Beogradske novine

Br. 256. BEOORAD, subota 28. o^tobra 1916.

iziazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: a Beograđn I a krajevima za* posjednutim od cartko i kraIjevsklh £eta po djeni od a Hrvatskoj - SUvoniji, BosnlHercegovinl I Dalmadjl po djenl od 8 h bvan ovog podru£Ja . . . 12 h

Oglasl po cijeniku

Pretplata: za 1 mjesoc a Beogradu i a krajevima zaposjednuttm od carsko i kraljevskih CeU KI« 0 Hrvatskoj-Slavoniji, BositiHercegovinl I Daimacijl K2-<W tzvan ovog podruCja . . . K3*—

Uredntttvo i BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Tclefon broj 67. — llprava. prlmanje oglasa i pretplate: Kneza MihajU nl. broj 38. Telefon »>roJ 25.

Godina II.

Koerber austrijski ministar-predsjednik. — Mackensenove čete u Dobrudži stigle do Harsove.

RATNI IZVDESTADI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč, 27. oktobra. Istočno bojlšte; Front konjičkog generala nadvoj,vode K a r I a: Naši napadi sjeverno ođ Campolunga i južno Predeala napreduju. Na ugarsko-ruinunjskoj istočnoj granici odbijeni su neprijateljski protiv napađi. Kod Saradorneja zauzele su naše čete jednu rusku visinsku oslonu tačku. Propali su ruski protivnapadi. . Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog: U oblasti austro-ugarskih boračkih snaga nema ničega važnog. Talljansko bojište: Djelatnost neprijateljskog topništva' ? bacala mini protivu položaja na visoravn. Krasa i prostore iza njih dostizala je s vremena na vrijeme do velike žestine. Jugo-istočno bojište; U Arbaniji nema ničega novog. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin 26, oktobra. Zapadno bojlšte: Front prijestolonasljednika R u p prechta bavarskog: Naše je borbeno topništvo uspješno obasipalo vatrotn rovovske baterije i postrojenja neprijateljska s obiju strana S o m m e. Naši položaji sjeverno od rijeke bili su izloženi jakoj neprijateljskoj vatrenoj bujici, koja je služila za uvod djelimičnim engleskim napaditna sjeverno od linije Courcelette — Le Sars Gueudecourt kao iodLesBoeuisa. Ni jedan od tih napada nije uspio, svi su oni jedino izazvali neprijateljske žrtve. Front njemačkog prijestolonasijednika W i 1 h e I m a: Prekjučeranji neprijateljski napad pred Verdunom prodro je, koristeći se maglovitim vremenoin preko razorenih rovova do ispred Douaumonta. PoPodlistak. Predsjednld Sjeverne Amerike. Pošto je izbor novog predsjednika Sjedinjenih Amerlčkih Država, koji se ima obaviti u početku idućeg mjeseca uslijed uloge koju bi mogle Sjedinjene Države igrati u sadašnjem velikom ratu više no ikada od opštega medjunarodnog interesa, to donosimo ovaj aktuelni napis o predsjednicima Sjedinjenih Država. Sjedinjene države sjeverne Amerike imadu od sviju naroda zemlje najmladju državnu povijest. Godine J 789. bijaše njihov prvi predsjcdnik George k Washlngton. S njim je počela državna zajednica sjeverne Amerike, koja je nakon jedva scogodištijeg historijskog razvoja svoj imperijaHzam tako učvrstila, da danas odlučno sučestvuje kod riješavanja velikih povjesničkih pitanja. Ovo je nečuvcn iispon, koji se samo uzmogao postiči silnint duševnim i materijalnim energiiama. Moramo paziti, da ga ne omaiovažimo, kao što u povijesti i u politici uopće sa predrasudama i čuvstvima ništa ne možemo pravo prosuditi. Ovdje saino odlu'čuje Iiladno promišljanje, koje, čim je hladnije, to prije vodi k promišljenosti. Staroj Evropi, koja se činila uništenom u požaru francuske revolucije i pod udarciina Napoleonovih ratova, oslobodjena i sjedinjena Amerika doista se prlkazivaše nekim novim svijetom.

sada je bila napustila utvrdjenje, koje je bilo svo u plamenu, pa nam više nije pošlo za rukom, da se utvrdimo u njemu prije nailaženja neprijateljevog. Naše su čete najvećim dijelotn tek na izričnu naredbu, i to vrlo nerado, posjele unaprijed pripremljene neposredno ispred utvrdjenja. Na tim su novim položajima odbijeni svi dalji francuski napadi, naročito žestok nupad protiv utvrdjenja Vaux. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog: Sjeverno odniadžjolskog jezera Rusi bezuspješno pustiše zagušljive gasove. Istim je sredstvom jugoistočno od G o r o d i š t a pripremljen jedan napad, koji je propao uz velike neprijateljske gubitke. Zapadno od L u c k a, u odsjeku Zubitno — Zaturczi, nekoliko ruskih bataljuna u večernjem sumraku izvršiše napad bez topničke pripreme. Napadni se valovi skrhaše u pregradnoj vatri, koju smo neodiožno otvorili. Front konjičkog generala nadvojvode K a rIa: Odbijeni su neprijateljski napadi izmedju Zlatne Bistrice i istočnih padina kelemenskih planina. Na istočnom erdeljskom bojištu potisle su Rumunje u tatroskoj dolini austrougarske, a na visovima južno od oitozk o g klanca bavarske čete. Na drumovima za S i n a j u i C a m p o i u n g zadobili smo u napadu zemljišta. Balkansko bojište: Front maršala pl. M a c k e n s o n a. Operacije u Dobruđži produžuju se. Kakvoga značaja sami Rumunji daju svome porazu vidi se iz toga, što su baciliu vazduh veliki černavodski dunavski most. Naši vazdušni brodovi izbaciše noću u oči 25. oktobra s usjijehom bombe na željeznička postrojenja kod F e t e s c i a. Maćedonsko bojište: Južno od prespanskog jezera bugarska je konjica došla u dodir sa neprijateljskim odjeljenjima. Kod K r a p e (na Crnoj reci) i sjeverrfo od G r u n i š t a odbijeni su srpski napadi. Pn r i zapovjednik glavnog slana pl. Ludendorff.

K tomu još pridodjoše novi ljudi, jer počam od GeSrgea Washingtona, pa sve do Woodrowa Wilsona sjeveroamerikanska je unija imala brojne predsjednike, kojima ozbiljan posmatrač stvari ne može lako nijekati zaslužnili misli i čina. Doseie su ujediniene države imale dvadeset i sedam predsjednika. Od ovih bijaini George Washington, Thomas Jefferson, James Madison, James Monroe, Andrew Jackson, Ulyses S. Grant i Grower Cleveland birani dva puta. Već izmcdju ovih imade imena, koja su poznata daleko preko granica Amerike- A ovima su ravnopravni: John Quincy, Adams William H. Harrison, Zachary Tavlor, James Buclianan, Abra’nam Lincoln, Andrew Johnson, Mac Kin!ey i Theodore Roosewelt. U svakoga od njih bijaše osebujnost, da je sebi za pomoćne snage umio odabrafi zgodne muževe. Henry Clay, Daniel Wehsler i dva Nijemca Friedrich Wilchelin v. Steunen i Karl Schutz bijahu vodje u sjeveroameričkoj povijesti. Ratovi za oslobodjenje od Engleske bijesnili su od god. 1620. pa sve do g. 1789.1 A godine đo 1825. obuhvataju teško doha izgradnje i obrane. Stvorile su se stranke i bijesnila je borba poradi crnačkog ropstva —. od god 1861.—1865. usdijed secesijonističkog rata narodni je život silno stao kolebatif htom nakon ovog bijaše Amerika zapra^o dogradjena.Predsjednik Abrahaiji L i n c cyl n morao je svoje etičko djelo, oslobodjenje crnaca god. 1865. platiti smrću- Ovo bijaše prvi uči-

Holll bei o rotu. Razgovor s turskim minlstrom spoljnih poslova, Turski ministar spoljniti poslova H a 1 i 1 b e g prilikom svoga onomadašnjeg boravka u Beču prirnio je saradnika ,,F r e m d e n b 1 a 11 a“. U toku razgovora rekao je ministar o cilju svoga puta: ,,Ja nemam nikakve naročite niisije. Ali prirodno je, da osjećam potrebu, da dodjetn u lični dodir sa upravljajućim ličnostima sa\ r eznih država u času, gdje jednodušnost Izmcdju članova središnjih vlasti slavi prave trijumfe, i dok udružene savezne vojske zadobijaju pobjede, kojima se slobodno može dati značaj o d 1 u č n i li b o r fc i. Ja sam u Berlinu i Beču razgovarao sa čitavim nizom političkili i financijskih činilaca, diskutovali smo o svim aktuelnim probiemima, pa mogu utvrditi iskreniin zađovoljstvom, d a i z m c d j u n a s u s v a k o m p o g 1 e du v 1 a d a n a j v cć a h a r m o n i j a. Ja se ? toga vraćain u Carigrad sa.n a j b o 1 j i m u t i scima, pa ču tamo saopštiti vrlo zadovoljavajuće rezultate svoga putai'* Na pitanje, kako stoji otomansko carstvo u vojničkom, poiitičkoin i privrednom pogledu, odgovorio je ministar: „Položaj Turskc ti svakoiu pogledu je izvrstan. Mi se divimo vajlanosti austro-ugarskih čela, ua čijoj se strani mi sada borimo. Ovo brats‘vo po oružju, ova zajedničkl prolivena krv povezaće nerazdvojnim vezama mojn otadžbinu sa Austro-Ugarskom monarliijom. Ja sam ovdje čuo veoma laskava i lijepa mišijenja’ o našoj vojsci, što me ispunjuje velikitn zadovoljstvom. Turska, koja ima pod zastavama više nego t r i m i 1 i j u n a v o i n i k a, iskreno se raduje, Jsada se dostoino cijeni njen vojničkbirad. Stjje r.am tia raspoloženjti još vt 1 o z n a t n e p r iČ u v e, tim više, što se spreiua .akon o ukidanju prava otkupoi/anja od vojske. Mi smo na svim bojnfima ranijeli nepriajteijima teških udara :a. a osionjeni na našu nciscrpnu vojnu silu i na naše slavne saveznike, gledamo u budućnost s nepokoljebivim povjerenjem. Danas otomanska carevina prema svojem raspoloženju i svojoj odlučnostl pruža sliku željeznoga bloka, kojega se niko ne smije dotaknuti. Sve narodnosti, koje Žive u Turskoj, svi slojevi stanovništva slažu se u uvjerenju, da idemo na susret ncospornoj pobjedi, da kujemo budućnost slobodnu i nezavisnu, koja potpuno odgovara našim očekivanjima. U vojničkom i oolitičkom poglenak one brutalne Monroe nauke, koja Anieriku hoće jedino za Aineričane. Bijaše to početak indusfrijaliziranja i materijaiiziranja Sjedinjenih država, iz čega proizidjoše trustovi kao prave biljke nametnice. Otada zeinlja bijaše prepuštena sveniožnosti trustova. U sličnoj borbi proti njima pao je g. 1901. predsjednik Mac Kin!ey. Njitna je morao popustiti i sadaŠnji predsjednik Woođrov Wilson. Trustovi su nosioci imperializrna Sjedinjenili država, koji se počam od Theodora Roosewclta razvio u megalomaniju. A doči će vrijeme, kad će raorati podniieti svoju kušnju. Tada će se vidjeii, da li ce ainerikanizam, koji se guši u omami milijardera, dati osloboditelja, koji će idealnim poletom Američanima prirediti njihov ustav: drugog Georgea Washingtona. On sa svojim nepodmitljivim srcem bijaše upravo najveći čovjek Amerike. On. siroče, bijaše geotnelar, koji je sa dvadeset godina 1752. stupio u vojsku u obrani proti navalama Francuza i Indijana u Virginiji, pa se kao mladi Napoleon Bonaparte uzvisio do prvog čovjeka u sjevernoj Americi? Kad je god. 1783. svoje djelo dovršio, potukao Engleze i Francuze, i sjedinio pojedine države, tada je osloboditelj George Washington otklonio sve darove, pa se kao jednostavni vrtljar povukao u Mount Bernin. Morali su ga god. 1787. izrično pozvati u Filadelfiju, đa upravlia ustavnim poslovima. Godine 1789. oduševljeno ga izabraše prvim predsjednikom

du kao što vidite, Turska ie pripremIjena na svaku eventualnost. Tome još valja pridodati našu izvrsnu privrednu situaciju. koja nas u svakom pogledu obezbijedjuje od ncvolje makar i o kakvoin osjetnom ograničavanju. Ja nalazim, da u tiizu mnogobrojnih iazočaranja, što ih je sporazum u toku svjetskoga rata pretrpio, Turska ne predstavlja baš ni posljcdnje, ni najneznatnije i najbezopasnije razočaranje*’. Na kraju razgovora ministar je odgovorio na pitanje, kako so Turska drži prema glasovima o miru: „Kod nas niko i ne pominje mir, pošto svi govore samo o pohjedi. Kod nas su pobjeda i mir istovjetni pojmovi. Istina je, da je Turska uv'jck hila miroljubiva. Istina je, da jo ona žeijela, da nastupi niz godina, koje bi jcj kao čisto mirnodopske godine dale mogućnost za miran privredni i kulturni razvitak. Ali u momentu, kada je naša egzistencija bila u pitanju, kada je vaIjalo da se odbije smrtonosna kama, koju su naši neprijatelji potegli na našc srce, ml ni časa nijesmo oklijevali da potrgnemo mač. Milostivo providjenje tako je odrcdilo, da ne saino nijesmo imali da se kajemo za naše utješenje, nego da mu se s pravom možcmo radovati. Zadatak što smo ga sebi postavili udruženi sa svojim saveznicima, ispuniee se. Mi ćemp oboriti naše brojno nadmoćne protivnike, pošto smo itn već nanijeli teške udare. Mi čemo izvojevati onakvu pobjedu kao što smo je sebi zainišljali, i koja će nas zaštititl od budućih drskili napadi. Takva i nikakva druga pobjeda moćl će nam donjeti mir. Zakon o ukidaiijti otkupa u Turskoj već donješen. Kb. Carigrad, 27. oktobra. Zvanični list objavljuje zakon, koji obmah stupa na snagu s tim, da se naknadno podnese parlamentu, kojiin «e ministar vojni ovlašćuje, da u slučaju hitne potrebe inože pozvati nod zastavu sve one, koji su se, po dosađanjim propisima plaćanjem izvjesne takse otkupili služenja u vojsci. Jedan odgovarajući dio ove položene otkupnine vratiće se. Ministar može osloboditi služenja u vojsci lica, koja su potrebna dobrotvornim ustanovama, tvornicama i t. d.

Rtit sfl Ruiflunjskont. Kako su tekle borbe u Dobrudži? Pregled borbi od 19. do 23. oktobra. ,,Wolffov ured“ đonosi siijcdeći pregled borbi u Dobrudći: Krajem scptembra zaustavila se pobjedonosna njemačko-bugarsko nastupanje, ltaišavši

nove savezne vlade. A Wasliington je usred svih stranačkih horbi stajao nepomičan. On je i prema vani i prema unutri bio sasvim i potpuno neu'ralan. Ovo bijaše obilježje niegove ćudi. On je stvorio veličajni kanalni sistem. Oodine 1793. izabraše ga potiovno, no godine 1797. on je zabranio da ga izabern i po treći put. Vratio se na svoju farmu Mount Vernon i ovdje je umro 14. decembra 1799. u dobi od 67 godina. Prva točka u njegovoj opornci bijaše. da svojim robovitna daje slobodu. Mount Vernon jest dandanas narodno vlasništvo, no na žalost nijesu lo i Washingtonova svojstva: poštenje, vjernost i nepodmitijivost. Već njegov nasljednik John Adams nije pošao sasvim njegovim stopama. On ima zaslugu, da je godine 1783. ispaslovao mir* s Engleskom. Ali zatim kao predsjednik (1797—1801.) njegovo vladanjc prema Francuskoj ne bijaše jasno. On jc priličun zaboravljen umro u 91. gođini na svom imanju Quincy. Toma J e f f e r s o n bijaše popularniji. Njemu je uspjelo, da je k Sjedinjenim državama priključio Liijizijanu. On je ojačio stranački život i osnovao demokratsku stranku. U njegovo doba (1801—1809.) pada ogorčena borba Engleske sa Napolconom. Engleska je kao i dandanas navijestila privredni rat, pa se nimalo nije obazirala na neutraice. Ona je naprosto Amcrici poručila, da se roba, koja se s ainerikanskim brodovima donosi u Francusku,

• na vrlo znatne neprijafeljske snage pred glavniitt neprijateliskim obranbci nim položajitna na liniji ToprajzarCobadinu—Rašova. Ova se linija na' istoku naslanjala na Tepahiol, a na zapadu na Dunav, pa je već u mirno doba bila utvrdjena svima sredstvima«. Toprajzar i Cobadin liili su izgradjeni a vidu tvrdjave i posjednutu J akim snagama i teškim topništvom. li središtu stajali su Rusi, a 11 a oba bolca Ru-, lnunji. Našc su se čete držale opštc linije Tafalgjacu—Amuzacea—Kavakla—Enigea do zapadno ođ Brittbaciu. 19. oktobra u jutro orvorilo je topništvo vatru. Vedro vrijcme jako je olakšavalo paljbu. Poslije topničkog dvoboja od dva sata izbačen jc protivnik poslije ogorčenc borbe iz njegovih prednjih položaja na desnom krilu. U večer prvoga dana borbe liila je postignuta slijedeća linija: Kora 39-kota, 70-kota 74 jugo-zapadno od Tuzle, pa visovi južno od Muranuburusa južtio od Toprajzara. Dalje lta zapađ, zadržat je protivnik našim napadima i izgubio je nekoliko oslonilt tačaka. 20. oktobra produžena je borba, koja je naročito bila vrlo žestoka oko Toprajzara. Oblast južno od Tuzle već je bila napuštena od neprijatelja. Sama Tuzla je zauzeta bez borbe. U večer jc bila postignuta linija Toprajzar—Osmamcea—Kogea—Juk sjever .10 od Kokargee—Patulus Gjel-Bašku. Plijcn jc iznosio prvih dana 3300 zarobljenika, od kojili 3000 Rusa, dalje 16 ntašinskih pušaka i jedno bacalo* mina. Od ovoga broja zarobili sn Turcl 1500 Rusa. 21. oktobra borba se usrcdsrcdila na glavne položaje Toprajzar I Cobadiu. Oko podne neprijarelj je popustio tiašem koncentričnom topničkom i p.iešačkom napadu na položaje južno od Toprajzara. Sa Tazlijuka, kote 90 posmatrao je sam ntaršal Mackensen sa svojim stožerom odsfupanje neprijateljskih masa, koje se pod žestokom vatrom našeg topništva mjestlniično pretvaralo u pravi bijeg. Padom Toprajzara i Cobadina izgledalo je kao cia je slomljen glavni neprijateljsici otpor. L T veče su naše čete držale liniju 'l’ehirMulcijova sjeverno od ToprajzaraCobadinu—Sapata—Baza. Gonjenje je neizostavno produženo, a topništvo je noću prebačeno na nove nolo/aje. Sedain ruskih ratnili brodova, koji 23. ov. mj. sa mora izmedju Konstanoe i Tuzle pokušahu, da djeluju protiv našega desnoga krila, nijesu imali uspjeha, pcšto smo ilt preduzetim svoj'm mjerama natjerali da odmaknu daleko od obale. Ako je protivnik htio spasiti svoje čete, on više nije mogao misliti na to da brani Konstancu. Poiačana njemačkom i bugarskom pješađijom, jedtta je bugarska kottjička divizija tišla u Konstancu. Još isto veče desno je kriio izašlo na liniju Islamtepe—Alekap. 23. oklobra imao je još da se skrši žestoki otpor protivnikov kod Medžidije, koja je zauzeta pred večer poslije žestoke borbe. Ruska pojačanja, koja su nailazila, izbačena su u borbu odmah po dolasku, a odrnah su i potučcna. Naše su snage na lijevom krilu

može oteti. Jefferson je na to zabranio svaku trgovinu s Eugleskom. Ali ova je zabrana više škodila samoj Americi nego li Engleskoj. Jetferson odstupi g. 1809., a njegov nasljednik James M ad i s e n povukao je zabranu. Ali Engleska osokoljena ovim porazom Amerike, kršila je i nadalje medjunarodnr pravo u smishi riječi. Nanta je zanimijivo, da je medjn Engleske i Amerikc rat se dovršio neslavno po obje dr-žave. Ovo i nije bila borba u pravom smishi riječi. Nama je zanimljivo, đa jc tadašnja američka malena mornarica dobila prevlast nad mornaricom engleskom, te joj otcla 2500 trgovačkili brodova. Ovo je ponajviše Englesku sklonulo, da stupi u mirovne pregovorc. Dakle iz povijesti nikada ne možemo dosta naučiti, i ona vazda ostaje pravovaljanom učiteljicom za sve, pače i za one, koji u onaj mau ne sučestvuju. Amerika se iz rata s Engleskoin s\ akako nešto naučiia. Nakon smrti Madisonove postao je predsjednikom SjedL njenih država James Monroe (181/. do 1825.). Ovaj je veliki Virginac jakom rtiknm zalivatio prava Amerike, teh ili proglasio 2. prosinca 1823. u glasovitom manifcstu, koji je ovjekovječio njegovo ime. u takozvanoj Monroe—doktrini Jedna od glavnih rečenica glasi: ,.Mislim, da je zgodna prilika. da se provodi načelo, u kom su uključena prava i interesi Amerike, naime da nijedim evropska vlast američke kontitienic uslijed slobodnog i nezavisnog položaj.i, što ga zauzimaju, odseie ne smije sma-