Beogradske novine

Strana 2 .

i; novembre 1916.

feeasrađske Novfne

Srij'eđa

Broj 260

ItOllJa. Ostavka vojvode Aoste. Kb. Haag, 31. oktobra. Vojvoda od A o s t e podnio je ostavkn na svoje mjcsto kao zapovjednik talijanske vojske na Soči zbog razlike u mišljenju sa šefom glavnog stožera.

Građ I oKoiicfl.

Zbog današnjeg praznika izaćiće idući broj lista u četvrtak po podne. Svečan pomen na vojničkom groblju. Ako bude lijepo vrijeme, održaće se danas u 3 sata poslije podne svečan pomen na vojničkom groblju. Svečana predstava u c. 1 k. vojnoin kinematograiu. Kao što je već javljeno, biće večeras u 8 i po sati u c. i k. vojnom kinematografu gala-predstava, u kojoj će se prikazivati „ratno kumče“. Prihod toga večera pripada ratnom kumstvu, koje stoji pod zaštitom gospodje nadvojvodkinje Zite, i dobrotvornom odboru mosne brane u Beogradu. Cijena je lože 6 kruna, a zasebnog mjesta K 1'50. C. i k. bazar. U subotu, 4. novembra bićc varijetsko veče. U programu su bečke pjesme, Šaljiva predavanja, madjioničarske predstave itd. Za vrijeine odmora vojnički koncerat. Početak u 9 sati na večer; ulazna cijena 2 K. Usiijed ogranieenosti prostora savjetuje se, da se karte izvade već unaprijed. U nedjeljti, 5. novembra od 3—5 predstava za momčad. a od 7—9 za podoficire. Ulaznica daie pravo na izostajanje preko poveeerja do 10 sati. Izvještaj o vremenu od 15. do21. oktobra. U sedmici od 15. do 21. oktobra t. g. bilo je u svima okruzima hladno promjenljivo vrijeme, većinom izobilno kišovito. U okruzima ć a č a n s k o ui i p r i j e p o 1 j s k o in bilo je snijega. Krajem sedmice otpočelo je razvedravanje i temperatura se postepeno penjala.

Ukidanje moratorlja u Crnoj Gori. Pišu natn sa C e t i n j a: 1. uovernbra prestaju da važe odredbe crnogorskog zakona o odlaganju privatnopravnih potraživanja, te će uslijed toga 1., odnosno 2 . novembra biti protestovane nmoge mjenice, tako, da će po gdjekoji sudovi imati u jedau jedini dan, da sprovedu više liiljađa mjeničnili prot esta . S toga je vojna uprava naredila, da osoBe ili ustanove, koje imaju više mjenica da protestuju, poclnesu o 'stima jedan spisak s tačnim podatcima o tim injenicama, pa će se s njima onako postupati, kao da su one same prispjele sudu, a ovaj će već narediti, koliko od tih tnjenica ima tužitelj da podnese u originaiu. Da ne bi ni tužitelj ni tuženi bili oviin postupkom cštećeni, naredila je vojna uprava, da sudovi, na zahtjev dužnika, mogu da odlože izvršenje sudske presude najdulje do 31. decetnbra ov. god., ako to zalitjeva položaj dužnika i ako tirne ne bi osjetno b!!o oštećeno stanje kreditora. ,,C e-

ftlarija Veszi. Je'tno se kroijevsti’o pakuje. Slika iz nekadan ; e prijestonice kneza Wieda. „Neues W i e n er Ta g b 1 a 11“ donosi ovaj zanimljivi dopis iz DraČa, ko i opisuje kneževsku „selidbu", vrlo zvodna tema za 1. novembar. Zb I a, mje šala, pakuje se jedno kralj'evštvo. Pakuju ga u stotinama sanc'. ika vcse i radnici, koji zadovoijno pjevuše kakvu bečku uličnu pjesmicu; sanduci se gom iaju pred ulazom nek idanjcg kratkovječnog dvorca kneza Wieda, l.oji pri e izgleda kao kakav magacin žita nego h kao s edište ednog vladara, makar i samo »rnbreta* arbanaškog. Gomila i- ioznalih Ar anta začudjen i zvera u ovu scenu, koja potsjcčn na neki „1. nov inbat" u kakvom velikorn gradu. Tu E.i vam velike električne iampe, starinski nam.e-taj, raznovr>ne slike „mbreta* Wilhelma I. u što marcijalnijoj pozi. Nemilostivo gruba radnička runa puni svima ovim sv^edocima kratkoga vladarskog sna ogromn- kufere. Kao nekom stidljivom oimjenošću odvojena u stranu sto i naslon ena na kapiju jedna velika harfa, o koju u tnjesto da njome rukuju nježni že.iski prsti, jedna ovca, koja ovuda tt»mara, b esa to trlja nos.... Slabo da bt se knez Wied, koji ie na ov.tn slikama predstavljen u svojoj novoizmišljeno albanskoi uniformi, i kn,eg nju, ko a se sa ovatn svojom harfom izvozila na more i tamo pjevala za arnautske u i nerazuml ive njemačkepji sme, sl bo da bi se njth dvo e obradovali kada bi vidjeli svoju paiatu u sadanjem stanju. Sve što su mogli odvući, odvukli tu Talijani, ma da se na vratima još

11 n j s k e N o v i n e“ donose objavu Crnogorske banke, kojom poziva svoje đitžnike, da najdalje do 1. novembra odgovore svojim obvezama, pošto će se inače dotične mjenice 2. novembra protestovati, a po isteku 15 dana utužiti. Maksimaine cljene žitu, brašnu i grahu u Bosni. Naredbont zentaliske vlade od 18. oktobra udarene su najviše cijene žitu i brašnu u Bosni. Prema tome su ove najviše cijene: 1. žitu: po 100 kilograma do 15,/XII. od 15./XII. 1916.

pšenici

42 —

38.—

raži

34-50

31-50

ječmu

34-—

31.—

ječmu za pivo

42 —

38-—

zobi

34-—

31-—

prosu

40-—

grahu

56-—

grašku 1 lečl

66-—

2. kukuruzu običnom i miješanom u suhhn

klipovima

orunjenom

oktobar 1916.

26-—

34-50

novembar „

26-90

35-—

decembar „

27-80

35-50

januar 1917,

28-70

36.—

februar „

29-60

36-50

mart „

30-50

37-—

april

31-40

37-50

maj i kasnije „

32-20

38-—

kukuruzu činkvantinu

oktobar 1916.

28-10

37-50

novembar „

29-05

38-—

decembar „

30-—

38-50

januar 1917,

30-95

39 —

februar „

31-80

39-50

mart „

32-80

40-—

april

33 80

40-50

maj i kasnije „

34-80

41- —

3. brašnu:

po 100 kilograma

pšen. bunguru (krupici) i

finom brašnu za pečenje

100- —

pšen. brašnu za kuhanje

73-—

pšeničnom brašnu

45-—

raženom brašnu

51 —

ječmenom brašnu

51-—

ktikuruznom brašnu

61-—

mekiniama

25-—

Krompirov sir. Pošto je mnogo djece, koja su vazđa gladna i prazna želuca, to će biti krompirov sir od osobite važnosti u privredi i prvo stoga, jer je vrio dobar, drugo jer se dađe jeftino napraviti: 5 kila brašnjavog, bijeloga i probranoga krompira se sku’na u vodi, zatim oguli s njega nečistoća pa se onda zgnječi. K tomu se primješa 1 litar kisela mlijeka i nešto kima. Kiselo mlijeko mora biti gusto („kiselina“), a ne vodeno. Ta se smjesa dobro izmiješa, a zatim stavi u podrum da postoji tu dva dana, ako je ljeto, a zimi četiri dana. Kada to vrijeme isteče, onda se smjesa dobro zgnječi, razreže u koinade i složi u košarice pa se dobro pokrije, da ne mogu muve padati po njoj. Onda se osuši na vazduhu u hladu te spremi i čuva u podrumu, i to u loncu, koji je baš za to načinjen. Do 14 dana sir je taman za jelo. Zabrana Izvoza željeza i čctika. Iz Haaga javljaju, da je zabranjen izvoz iz Holandije žcijeza i čelika u sirovom stanju. Budimpeštanska burza. Kb. Budimpešta, 31. oktobra. 1 danas se održaia u punoj mjeri čvrsta tendencija. Izuzetnk su Čmili samo neki bankarski papiri, koji su nešto

dan danju vidi trostruki pečat. Prvi pečat udarila je franeuska komisi a, drugi talijansko poslanstvo, a treći najzad Esadove vlasti. U gornjim katovima još ima mnogo čega evn pskoga, što očekuje pakovanje: namještaj, i suviše pozlaćen, tnožda proračunan na „blefiranje" pnmitivnog stanovmštva, posli e ukusni i starinski namještai spavaćih soba, kao što se nalazi u starim njemačkim zatncima. Na vratima naiazi se svuda natpisi na njemačkom i arnautskom jeziku, n. pr. :• Slironjesl I mbretit. ftta be ze ne sherbetosl. Ovo znači srpski: lični sekretar kraljev — Prijava kod lakeja. A, što je vrlo karakteristično na sve strane nailazite na đrugu jednu opomenu, koja se jednako ponavlja: Lutemt Felni kcpucet! (srpski: „Molim, očlstite cipele.) U pootvaranini ormanima vlada strahovit nered. 'l u vam je nekoliko parl pozlačcnih balskih plitkih cipcla (kupljenib sigurno u kakvoj velikoj berlit^ko^ irgovini — „jeftino i ukusno‘‘), tusu prazne kutije konzervi i drugog mnogo čega, tu su vam stotine sijalica — ta naročito svjetlost morala se u ovu zemlju tek uvozitl — tu su vam lutke za modele sa toaletama knjeginje i dvorske gospodje, tu su vam razne igračke i lutke malih kneževa. Na patosu leže hiljadama iscepanih pisama i karaia. To su sve lalijani za vrljeme svoga boravka Iscepali i pobacali- Nailazim na otHomak jednoga pisma na piavoj artiji, u čijem se uglu nalazi utisnnta pozlačena kruna. Na

| malo pali. Trgovačka banka, Ugarska banka, hipofekarna, agrama I eskomptna banka održali su se i danas u potpunom obimu, Trgovina u saobraćajnim artijama opet se ograničavala na tramvajske dionice i dionice ,,A 11 a' n t ic e“, koje su saobračaie po najvišiin tečajevima. Od želieznih i maŠinskili vrijednosti prvenstveno je obraćana pažnja na dionice Rima-Murany-skili preduzeća, koje su se čak šta više i popele. Schlick-Nicholson održahu se, dok su ugarske oružne dionice nešto pojeftinile. Od ugljarskih papira nešto su traženi Salgo-Tarjanski. Osim toga bilo je još znatnijeg proinela u našičkim, taninskim i Drasche-ovim celulozama, čiji su se tečajevi popeli. BeČka burza. Kb. Beč, 31. oktobra. Kod nepromjenljivo čvrstog osnovnog raspoloženja postao je burzanski obrt samo u pojedinim vrijednostima življi, dok je u opšte s obziroin na sutrašnji praznik vladala izvjesna povučenosf. U prvom redu bilo je interesovanja za bankovne papire i uslijed obrazovanja austro-ugarskog konzorcijuma za poslove na istoku još i za pojedine transportne vrijednosti i turske papire, dok su naprotiv nešto manje traženi: municione i rudarske dionice i pefroleumski efekti. Uložni trg ostao nepromjenljivo čvrst.

Rnzfls utjgsfi. Ruska tortio. Jedan njemački llst donosi slijeđcći napis o ruskoj gardi, koji doslovce donosimo: U ratnim se izvještajima često govori o ruskim gardama, pa tako doznajemo, da jedna za drugom girie u nesmiljcnom boju. Sad im je, izgleđa kraj, jer je zađnja ođ njih žrtvovana na bojnim poljanama WoIynije. Inače su ruske garde postale znamenite samo po svojoj nevjerl i prevr'atima. Zadaća im je bila, da čuvaju vladare i vladarice, a ipak su one bile prve, koje su svoje raonarke izdale i ostavile, koje su poinagale u svakoj revoluciji i koje su bile krvnici švih srušenih i prijestolja lišenih vladara. Več počevši ođ Petfa Velikoga počinje ova krvava uioga carskih garda. Najveći od svih ruskih careva morao je pobjeći' pred svojom vlastitom staro-ruskom gardom, prcd „strijelcima“, koji su mit rađili o glavi, pa se je mogao samo tako spasti, da je u Moskvi podigao aleju vješala, na kojima je sve strjelce dao povjcšati. Ovaj je posao obavila nova garda, koju ie po evropejskom uzoni sastavio u Preobraženskom od svojih prijašnjih đrugova. No ova preobraženska garda bila je upravo ona, koja ga je pod konac njegovog života prva izdala, Kad je naime postao svojoj ženi neugodan, koja je od livonske seljakinje postala caricom, inorao je da joj ućini uslugti, pa da umre naglom nenadanom smrču. A preobraženska garđa osigurala je novoj carici Katarini I. prijesto, koji joj velikl car nije htio dati. Uz preobražensku gardu došla je pod slijedećima vladarinia i vladaricama na glas Isinailovljeva i Semjonova garda, no vaz.da u svezi sa prevratiina. Kad je umrla carica Ana Ivanovna, inislio je njezln tnilosnik, potomak konjušara Buhren-Biron, koji se je popeo do časti vojvode kuronskog, đa će se moči uz pomoć garde učiniti ruskim carem. No stare romanovske garde ne htjcdoše ništa čuti o njemu, izvukoše ga jcdne zimske noći iz carskog dvora, u kojem je vcč snivao san samovladaoca, pa ga poslaše u Sibir; ujedno su imcnovale na prijesto Anu Leopoldovnu

pismu može da se pozna ovoliko: „Draga nioja Sofija! . . .“ Daturn: „Cannes, 1904. gcdine, 22. decembra”. Potpis glasi: Voli te tvoja Cecilia“. TojenjemaČkaprijestolonasljednikovica, tada tek vjerena za prljestolonasljednika, pisala knjeginji Sofiji Wiedskoj. lpak jedan red može se jasno pročitati, taj je red još uz to podvučen: . . . „Možeš zamisliti, kakomijevrloteškobez m o g a d r a g o g W i 1 h e 1 m a“ . . . To su nježna t povjerljiva priznanja, ukaljana, iscepara 1 rasturena od grubih vojničkih ruku, Posllje nalaze se formulari za pozivnice na dvorske zabave, koje vladarski par nije stigao da priredi. Pozivnice iskićene su wiedskim kneževskim grbom, a na njiira piše na francuslcom: D'aprćs les ordres de Leurs Majestes Le Roi et La Reine, le soussignć Marćchal du Paiais a 1‘honneur d’inviter . . . . au Pa’ais Roya!“. (Po naredbi njihovih VeliČanstava kra!ja i kraljice, potpisati maršal dvora ima Čast pozvati ..... u kraljevski dvor). Zalosno-komična reminiscencija „biti iniajućib“ dvorskih balova. Na sve strane razbacane note, i to sentimentalne njemačke i rumunjske narodne pjesme; valja se sjetiti, da je knjeginja bila nećaka pckojne rumunjske kraljice Carmen Sylve, Čiju jednu sliku nalazim iza jedne šivaće mašine. Ovamo opet leži jedna gitara, kojoj bersaijerci počupaše sve žice, pa opet komadi za klavir za početnike. Knjeginja izgleda da je voljela sve umjetnosti. Jedna soba u gornjem spratu uredjena je kao slikarski atelje. Ovdje je patos prekriljen započetiin i do-

od Braunschvveiga kao regenticu, a njezino dijete u povojima Ivana Antunovića, zadnjeg od plemena Romanova proglasiše carem. No malo nedjclja kasnije izvukošc i Anu i Ivana iz njihovlh krcveta odavši se dušom 1 tijelom novoj carici. Zadnja kći Petra Velikoga, Jelisaveta, predobila je za sebe tri stotine vojnika stare preobraženske garde. Noću je došla medju nje te im reČe: „Djeco, vi znate, eija sam kći, pomozite mi vašim hrabrim rukaina!“ I jednoglasno povikaše svih tri stotine: „Naša inajčice, nii smo spremni da podjcmo za tobom i da poubijamo sve tvoje neprijatelje!“ Na to pr'ovali trideset njih u zimsku palaču, uhvatiše regenticu i njezino dijete u povojima, Ivana VI., a Jelisaveta Petrovna postade samovladarica svih Rusa. Njezm nećak i nasljednik Petar III., ovaj ludi podražavać Fridriha Velikog, nije htio ništa znati o starim ruskim gatdama, pa je u Oranienbaurnu sastavio gardu od svojih Holsteinovaca po pruskom ugledu. A kad je njegova žena Katarina II. naumila, da ga sruši sa prijestola, bile su uvrijedjene fuskc garde voljno orudje u nienoj ruci. Ovaj put se je Ismailovljeva garda pobrinula za promjenu na prijestolu, a ova je uistinu temeljito pripravila mjesto za Katarinu II. — Cara Petia III. su zagušili zaklinjući još krvavima prstima na vjernost njegovoj udovici, koju tek što su prekršiii njeiiom prctliodniku. Oduševljene obukoše se Katarina i njezina prijateljica knjeginja Katar’ina Daškova u uniforme Isinailovljeve garde, carica kao general, a knjeginja kao pukovnik, pa projahaše na tatarskim ždrijepcima kroz Petrograd. A kad je četrdcset godina kasnijc tr'ebala sina Petra 111. i Katarine II., cara Pavla III. silom odstraniti sa prijestola, te ga ubiti, onda se je rnedju zavjerenicima i carskiin ubicama našao i general Depreradović, zapovjednik Semjonovljeve garde, koja je imala stražu u dvorcu; no ni druge garde nijesu ostale po strani, a osobito je i ovom prilikom jako sudjelovala preobraženska garda: njezinl časnici Talščin i Talbanov svadjali su se paee za čast, tko je od njih slomio vrat svome carii i gospodaru. Nikolaj I., koji se je pomoću garda domogao kao uzurpator pi ijcHolja, nakon što je odstranio svog starijeg brata Konstantina, nije se pouzdavao u star'c garde, pa ni u one, koje su mu pomogle na prijesto. On je sastavio nove korove; isto su činili i njegovi nasljednici. Pa tako ima sada u Petrogradu osim dosađa imenovanih garda, još cijela legija gardijskih divizija. U Isalcovoj ulici, na lijcvoj obali Admiralskog kanala uzdižu se duge zgrade gardijske konjice. Preobraženskl pukovi imadu svoje kasarne dijelom na kanalu, a dijelom u Taurijskom parku, a u svemu ih je dvanaćst ogromnih kuča. Semjonovljeva garda smještena je u moskovskom dijeiu grada u osam velikili zgrada. Ismaelovljeva garda stanuje na Ismaelovljevoin pi'ospektu, na lijevoj obaii Fontanke. Moskovslca garda smještena je u kasarnama na Semjovljevom mostu, Pavlovska garda je na Marsovom polju prelco puta inramorne palače, a Kexholinska finska garda stoji na njevskom ostrovu Vasilijev ostrov. Sve su se te garde u prijašnja vremena odlikovaie samo onda, kad se je radilo o prijestolu i životu cara i carice, pa nijesu davaie pardona. Sada se po prviput krvave i na bojnotn polju. Vazda su se zaklinjale: „Život za cara!“ No njihova je lozinka bila „Život protiv cara!“ Sad im valja dati život za domovinu. Da je to opasnije, nego ono prije, dokazala je kexholmska garda na bojnim poljanama Wolynije. ■ iii ii — ... • .-s gg iMgn rrrp ' - .'7^3vršenim pejsažima, izradjeni masnom bojom, studije olovkom, radjene pravom rjemačkom vrijednošću, te onda vaze i sudovi, ukrašeni akvarelima i slikama masnim bojama. A kad izadjete na balkon. onda pogled pada na divno plavo more. Kako divno mjesto za istinski i duboki umjetnički rad . . . ali Bog je drugačije htio! . . . U jeđnoj sobi naiiazim na još strahovitiji vašar, nego li i u kojoj drugoj. Ovdje izgleda, da je sakupljen kao neki ,,potpuri“ iz cijeloga dvorskoga uredjenja. Tu vam leži paradna uniiorma kneževa pored ukrašenog cilindera dvorskog kočijaša, tu vam je sprava za gašenje komprimovanim vazduhom, pored skupocjenog šešlra knjeginjinog, ukrašenog divnim nojevim perjem. Tu su vain štampane mustre za krojenje, izdanja Ullstein & Co., tu su prazni ,,etui-i“ od ordenja i nakita, skupe igračke i jedna sveska skupocjenih izdanja Goetheovih djela, prazni sudovi od kompota itd. — Ovdje leži jedno mrtvorodjeno kraljevstvo, koje je samo po sebi možda kroz Četrdeset-pedeset godina moglo isto tako izgledati kao i danas što izgieda rumunjsko i bugarsko kraljevstvo. Samo, prvi „mbret" nije imao sreće! . ■ . Kada izađjoh iz kapije, ja se trgoh, čuv§i kao neki tužni, zvučni uzdah. To je jedan od radnlka, koji pakuju, mahnuo rukom preko velike, otmjene pozlaćene knjeginjine harfe. Vellka harfa oprašta se od mračnih I sumornih ulica prijestonice ovoga operetskoga kraljevstva, od cijeloga ovog kratkoga, komičnoga all I melankoličnoga sna, koji se ovdje pakuje u sanđuke.

I opet „oskudtca ii duvanu«. Izglcda da ćemo moćl otvoriti stalnu rubriku o ovome pitanju. Samo što danas ne javljamo kao do sada, o dalekovidniii! pušaćima, koji se „sortiraju" ,,za neko vrijeme“ sa duvanom, ,,nabavljajući“ do poia vagona raznih cigareta i duvana, vcć o inukama duvandžija u ovom „malodimnom“ dobu, naravno, što se d u v a n a tiče, jer maiodimnog b a r u t a ima dosta na svijetu, i ,,prilično“ se troši, naroćito na Sommi i na Verdunu. No duvandžije pak zbilja mogu reći, da žive u „inalodimnom“ dobu, jer se žale, da „malo fasuju“. Tako je onomad u Pešti, kako javlja ,,N e u e s P e s t e r J o u r n a I“, Velikoprodavaoc duvana Koloman M a r t o n u Pešti, čim je „fasovao'* duvan imao da izdrži čitavu opsadu. „Opsadni zbor“ iznosio je nekoliko stotina strasnih pušaća, a ,,opsad.eni“ duvandžija nije irnao dosta' lmmicije, t. j. robe, da zadovolji tolike mušterije. N'ajzad je moralo redarstvo izvršili jcdnu ,,diverzlju“ u zalcdjinu opsadjivaća i na taj način „dići opsadu“ trafikc. Novl Skenderbeg. Pišu iz Daimacije: Veliko se „zn menje* naš'o na nekomdjetetu, r#djenom u Amerid. Rodila ga je jedna žena iz Žuljane, općine Janjlne. To dijete, kako mu mati plše kući, roallo se zdravo i ćitavo, a na bedri desne noge raspoznaje se sablja. Ovakovih je siučajeva bilo i prije, pa imamo u Kačiću, da se rodio junak sa sabljom i slično. I ovo dijete u Americi pobi*4ilo je senzaciju, te i američke novine pišu o tome čudu. Eto dakle opet jedan Hrvat, koji ima da bude velik junak. Po tom biće opet rata, nije ni ovo zadnji. Boniba za gosp. Soninna. Kako javlja rimska „Agenzia Stefaui“ izbacio je jedau austro-ugarski letač bombu, koja je nosila nadpis na njemačkom jeziku: ,,’Za gospodina Soimina". Najveći dio rasprsnute bombe, na kojoj je bio čitav ovaj napis poslan je doista ministru Sonninu. Zaplij'enjeno imanje jednoga posianika. Kako javlja „Gazeta Lwowska“, naređjena je zapljena cjelokupnog imanja bivšeg poslanika na austrijskom carevinskom vijeću dra. Vladimira D ud y k i ew i c z a, advokata iz K o 1 o m e j e; ovo je učinjeno zato, što je dr. Dudykiewicz u svoje vrijeme prilikom ruskog odstupanja iz Galicije pobjegao sa Rusima. Potonuo najstariji brod na svijetu. Dok u svojoj rubrici ,,rat na morti i 1 pod morem“ svakodnevno javljatno, kako najveći i najmoderniji brodovi sviju vrsta strađaju od podmornica, sada doznajemo da je 11 a „mirnodopski način“ t. j. ođ burie, svršila svoje — neka nam se ne prebaci neđostatak pijeteta prema starinama, — najstarija olupina medju brodovima naf svijetu. To je bila švedska jedrenjačg ,,Gothacejon“, sagradjena još 1716., dakle stara točno 200 godina. Poslije dugog stajanja u zasluženoj „penziji“, a natjerant vclikom oskudicom a još večom potrebom u teretnirn brodovima izvukli su i ovu ,,krntiju“ iz zaborava i poslali je sa tovarom uglja u Finlandiju. Pošto je tili dana vladala jaka bura, to nije čudo, što ovaj veteran medju brodovima nikada nije prispjeo u svoje mjesto opredjeljenja, vcć je potonuo, da na morskom dnu pfavi društvo modernijim drugovima „Titan i c u“ i ,,L u sl t a n i j i“. Na žalost se tom prilikoin udavila i cjela posada, koja se bila povjerila ovoj starudiji. Pekarski pomOćn ; k kao poručn k. U ponedjeljak 30. ov. mj. započela je u Zagrebu pred sudbenim stolom zanimiva glavna rasprava proti pustolovu Rudolfu Zagoršaku, pekarskom pomoćniku, koji je obukavši na sebe odijelo poručnika počinjao silu prevara poHrvatskoj, KranjskojiŠtaj e r s k o j. Kao poručnik znao je zalaziti u časničke krugove, te izmamljivao od njih novaca, a to je isto činio i ođ momčadi. U razne boinice prijavljivao se kao bolesni časnik sa ratišta, i ondje se besplatno hranio i varao svoju okolinu. Napokon je bio uhvaćen u Z a g r eb u, no u to mu je uspjelo 1. januara o. god. pobjeći-iz bolnice, te je odputovao u B e o g r a d, gdje je opet počinjao prevare, dok nije konačno uhićen u Novom Sadu, a 10. aprila predau u zatvor sudbenoga stola. No tu je počeo hiniti slaboumnost, pa je radi toga bio smješten u bolnicu milosrdne braće u Zagrebu, otlio za motrenje. Oudje je bio koje tri sedmice, dok mu konačno u noćl od 1. na 2. maja nije uspjelo, da u odjelu bolnlčara pobjegne iz bolnice. Već nekoliko dana za tim bio je uhvaćen u Orazu, otkuda je opet pobjegao iz zatvora. Pred nekoliko dana uhvaćen je u M i t r o v i c i te dopraćen u Zagreb u zatvor sudbenoga stola, gdje će se nakon prave Odisejade obdržavati proti njemu glavna rasprava. Rudolf Zagoršak rodjen je u Macelju u Štajerskoj, te mu je sada 33 godine, a izučio je pekarski obrt, pa je upravo čudo, kako je mogao bez ikakve veče inteligencije proizvesti tolike prevarft