karadžlćm ul.'lO. Telefon broj 67. — Upw pnmanje egias« I pretplate; Kneza Mlhajla nl. broj 38. Telefon broj <

Godina II.

Niemačke, bugarske i turske čete zaposjele su Cerna Vodu. — Austrijske su čete otele Rumunjima Vulkanski klanac.

RATNI IZVJESTADI. Izvješta] austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. BeC, 25. oktobra. Istočno bojište: Front konjičkog generala nadvojvode K a r 1 a: Austro-ugarske i njemačke čete oteše od protivnika Vulkanski klanac: savezničke snage, koje vode borbu sjeverno od Campolunga takodje su zadobile prostora. Na ugarskoj istočnoj granici i dalje se vodi borba. U Beretskim planinama zauzeo je 82. szeklerski pješački puk poslije ogorčene borbe prsa u prsa jako utvrdjen graničnl visinski položaj. Posada je dijelom zarobljena, dijelom pobijena, — umakao nije niko. Na tromedji naže čete u svojim novim položajima odbiše ruske napade. Jedan mjestimični neprijateljski uspjeh odmah je opet izravnjat. Front maršal 2 princa L e o p o 1 d a bavarskog: Izuzev uspješnih predstražarskih borbi južno odZborovva kod austro-ugarskih četa nije bilo značajnih dogadjaja. Talijansko bojište: Sjeverni dio visoravni Krasa bio je izložen žestokoj topničkoj vatri i izbacivanju mina. Jugo-istočno bojište: U Arbaniji nije bilo nlčeg n«vog. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal.

AKciia zo „spasauanje Rumunjske. Povodom nezgodnog vojničkog poIožaja Rumunjske, ,,D. W. Z.“ donosi ovaj napis svoga vojničkog saradnika: Od početka je u krugovima siia sporazuma izazvalo jako negodovanje samovoljno rumunjsko nadiranje u Erdelju. Kada su austro-ugarske pogranične čete u prvi mah pred brojno nadmoćnijim ueprijateljem napustile jedan ’dio pograničnih krajeva i pavukle se na glavnu obranbenu Iiniju, ovi su prividni rumunjski uspjesl za neko vrijeme urnlrili saveznike, i oni se tada nijesu mogli nahvaliti, koliko Je nadmoćna rumunjska strategija nad austro-ugar-

skom. Ali tek što se na erdeljskom bojištu ratna sreća bila okrenula, odmah se saveznici opet sjetiše kako se Rumunjska, koju su oni natociljali i uvukll u rat ogriješila protiv njihovih savjeta i učinila sudbonosnu pogrješku prema sebi i saveznicima. AH i medju sobom su sile sporazuina jedna drugoj pređbacivale za rumunjske nezgode. Tu se naročito istakla talijanska štampa, koja je neprestano pređbacivala Engleskoj i Rusiji, da snage koje su te dvije države izbadle ne stoje ni u kakvoj srazmjeri sa njihovom stvarnom moćl. Od sviju saveznika govorila je talijanska štampa, jedina je Francuska slivatila pravl značaj dogadjaja na Balkanu, dok su ostali saveznici u tome pitanju postupali kao pravi glupaci, — tako baš veli „Popolo d‘ltalia“, — koji su skrivili nesreću od 1915. godine I koji su sada na putu da načine novu nesreću. Slične oštre napade protivu ..rušioca četvornog sporazuma" nalazimo ti mnogo talijanskih listova. Dok se u štampl pojavilo veliko razočaranje povodom brukanja Rumunjske na bojištu, dotle vojničkl krugovi sila sporazuma užurbano raspravljaju o tome, kakve bi se mjere mogle preduzeti, da se Rumunjska spase od neprijateljske invazije. U tom pogledu skoro svi vojnički autoriteti sila sporazuma slažu se u tome, đa se s obzirom na sve ove neuspjehe vodjenie rumunjskih operacija ne smiju više samostalno ostavljatl rumunjskom glavnom stožeru. U londonskom „Timesu" čuveni vojni pisac sračunava, da su Rumunji zajedno sa Srbima i Rjisima raspolagali sa skoro Jednimmilijun o m ljudi, a to je, veli on, bilo dovoljno da se postigne pun uspjeh, da su samo Rumunjl imall dohre više I niže zapovjednike. A ako se taj uslov ne bi ispunio, onda bi rumunjska vojska za četvorni sporazum prije predstavljala teret nego II pojačanje. Već se i naglašuje na koji se način zamišljaiu promjene u rumunjskom vojnom vodstvu. Prema tim namjerama, general Averescu imao bl se smjenitl, a dobio bl zapovjedništ\ r o druge vojske. Vrhovno zapovjedništvo dobio bi forme rađi kralj Ferdinand, dok bi u stvarl rumunjsku vrhovnu vojnu upravu obavljao jedan stožer probranih Časnika savezničkih država. Taj bl se stožer u

prvom redu sastdvljao iz ruskili časnika, a na njegovit bl čelu stajao raniji Joffreov načelnik stožera general Berthelot. I u Dobruđži spremaju se nove promjene. Ovdje bl se imao staviti na čelo bivši načelnik rumunjskog vrliovnoga stožera general Oajijrescu. „Echo de Paris“ na protiv tvrdi, da na čelu dobrudžanske vojske jeste i ostaje ruski general Beliajev. Olavni princip, kojim će se rukovoditi pri popravljanju situacije na rumunjskom bojištu jeste produženje ruskoga lijevoga krila prema Erdelju, da se na taj naćfn rumunjskoj vojsci omogući, da se isključivo stara za obranu vlastite zemlje 1 da odašalje pojačanja u Dobrudžu. I Rusi sa svoje strane pojačavaiu dobrudžansku vojsku i već su otpočeli ođašiljanje novih snaga u Dobrudžu. Znači, na svakl način žele sile sporazuma da sprlječe, da se Rumuhjska u vojničkom pogledu izbacl iz stroja. No da li će za to bitl dovoljne mjere, koje *u ovdje navedene to će tek budučnost pokazatl. U ostalom najnoviji rumunjskl neuspjesi u Dobrudži. gubitak važnih oslonih tačaka, kao što su Rašova, Tuzla, Cobadina i Međžediie, kao l napuštanje najvažnijeg rumunjskog pristaništa, Kojistance, ne govore baš za uspjeh u tome pogledu.

Rtrt sa RumunlsKom. Onemogućeno poviačenje preko Dunava? (Naročltl brzolav „Beogradsklh Novina**.) Koln, 24. ok'obra. „Kfilnische Volkszeltang" javlja za slijedeće podrobnosti o z auzeću Konstance. Zauzeću ovoga pristaništa predhodila je s t r a h nv i t a b o r b a. 'l'opnička vatra, koja je od srijede do petka neprestano djelovala na jaka rumtinjsko-ruska utvrdjenja, potpuno ih je izorala. Pošto je topnička vatra bila izazvala strašnn zahunu u rumunjskinvredovima, to su oni prilikom pješa t čk&g napada samo mjestimično davaii otpora. Poslije dva sata dall su se Rumunji u povlačenje, koje se uskoro pretvorilo u pravi bijeg. U Konstancl ostao je samo najsiromašnijl dio stanovništva. Udar, koji je neprijatelju nanesen gubitkom Hnije Černa Voda—Konstanca predstavlja prema mišljcnju dopisnikovom vojnlčkl uspjeh prvoga reda. Na kraju l/vještaja vell se, da je položaj Rumunja i Rusa u Dobruđži vrlo težak I đa se smatra, da ie Isključena mogućnost njdiovog povlačenja preko Dunava. Oko Rumunije se obavija obruč. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novinat; Berlin, 24. oktobra. „Vossische Zeitung“ javlja odnosno pada Konstance: Željeznička pruga, koja ide iz Konstance, postaie za Rusiju 1 Rumunjsku bezvrijednosni torzo. Pad Konstance mora za sobom povućl

dalje vojne dogadjaje od značaja. Obruč, koji se oko Rumunjske steze, prijeti s postepenom ubijstvenom sigitrnošću. Švajcarski giasovi o dobrudžait'-kim borbama. Zamorenost Rusije. (Naročitl brzojav „Beogradskih Novina“.) Ztirich, 24. okrobra. „Neue Ziiricher Nachricht e n“ pišu, da je osvajanje Konstance genijalno djelo Hlndenburgovo, koje su Mackensen i Falkenhayn pomoću potčinjenih im savezničkih četa sjajno izvršile. List naglašava, da je pri tome važno, što u tim borbama nijesu pretrpjeli udar samo Rumunji već i ruska dobrudžanska vojska. Što ie otta suzbijena na dugo pripremljenim položajima, čiju je važnost potpuno lila shvatila, to je možda simptom za početak malaksavanja cjelokupne ruske bojne moći. Po mišljenju švajcarskih listova dobrtidžanski dogadjaji ne zagrožavaju samo srce Rumunjske već donekle i žilu kucalicu južne Rusije — O d e s u. Većina švajcarskih listova vrlo skeptički gledaju na pokušaje sila sporazuma, da se pomogne Runtunjskoj I predskazuju ovoj zemlji vrlo zlu sudbinu. Turske čete u Dobrttdži. (Naročiti brzojav »Bcogradskih Novina«; Carigrad, 24. oktobra. Prema vijestima, koje su ovamo stigle, pri posljednjim Mackensenovim uspjesima u Dobrudži ima’e su naročito značajnog udjela tnrsite čete, koje su se odlikovale sjajnim napadima na nož. Svi zapovjednici ti svojim dnevnint zapovjedima hvale držanje turskih vojnika. Carigradski list „ServetFunum“ naročito naglašava istorijski značaj osvajanja Konstanee i Medžedije nz pripomoć turske voiske. Naglašava. da su Rumunji već u veliko poče!i da iskkuse pravednu kaznu za sypj gadni postupak. Kažniavanje u uimunjskom časnlčkom zboru. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novfna«; Stockholm, 24. oktobra. Posljednjih je dana rumunjska vojna uprava izvršila obilato kažnjavanje u časničkom zboru. Do sada su stavljenl na raspoloženje pet generala, trl pukovnika, tri podpukovnika 1 2b majora zbog nesposobnostl. Vcliki je broj časnika osudjen zbog lahavog đ r ž a n j a pred neprijateljern, na zatvor. 128 časnika je po ltazni premješteno u rusku vojsku i zamijenjenl su ruskim časnicima. Zapovjednik 4. vojske, general P r e s a n, zabranio ie časnicima da sa momčadima vode mjenjačku trgovinu. Tako isto zabranjene su kockarske igre na veće svote, pijančenje i provodjenie sa ženskinjama u streliačkim rovovinni. Najzađ se govori, da je generaHslmu 11 i e s c u neophodno potreban odmor. Od kako je pala Konstanca njegova će se boljka vjerovatno pogoršati. Ozbiljito zabrimtii Talijani. Kb. Lugano, 25. oktobra. Talijansko je novinstvo ozbiljno za-i brinuto uslijed pada Konstance, pa re-i dom izražavaju bojazan, da če srediŠ-t nje vlasti s dviju strana provaliti 1 za-i posjesti Rumunjsku. „Popolo d‘ltalia“ donaša članak pod naslovom' „Dunc Roma deliberat, Konstanca perit“. U ovoin se članku predbacuje savoznlcima, a i talijanskcj vojnoj upravi nemar i mlitavost. Naravno je većl dio ovog ‘'lanka zaplijenjen. Pisac članka preporuči, da so smjesta pošalju velika pojačauja u Solun, a Orčku trcba )ednostav,!o pregazitl. I ako nebi 'ima pošlo za rukoni poboljšati strategijsko s:anje sila spcrazuma, barem se nebl moglo nredbacitl njima, da puštaju, da se unište s\c male države, koje se priključuju njima.

Eorbe u Haćedoniji. Sarrailevo mlšl.ien.|e o oslobtaijeniu Srbiie. (Naročiti br/ojav »Beograđških Novina v Berliit, 23. oktobra. Berlinski „Lokalanzeiger" prema izvještajima švedskih listova javlja, da odeski jugoslovenskl organ “S1 a vj a n s k i j J u g“ ima dopis, po kojemu je general S a r r a 11 izjavio stalnom vrhovnom vojnom savjetu sila sporazuma, da sa sadanjim svojim sitagama za sada nema izgleda da povrati veći dio Srbije I da presječe željezničku vezu Berlin—Carigrad. Da se ovo postigne, bilo vi potrebno pojačanje od još 150.000 Ijudi.

Itnllln. Talijanskl pesimizam. Strah od nove austrijske o f e n z i v e? (Naročitl brzoiav „Beoscradskih Novlna'M Dusseldorf, 23. oktobra. Ovdašnji “Oeneralanzeiger“ javlja iz Lugana: „Messagero" doznaje iz pouzdanog vrela, da se sprema nova austro-ugarska ofenzlva pro-, 11 v 11 a 1 i j e. ,.Secolo“ javlja, da će se u toku zimskih mjeseci borba kao što izgleda opet kao i lane ograničitl na ods.ieke s obiju strana Jezera Oarda. Na žalost, vell list, doosvajanjaneoslobodjenih krajeva protečiće još mnogo vremena. Agitaclja protiv rata ntedju talijanskim poljoprivrednicima. (Naročiti brzojav »Beograđsklh Novina j Beč, 24. oktobra. „Politička Korespondencija" doznaje, da talijanskoj vladi zadaje veliku brigu agitacija protiv rata, što je vrše socijalistički i krajnje klerikalni krugovi medju talijanskim poljoprivrednim radnicima. Vlada je riješila, da čitavim nizom socijalno-političkih mjera ublaži nezadovoljstvo tih rađnika i time oduzme svaku osnovu za rad ovoj propagSfldi.

Podlistak. Sinaja. Padom Predeala možda je samo pltanje od nekollko dana I pad čuvene rumunjskc ljetnjc rezidenclje, koja se ovdje pobliže optsuje. Člm na željezničkoj vožnji iz Budimpešte u Bukarešt prodjemo tunelom, što Ieži na hiljadu metafa visine u klancu Predeala, tom gorskome nasipu, što sačinjava granicu izmedju Erdelja i Vlaške, pukne putniku pred očlma dolina Prahosa sa slikovitom pozadinom stijena i vrletl Buceca. Na njihovom podnožju počiva komad zemlje neuporedivog čara. To je Slnaja, glasovito rumunjsko ljetovalište, gdje su krttlj Karol i kraljica Elisabeta dali sagraditi po graditelju Dudereru svoj zamak Peicš, svoj „Sans sonci“, koji ležl podalje od prijestolnice, te im je služio za odmor od vladanja, koje nije baš Iako sa neobuzdanim rumunjskim narodom. Ovdje su mogli bezbrižno počivati i sno.vati o danima svoje mladosti u dalekoj niemačkoj otačbini, posred jelovih šuma, o nagfadi starosti za decenije požrtvovanja, za život izvršivanja dužnosti i vjernosti, ljubavi i odanosti. Peleš je dvor u slogu starih viteških zamaka, a sagradio ga je umjetnik, koji se je svom dušom zadublo u savršenu ljepotu arhitektura te prilagodio okolini, razpoloženjima prirode i osjećajima vladajućih ljudl, koji su u njemu imali stanovatL Ništa hi nije nedostajalo od kraljevskoga sjaja, ali mu je bilo oduzeto svo oholo 1

nepristupačno; tu je živio sretan par u večeri blagoslovljenoga života u blaženoj skromnosti i neprisiljenosti, posred iiuma drveća neizmjerno krasnog parka. Oboje graljevskih supruga bijahu ljudi najveće čeđnosti, on, kojl je izvodlo junaštva povjesničkog značenja; ona, koja je kao splsateljica uživala svjetski glas. Romanl, sto ih je kraljica Elisabeta pisala bijahu iz zivoia njih dvojice, sto su iz njemačkih krajeva sašli u viašku nizinu, da od još nedovoljno kultivisanlh i organizovanih Rumunja stvore jakl narod, da iz opustošene zetnlje načine cvjetajuću državu. On se borfo s mačem, ona s perom. On je, pomogavši Rusiina u nezgođnoin položaju kod Plevne sa svojom mladom vojskom, pribavio svome narodu ugledan položaj mffdju balkanskiin narodiina; ona je crpila iz bunara pjesništva, iz priče I ba.ike narodne, da one, kojima vlada, približi zapadnoj kulturi. U Sinaji, u dvorcu Peleš, proživjeli su svoje najbolje časove; pa kad je kralj u svojoj sobi za rad crpio iz uspomena svoje prošlosti znanienite đogadjaje, da ih u svojem djelu sačuva potomstvu, mogao je rećl, da mu posao nije bio uzaludan. No ni Krffa nije se srnio prije smrti hvaliti kao sretan čovjek, pa i kralj Karoi nije na koncu žlvota ostao poštedjen od opomena mudroga Solona. Kad se pribllžio posljednji dan njegovog boravka na ovoj zemlji, kad je već prešao polovinu svoga osmoga desetgodišta, morao je stari vladar uvldjeti, da nKpetdesetgodišnji rad nije bio dovoljan, da zaštiti njegovo djelo od napada. Ono, što je mlslio. da je izču*

pao iz politike svoje države, Izdaju i naopaki, besmlsleni rad, opet je izplovilo na površinu pa stalo drmati zapečaćenim zakletvoni ugovorima, izrugavati se vjernosti te propovijeđati zakon ,,svetoga“ egoiama. Nesretni kralj protivio se doduše udesu, ali njegova snaga bijaše na kraju, on leže da umre i nije imao nikakve druge želje, nego II da ne vidi, kako će propasti njegovo djelo. Posljednji nemoćni pogled njegovog umirućeg oka upirao se na njegovog nećaka Ferdinanda, nasljednika svega onoga, što je on stvorio, nasljednika prijestoIja, što ga je on izvojštio, uzdržao i učlnio poštovanim. Blizu jedan uz drugi stoje u Sinaji đva kneževska zamka, Canolov Peleš i Ferdinandov Pelešor. Od jednog do drugog vodi put Carmen Sylve, dug tek nekoliko minuta hoda. Datias znamo, da su tih nekoliko minuta važna isto toliko, kao vječnost, taj je komadićak puta više od putovanja preko zemalja i mora. Ondje poštenje, ovdje Iaž; ondje mudrost, ovdje ludost; ondje snaga, ovdje slabost — nikada nije slobodno izabrani naslijednik tako razočarao u svim nadama, što su se u nj polagale; nikađa nije nikoji knez uspomenu onoga, kome imade aahvalitl krtrnu 1 prljesto, sjaj 1 moć, onome, jcoji ga Je iz monotone prinčevske usamIJenosti podigao do kraljevskog sjaja, tako užasno osramotio, kao ovaj izrod Hohenzollernova koijena, kojl je postuplo vjerom i zakletvom kao da je to pljeva. I sada ga je eto baš onđje, gdje je izdaju pleo 1 zločin zapečatio, stigao prvi udarac teške odmazde. Sinaja kanda tek

što nije pala u ruke onih, koje ]e kralj Ru-, munjske izazvao u svojoj umišljenoj veli-* čini, koja ga je zaslijepila. Taj ki'alj, koji je poput lupeža izašao za mirne nedjeljnje noći te litio na iaki način ugrabiti dobro svog bližnjega, osramotiti mu poštenje, taj kralj osjeća sada osvetnlka, kako ga bije po ledjima. S dvora Peleša i Pelešora skinuće se možda kroz koji dan rtimunjski kraljevskl barjaci, a mjesto njih će se da viju zastave pobjednika, vojske Austro-Ugarske 1 Njemačke. A kakav bijaše život u tom ljetovalištu mintilih mjesecl u junu, julu, avgustu. Diplomati su dolazili i odlazili, šapčući tajanstveno medjusobom, kako će na finl način središnje vlasti nadmudritl. Tu su se natjecali Rus gospodin Poklevski-Koziel i Francuz monsieur Blonđel u obećanjima krialju Ferdinandu za njegovo grlještio napuštanje pravednostl i poštenja. Tu je kčl edlnburškog vojvođe, unuka cara osloboditelja Aleksandra, koja je posiije Jelisavete postaia kraljicom Rumunjske, krišom izmijenjivala poglede sa svojitn ortacima, veseleči se u svom srcu, da joj je uspjelo doćl do novog rata, kao i kraljica talijanska, kći kralja Nikole, što je i Italija došla do ovog rata. Kako jo tek malo sedmica o’d onda prošlo i Sinaja je opustjela u strahu pred neprijateljem. U kazinu se više ne vrti kugla na stolu za „roulette**, gdje su bogatašl čitavog s\1jeta gore pljačkani, nego u Monacu ili Ostendu. U vllaina bojara ne odjekuju više zapovjedl divijih gospodara i Iijenih gospodarica, all zato, dok ovo pišcmo. možda već zapovied austro-

ugarskih časnika, pobjednička pjesma auslrijskih i njemačkih vojnika. U vrtovima Sinaje zamijenile su pjesme Carmen Sylve, nu daleko od Sinaje sjedi njezitia nasljednica, Mary, glave rukama podbočene, ronećl suae... U Sinaji obitavaše nekada ijubav i poezija, iz Sinaje sada doiazi osuda i pokora...

HflLI PQDL!STAH. Brusiiov o blci na Sommi. Vojni ataše neke neutralne države koji je neko vrijeme boravio u ruskoin glavnom stanu, objelodanjuje nekoliko interesantnih izjava Brusilovljevih o bici na Sommi. „Iza ručka, kod kojega gotovo uvijek sudjeluje više atašeja prijateljskih i neutralnih država, posvećujo se pola sata razgovoru o ratu. Društvo se tada obično uputi u susjednu sobu, koja je puna raznovrsnih karata i gdje je pokraj karnta Brusilovljevog operacijonog područja, koja je sva izbodena i oznaćena zastavicaina, na drugom stolu rasprostrta karla englesko-francuskog bojišta. Neki francuskl genertil, kojl Je zaposlan u Brusilovlievom glavnom stožeru, počinje predavanje. Tumači ciljeve englesko-francuskih napada. Jednoga dana — operacije na Sommi nešta zaostale — završio je francuski general svoje dugo predavanje sa riječima: Naš glavnl stožer pouovio je metodu njegove ekselencije (generala Brusilova), te je sebi postavio zadatak, da bacanjm velikih masa u borbu zadobije 1 velike uspjehe* 1 . No Brusiiov ie odgovorio: