Beogradske novine

Strana 2 .

24. decembra 1916.

Beograđske Novfno

Nedjelja

Bro? 313.

mir Jednovrfmeno s njegovom prcdajom objaviU. Izjave o piianfd niira biće lime okončane. I ako izgleda, da pojedinostl raznih odgovora ne iskljućujn niogučnost za daija raspravljanja. ipak bi tredišnje vlasti morale zauzeti glcdište, ta je mogućnost nestaia već povodom sam h govora državnika sporazumnlh sila. S tcga se u ozbiljnfm politlčklm krugovima osudjuju pojedine publicističke izjave, koje bi mogle izazva:i utisak, kao da se u Berlinu i Beču, i porcd žestokih izjava iz iogora sporazuma, još i dalje traga za kakvom polaznom tačkom, da bi se mogii produžiti razgovori izmedju kabineta. M mlnlstar spoljnlh poslovi Grof Czernin člnovnlcima ministarstva spoljnih poslova. Kb. Beč, 23. decembra. Danas su se predstaviii ćinovnici ministarstva spolinih poslova grofu Otloka u Czerrinu. Ovaj se zahvalio na prijatnom prijemu, izjavivši nadu u probitacan zajednićki rad. Još je naglasio, da nema nam.eru, da sad razvija ma kakav politićki program, nu da će ostati neprernjeno na putu Burianove politike j da se naročito u poipunosti izjednaČu e s pri edlozima, done im od središnjih vlasti i njihovih savezr\jka, pošto pobjeda četvornog saveza isključu e svako dvosmisleno tumačt-nje njegove gotovoiti za mir. Dotaknuvši se unutarnjeg polozaja, izjavio je g ot Czernin, da on naravno stoji sa svim i potpuno na stanovištu nagodbe od 1867. god ne i da strogi par.tet umedju Austrije i Ugarske smatra kao osnovicu svoga rada. Zakletva Czemlna i Buriana. Kb. Beć, 23. decembra. Njegovo Veličanstvo je danas prije podue u Beču pr milo zakletvu novo naimenovanog mmistra carskog đotna i spoljnih poslova, grofa Ottonara Czern i n a. Posl je ovoga je barun B u r i a n u svo.svtu zajedmčkog mmistra iinancije položio zakletvu.

HDt sa RumunJsHom. Ruska ofenziva u cilju ponovnog osvajanja Rumunije? (Naročiti brtOjav iticoy.iK.swih Novinat) Zurich, 23. decemhra. Listovi javljaju iz ruskog glavnog stana: Ruska vojska je spiemna za n o v u o f e n z i v u. Linija S er e 1 a, koja je ir po!a bila već napuštena, sad će se do krajnje mjere braniti, i ako je vjerovatna neprijateljska bočna ufenzit a iz M o I d a v i j e. — štampa nagovjcšćuje Brusilovljovu oienzivu u cilju ponovnog osvajanja R u in u n i j e.

En^Ieska I Koioniie. Pojačanja za zapadno bojišto. (Nuročiii ui.Ojdv >L.c .i .osi.iii .>own»«l Zflrich, 23. deccmbra. „Secolo" donosi tclcEram svog pariskog dopismka, preina kojeniu je j loku posljednjih petnajest dana iskrcan) u Francuskoj šest noviii engleskih divizija. Poginuo jedinac barona Keiuera. Kb. Kotterdam, 23. decembra. Iz Londona se javlja, da je poginuo jedinac sin pok. baruna ilerberta K e u t er a, vlasnika „Keuterovog ureda".

luišćanstva, Sio upravo hoće ilristos od nas? S a trcba da činiino u k .rist naše sreće i našeg spasenja? Pustimo, da nam n a koje dijeie pred jelkotn sa svim glasno pročita propovijid Hristovu na brdu, u AOjoj se on očituje kao zakonodavae no\og zavjeta i koja je znamenje nove duho\ne, žive i čedi e veze Ijtidi sa Bogom kao najvišom osnovicom svijeia i živo a. Iz najdublje ži\otne veze sa najuiibljim uzrokom svega postojećeg treba da crpimo trora nu snagu za pravi naćin živo a. Izmiren.e ćovjcka s čovjckotn, sjedinjenje izmcdju tvorca i stvora vezotn ljubavi, to sti ideaii Hristovi. Već spoijnji oblik novog Isusovog zakona je vrlo znamenit. fsus je sastavio svoj zakon ne u cbliku zapovjesti, \eč u ob iku blaženstava. On ne kaže: „Ti treba“, ,,Ti ne treba", već: „Blaženi ništl duhom, blaženi su tugujući!" Njegov je zaknn dakle poziv, da budemo blaženi i tretni. Pa J cilj, koji on svojima stavlja u iz« g!ed, vrlo je znam nit, a taj cilj je carstvo nebcsno. On ne obećava svairna aemaip sku nagradu: ,,da dugo poživiš i da sretan budeš na zcmlji", ili „Ako poslušate tna« zakone, ja ću vam datl bogastvo, moć J pobjedu nad vašim neprijatcljima", vcć ,,vj ćete imati carstvo nebesno". On im ne prijeti zemajskim kaznama, kao što su to činili proroci staroga zavjcta. Naročlto iznenadjuje sadržlna novog zakona. On je zakon i siromaštvu duha, o tugovanju, o strpljivosti, o miro'jubivosti, 0 Podnošenju gonjenja i poruga, dakle zakon o stradanju i istrajanju, zakon. kojf traži, da ne klonemo u žalosti I bijedi. isto tako Izneradjuju njegove riječl, npravijene nkgovim rosiijedovaoclma: »Vt ste so zemlje l svijedost sviieta". Tt-

Krlza u crčKoj. Venizelosov poslanik u Parisn. (NaroCitl brzojav „Beograd^kib Novlna**J 2eneva, 23. decsmbra. Kako Javljaju 1 y o n s k 1 m listovima, naimenovan je bivši grčki ministar Rnancija Diomede za dipiomatskog predstavnika s o 1 u n s k e revolucijonarne vlađe u Parisu. Napadl engleske štampe. (Naročiti brzojav »BeograUsLih Novina«) Haag, 22. decembra. Reuterova vijest, koja je javiia, da je naredjeno da se Venizelos uapsi, dala je engleskoj štampi povoda, da žestoko napadne kralja Konstantina. „Evening Standard" želi boija jamstva, nego li što je kraljeva rijeć, kome se više ne može povjerovati. /

Rat na moru! pođ marem. Sesnajest brodova za jeđan dan. (Naroćiti brzojav ..Beograd'ikih Novtna".) Berlin, 23. decembra. Prema do sada prispjelim vijestima potopljena su u toku posljcdnjih 24 sata ukupno 16 brodova sa ukupno 22.000 tona. Naoružanje francuskih trgovinskih brodova. Kb. Bern, 23. đecembra. „Petlt Parisien" saopštava iz B o r deauxa: Razni ratni brodovi, da bi se mogli braniti protivu njemačkih podinornica, naoružani su topovima.

Kojnovlie Hrzojtvne v Jestl, NA^AD POMORSKIH LETACA NA PULJ. Talijanskl 1 austro-ugarski izvještaiL Kb. Rim, 23. decembra. Ministarstvo mornarice saopštava: Jedno odjeljenje talijanskih pomorskih tetilica izbacilo je bombe na vojnička postrojenja t ukotvljene ratne brodove u p u 1 j s k o m pristaništu. U prkas žestoke odbranbene vatre i pokušaja napada od strane neprijateljskih letača, naše su se letilice vratile nepovrijedjene na svoju polaznu tačku. Beč, 23. đecembra. Povodom gornjeg izvještaja saopštava se slijeđeće: Nckoliko je neprijatcljskih pomorskih letača 21. o. mj. po podne izbacilo četiri bombe na Pulj. Jedna je od ovih bombi eksplodirala u dvorištu vojne bolnice i ubila je jednog čovjeka od bolničkog osoblja. Izuzev mnogih razbijenih okna na bplnici nije pričinjcna nikakova materijalna šteta. Tri ostale boinbe padoše n more. Izgoreo rođni dom kralja Nikole. Kb. Cetinje, 23. đecembra. Uslljed dodira u električnom postrojenju izgoreo je juče dvorac na N i e g u š im a, u kojemu se rodio k r a 1 j N i k o I a. Namještaj je najvećim dijeloin spašen.

Hešto Iz Istorlje rovlnarstoa. „Novlne** na paplroso 2000 gođlna prije Mrista. — RevvJverskl iUt u do ia Faraona. — U starom Rimu. — KilaicL — List, koji Izlazl već 100 godtna^— Pronalazak Amerlke.i novlne. — Prve prave novine „Nleuwe Ty;dingeu“. — Kako su posta.c I urediivan^. — Francuska Rcvo!ucija. Frledrich VelikL — Napolcon. —Današnje novinars.vo- —> „Novine" u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Austro-Ugarskoj i kod nas. ,.N1 najmanje aktuclna tema", reći će po neko, ,,o ovome je već i kod nas stotinama puta pisano". Ali mi smo zato ipak mišljenja, da ova tcma do duše ne predstavlja ničeg novog, a.i da ipak nika !a potpuno ne gubi svoju aktuclno t. Specijalno u našem listu, koji ie baš onomad proslavio godišnjicu svoga izlaženja pod ovim vanrednim okolnostima, možda je baš na svome mjestu, da se u ovom prazničnom broju progovori o prvim novinama na svijetu i dadu neki podaci o razvitku novinarstva, iz kojih će rnožda ovaj ili onaj ipak nači čega novog. Novine, koje u svome- današnjem razvijenom ob.iku pred-.tavljaju jedan od glavnih atributa inodernoga života i napretka savremene umne i teliničke kulture, vode svoje porijeklo iz velikih davnina. One su stare koliko i žclja za obSvještavanjima, a ova opet gotovo koliko i svijct... No ipak, prvi se početci do sada još nisu sasvim tačno mogli da utvrde. To uostalom u mnogome zavi i i od shvatanja, koje budemo dali pojmu novina. Ako budemo taj pojam protegli u najširem smisJu, onda će nas prvi počctci odnosno prve prethodne pojave novinarstva odvesti gotovo u prepotopska vremena. Takav jedan trag nalazi se u zbirci papirtisa u muzeju pariskog „Louvre", a gdje se najednom papirosu pominje neka vrsta novina iz godine 1750 prije Hrista, u kojima su komentarisani i saopStenl tadašnji događjaji. Prema tome izgleđa, da nije isključeno, da su vladari staro-istočnjočkih kuiturnih država, dakle a.irski, vavilonski i t. d. carevi, redovno saopštavali svoje naredbe pornoću takvih listova na papirosu. Prema tome hi prvi počeci novina datirali još iz vremena oko 2000. godina prije Hrista. Grčki istoričar Herodot priča, đa su u Egiptu, za vrijeme faraona izlazile kao neka vrsta satiričko-šaljivih novina, u kojima su opLivane orgije kralja Amasisa na Meriskom jezeru. I „Llst" je „uredjivao“ neki indiskretni dvorski dostojanstvenik, kojega su za to podmlčivali izvjesni krugovi u zemlji, kojinta je išlo u račun, da se raspiruje mržnja protiv faraona. Prema tonie imajno već u prastaro doba, — naravno pod pređpostavkom, da je ovo istina, — jedan slučaj, da se jedan ,.list“ potajno „subvenciioniše" od zainteresovanih krugova ili drugim riječima jedan prastari primjer „revolverskog lista". Kod Flavija pak naijat še potvda gornjega mišljenja, da su Vaviljo njani već imali neku vrstu no\ina, ^oje^su izlaziie, kao što je gore napomenuto, na papirosu, naročito prepariranom lišču od palmi, na koje su se slova urezivala. Pu Flaviju se* čak i može suditi, da sn ti papirosi izdavani svakodnevno. Sto stara Grčka usprkos svoje visoke kniture i umjetnosti nije imala nićega što bi od prilike odgovaralo današnjem pojmu novina, objašnjava se teritorijalno vrlo skučenom obirnu njenih pojedinih država, usiijed kojeg je bilo dovoljno usmeno objavljivanje svih-. važnijih saopštcnja i dogadjaja. U starom su Rimu pak naročiti pisari redovno i svakodnevno ispisivaii važnije dogadjaje na pergamenat i lijepili

me ih on upućuje izvan granica Palestine, dajući ini u nasli.edstvo, koje treba da steknu, svekoliku zemlju i sve ’iarode na njoj. ^ Sta on hoee i kako on rr.isli, izložio je jasno u divnim sravnenjiina i primjerima. Iz svega toga iz azi, da ispunjavanje njegovog zakona ne tre! a da proistiće iz niskog siraha od kazne ili iz natfe u zema!j ;ku nagradu, već iz životnog spajanja duše s Bogom. iz IjubavL To je jezgra mislj Isusove ljuba\L (Jn tra. i od nas dje injsku čednost. Ne treba da bude.ro robovi, već djeca Božija. Naš cdnos prema Bcgu ne trcba da se svodi na nagradu i kaznu, već trcba da je u sk adu duše s Bogom, u skladu našeg unutrašnjeg bića i naše volie s voljom oca nebesnog. Ne izvan nas, vcć u nama samima unutrašnjom živoin pravdom treba da tražimo carstvo nebesno i da se tamo uznosimo strpljcnjem i podnošenjem. Radost u Bogu, radosna usrećavajuća borba za carstvo ncbesno treba da ie sadržina našeg života, jednoin riieći dakie, svo naše djelanj« trcba da je neprestana služba Bogu. Prj svakom shvatanju našeg zemaljskog položaja neće nam sirotinja i trudan život, gonejnie i svjetski rat nauijeti ubiačno zlo, već će sve biti samo usrećavajuća borha za najviše ideale s neutoUivom čežnjom za uuutrašajoui ravnotcžum, za mir srca. Stari zavjet je pun priča o ratovima i krvavim žrtvama, dok novi diše tskijučivo tniram. Prilikora rodjenin Hristovog prvi put je zapjcvana daleko poznata i čuvcna pjesma: „Mir Uudima". Poslijediije riječl Spasitclieve prilikora odvajanja svoga od svojih učenika bile su: „Mir ncka je medju vama!" A u tome Ieži sadržiHa zeiuafjskog života i volie, koja svijet po-

tresa. A taj pokret je tako snažan, a životna moć, koja je istekla iz vltlejomske pećine, tako ogronino velika, da je s Hristovim rodjenjem otpočelo novo raćunanje vrcmena, da jc ono postalo obrtna taćka u svjetskoj povjesnici. Hoće li i zaključenjcm mlra posllje svjetskog rata otpoćeti novo brojanje vremena? To se jcdva smije vjerovati, te tako možemo smatrati ovaj svjetski rat samo kao največi do sad poznati zemljotres, kao neku vrstu potopa u razvitku čovječanstva. Nepromjenljivo u metežu vremena biće i ostaće nama griješnicima nauka Hristova u svima pogriješkama i zabuuama za svagda kula svetilja, kladenac istočnik od nepresušive snage i moći, iz koga svijet crpeti dokle god postoji. Svima mislenima će postepeno biti jasno, da će tek i samo pod potpunora vladavinom Hristovog duha samo od sebe doći i tnorati da nastane vrijeme, u kome neće oružje rijcšavati medju narođlma. Tada će odista doći — mir medju ljudima. Iz dubtna dopire propovjcd na bregu, i ona živi u nama, i ako izgleda, da jc od vremena na vrijeine potisnuta. Ona je u nama živa, taj vječni glas u sopstvenom srcu. Koga je god bol vreniena ma na koji način pritisnuo, tome će čudotvoma moć oiakšavajuće i spasavajućc utjehe zasvijetliti Iz Isusove propovjedi na bregu. U svima zapletima i metežiina on će naći put *a saohraćaj s ljudima. Gramžtjivost za počastima I za vlašću i sve ostale taštine iščeznuće ispred čcžnje za unutarujom srećom. isusova propovjed na bregu, obasjana sjajem vječnosU, zasjeniče svjetski rat i sve orkane budučih svjutskiU potresa — kao vječni pobjeUU^

ih na stubove svijo većih gradjevina. Tako wu javl.ale razr.e naredbe. — novi zakoni, kao što je pozna.o, rczalj su »e na bakarnim plo_aina, — izvjestavalo se o dogadjajima u gradu, o pcžariina, krivičnim djeli.i a, priji-mima u dvoru, dogad.ajin:a na graniej prostrane imperije, o rotLcnjiina, siiirtnim slučajevima, vjenčanjin.a i društvenim prireJjhanj.ma u ug'.eUnim purooicama. No ove pergamente nijesu ćitali samo ritnski građ.ani. Oni su po reuovniin kuriiima s!ali u sve provincije, a naročito u vojne logore na uJaljcnhn granicaina. Kitaja, kojj su, ka) što je dokaznno, u s\ojoj prastaroj kul.uri, vijekovima potptino ograđjenoj kal.o od uti.a,a spolja, a tuku i od utican.'a na okoii: u. nmo< o piiie zna i za burut i za ma^netsku islu, ncgo li mi tvropljani, ima i su i innogo ranije od ovih svoje rcd ivne novine. Ne sauio to: Uanašnji slu beni list kineske \lade, „King Pao", izlazi u t< m s\o.st\u i i od tiin istiin imcnom već ćitavih de\et stoIječa! Pred oviin se Iistom u lome p igledu moraju sakriti uglcdni evropski listovi, kao n. pr. čuveiti hamburški list „Hamburger Nachricliien", na čijcm čclu ponosno st ji „125 godina". No da li je to slu aj i odnosno zanimljlvosti sadržine, to je vcli' o pi:anje. Vjerodost jr.i dokazi o postojanju vladinog lista „King Pao" nalaze se u spisima kitieskog pjesnika Su-žena, koj je umro 1101. godine, a koji poiniaje taj list u jednoj svojoj pripovjetei. Isto se tako pontinje ovaj list u dokumentima, koji datiraju iz vremena dinastije ’lang, koja je vladala od 6i8. do 907. godine. U Evropi su se poslije srednjevjekovnog mraka ponovo pokazali prvi tragovi novina pred kraj XV. vijeka, koji u opšte pred tavtja os\it novoga doba. Kao i mnogo us'anova i pronalazaka, i kod novina je prona'azak Arnerike, dagadjaj, kcji piedstavljh kamen temeljac nove svjetske istorije, bio od sudbonosnog znača.a. Svak je odinah shva ao ogr. mni znaćaj o.o. a dogadjaja, pa je on saopšten na listićima, koji su odštainpani na bezhroj primjeraka, koji su opet prevedeni na sve tadanje kul urne jczike i rastureni po cijelum svijetu. To je valjda prvi štampanj proizvod na svijetu, koji je tako obilno i srazmjerno brzo rasprostranjen. Po tome su se prvom primjeru u toku siijeđećeg stoiječa raziile po svijetu poslije svakog važnleg vojnog ill političkig dogadjaja čiiave bujice takvih letaka, „šiampanih pisama", „novosti", „novih vijesti" tu Njcmačltoj „Zey(ungen", ,,Newe - neue) Zeitungcn", „Copeyen‘* (-Copien, prepisi) itd. No ipak kod sviju ovih šta.npanih proizvoda još nije bilo perijodičnosti, koja se tek javlja usavršavaniem poštanskog saobraćaja. Tako ni takozvane „nottizie scritte" (-„pisane novosti"), koje Su se štampale u mletačkoj republici, i koje su izlijcpljivane u naročitim loka'ima, gdje ih je svako po plaćanju male ulazne cijene mocao čitati, ne predstavljaju još perijodske novine u našem smislu, jer ni one nijesu potpuno redovno izlazile. interesantno je, da se docnije preneo na novine naziv za gorepomenutu ulazninu, koja se piaćala za čitanje tih ,,nottizia", na ime g a z e t a, što je značilo koliko i „novac". U Francuskoj su, naročito u starije vrijeme nazivali novine „gazettes", naročito iistove, koji su izlazili !, 2 ili 3 puta u nedjelji, za razliku od dnevnika — Journaux". Današ se tai naziv održao joŠ u imenima mnogih ugleđnih engleskih i francuskih listova, kao n. pr. ,,Westminster Gazette", poluzvanični list engleske vlade. Tako se može rećl, da su se prve novine n današnjem smislu te rijeći u Evropi pojavile u XVII. stoljeću. Medju njima su najpoznatije, — jer ko može baš pouzdano tvrditi, da su one bczuslovno bile

Fran Mažuranić: ,,L I S C E“. Od uvijek mc privlače biografije pisaca. Osjećam da ću u njima naći vjerne uzroke pišćevih djela. Citajuči ih največe zadovoljstvo mi je zapažati one momente za koje vjerujem da su momenti stvaranja. Da počnem sa piščevom fotograftjom. Meni Fran Mažuranić ličt na Petra Preradoviča. Ne znam zašto, ali osječam da će biti neke zajedničke niti u njihovom životu kao i u njihovim djelima. Mlado lice na ovoj fotografiji !ma izraz tragičnoga. Oči pomučenc, usta stisnuta u gorki potez. Ova fotografi.ia je iz godine 1883., kad je Mažuraniću bilo dvadeset I četiri godine. Pjesnik je ovdjc u odijelu poručnika. Šta Je načinilo ovog mladog pjesnika tako nezadovoljnim? Svaki listič je po jedno pjesnikovo nczađovoijstvo. Sa prvom miadićskom svješću zađoblo je duševnu ranu, koja je stalno krvavila. Kad je saanao da joj lijeka u svojoj domovini neće nač.i, Sta više da ju je Još jače zledio, otumarao je u svtjet Vele da 1 sada iivL AU je on htieo da bude mrtav za svoju domovinu, za koju }e voljp da žtvf: on je htjeo da se zabor«ivL zanese, težećl be? sumnje u svojoj pjcsničkoj duiL da ga iz tog zaborava neSto svjptlo probudi, Da H će to i poistićt? IU će ga prije zanijeti prgvi, vječltl xabo» rav? J\(vlja mi se želja da ovjjj gorkf potez usana predje u srećau osmjejak, pa ma to bilo onda kada ovu glavu budu pokrivale sede, suv« vlasL Rodio se u Nuvora na rooru, 28. roarta 1869. godine. Realku je svišio u Zagrebu. k bio odiičau thak. Podeo te da sit»-

prva pojava te vrste u Evropl, — lzlazile u jcdnom mjcstu, koje se naročito pročulo u toku ovog svjetskog rata, u koliko već nije bilo poznato sa svoje ogromne trgovine i industrije, u Anversu u Beigiji. 1 o su bile ,,Nicuwe Tlydingcn“ („Nove Novine"), ko.e je Izdavao nekl tamošnji štampar Avram Verhaeven, inožda neki predak siavnog bclgi.'skog pjcsnika, Emila Vcrhaerena, koji je tu skoro onako tragično poginuo na vozu. Naiiflteresantnije, da se u doba, ka* da je osnovan taj list, grad Anvers nalaz.o u istim prilikama, kao 1914. godine, ne ime, bio je opsadjen. Opsadjivale su ga nassavske vojvode. Opsada je bila tako uporna, da je sta« novništvo bilo počelo da straliuje. Ua bi ohrabrio svojet. Abraham Verhaeven je počeo izdavati svoje novine, objavijujući u njima opise pobjeda, koje su odnosili bra-' nioci grada. U početku, list nije nosio ni datum, ni broj, iziazio je neredovno, kako su prilike dozvoljavale. Ali docnije, Abraham Verliaeren je utvrđio dane izlaženja onoga vremcna, tražio od spisatclja članke za list; donosio je ilustracije intcresantnih stvari i karikature raznih llčnosti. U jednom broju naslikan je dolazak prv'Oga slona u Anvcrs; u drugom broju viJi se karikatura jednoga protestanskog propovjednika. Jednom rijcčju ,,Nicuwe liydingen“ bi!e su „pravi Iist“. Rojcdini brojevi imali su šesnajest strana. Bilo je dana, kaJa je jedan broj imao po n e k o 1 i k o i z d a n j a. 9. oktohra 1620. godine, izašia su četiri izdanja Verhaevenovog iista. Kao što se vidi, štampar Abraham Verhaeven nije bio samo otac današnje žurnalistike, nego i tvorac ilustrovan o g lista. Svaki broj njegovoga lista imao je po nekoliko slika — drvoreza; slike su, kao danas prcdstavljale savremcne dogadjaje. Broj od 25. avgusta !62U. goJine, iinao je tri slike, broj od 30. aprila 1627. sedam slika. Još ncšto više: u nekim brojevima iz 1621. godine bile su gcografske karte; uz jedan broj iz 1622. god^ie izašao je m u z i č k i d o d a t a k! Verhaeven je imao u svima većim mje* stima svoje dopisnike, koji su ga redovno izvejštavaii o dogadjajima. Bilo je u listu pisarna iz Lisabopa i lndije! Broj je koštao deset para. U Parisu su prvc novine izašle 30. maJa 1631. gođine, i to pod goreoznačenim nazivom ,,La Gazette". U prvi je mah list izlazio jedan put nedjeljno, a imao je usam strana. Od tada se štampa u svima kulturnijim zemljama počela naglo razvijati, ta-* ko da je već u 18. stoljeću bila postala jedna opšta knlturna potreba, bez koje se nije moglo. Veliki umni, socijalni i politički preokreti u toku XVIII. stoljeća ne bi se mogli zamisiiti bcz uticaja štampe, naročito je ona ubrzala razvoj vclike irancu.'ike revolucije, gdje se medju prvim slobodoumnim zahtjevima javio i zahtjev o sIododi štampe, koju su doduše republikanci za vrijeme konventa upražnjavaJi vrlo jednostrano u svoju korist. U Njemačkoj je uđario prvi temel] slobodi štampe jedan vladar, koji do duše još nije bio ustavan vladar, ali koji je širinom i naprednošću svojih pogieda koračao za čitavo stoljeće ispred svojih savrememka, — slavni pruski kralj Friedricb Veliki. ,,Gazetten soll man nicht genieren" — „Novine ne treba ometati u rađu", ta će ’ijegova izjava za vjećita vremena ostati sudbonosna u istoriji novinarstva. Napoleon, koji je inače u mnogim granama javnog života bio dosta naprednih pogfeda, nije nikađa bio prijateljski raspoIožen prema štampL koju je jako ugraniča« vao, naročito štampu u unutrašnjosti zcmIje. Pod njegovom je vladom u svakom o« krugu smio ižlaziti samo po jedan lisi, i to pod strogom cenzurom okružnog načelnika. ša telmiku u Pragu, gdje se odao bučnont djačkom životu. Zanemario je nauke, pa Je docnije prešao u kadetsku školu. Izgleda da Frana Mažuranića - nije ni ova suuka zanimala, jcr je cijcle dvije godine svoga službovanja provco na osustvu. A kad je ponovo otišao u inostranstvo nije se m vratio. O pjesniku kruže mnoge intere-> santne priče. Spasao je život djeeku iz neke tigledue francuske porodice stavljajući u opasnost svoj vlastiti život, zbog čega ga je francuska vlada odlikovala srebrnom počasnom medaljom. To se desilo u Nici. Mažuranič je bio vrlo obrazovan. Za njega veie da je bio evrop. ki ngiađjen čovjek, pun šale i humora, što se ne sla* že sa Izrazom lica koji nam kazuje fotografija u ovoj knjizi. Proputovao je veli* ki dio Evrope, i završio putovanjem sa belgijskom ekspedicijom u Kongo. Posljednjt put čulo se o njemn kad ja čestitao cmogorskom kraUu Nikoli pad Skadra (1913.) Fran MažuranR Je započeo pisatl 1885 goditic u „Vijencu", a 1887. godine jc sku* pio svojc radov« u knjigu JLišće". Pi- 1 sao je svcga Cetlri godine. 1 ) a • • Kratak stil Prata Maiuranica svjcdok j« ujegove unutrašaje borb« mislL Ob mj« umjetnik koji dugo posmatn i posmatrajući opisuje. Kod njega kratak, jak utšsak spolja izaziva buru misU, a J-lifie'' je ujjhova redcksUa.

i) Svt đatMMl I blograhM fratad nttii M U pogovvra » aovom ladanju 1*4* )• izdalo Druitvo Hrvatakib KjajUevolka • Zbgrebir 1M4 eodis'