Beogradske novine

llllZh dnevno u jutro. ponedjeljkom posllje podno.

Prodaje *e: ■ I ■ kr'^vtm« za- * . »osjedautitn »d chi Joj I kr»- h E Ijevslđh četa po cijemt «d ■ ItrvaMcej - Sli vonifi. »ofcMHerearoviul i n«1»Tfl p* djeM *d I h kvn *vh poArmitm . . . V h

PretplaU: za I mjesec v Beofrađu I ■ Vrilcvlmi zaposjedmttim •d orvltn I kraljcviklb tetm K ■ Hrvaukoj-Slavoalji, BosnilierMfvtal 1 Dahnacff K (rv«a e**g podnk^a . . . K

_2C«L po d j cnik u.

OrodaMvo i BEOORAD, Voha KaradtKa oL 1«. Tdefon hr*j <7. — Uprvr«, prtamoje *{iaw i prefplate: Kiru Mibajla *1. *>roj 3R. Telefon braj 0v

Br. 274.

BEOGRAD, srijeda 15. novembra 1916.

Godina II.

8ATNI IZVJESTA3I. izviešfaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeO. 14. novembra. • l ioino bojište: Fr o nt m a r š a I a p l. M ac k e nsena: Naši dunavski monitori blizu G j u rd j e v a uprkos ogorčenih neprijateljskih pokušaja, da se 1o spriječi, zaplijeniše sedam, dijelom n3tovarenih šlepova. Front general-pukovnika nadvojvode K a r l a: Kod O r š a v e očistismo od neprijatelja desnu obali C e r n e. U sjevernoj Vlaškoj borbe i dalje teku povoljno po nas. U toku zadnjih dva da'na zadobili smo ovdje 1.600 zarobljenika, devet rnašiBskii puŠaka i jedan top. Kod klanca Ojto Rumunji nastavljaju svoje napade. U toigyeskom odsjeku natjerani su Rusi, da napuste nekoliko visova zapadno od granice. Sjeverno od Jakobenya propao je jedan ruski nalet. Front maršal 2 princa L. e o p o 1 d a b » v a r s k o g: Nema ničeg novoga. Talijansko i jugoistoćno bojište: Nema značajnijih dogadjaja. 2an:ten(k t.,ivai,i ^eneralno^ stoZera pl. MSfer, podmaršal. Dogadjaji na moru: Noču u oči 14. ov. mj. jedna je naša pomorska letačka eskadra sa velikim uspjehom bacala zapaljive i eksplozivne bombe na vojničke objekte na doberdobu 1 na neprijateljsko odbranbeno letilište kod Beligne. Pogodjeno je nekoliko hangara i proizveden je jedari iestok požar. U prkos žestokoj vatri sve se letilice vratiše nepovrijedjene. Zapovjedništvo mornarice.

Prlursdni položoj Srbije. Rat je stvorio nove situacije, i to ne samo vojničke i političke, već i privredne. Rastrgnute su obiasti, koje su bile vezane starim tijesnim vezama, dok su druge, koje su doile bile jedna prema drugoj u nepršjateljskim odnosima stopljene u velike zajeđnice. Pored političkih i vojničkih posijedica ovoga poiožaja stvorenog ratom, naročitog interesa zaslužuju privredne konzekvencije, pošto danas od sviju pojava državnog života najviše se ističu privredni momenti. Uspjesinia središnjih vlasti i Srbija jeprenesena iza austro-ugarski vo.ni front i tijesno se vezala za privredni sistem Austro-Ugarske. Pri tome ne mijenja ništa

činjenica, što je vodjeno računa o naročito državno-pravnom položaju zemlje shodno haaškoj konvenciji, ni što su ostali u snazi srpski zakoni; to ipak ne spriječava, da se u Srbiji preduzimaju privredne mjere na istoj osnovici kao u u pozadini u Austro-Ugarskoj monarhiji. U prkos svoga naročitog državnog položaja, Srbija je u privrednom pogledu postaia dio velikcga tijela, koje se proteže iza austo-ugarskog fronta. Zaposjednuta zemlja unes.ena je u privredni sistem monarbije i granice na Dunavu i Savi nijesu u stanju, da remete krvotok ovoga privrednog bića. Najprirodnija posljedica uvodjenja Srbije u privrednu oblast monarhije, bila je izravnanje proizvodnje, proces niveliranja, pri čemu je ova zemljoradnička država industrijskoj državi dala suvišak njenih poljoprivrednih proizvoda za industrijske proizvodnje iz Monarhije. Srbija i Monarhija postadoše poslovne stranke, pa je započela razmjena robe prema pravilima privrednog života. Naravno, da je taj poslovni saobraćaj • pružao sasvim drugu sliku, nego Ii u mirno doba. Srpska trgovina, koja je prije rata imala tako tijesnih veza sa Monarhijom, teško je pogodjena ratom i nije više mogla u ovoj novoj fazi igrati svoju veliku raniju posredničku ulogu. Veliki dio trgovaca otišao je sa vojskom, novčani zavodi ponesoše svoje blagajne i depozite, a i zaostali trgovci, uslijed mjera neophodnlh u jednoj novookupiranoj oblasti, nijesu mogli imati potpunu slobodu kretanja za vodjenje svojih poslova. S toga je moraia da se stvori vlastita organizacija, kao neki privredni etatizam, kakav je prije rata živio samo u mašti privrednih teoretičara, dok ga je rat ostvario Zahvaljujući novim privrednim ustanovaina pošlo je za rukom, da se postigne izravnanje suviška produkcije na takav način, da stanovništvo Srbije ni u kom slučajtt nije bilo u lošijem poiožaju, nego li vlastito stanovništvo monarh i j e, Aparatom vojne uprave, koja je osim čisto upravnih zadataka morala da se iati i poljoprivrednih i trgovačkih preduzeća, dovedena je opet u tok proizvodnja teško napaćene zemlje i nadjeni su sigumi trgovi za njene proizvode. Ovaj je zadatak bio tim važniji, što nije samo bilo potrebno, da se izravnjaju zalihe potrebne za ishranu zemlje, već da se postigne i do krajnosti ekonomska iskorišćavanja hrane, koja je stojala na raspoloženju u korist cjelokupne velike privredne oblasti. Osnovna je rnisao toga rada b:la, da se poštedi izvor produkciie, već je u nienom v]a«titom in- *

teresu i pravedna raspodjela viška proizvodnje u interesu proizvodjača i potrošača. Napuštena zemlja stavljena je u službu produkcije, a prinos je na takav način raspodifeljen, da više nije moglo biti nepravednih razlika. Ovo je novo djelo izvela nova privredna reforma: etatizam. Ovo je upravo školski primjer za buduće teoretičare. l istem dođuše služi u prvom redu 'opštim interesiina i potrebi velike zajedničke privredne oblasti. On se pokazao kao vr!o korirtan u privrednom pogledu za pojedince, radi čije je sudbine sporazumna štampa tako često lila krvavih suza. Najglavniji privredni faktor srpski jeste seljak, stub zemlje, izvor svakog privrednog preporodjaja. U maloposjedu leži nesavladiva životna snaga seljačke države, koja je izdržala pet ratnih godina, a da korjen njen nije uzdrman. Seljak nikada nije iinao toliko gotovog novca, kao danas. Svi njegovi proizvodi kupovani su mu za gotov novac, a po cijenama, o kakvima on u mirno doba nije ni sanjao. Privredni etatizam učinio je, da je srpski proizvodjač učestvovao a veiikoj dobiti, koja se ima zahvaliti priključenju Srbije privrednom sistemu monarhije. A ova rasteća fendencija i dalje traje, materijalno stanje seljakovo i dalje se popravlja, zašto je najbolji dokaz kad vidimo, koliko srpski seljak sada troši i kakve cijene plaća u beogradskim dućanima, uporedjeno sa ranijim vremenima. Uslijed toga i trgovci koriste se ovom konjunkturom, kao god i ranije pomenuti proizvodjač. Njihove zalihe u robi porasle su preko noći još većma u vrijednosti nego li u poza tini, za koju je Srbija privredno privezlna. Naravno, da se situacija ne smije posmatrati sa gledišta mirnodobskih prilika, već se stalno inora imati u vidu, da je S r b i j a p o s t a l,a č 1 a n j e dnogprivrednogkompleksa, izloženog posljedicama rata, a koji živi pod podjednakim uslovima. Stoganasi nasuprot seljačkomstaležu, koji se bogati, ne smije zavesti na pogrješanzakijučak teški položaj gradskog stanovništva. Bijeda stalno mjesečnog plaćanoggradjaninanije čisto srpskiVeć opšte evropski sim.ptom, posljedica pomjeranja vrijednosti privrednog inventara, promijenjenih odnosa izmedju zarade i t r o š k o v a u glednijeg, boljeg života. A. pl. S.

Jedno Izjmm srpikcš ureda zn pomoć u Bernu. 1 ako pojedini listovi si!a sporazuma teže da lažljivim izvještajima i klevetama središnjih vlasti obmanu javno mnijenje u neutralnim zemljama, oni ipak ne mogu da spriječe, da istina uvijek opet prodre na vidik i da pobije niske mahinacije tobožnjih „prijatelja malih naroda“. Tako daje jedna izjava srpske sekcije „Bureau de Secours auxPrisonniers de O u e r r“ rječitog i bez sumnje nepobitnog dokaza o doista humanoin dulm središnjih vlasti. Rečeni ured, koji se isključivo bavi srpskim ratnim zarobljen i c i m a u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, objavljuje u švajcarskim listovima jednu izjavu, u kojoj se medju ostalim ističe, da je sekciji, h v a 1 a b u d i blagonaklonoj predusretljivosti njemačkih i anstrougarskih vlasti, bilo moguće, da šalje poklone i prigodne darove srpskim ratnim zarobljenicima u velikim količinatna. čije tačno izdavanje z a r o b 1 j e n i c i m a potvrdjuju priznanice, koje prilično redovno stižu o d delegata srpskih pomoćnih udruženja u dotičnim zarobljeničkim logorima.

Rat so Runninjshom. Nove nade u Petrograđu. (Naročiti brzojav »Beogra'đsk'ih Novina«; Zurich, 13. novembra„Corriere d e 11 a S e r a“ javIja: Ruske trupe na rumunjskom frontu su najmladjeg godišta ruske vojske. iz unutrašnjosti ruskih vojničkih okruga poslate su u R u m u n i j u sve snage koje stoje na raspoloženju, tako da se sad u Petrogradu gaje nove nade, da će pomoćna akcija za Rumuniju imati uspjcha. Ruske nade u ofenzivu Saharova u Dobrudži. (Naročiti brzoiav »Beogradskih Novina«; Kopenhagen. 13. novembra: Ruski listovi vezuju nađu za ofen^ivu S a h a r o v a u Dobrudži. Likujući ističu oni opravdanost promjene u glavnom zapovjedništvu rumunjske vojske, što je ruski glavni stan odavna predlagao, ali se zbog otpora rumunjskog kralja i rumunjskih.viših časnika tck prije kratkog vremena moglo da ostvari. Listovi izjavljuju, u nemogućnosti razumije se, da svoju ocjemi i dokažu, da je Saharov ravan protivnik Mackensenu. Saharov mora biti potpuno zadovoljan. što se sad nalazi prema jed-

Podiistak. C 2 z n i c. B • • K i « P^sJednj'. sunčani zraci padaju na šif oki drum, po kome umoran putnik putuje, a nestašnl vetrić prašinom se baca na tanane jele, koje su tako milostivo pružile klad na sve strane . . . Ko je taj putnik? Covek, kome je Bog zapovedlo: da živi, da se muči, da umre! . . . A šta je taj putnik? Odgovoriće vam knjiga, koju u svoioj torbici nosi, kad je pročitate od korica 4o korica! . . . To je sin slavnog književnika, a on I* oca svoga nasledlo . . . nasledio je Pero i prosjački štap . . . Približuje se noć ... Povetarac ćarlija udvostručenom *nagom, valjda da putnlku natera na ponljak šešir, koji mu je lice sakrio. Momčić od petnaest godina!? Još mu nije ni jedna brazda naružila Ce *o, još mu nisu nausnice ptobile, al' ako ®n u oči zaviriš, videćeš iskupljen sav i bol ovoga sveta . . . Spustio se na mahovinu, a pored sebe Wohn i pros : 3 A ki štap. Duh mu sc “f ta P° zlatnoj travici, gde nikakva nogo^npa nema! . . . J pogleda nebu u visine, pa je moiio i ^klinjao noć, koja se lagano i vellčaneno spaštala, zamotana u svom crnona tHaŠta:

„Hodi, da me naučiš pisati krvlju sTca moga!“ Koga je on to prizivao? On ni sSm ne zna. Gle, kako se blista u gustom lišću, kako mu se približuje sve bliže i bliže osvetljena nebesnim svetilom . . . Nije to bledi mesec zamotan u sivoj magli to J e žena! ■ A ko je ta žena? , Izgleda mu poznata, baš kao da mu se više puta javljala u snu. 0, kako joj željno u oči gleda! . . . A da li je lepa? On lepše žene nije nikad viđeo na I ovome svetu. Criia kosa obvila je njeno vito telo, ! kao kakav gust oblak, lice joj je bledo, a j iz toga bledila sijaju joj oči velike i tajanJ stvene, u kojima neizgorivim plamenom plamti trka i lomnjava hiljadu hiljada stoleća! . .i. On pogleda u te tajanstvene oči pa promuca: ,,A ko si tl?“ A ona se nanese nad njlm i reče: ,J<) sam senka, koja tizastopce koračam za tobom, a Ime ml Je č e ž n j a“. ,,Ti si čežnja, ti!“ pa le željno pružao ruke, da je zagrlL ,,Da!“ " „0 onda teško meni! Osećam po dahu, koji mi dušu sagoreva, da si ti to... A zašto sl došla k meni?“ „Jer si me ti zvao, a i za to, što si čovek!“ ,,A zašto sam osetto tako užasan bol u duši svojoj, kada sam te ugledao?“ „Jer onaj, koji hoće da se uzvisi nad

običnim čovekom, mora da trpi više nego li običan čovek“. ,,A da li ja to želim?“ ,,Da! Ti hoćeš da te naučim pisati krvlju srca tvoga". ,,Pa da li me možeš naučiti?" „Mogu, jer ja sam svemoćna i pojavljujem se u svakojakom vidu. Sad se i tebi približujem, da te nadahnem: nadahnuću ti najnežnije osećaje u tvoju mladu dušu . . .“ ... I ona spusti nađ njim svoje svemoćne ruke, a on pade na kolena pitajući je drhćućim glasom: ,,A šta će samnom biti kada me nadahneš?“ Ona se naže nad njim, pa mu tiho reče: „Ono, što i voštanicom, koja gore pred oltarom božanstva — istrošićeš se, nestaće te. Ono, što i sa zvezdama, koje neumornb obleću oko sunca, od koga ih neizmerna daljina rastavlja ..." ,,Pa našto mi onda čežnja, kada nikad ništa postići neću?“ „Ti svoja krila ne smeš -uzalud širiti, jer ako te ne uzdignu više sunca, uznećete visoko, visoko, nad običnim 1 svednevnim tričarijama!“ . . Imaš pravo“ odgovori snužden. — „Nu, odgovort mi još 1 na ovo: Ako na toj kidljivoj ljuljašci đohvatim vlsinu koju sam želeo, hoćeš H me tada ostaviH? 1 * „Ne! Nevidljivo, nečujno i neosetno često ću pored tebe koračati, ali te neću nikad ostaviti, upamti, nikad! Vlast 1 bogastvo otpadnu od čoveka, kao nvelo ltšće sa drveta, a Ja, čežnja, ne ostavljam ga nikad. Verno koračam uz njega od kolevke, pa sve do groba“.

I kad mu je to rekla, spustila se u gustom i crnom oblaku, pa ga obema rukama zagrli... Poljupci njeni sagoreše mu dušu, suze njene slile se sa njegovim . . . pa onda nestade iz njegovog zagrljaja . . . nestala je u njemu samom . . . ona je postala duša njegove duše ... * Vreme teče, čase ganja, godine se nižu za godinama, a čežnja ga nikako ne ostavlja . . . o n a j e, š t o j e i o n. Ona mu nateriva silna sunca, da mu osvetle crne noći; desnica njena pokazuje mu šta je postigao . . . a ispod pera njegovog lopti krv razblažena toplimsuzama... r Knjiga njegova teši ojadjena srca; ucveljenoj majci nežno suze tare; sirote i uboge hrabri i čeliči; bezdušnike u pakao vija, ne prezajući ni od čega . . . Nu. g-’e! Posk' t il kih rntina, kada r>'u se skoro ostvariše želje, kada je počeo slobodnlje da diše, srce da mu bujnije kuca, izgledaše mu kao da ga čežnja napušta .... Devojka, to primamljivo cveće, zanosi ga . . . Umilne reči, nestašna šala, koju nije nikad čuo, sada mu odjekujii na dno đuše; veselost mu se igra na ružičnim usnama, a iz usijanih očiju plamti ljubav, plamti... Sad je opet ugledao čežnju, koja je pored njega koračala. „Kako ti je đanas ime, je li? Tvoje su oči svetlije nego li pre, a dah s tvojih usana opija me . . .“ A ona se samo smeši, pa reče: „Čežnja, samo što sada za mojim J stopama korača ljubav!" Gle, ljubav korača za čežnjom! ...

nom vojskovodji, kakav je Maekensen, koji je pored Hinđenburga postigao najveće uspjehe u ovom ratu. U Rusiji se sad pridaje najvećl značaj dobrudžskom frontu. Svo interesovanje Rusi sad poklanjaju tome dijelu fronta. Odande se sad pouzdan# očekuju vijesti. koje će svakog zadiviti. Car je najavio, da ć'e uskoro posjetifl taj dio fronta. Napiištanje prijestonice. (Naročiti brzojav »Beograđskih Novina«; Munchen, 13- novembra. ,,A b e n z e i t u n g“ javljn: Kak# ..Utro“ javlja, produžuje sc iseljavanje bukareških \ Iasti u .( a š, na šta više i na rusku granicu. U .1 a Š u ostaju samo vlasti, koje stoje u vezi sa ratnim operacijama. Rusko-rumuniski pregovOri. Rumunjska i saveznici. (Naroćiti brzoiav flef>Kradskih Novina’M Miinchen, 13- novembra. Ruski listovi javljaju: izmedju Štirmera i Bratiana traje izmjena vrlo važniJi brzojava. lzmedju ruskog imperatora i kralja Ferdinanda saobraća stalno jedan vauredni kurir. — Bratianov brat je otputovao preko Petrograda za London, da kod saveznika poradi na ostvarenju rumunjskog ratnog zajma. .1 a p a n j# već obećao nabavku ratnog materijala. Jaka topovska vatra na rumunjskoj đunavskoj obali. (Naroćiti brzojav „beogradskih Novma Ziirich, 13. novembra„Corriere della Sera“ javlja iz B ukarešta: U prijestonici se noću i danju čuje vrlo jaka topovska vatra s D u n a v a. Cijela dunavska obala prema Černa Vodi nalazi se već od nekoliko dana pod neprekidnom neprijateljskom topovskom vatrom. Poginuo rumunjski generat. (Naroelti brzolav ..Beogradskih Novina“ ■ Bern, 13. novembra. ,,T e m p s“ javlja, da je general D r a g a 1 i n u, zapovjednik jedne vojske ranjen i podlegao svojim ranama. PoijsRc hrnljeuinn. Darovi za Poljsku. (Naročiti brzojav »Beogradskih Nuv.na > Rim, 13. novembra. „0 s e r v a t o r e R o m a n o“ objavljuje zahvalno pismo Antona O s uc h o w s k i-a, predsjednika potpornog društva za Poljsku, koje je osnovano na i n i c i j a t i v u s v. o c a p a p e na 12. novemhra 1915. Prema ovom izvještaju sakupljeno je svega 3,791.293 franaka. Od ove je svote sakupljeno u Njemačkoj 1.601.381 franaka, u A u s t r o-U g a. r s k o j 308.834. u sjedinjenim A m e r i č k i m D r ž a v a m a 108.451 franaka, d o k j e u R u s i j i skupljeno samo 88.] 19. u Francusk o j 113.439 i u E n g I e s k.o j 145-921 franaka. 3 K».' 3 UM»*M AfvrMet ..«*.• U:,■*'*>/. -Sf? I kad ga je zagrlila Ijubav, pobeže od njega čežnja, kao mesec od sunca . . . „Sijaj mi uvek jarko sunce ljubavi!" uzdisao je on suznim očima, ali uzalud. Jedne noći, kada je grlio Ijubav, pobeže od njega čežnja, a on opasan u teškom okovu, ljubavlju i čežnjom. plakao je i jadao, dugo i dugo. „Kojoj od vas dveju pripadam ja?.. .** pitao je on u očajanju. ,,Čežnji!“ beše odgovor, a ljubav nestade . . . I tako od čežnje do čežnje, ođ želje do želje, batrga se neprekiđno. 5to nema za tim čezne, a što ima lspušta iz Tuku, pružajući drugome. 0, ti neumorna strasti! Ti nas tek onda ostavljaš, kada nam se život gasi... . . . Ne! To je obmana. Jer i kad u samrtnu postelju Iegne, zajedno sa smrću. javiće se čežnja, a on će je gledati ukrštenim očima, jer će mu se onda javiti u drugom vidu. U njenom plaštu nosiće sjajnu kmnu od suvoga zlat-a, a ta kruna, iskićena biserom i dragfm kamenjem, bacaće blistaive zrake na smrt, koja će se lagano spuštati . . . A samrtnik, koga će ova večna noć da grli, još će jedan put pitati: ,,A kako ti je sada lme?“ ' „Cežnja za večnošću!** odjeknuće poslednjt odgovor. Za tim će duh njegov zaljuljati iskidanu Uuljašku, on će se izdizati malaksalom snagom, njegov će zrenik samo da puhori, pa će sklopljenim rukama i drhćućlra nsnama moliti: „Hoćeš U mi dati večnost? . . .•