Beogradske novine

Br. 306.

BEOGRAD, nedjelja 17. decembra 1916.

Izlazi: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: n Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carsko I kra- C h ljevskih £eta po djeni od " 11 n HrvatskoJ-SIavoniji, BosniHercegovinl I Dalmadjl po djeni od . 8 h izvan ovog podrufja . . . 12 h Oglasl po

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevlma zaposjcdnutim od carsko I kraljevsklh Ceta K f *50 u HrvatskoJ-Stevonijl, BosniHercegovini I Dalmadji K 2 40 izvan ovog podrućja . . . K 3cijeniku. ■

llredništvo: BEOORAD, Vuka Karadžiča ui. broj 10. Teiefon broj 67. Uprava 1 primanje preplate Topiidn Venac broj 21, Telefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Godina II.

DALJE NADIRANJE PREKO BUZEU-E. - ZAROBLJENO 2000 RUMUNJSKIH VOJNIKA. - RUSI I RUMUNJI ODSTUPAJU IZ DOBRUDŽE.

RATNI IZV3ESTA3I. Izvještaj austro-ugarskog Slavnos stožera. Kb. Beč, 16. decembra. Istočoo bojlšte: Front maršala pl, Mackens o n a. Povlačenje protivnika je prešlo sad I na front u Dobrudži, gdje su saveznici juče u jutru otpočeli gonjenje. Jugoistočno od B u z e u naše su čete prešle C a 1 m a t u i u 1 i zadobile su sjeverno od pomenutog grada planinsku rijeku. Tom je prilikom privedeno ponovo 2000 zarobljenika. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Ruski su se napadi juče ograničili samo na prostor južno' uzske doline. Ovdje su se slomila četiri napada protivu četa podmaršala Fabinia u našoj topničkoj i mašinskoj vatri. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog. Kod Augustovke Rusi su nekoliko puta napadali na rovove, koje su naši lovci prekjuče biii zanzeli. Napadje uvjek bio uzaludan. Zapadno od Lucka napalo je jedno austro-ugarsko krstareće odjeljenje ruske zaštitne čete i rastjeralo ih. Privedeno je dosta zarobljenika. Talijansko I jugoistočno bojlšte: Nema nikakvih važnih dogadjaja, Zamjenik glavar* generalnog stožera pl. H6fer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 16. decembra. Zapadno bojište: Front maršala vojvode A1 b r e c fita wurttemberškog: Kod Y p e r n a pojačao se s vremena na vrijeme topnički boj. Naše napadne čete provalile su jugo-istočno od Z i 11 ebeke-a preko druge engleske linije, od koje je posada utekla. Front njemačkog p r i j e s t o I onasljednlka: Na 15. decembra pošlo je za rukom Francuzima, da potisnu naše prednje položaje na sjevero-istočnoj strani V e rduna u druge pripravljene položaje.

Istočno bojište: a Front maršala princa I eopoIda bavarskog: Zapadno od L u c k a provaiile su austro-ugarske čete poslije uspjelog rasprskavanja jedne mine u ruske položaje, koje su još jače razorili, zarobili više neprijateljskih vojnika i učinile mnogi plijen. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Južno od u z s k e doline suzdržana su dva ruska napada vatrom našeg topništva. Frout maršalapl. Mackens e n a: U neprekidnim borbama stiglo je lijevo krilo IX, vojske na drum Buzeu — Rimnicul — Sarat. Istočno od B u z e u-a izvojevale su Čete desnog krila prijelaz preko nizine C a i m a t u 1. I opet je zarobljeno 2000 neprijateljskih vojnika. Dunavska vojska napreduje bez prestanka prema s j e v e r o-i s t o k u. U Dobrudži je neprijatelj napustio svoje najjužnije polož a j e. Bugarske, turske i njemačke čete p r e š 1 e su brzo progoneći neprijatelja liniju Cogealac — Cartal H a r s o v a. Mačedonsko bojište: Nema osobitih dogadjaja. Prvi zapovjednik giavnog stana pl. Ludemlorff. J o ff r e. General Joffre postavljen Je za stručnog savjetnika za vodjenje ratnih operacija pri francuskoj vladl. Kruže glasovl. da će se sve sporazumne vojske potčiniti jednom jedinom glavnokomanđujućem, 1 to baš Joffreu. No za sada vidi se samo ovo jedno: Joffreu je oduzeto vrhovno zapovjedništvo nad francuskim sjevernim f sjeveroistočnim armijama i predato generalu Nivellu, dosadanjem braniocu Verduna. Naravno da se poslije ovog Joffreovog smjenjivanja mora naći neka forma, kojom će se stari generalisim počastvovati f uzvisiti; ako ništa drugo, Francuzi već svome ugledu u neutralnom inostranstvu duguju, da pokažu svojn zahvalnost vojskovodji, kojl je pune dvije godine zadržavao Nijemce na njihovom nastupanju za Paris. AH sve počasti i svo slavljenje ne će moč! da prikriju prave uzroke ove

promjene. Rat Francuzima traje i suvišc dugo. Oni bacaju svu svoju omladinu pred topove, bore se ogorčeno l hrabro, pa ipak ne mogu vidjeti od ioga nikakve vajde. To je bolno, a što duže vremena tako prolazi, još i opasno. Ma da Je Francuska gotova na svaku žrtvu, do sada još nije pošlo za rukom, da se Nijemci Izbace iz zauzetih okruga I preko granice, a uz to kao da nema izgleda, da bl se u blizoj budućnosti pojavlo takav uspjeli. Pošto nije nedostojalo ni hrabrosH ni najkrvavijih žrtava, to smatraju politlčari-advokatl da krivica mora biti do vodstva. Uslijed toga baca se krlvica na Joffrca Kafanskl političari tvrde, da jc odveć spor, oklijevalo, oprezan i neodlučan On nc pokazuje dovoljno francuskog poleta — ,,ćlan“-a, on rađl sa prekomjernom metodikom, a prl tome mu njegov njemački protivnik ne da, da sa takvom taktikoin dodje do kakvog \ećeg uspjeha I slave. A takve se slave I sjaja možda može odreči hrahra francuska vojska, ali nikako drekavcl, rulja, koja hoće da predstavlja francuskl ,,narod“. Na jednu stran Širi se sve veća odvratnos; p.ema ratu, a s druge strane poštovanira zavodiocima, pardon, vodjama franctiskoga naroda treba neki vldan uspjeh Jer bl inače I najgluplji ćif’a I rentijer najzad ifiogao vidjeti pravo stanje stvari. No sa Joffreovom sporošću ne može se suzbiti odvratnost prema ram. nitl se može postići kakav veči uspjeh. Dugo su vremena poštivr 1- 1 obožavall hrabrog generala. All su? se od njega očekivale stvarl, koje se nijesu nlkako htjele ispunitl. Njih očekuje francuskf narod, vlada, a prije svega čovjek, kojf drma I drhti na njetiom čelu — Briand. On doduše nije vojnik, ali možda mu baš zato Joffre ne izgleda dovoljno ratnik. Svakako, da je Briand živo saradjivao na padu generallsima, o kojemu Je mnogo bilo rlječl već na posljednjira tajnira sjednicama parlamenta. Briandovl prsti u ovoj stvarl osjećaju se 1 u ukazu njegove vlade, kojira se za novog vrhovnog zapovjednika sjeverne 1 sjeveroistočne vojske, venerala Nivellea l za vrhovnog zapovjednika istočne vojske, generala Sarraila, ukidaju izvjestie odredbe, kojima je dotle njihov rad bio ograničen. Zna se, da je Briand pokretač i najoduševljenijl pristalica sviju francuskih vojnih

osnova na Balkanu. Izgleda, da sada Sarrail, koji je do sada bio potčinjen Joffreti, zadobija više samostalnosti. No ako Briand misli, da bi time mogao bolje polrrcnuti kola Sarraileve balkanske akcije, koja su se prilično zaglibila, to najmanje nije sigurno. On čak šta više može i tu naići na razočaranje, slično kao što ga je razočaraia Rumitnjska, čije Je stupanje u rat on sebi pripisivao ko jednu svoju najveću zaslugu. Ako bl za Sarraila došli tamnl Časovi, slabo da bl mu Briand mogao poinoći, jer bl mu se lako moglo desitl da sz vojskom padne šaka neprijatelju. Promjena u fraticuskom vrhovnom zapovjeđništvu odaje onaj istl osjećaj straha i nestrpljivostl, kojemu ie pao na žrtvu Asquithov kabinet, Baš sada, po predaji prijedloga sređišnjih vlasti, trude s-e nadležni sporazumnl političari, da nepovoljni vojni položaj obilježe, kao da je on prolazne prirode. A što u Francuskoj taj ,,privremcno“ nepovoljni položaj traje evo već dvije godine, kao I okolnost što se takvo stanje stvarl ima zahvaliti ruskoj poinoć! to čin! Brianda nervoznim. Osvojeirh dcvet kilometara na Sommi i dva razrušena utvrdjenja na Verdunu kao jedini proizvod slrašno krvave ofenzive od pet mjeseci saino još pove-

ćavaju tu nervozu, jer se uvidja, da bl oslohodjcnie zauzetih franc. krajeva, ako bi se produžavalo u toj srazmjerl, Iziskivalo nogo više žrtava, ncgo Što. ih Francuska u opšte može da d2< Prema tome teži se dokazati, đa jtf bila pogrješka samo u metodu, to jesti u JoffreovoJ sporostf. Ratu se mora: dati drugi tempo, mora mu se dati inicijative, polcta 1 više napadne moćf< Inače postoji opasnost, da će se narodu dosadiri rat, ako mu se nikako nef budu mogli pokazivati stvarni uspjesl A takvi se uspjesi sada očekuju ođ branioca Vcrduna. Skoro bl čovjek' morao da žali Francusku. Brland, kojl se sada smjelo pača i u vojne operacN je, koje se po njegovom mišljenju uc vode dovoijno vojnički, jednoga se dana vrlo neugodnoi može probuditl bs sna, u kojemu on sada uživa, gledajučf sebe već kao spasioca Francuske, kaa „čovjeka jake ruke“, kojemu oduševi IJeni narod zahvalno kliče. Ali još Jđ on sada na vladi, on hoće što hoće, cn prodire sa svojom voljom. Cestiti voj* nik Joffre odstupa, političar od zanata i drekavac Briand ostaje- A njemačid front na zapađu i dalje stoji čvrsto I nepokolebano, a najmanje će ga poko« lebati ova promjena.

Prijedlog središnjih viastiza mir. ingieska I francuska šfampa protiv mšra. — Prv! glasovi ruske štampe. — Neodlučna Italija. — Mota Sv. oca pape.

Fovljest prijedioga za mir. (Naročlti brzojav ..Beosradskth Novlna",) Basel, 16. đecembra. O predhistoriji prijedloga za mir sr.dišnjih vlasft javlja se sa dipiomatske strane, đa je r u s k a v 1 a d a prije i zvjesnoga vremena izjavila svoju prlpravnost pristupiti u pregovore za mir, ako budu na to pristale ostale vlasti sporazunia. Daljnji pregovori u ovoj stvari izmedju vlada sila sporazuma doveli su do nesporazum a, čemu je bilo posljedica p a d m 1 ni stra predsjednika StOrmera, Pošto su vlade sila sporazmna odb 11 e sve pregovore za mir na temelju sadanjcga ratnoga stanja, ođlučiia je njemačka vlada, da ponudu za mir objavi i zvanično. | . Nota Sv. oea pape. (Naročlt! brzojav .Beogradsklh Novina,). Etlrich, 16. decembra. Povodom note središnjih vlastl u stvari mira, sprema Sv. otac papa sa svoje strane notu na sve zaračene države.

Organ Vatikanov o predlogu za mlr. (Naročitt brzojav „Beogradsklh Novlna“.) Lngano, 16. đecembra. Talijanska štampa saopštava danas đoslovnu sadržinu prijedloga za mlr i bečko objašnjenje, a jednovremeno clo govor državnog kancelara Bethmannr HolIwega. »Osservalore Romano“, organ Vatikanov, piše: značaj izjava Njemačke 1 Austro-Ugarske n« može se i ne smlje se pogrješno tumačiti. Ne tiče se stvarnih uslova za mir, nego naprotiv poziva, da se načelno pristane na otpočinjanje pregovora, koji bi posliie doveli do mira. (Daljih deset redi je cenzura izbrisala.) Stanovište Engleske. (Naročiti brzojav sBeogradsklh Novinas/ Rotterdam, 16. decembra. Prema jednom saopštenju Reuterovog ureda, engleskl će se minlstri izjaviđ o prijedlogu za mlr istom poslije konferencije sa ostalim saveznicima. Koliko se danas prema privatnim saopštenjima dade zakijučiti, Engieska će

Podlistak.

Borlsav Stanković: Beo*ii.iske Setnje. Mali Kalemegdan. Gornja strana gde su nekada štrčali goli, a po gde-gde sasvim truli gradskl zidovi sada od zasadjenih u onom uglu borova već se ne vide. Donja strana, koja se naslanja i gubi u varoš, u ulaze l izlaze ulica, Isto je tako uređjena sa prokrčenim stazama. A nekada je to bilo pusto i zarasio u korov, gusto šipražje i sa po kojom grupom ili redom staiili samoniklU drveta. Bilo je to glavno mesto i pribježište svih varoških gamena: isteranih iz škole djaka ill koji su sami na.pustill ili su na putu da to učine, onda odbeglih šegrta sa zanata i ostalih radenika, besposličara. A medj njima bi bilo i pravih, opasnih kesaroša i ubojica. Odatle se išio po Dorčolu I Zereku I kralo se iz čuvenih bašta voća, golubova, a po nekada i oeka omanja radnja kakva bakajnica, piljarnica t aščinlca. Tu je bio večitt sukob I boj izmedju njih i kako opštiuske, tako 1 Policijske vlastl. Tu se Je, ricrivajući se <ia ih ko ne vidi kockalo: iRTalo karata, bacale krajcarice 1 novac fcpod Šubara.

Osobito je tu leti bilo zgođno. Danju bi se celoga dana kupali po Dunavu, zavlačeći se onako goli po rupama i mazgalima od gradskih zidina u kojima je voda samo do pola dopirala, a noću spavali po šipražju. Kao što se kaže: „Koja mati sina izgubila, tu ga je mogla naći“. U praznične dane, gore, do ulaza u grad, gde je bila ledina i najviše hlada od drveća, tu su se izvodile igre: bacanje kamena s ramena, skakanje i hrvanje. Tad?. bi iz cele varoši a osobito sa Dorčoia i Palilule dolazili ,,rekalije“, bozadžije, ašč je i ostale čuvene nbojice, da svojom snagom ,,odii<>se rekorđ“ pa da pos'e I tak:ii'i se pc kafanlcama osvaijuju ill u policiii iii na kakvom drugom, ne baš za preporuku mestu. Pa l sam opštinskl čuvar, kojl je blo odredjen da tobož čuva taj park I vodi nadzor i red bio Je osoblti, naročitl. On nije nosio nikakve uniforme kao ostali službenlci, niti se smenjivao i orpi'štao. Bio je stalan, kao neki sastavni deo. Star, oko sedamdesetih godina. I leti I zlmt on bt bio obučen u debelim čakširama sa širokim 1 dugačkim turom, u mintanu zakopčanim rukavima I postavljen pamukom, utegmut pojasevima I sa velikom šubarom na glavL Njegovi beli, dugi brkovi — »

a da bi mu bili što duži i dopirali čak iza ušiju, on lh je zajedno sa bradom potkresivao — ielujali su se oko njegovoga staroga zbrčkanoga, aLf svaknga dana obrijanoga lica. Jedini znak vlasti I službenost! bio je njegov debeli čvomovad štap, koji je bio Isto toliko star kao valjda i on i koga je sam on nekada Iztesao. Njime se siužio rasterivajućl đecu i sibnu stoku, koja bt ovamo, pasući duž Dunava zalutala. All najviše mu je taj štap služio za njegovo staračko poštapivanje, dok bi drugom rukom Jednako ispijao cigaru na dugačkoj debeloj muštikll, koju jedva ustima mogao Obzinuti. I pošto je znao da ga se odrasliji ne boie, to nije kod njih ni išao. Cak je od njih primao mito u dtivanu I cigaretama. Jedino što se med maloin djecom pokazivao I njih jurio i rasterivao po krajevima. Tek ga vidite kada porrčl iznenađa sa uzdivnutim štapom. A od starosti ne može štap držati pravo, više glave, već koso te kao jata<ranom zamahujući Juri k deci. Tur od širokih Čakšira obieće oko nogu; crni se i štrči velika šubara na njegovoj sa retkom belom kosom staračkoj glavi I Čak do ramena dopiru krajevi od onih njegovih dugačkih brkova I čuje se njegov sapljiv krezubav glas: — A ne. ne tamo, djavoli nikakvlt,-

— Ua!... ua!... Zagrajala bi deca odmičući od njega I kao bežeći odatle, a u stvari da se odmah vrate, Čim on zamakne na koju drugu stranu. Pa i to Jurenje dece retko je činlo. Tek po kadkada. Valjda da Mme opravda platu, koju priina, čiji povišetak nikada nije tražio. A bio je toliko revnosan u toj svoJoj službi, da ni za vreme ručka nije odlazio. Svakoga dana moglo se je videJ: kako na nekom omanjem drvetu, koje bi on mogao dohvatitf, vlsl okočena maramica sa njcgovim ručkom: parčetom hleba, sira i tako nešto. Najradije Je .birao gde će naćl kakvo mesto za sedenje. Nije to mesto trebalo bitl sa dobrim hladom 11! da je u gustom zelenilu, već da je zgodtto za lijega. Da kada sedne i metne sa jedne strane do sebe šrap, a sa druge svoju šubaru, koju on osobito čuva 1 svaki jc Čas gladi, da bl iz^ledala što novija a i time njegov ugled I vlast bila veća f kada ispred prekrštenih nogu metne duvankesu, da onda može i Iedjima da je naslonjen. ! onda bi tako poluležeći, naslonjen presedeo ceo dan. MogJo je u to mesto I sunce sijati. Nije to mario. Cak mu je i priialo kada raskop x avši oko vrata debeli mintan počne šarenom maramicom, od čije bi boje posle ostao trag na njegovom

vratu, da briše svoja oznojena sparuškana i obrasla gustom dlakom prsa kao i svoj suvi vrat sa zbrčkanim podvaljkom. Tako mu je bilo prljatno, to grejanje i znojenje. A Još prijatnije to celog dana, na isbom mestu, sedenje l lcao dreinnckanje.

MALI PODLISTAR. Medicinski fakultet na zagrcbačkom sveučilUtu. Pišu nam iz Zagreba: Zeinaljska zdravstveno vijeće je dozvolom vlade: stvorilo na nedavnom sivoin zasjedanju važan zaključak odnosno medicinskog fakulteta u Zcgrebu. Na predlog dra pl. PeiČića odaslan je i vladi memorandum, u kojem se razlaže velika potreba, da se na hrv. sveučilištu što prije osnu e medicinski fakultet, kao jedna zemaljska boinica. U memorandumu se lijepo razlaže, kako se u ovo rafino vrijeme vidi, da u Hrvatskoj vlada velika nestašioa u ljekarlma, što je opasno po narodno zdravije. Nakon rata će trebatl Još više ljekara, pa je prešna potreba. da ih što prije dobijemo, a to ćemo najlakše, ako se osnivanju medP cinskog fakulteta I zem. bolnice pristu-* pi odmah nakon rata.