Beogradske novine

Izlazl:

flnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podn8.

Prodaje se: ■ Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carsko I kraIjevsklh feta po djenl od ■ HrvatskoJ-Siavonljl, BosniHercegovini I Dalmadjl po cijeni od izvan ovog područja . . .

8 h 12 b

Ogiasi po cijeniku.

P r e t p I a t a: za 1 mjesec n Beogradn I ■ krajevima zaposjednntirn od carsko i kraljevskih četa K 1*90 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosnlHercegovinl i Daimaclji K2** Izvan ovog područja . . .K3*—

UrednlSfvo» BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa I pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Br. 260.

BEOGRAD, srij’eda 1. novembra 1916.

Godina II.

pa če izgleda sile sporazuma kao i lane pristupiti ozbiljnom radu tek onda kada bude dockan. Jer, veli se, sporazum ma da je brojno jači po organizaciji još jednako zaostaje iza protivnika. U „Corriere della Sera“ poznati poslanik T o r r e diskntuje noložaj na rnmunjskom bojištu i ne štedi prebacivanjima na adresu zvaničnili krugova sila sporazuma. Stupanje Rumunjske u rat, veli on, moglo se odavna prcdvidjeti. Bila je poznata njena ubojna sila u liudstvu i materijalu, a najozbiljnije su proučavani svi njeni eiementi za napad i obranu. Tim je opravdanije danas pitanje, zašto ostaii saveznici nijesu pošli u pomoć svotne novom drugu. Torre sumnja, da je u opšte ikad postojao mnogohvaljeni ruski pomoćni vojni zbor, da jc ikada postojala kakova stvarna zajednička rusko-rumunjska ratna osnova i da se u opšte računalo za kombinovanim njemačkotursko-austrijsko-bugarskim napadom. U mjesto da je stupanje Rumunjske u rat đonijelo odluku na istoku, danas taj dio bojišta predstavlja možda najslabiju i najopasniju tačku cijeloga fronta. S obzirom tia sve te činjenice Torre po stoti put traži veće jedinstvo u političkim i vojničkim akcijama sila sporazuma. M sn RumimisKom. Ruska pojačanja u Dobrudži. Kb. Haag, 31. oktobra. l®rema brzojavu ,,D a i I y M a i l“-a javlja se iz Bukarešta, da su, prema izvještaju iz Petrograda, ruske čete prispjele u Dobrudžu, čime je broj odnosa ponovo uspostavljen u korist rumunjsko-ruske vojske. Žaiopojka spOrazumne štampe. Kb. Beriin, 31. oktobra. Sporazumna štainpa pokazuje vrlo sumorno raspoložcnje odnosno položaja Rumunjske. ,,D a i I y T e*I e g r a p h“ veli, da ni najmanje nije isključeno, da će Mackensen pokušati prelaz preko Dunava, koji bi bio koban po Rumunjsku, ako bi uspio. Nijemci pak pokušače i sa sjevera da se dokopaju petrolejskih izvora. Sporazum zna, šta je sve u pitanju i potrudiće se da Rumunjskoj koliko ikako može pomogne u ovom kritičnom položaju. ,,I n t r a n s i g e a n t“ da treba izvršiti najveće napore, da bi se spriječilo da g. Bethmann-Hollvveg trijumfujući na svojoj ratnoj karti ne pokaže svijetu medju ostalim i jedan zauzeti komad Rumunjske. ,,Q i o r n a 1 e d‘I t a I i a“ izmedju redova priznaje, da je stupanje Rtimunjske u rat prije pogoršalo nego popravilo situaciju sporazuma. Lansanne-ska ,,R e v u e“, list naklonjen sporazumu. veli, da je Rumunjska izmedju dvije vatre-

Mišljenje ,,DaiIy Mail“-a. Kb. Haag, 31. oktobra. ,,Daily Mail“ nalazi, da je uspjel, Nijemaca i Bugara u Dobrudži samo privremen i da nikako nije od odlučnog značaja. Holandski sud o položaju Rutnunjske. Kb. Haag, 31. oktobra. „Haaška Rošta“ veli o Rumunjskoj: Bićemo opet svjedok propasti jednog malog naroda. Strašno je što sile sporazuma rade sa Rumunjskom. Najviše je kriva Rusija za prenebregavanje Rumunjske. Izgleda, da je sporazum natociljao Rumunjsku jedino zato u rat, da izvuče iz ,,platke“ Sarrailevu vojsku. Njemačka bi imala velikib koristi, ako bi joj pošlo za rukom da pregazt Rnmunjsku.

Kvlza u firžkov Kralj i revolucijonarn" 1 časnici. Kb. Haag, 31. oktobra,,T i m e s“ javlja iz A t e n e od juče: Kralj je primio talijanskog i ruskog poslanika. I ako- se predmet razgovora izmedju kralja s engleskim poslanikom E11 i o t o m drži u tajnosti, ipak se pogovara, da je engleski poslanik molio kralja, da oslobodi časnike, koji su se bili pridružili venizelističkom pokretu. Tvrdi se, da je kralj obećao, da te časnike za sađa pusti na slobodu. Neuspjeh »aroduog pokreta. Kb. Berlin, 31. oktobra. Grčki listovi javljaju za potpun neuspjeh narodnog pokreta. Revolucijonarne čete, tvrdi se, odriču poslušnost. Svakodnevno se po čitave Čete vraćaju kući, a da ili privremena vlada ne može spriječiti. Vodje pokreta već postaju mnogo skromniji u svojim izjavama. Talijani u Epiru. Kb. Lugano, 31. oktobra. Dopisnik ,.S e c o 1 a“ javlja iz Atene pod 20. oktobra: Sa mjerodavne strane saznajem, da je prcdmet razgovora lcralja Konstantina sa talijanskim poslanikom bilo pitanje talijanskih četa u Epiru. Razgovor se završio potptinim sporazumom. Usliied toga će stanje u Epiru ostati nepromijenieno. Talijanske čete zamijenile su grčke radi boljeg osiguranja granice. Uslijed povlačenja grčkib četa polovina četa sila sporazuma, koje su se iskrcale u Ateni, napustiće prijestonicu. Kako ,,P a t r i s“ javl.ia, princ Gjorgje prispjeće u utorak u Atenu.

Ruslja. Razmjena saniictskog osoblja. Kb. Kopenhagcn. 31. oktobra. Jedan ovdašnji list javlja iz M a 1mo: Otpočela je razmjena s a n it e t s k o g o s o b 1 j a i z m e d j u R us i j e i s r e d i š n j i li v 1 a s t i. Prvi transport od 229 Ijudi, medju njima 20 ljekara, prispjeo je juče ovdje iz Rtisije i sutra produžuje svoj put dalje preko Malmo za Saasnitz. Osint jednog svi su iz Austro-Ugarske.

RATNI IZVDESTAJI. Izvješta] austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč, 31. oktobra, Istočno bojište: Front konjičkog generala nadvojyode K a r I a: Kod O r š a*v e i na južnim graničnim okružjima E r d e 1 j ,i vođe se daljne borbe. Preduzeti rumunjtki napadi zapadno od C z e r n a h e v i z i zapadno od Campolung odb ; jeni su. Na ugarskoj istočnoj granici i na šumskim Karpatima bilo je takodje i juče prilično mirno. Austro-ugarske i njemačke pogranične čete generala pl. F a 1k e n h a y n-a zarobile su do 10. oktobra 151 časnika i 9920 momaka, plijen iznosi 37 topova, 47 mašinskih pušaka, jednu zastavu i mnogo ostalog ratnog materijala. .Front niaršala princa L e o p o 1 d a b a v a r s k o g: Kod Lipnicza Dolna njemačke čete, potpomognute turskim bataIjunitna, zauzele su neprijateljske položaje južno od Brzezany-a i zarobile 4 časnika, 170 vojnika i zaplijenile 9 mašinskih pušaka. Kod L o b ac z o w k a u Wolyniji odbijeni su ruski napadi. Talijansko bojište: Dijelovi p r i mo r s k o g fronta stoje pod topničkom vatrom I vatrom ■mina promjenljivom jačinom. U T i r o1 u odbijenl su napadaji jednog bataljuna alpinaca protiv Oardinala i fa■sanskih alpi pod velikim neprijateljskim gubicima. Jugo-istočno bojište: Kod austro-ugarskih četa ništa tiovog. Zamjenik glavara generalnog stožera pf. HOfer, podmaršal.

TalljnnsKl sfrah za RumunjsKu. Glasovi štampe u glavnim gradovima sila sporazuma pokazuju, koliku je zabrlnutost i nemir tamo iza^vao uspjeh Mackc-nsenove vojske u Dobrudži. U najvećoj ]e brizi za Rumunjsku Italija, čija štampa sa zebnjom ras!=!■' L »" . ' ' Podlistak. Pušan Lončarević: ,,Do uldjenlo!" Posvećeno onima, koji ostaju iza palih bojovnika. r Sasvim nesvijesno 1 bez svoje volje ,ylazi čovjek u dolinu ovog zemskog bitka, a velikom većinom i nesvijesno izlazi iz njeg. Tek polagano budi se iz angjeoske bezazlenosti na dubovni život, da sc oditnah nadjc pred nerazriješivom zagonetJtom. I ono čovječje čedo, što je jedva na ilozoru, stane već da se pita, gdje li je koJijevka njegovoj duši, zašto i na čiju je riječ pošla u svijet, kakav joj je zadatak inamijenjen, kakav li konac dosudjen! A najvećom zagonetkom postaje ljudstvu |mukli upit, kud se to vine čovjekov negda duh, njegova duša? Jer samo o udesti itijegova tiiela stalna mu je istina znana: prah jesi i prah ćeš biti! A otkud je došla duša, kamo nestaje — to je zemskoga svijeta vječita tajna. U tiemočl svojoj tražt Ijudski rod .utjehu i objavu u misticizmu, u carstvu nadsjetilnih znakov'a i čudesa. Već se tisuće godina muči, da lskopa i izroni odgonetku, istinu. Nepregledan je broj duševnih velikana, koji su je istraživali, nebrojene su žrtve, što su ih izazvale oipreke Haroda i plemcna o tobože spoznatoj Istinl. Uzalud, tajna je ostala prekrita velom 1 ispi'aznom čini se misao, da će se otkritl

pravlja mogućnost i posljedice eventualnoga sloma bratske romanske države i posljedica, kojima bi se to u takvom slučaju imalo pripisati. Tako jedan saradnik ,,Stampe“ trudi se da dokaže, kako je središnjim vlastima bilo inoguće, da u najboljem slučaju protiv Rumunjske izbaci ne više od 300.000 ljudi, i to vrlo raznorodnih četa; ovaj je broj doduše pojačan vrlo mnogobrojnim i efikasnim topništvom. S druge pak strane, veli on, može se pretpostaviti, da je Rumunjska odmah u prvom naletu mobilisaia 500.000 ljudi, tako da je od početka raspolagala brojnom nadinoćnošću. Pošto je Mackensen zauzeo utvrdjene mosne brane Tutrakan i Silistru, moglo se očekivati. da će on pokušati prelaz preko Dunava, ne bi li zagrozio prijestonici Bukareštu. Do toga nije došlo, pošto je Mackensen svakako pretpostavljao, da tu ne leži slaba strana rumunjske obrane. On je tada, produžuje pisac, nastavio nastupanje duž Dtinava do željezničke pruge Černa Voda—Konstanca. Rumunji opet, da bi obranili jeđini svoj prilaz moru, skinuli su veliki broj četa sa svoga sjevernog fronta, te time prekinuli svoju sjajno započetu erdeijsku ofenzivu. Na žalost oni su donekle izgubili prisustvo duba, kada su vidjeli, da Mackensen energično gura ka željeznici Konstanca—Černa Voda, a ovaj opet, osjetivši to, bacio je što je više mogao četa onamo i zauzeo je tu važnu liniju. Da se Rumunjska nalazi u istom položaju kao u svoje vrijeme Srbija, veli se dalje, dakle bez ikakve veze, a slabija po broju vojske i količini materijala, tada bi se moglo očekivati, da bi Mackensenu mogao poći za rukom odlučan udar. Srećom pak stvar stoji sasvim drugojače, pošto srazmjerno brojno slabija Mackensenova vojska inia posla sa jednom jakom rumunjsko-rusko-srpskom vojskom. Mackensen može sada, veli se u „Stampi“, učiniti dvoje: ili da produži nadiranje na sjever do same ruske granice (do čega je do sada već došlo; ur.) ili da pokuša prelaz preko Dtinava, čiji su ključevi sada u njegovoj ruci, radi upada u južnu Rumunjsku. Ne može se, veli, pretpostaviti, da će Mackensen učiniti ono prvo, pošto time ništa ne bi dobio; napad na Be arabiju, na ime, bio bi suludo preduzeće. Za izvodjenje druge osnove pak stoje na putu velike teškoće, ma da bi njegovo izvodjenje s obzirom na austro-njemačke napade sa erdeljskih klanaca bilo od najvećeg značaja. Na ime, kada se od Burzenskog klanca, pa do Černa Vode povuče prava linija, onda se jasno vidi, da bi time Rumunjska bila podijeljena na dva dijela. Ako bi ta osnova uspjela, mala igda.' Uzalud je iščekivao čovjek od misterija objavu; a ipak misterij mu je davao i daje mu utjehu u vjeri, u nadi, u ljubavi, i zazbilja su blaženi oni, koji su sasviin i potpuno našli ovu utjehu. Jer vjera jači, nada usrećuje, a ljubav — ona jc „ljestvica zlaćana, po kojoj se srce do ncba penje!“ A ipak ima u životu časova, kad se čini, da će nestati svake utjelie. Na pomisao, da se valja neininovno rastati s ovim, više puta tako omiljelim životom, zgroze se često i pojače naravi, Mnogi sc i na slabu nepiijatnost u životu duboko zabrinu. Ipak najteže snosi čovječja duša gubitak dragog i ljubljenog bića. Očaj napane ljudsko srce i najednom mu se stane pustiin i praznim pričinjati ovaj sunčani svijet. U dubokoj boli, koja oiima svijest, smatra čovjek taj gubitak vječnirri, nenaknadivim. Najbliža okolina onili, koje je zadesila nesreća — i sama potresena i slomljcna! — nc zna, kako da se snadje pred tužnim dogadjajem. Tek plaho i sustezljivo izriče se riječca saučešća ili dobro mišljenje utjehe onima, koji su ostali bolju ispunjeni, preinda sc zna, da je svakl nagovor bez uspjeha. Tek vrijeme, Što neumorno odmiče i što nesmctano prcko radosti i vaja hrli beskonačnosti, kadro je da ublaži bol i da clakša mnoge jade. Ali kakav je zazbilja taj gubitak? Zar je uistinu vječit i — zanavijek? Već letitnični pogled u prirodu, u čarobni vrt ove zemlje, poučava nas, da je to tek varavi zaključak slijepe boli. Ne za navijek, ne, već samo za kratak razmak vremena

i velika Vlaška, pretrpile bi sve strahote rata, a u Bukareštu bi se ponovila drama Beograda i Bruxellesa. Tom bi prilikoin paio šaka neprijatelju ogromno mnogo žita i stoke. Saradnik ,,Stampe“ najzad pita, ie li moguće, da se Rumunjskoj pruži s t v a r n a po- t m o ć, pa to. bar u koliko Sc tiče Sarrailove vojske, uporno odriče. Samo Rusija je u stanju, da temeljno pomogne Rumunjskoj, pa se onda, veli on, treba čuditi, što to do sada nije učinjeno. I „Idea Nazionale“ veli, da je Ruinunjska mračna tačka evrorskog rata i piše, da Njemačka niedju ostalim svakako namjerava, da se dočepa bogatib rumunjskib izvora petroleja. Osim toga za nju su od vel ke važnosti prostrane i plodne ravnice oko dunavskog ušća. Zauzećem Černa Vode uspio jc jedan dio te osnove, a sada valja da se spriječi uspjcb drugog dijela toga plana. naime treba da se zaustavi neprijateljska ofenziva iz pravca Brašova ka Bukareštu. „Popolo d‘JtaIia“ ponovo cnergično traži, da sc pomogne Rumunjskoj i veli da se protivu te zemlje ponavlja isto ono što je učinjeno Iane u ovo doba protivu Srbije. I tada su na zcmiju, kao sad na Rumunjsku pošle dvije vojske, jedna sa jugo-istoka druga sa sjevera, pa je tako zemlja zapaia kao u neke kiješte. Kao što su Srbi, veli se, lane morali odstupiti kroz Arbaniju, tako bi sad morali Rumunji odstupiti u Moldaviju, ako im se blagovremeno ne pomogne. No zauzeće velike Vlaške zagrožena je i sama Moldava i Besarabija, a time i južno krilo ruske vojske što bi značilo opasno ograničavanje slobode rada generala Brusilova. No opasnost, veli se, ne Ieži samo u tim zlim budućim izgledima, već i u samom današniem položaju, kojim se dovođi u opasnost jedan saveznički narod, srodan po krvi Talijanima. „Riimunjskab-zagrožena neprijateljskim upadom“. U tih nekoliko riječi leži cijela tragična sadašnjost, koja podsjeća na biljade nelagodnih uspomena iz minulib dviju ratnih godina, uspomena na dugo vrijeme nedovoijne prinreme, tehničke slabosti i nesretnih pređuzeća, vrijeme za koje se mislilo, da je odavno otišlo u nepovrat. Zbilja 8i bilo teško razumjeti ako bi se dopustilo, da i novi saveznik bude sudbine trojice drugih manjih savcznika. Poslije poveće praznine stvorene zabranotn jednoga stava od cenzure, list nastavlja, da su zvanične agenture pokušale da umire publiku sa nekoliko ministarskih govora, ali riječima se ne dobivaju bitke. U stvari, veli list, sporazutn još i nije preduzeo nikakve mjere radi poinaganja Rumunjskoj, ma da se ova već dva nijeseca naiazi u ratu, dijele se od nas naši dragi i inili, da podjii za svojim predjima te đa nam onkraj groba spreme dobrodošlicit. Poput vjernih vodića gorskih staza istrčavaiu naprijed kazujnći nam siguran put, da nam, čim se ispucmo na uzvisinu, raskriju s potpimim poznavanjern pogled u zcmsku đolinu. Nikako mi se drtikčijom ne pričinja svrha ovog kratkog rastajanja. Uistinu bi bio neutješljiv gubitak istom onda, kad bi nam udcs uskratio sve ono, što če doći iza toga, ali ma kako ninogomu i teško bilo, svakoga smrtnika bez razlike, prije ili kasnije, čeka blaženo oslobodjenje od sviju zala ovoga s\ijeta, i mi ćemo svi ući jednom na ista vrata u caristvo neizmjernosti. Čemerom potišteni izgube dakako ip^vojoj boli jasni pogled spoznaje, pa umjesto da hrle za nebeskim lijetoin duše, koja se otresla svega zemaljskom, stoje ojadjena srca pred praznom ljuskom ,u kojoj već nema dnše, pred ljeŠinom, pa čeSto s njom spreme u grob i svu ljubav za milim pokojliikom. Zazbilja nije se lako snaći u onom, čemu izlaza nema, pa ni onda kad čovjek, poučen pririodnim zakoniina, korak po korak pristupa sve bliže času rastanka znajućl dobro, da su mu njegovi mili i dragi već na krainjoj granici života. Ali neizrecivo je gorča bol, kad dolazi ncposredno, kad nesreća poput groma iz vedra neba oprži jadno srce. Milijuni majka i nevjesta, kćeri i sestara, milijunl otaca, sinova i braće osjećaju taj strašni kao od malja udarac ncmilosnog udesa upravo sad, kad evropski narodi u samoubilačkotn bijesu

nastoje, da jedan drugog unište, i kad j okrutno ljudsko Iudilo postaje krvavom istinom. Dva put je teže tolikim legijama, bol.iu omamljenima, uliievati melem utjelie, duševno smlavljene podizati, očima. od suza iscurenima, vraćati kristaino sv.ictlo blažene vedrine i radosti. Jer i njima se tek plaho i sustezljivo omiče riječ unutarnjeg, iskrenog saučešća; i njima će tek vrijeme, što neumorno odmiče, ublažiti bol i olakšati mnoge jade. Mediutim će i njima prema potresnoj veličini njihovih patnja — a Bog dao već u najbližoj budaćnosti! — svanuti uticha, i to onakova, kakvu zemaijski Ijudi doživliavaju rijetko i samo u veliko vrijeme. Istom kađ diijem isprerovanog i napo razorenog svijcta zaori navještaj pobjede, kad se stanu razlijegati nebeski zvuci niirovnih zvona, kad se čete hrabrih i bojein očeličenih boraca budu vraćale domu svom, kad ,se veseli poj, koji je već tolike godine zanijemio, opet klikćući izvije iz ljudskog grla, onda će se i bol nanovo — i žarčej^jjgid! rasplamsati, ali samo za to, da^a drhtavih usana teško ojadjene majke jun^ka istisne sjetno ali i sretno priznanje: ,,Za staluu budućnost otadžbine, za trajnu sreću puka žrtvovao je i moj sin, moj neumrli junak, svoga srca plemenitu krv!“ Godine su tome prošle, kad sam, u Beogradu, na ovaj dan, što je mrtvima posvećen — tek što sain prebolio tešku bolu — poduprt o ruku moje vjerne družice života stupio u ovo božje polje, koje danas nakon četiri godine krvava boja krije više junaka ncgo li običnili mrtvaca.

liodajući izmedju grobova ncnadano opazimo, kako nekog umornog putnika sabranjuju na blagi pčinak. Zaustavimo sc bez riječi; otkrio satn glavu, pa kad je svećenik nepoznatoj lješini. u kojoj nije bilo duše, dijelio posljednji blagoslov, poniknuii sino u tiliom strabopočitanju. Tad mi pogled pade na grob, što je bio pred nama, a 11 a kojem je mala niramorna ploča imala liatpis: ,,Do vidjenja!“ i čudnovato: nieni je bilo najednom, kao da sam doživio objavljenje: „Gledajte, ljudi božji, u ovim je rijećima nedvouinno rijcšenje onc vclikc svjetske zagonetke, koja se prieinja nrijcšenom!“ Zaista tisuće sam već puta prije čuo tu riječ, ali nikad mi se uije činilo, da (ako jasno i tako uvjerljivo izriee pravi smisao; sve lieiioticc dovikivao sain u duliu za ncpoznatim putnikoin ovu riječ ljubavi. I danas, na isti, mrtvima posvećeu dau, kad će milijuni hodočasdti grobovima, cvijcčern okićenima i suzoiu orošenima, grobovima miliii i dragih pokojnika prjatelja i drugova, poznatih i nepoznatili da se polkone njihovoj uspomeni, a i đa za upokoj i spas njihovih duša pošaljr nebu vrtiee molitve, onda nek bezbrojni. čemerom pognuti, duboko ojadjeni, kojima je njiliovo najmilijc joteto, — nek na sveto tlo mirogaja stupe s rijeeima. koje jača.iu podižu, usrećuju, s riječima vjere, ufanja i Ijubavi: ,,Do vidjenja!“ Preveo: dr. Milan Ogrizović.