Beogradske novine

I z I az i:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne,

6b

Prodaje se: u Beogradu I u krajevlma zaposjednutim od carsko I kralievskih ćeta po cijeni od u HrvatskoJ-Slavoniji, BosnlHerccgovini i Dalmaciji po cijeni od 8 h izvan ovog podrućja . . . 12 h ■ -:.-j Oglasi po

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajcvima zaposjednutlm od carsko 1 kraljevskih ćeta K t ‘50 u Hrvatskoj-Siavonijl, BosniHercegovinl i Dalmaciji K 2 40 Izvan ovog podrućja . . . K 3'cijeniku. — ■

UredniStvo: BEOOKAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I primanje prepiate Toplićin Vcnac broj 21, Telefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Godina H.

RATNI IZV3E3TADI. Izvleštaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 28. decembra, Istočiio bojištc: Pront maršala pl. Mackensena: Udružene su čete maršala pl. Mackensena nanijele težak poraz Rusima kod Romnicul-Sarata. Juče je protivnik 'još jednom pokušavao, da da otpora južno i jugoistočno od grada i preduzeo je nekoliko napada u niasi, ne bi li sebi oiakšao položaj. Njegovi su redovi p r o b i j e n i na nekoliko mjesta. Neprijatelj je o d s t u p i o. Goujenje je produženo do iza RomniculSarata; i na visovima su sjeverozapadno od osvojenog grada Rusi o d s t u p i 1 i ispred bajoneta austro-ugarskih i njeinačkih četa. Juče je privedeno 3000, a od početka ove bitke preko 10.000 zal o b 1 j e n i k a. Frout general-pulcovnika nadvojvode J o s i p a: Kođ Sozmezo-ai u planini jugoistočno od toga mjesta borba postaje žešća. Naši letači u tome graničnom .odsjeku oboriše dvije neprijateijske letilice tipa „Farman* i natjeraše još dva druga boračka letača na spuštanje na našim poiožajima. Naši su položaji u odsjeku Mesticanesti bili izloženi ruskoj artiljerijskoj vatri. Front maršala princa L e o p o 1 d a b'a varskog. Nema ničeg novog. Talijansko i jugoistočno bojište: Nema značajnijih đogadjaja. Zamjenlk glavara generalnog stožera pi. Hofer, pođmaršal. izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin. 28. decembra. Zapaduo bojište: Pojedim odsjeci flandrljskog fronta i zavijutka Somme bilt su s .vremena na vrijeme izloženi jakoj vatri. Vrlo je živa bila djelatnost IetaČkih snaga. Protivnik je u vazdušnoj borbi izgubio uslijed odbranbene vatre 8 Ietilica. Istočno bojište: Front maršala princa I. e o p o Ida bavarskog: Na više su mjesta posade naših rovova odbile napade ruskih krstarećih odjeljenia. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Na Ludovl u šumskitn Karpatima otjeraše njemački lovci jake ruske

patrole u borbl ručnim granatama. U odsjeku Mestlčaneštl u više je malia bila živa artiljerijska vatra. U 0 p i t .o z s k i m brdima i u dolini P u tr n e pojačana je borbena djelatnost. Front maršalapl. Mackens e n a: 27. dcccmbar donio je IX. armijt generala pješadije pl. F a I c k c n h a yn a potpunu pobjcđu u bitci kod R i inn i c u I-S a r a t a. a nad Rushua, koji su bili dovedeni da brane Rumuniju. Protlvnik, koji je bio odbačen 26. decembra, pokušao je da protivnapadima jakili masa povrati izgubPcno zemljište. Njegovi napadi propadoše. P r u s k e i b a v a r s k e divizije grunuše za odstupajućini protivnikom, predjošo ujegove tioću iznova izgradjcne položaje 1 prodriješe još dalje od građa R i m n ic u I-S a r a t. Jeđiiovremeno dalje na jugo-istok njemačke i austro-ugarske če’e probiše jako ukopane ruslce položaje, odbiše i ovdje žestoke protivnapade. po\ edene protivu boka I prodriješe u neprestanoj borbi dalje na’ sjwero-istok. Opet je protivnik ovim svojim porazom pretrpio teške krvave gubitke. Zarobljenika privedeno je juče 3000 Ijudi, a od plijena 22 mašinske puške. Broj zarobljenika, što Ih Je IX. vojska ukupno zadobiia u borbama kod R i m n i c ii I-S a r a t-a iznosi ukupno 10.220 Rusa. Kod dunavske je armije juče bilo saino djelimičnih borbl. U Dobrudži je pošlo za rukom otomanskitr. i bugarskim četama da izbaI ce Ruse iz utvrđjenih visinskih položaja istočno od M a č i n a. Maćedonsko bojište: Sjevero-istočno od dojranskog jezera, a posiije žestoke vatrene pripreme napađoše nekoliko englcskih četa uzalud na bugarske predstraže. Prvi zapovjeđnik glavnog stana pl. Ludeudorff. lio Rralu leflnos odsjeKa sujeisitop rato. Sa posjednućem su Tulceje središnje vlasti došle u posjed cijele Dobrudže, a rusko-rumunjske čete potisnute sjeverno na ušće Dunava ili pak primorane, da ođstupe zapadno preko Dunava u pravcu prema Braili. Ovo se odsfupanje vrši preko Mačina, kod kojega su injesta Rusi i Rumunji izradili neku vrstu mosne brane. Ovu su mosnu branu čete središnjih vlasti već napale, a njemački službeni izvještaj od 27. o. mj. bilježi već i uspjehe tog napada. Da omoguće odstupanje, prizvalo je rusko-rumunjsko

vojno vodstvo u pomoć i svoje dunavske monitore, koji su prema bugarskorn izvještaju bombarđovali gradove Isakceju, Tulceju i Mahmudiju. Ovo je karakteristično tim više, što se — suprotno sa značajnom djelatnošću austro-ugarske dunavske flotile — dosada koliko rumunjski toliko i ruski dunavski monitori u glavnom nigdje ne pokazaše. Rusko-rumunjske se četc nalaze it ovaj čas u Dobruđži još samo u onoin za jednu odstupajuću armiju fatalnom kutu, što ga sačinjavn Dunav prije no što će svoj pravac prema sjeveru konačno napustiti, da se onda okrcne prema istoku i izlije u Crno More. Ovaj se kut, na čijein se sjeverozapadnom kraju nalazi rumunjski grad Galac, a na sjeveroistočnoj tačci bijeli već i ruska varoš Reni. simetrički u krajnjem sjeverozapadnom izdanku đobrudžanskih planinskih i brežuljastih lanaca a u oštrom šiljku, lcoji dopire do same rijeke, dijeli na dvoje. Istočno od ovoga izđanka leži dosta veliko jezero Balta Crapina, a isto tako zapadno nešto manje jezero Balta Itilei, koje odašilje nekoliko uskih pritoka u Dunav. Cijela je oblast u ovom dunavskom kutu jako močvarna, za kretanje armija sasvim nepogodna, a kraj toga u svoj toj oblasti nema ni jednog valjanog drutna. Na ovakom se mjcstu odupiru još Rusi i Rumunji, ali su im i ovdje već Bugari, kako to proiziazi iznjihovog posljednjeg službenog izvještaja, oteli gorsku kosu Tailor, čiji najveći vis iznosi 456 metara nad morem, i izbacili ih iz južno ocf mjesta Luncavila nalazeće se šutne. Ako dakle Rusima i Rumunjima lie podje za rukom, da kod Mačina preko Dunava ođstupe preraa zapadu, to im onda ne preostaje drugi izlaz, nego odstupanje u gore opisani moćvarni kraj. O tome će već^idući dani da đonesu jasnosti. Na svaki način mogu središnje vlasti da osvajatne cijele Dobrudže označe kao jedan važan’ odsjek u ovonve ratu, jer su se ovim velikim uspjehom n’jihove čete približile gr3nici Besarabije, dakle pristupu u ruske žitnice. Sile su sporazuma gajile nadu, da će stupanjetn Rumunjske u rat moći da savladaju središnje vlasti. Dogodilo se obratno! Porazom Rumunjske poboljšao se izvanrednostrateški položaj središnjih vlasti, dok se on u jednakoj injeri pogoršao za Rusiju. Dok je Rumunjska bila neutralna, znali su Rusi; da im je Iijevi bok njihove vojske siguran. Sada najednotn ugrožavaju središnje vlasti rusko carztvo i s južne strane dakle na 'jednoj tačci, gd : e je ova imperija najosetljivija, pošto baš u prirodnom bogatstvh južnih gubernija leže sva njena pomoćna srfedstva. Ko drugom jatnu kopa, satn u nju pada! Ove se na-

rođne poslovice središnje vlasti i nehotice uvijek ponovuo sjećaju, kad pomišljaju na položaj sporazutnnih sila, koji je za njih nastao sramotnim vjerolomstvom Rumunjske. Ove činjenice neće izmjeniti ni onaj pregršt fraza, koje je ovih dana rumunjski kralj Ferdinand u svojoj prestonoj besjedi izbacio pred rumunjskim parlamentom, M so RuiminjsKont. Braila u opasnosti. (Naročltl brzolav „Beozrađskih Novlna " ) Budimpešta, 27. deccmbra. O kritičnom stanju Braile javlia jcdan ovdašnjl list iz Lttgana: ,,Secolo“ javlja iz Pariza: U opšte \lada niišljenie, da će se Rusi povttći iza s e r e t s k e liltijc. Rusi i Rnmunji su sa svim napustili D o b r u d ž u, tako da je stanje kod Braile postalo v r 1 o k r i t i č n o. Postoji istina ttada, da će Braila nioći za nekoliko dana davati otpor, ali se ne v.ie uje, da će se grad moći spasti. • Otvaranje rtmtunjske narodne sktipšdne u jašu. Prijestoina besjeda kralja Ferd i n a ti d a. — ,.R a t d o k r a j a!“ (Naročitl brzoiav ..Beogradskih Novina“.) Ženeva, 28. decembra. „Havasova a f ’enc”ia“ ia'-lja a: Danas je ovdje otvorena ttova sesija mmimjskog parlainenta prijestolnom besjedom kralja Ferđinartda. Kralj je svoju besjedu započeo izjavom, da su ititeresi rumunjske rase ttalagall Rumunjskoj da stupi u svjetski rat, pošto, veli on, austro-ugarska monavhija u svome sadašnjem sastavu ne pruža dovoljne garancije za evropsku ravnotežu. Rat je, veli se dalje, prinudio zemlju na velike žrtve i naneo joj je teške bolove, ali kralj još nikako ne gubi nadu, da će saveznici na kraju krajeva ipak pobjediti, a riješen je, da ovaj rat vodi do kraja. Skupština će imati da riješava o nekim unutanijiin pitanjima prvenstveno finansijske prirode. Na kraju svoga govora, kralj je izrazio nađu, da će skupštinske sjednice dokazati, da je parlamenat soliđaran sa narodom. „Rttskij Invalid“ o položaju. , H i n d e n b u r g p o t p o ni a 1 e predlog za mir“. (Naročitl brzojav .Beogradskih Novlita*'). Siockholm, 2S. decembra. Poluzvanični ruskj vojni list .,Ruskij invalid" donosi vrlo zanimljiv članak o položaju na ruinunjskom bojištu. tJiieracijc, koje su sada definitivno završetic, niogu se označiti kao ,,bukareštanski perijcd“ rumunjske vojne, borbe idućih dana pak odhčiće sudbinu M o I ć a v i j e. Sve zavisi od toga, hoće li Rusi i Rumunji moći da održe liniju F o č š a n i—G a 1 a c, koja za Moldaviju predstavlja centralni ođbranbeui pdložaj, slično kao Bukarešt za Vlašku. Ako bi protivnik bez prekiđa tta-

dro do S c r c t a, pofožaj bi postao vr!o nczgodan, nročito ako bl Falcken-< haynu brzo pošlo za rukom, da dovuče tešku artiljeriju na nove položaje. !skustvo je rumunjskoga rata opet poka« zalo, da n! najjača utvrdjenja lie mogU odoljevatl ieškoj artiljeriji, ako i branilac ne raspolaže isto tolikom teškoni ariljerijom. Ovdje će dobiti onaj. k o j I b u d c li r ž i. Važno te da njemački napad ne zastaje usnrkos uastupaniu zi' me •— nrotivno iskustvrma ran’jMt trodina. Mora se nriziKvtl, veli list, da Hin! denburg nsniešno notnomaže prljedl tg i za mir središnjih vlasti. Uzrok rusko-rumuiijskom povlačeiiju. Kb. Kopenhagen, 28. decembra. U jednom poluzvaničttom pctrogradsktm brzojavu veli se o mišljenju ruskilt vojnilt krugova o rusko-rutnunjskoin povkičenju izmedju ostalog ovo: Rusko-rttmunjske čete se povlače u sjevernom pravcu i izbjegavaju svakl sitlcob s:i neprijateljein, jer je smier rusko-ruinunjskog glavnog zapovjedništva, da se borbette snage održe ncokrnjene- da bi se operacijc mogle ponovo preduzcti čim z.a to nastupe povoljne prilike. Zabrimitost pariske štampe. (Nnročltl brzoiav .Beogradsklh Novina'). Žcneva, 28. decetnbra. Pariska štainpa diskutuje posljedice rusko-rumunjskih lieuspjeha u Dobrudži. ,,Temps“ i ,,Matin“ izrazuju bojazan, da će se ondje osobodjene :rupe središnjih vlasM uputiti ne samo r.a s e r e t s k i front, već još i na m a ć edonsko boj'šte. ..Matin“ nalazi, da ie <o u tolikc opasnije što je spprazumna' vojska u Maćedoniji sada u pogledu dop'unjavanja upućena jedino 11 a francuske trupe. Jedna Bratianova izjava. Kb. Haag, 28. decembra. Iz Jassya javljaju, da je Bratiauu dao jednu izjavu, u kojoj kaže: Saveznici znaju, da je otpor runiunjske vojske proveden najvećom energijom. Mi ne prezamo od toga, da priznajemo učin'ette pogrieške. Naš je poraz posljedica nedostatka u pričuvama. U posljednjira je trima mjesecima rumunjska vojska gotovo bez prestanka napadana. Iza inučnog odstupanja potrebno je, da se ona na novo organizuje. To je sada naš glavni zađatak. Saveznici mogu biti sigurni, da će rumunjska vojska izvršiti svoju dužnost i stajati na svome injestu, kad jednom počne nova ofenziva u cilju opšie pobjede. Dobili stno u bogatoj mjeri inunicije i materijala. Zato smo u prvom redu dužni zahvalnost Francuskoj!

Podlistak. Hsj stnnodfluflc. (Iz zbirke ,,Tipovi“.) Jeste li ga poznali? Znatn, vjerujem da niste, usprkos toga, što je on uvijek tvrdio, da njega čitav svijet poznaje. Ja sam ga upoznao pukim slučajem u jednoj rakijašnici. Sjedio cn na jcdnom odugačkom stocu kraj ,,pulta“ i držeći ti ruci svoj čokalj ,,pom!ješaiie“, razbrbljao Se sve u šesnaest o nekoj čedomorct, što je upravo toga dana bila osudjena 11 a pet godina tcške tamnice, — Nema pravde na tom svijetu! rogoborio on i dokazivao, kako su tu čeđotnorku morrrli riješiti. — Nije ona kriva, ne, prijateiji mo,i; vidite tta primjer da sam ja svršio škole pa postao sudac, Ja bih je rlješio, bih sttnca mi; a njega bi, ujega, evo ovako bi ga, ili još gore, uzavrlo bih ulje i u njemu ga skuhao. Ta šta je ona kriva? Slaba ženska, zapravo još dijete, pa to nije teško prevariti dijete, ko nl mcnl ispiti ovaj čokalj, evo gle, za čas.... DaJ ml drugi, sekser manje ili više, tako, evo ti, ue ću da ostanem dužan.... Aha.... prija — baš ti valja.... da, pa ono kako rekoh, nije teško. A onda sramota, očaj, eto sve to..„ a sada zločinkai... Nije pravo ne... Ama šta ćete, ne znaju oni toga prosuditi, ne znaju nadju neki paragraf, kriv onako ko 1 oni, pa udrl... i ne pltajuć kako je njoj, siroti.„ A da joj zavire u srce, u dušu, kano što sam joj ja zavirkt kad satn

je danas sa galerije inotrio onakti sa suzom u oku, ne bi je osudili, ne bi, duše mi ne bi... Daj još jedan eokaij, tako, evo ti tta... Da, baš grjehota, pokvariti joj svu budućnost, kao da je ona kriva, što je svijet iskvaren, demoraliziran i bez srca.., Njih bi trebalo, njih, a ne itju... Ali da, oni se sada smiju kao gavranovi nad strvinom, što su nkebaii ttevinu žrfvtt i što su joj mogli ođčitati litaniju morala, a satni će još noćas da počine sve to... Gadovi jedni, je L‘ de da jesu... Uh — đ aj tni još jedan, za sekser ne ću propasti, tako... cvo ti... aha... baš prija... da. njega da ml je, njcga, stnrvio bih ga, Iopova... Da ste ga samo vidjeli na suđu... Pozvali ga za svjedoka i platili mu još dan, da neldm ponosom posvjedoči, kako je rodila živo dijete, da... lopov jedan... a onda sa smiješkom ostavio dvoraitu i pošao, djavo zna kuđa, da .... da još nočas opet koju prevari i osramoti... uh, da mi ga je, zuao hi me on, znao... I brbljao on, brbljao bez prestanka, 1 Bog zna, kako bi dugo još btbljao o toj dogodovštini da mu slučajno ne zapne oko na tneni 1 na mom torbaku, iz kojega sam upravo vadio komadić krttha, da ga pojedem tiz ono malo šljive... — Otkie si komšija? Na putu si, je li, pa se svratio na rakiju dok prodje kiša je !i, da, da, znatn ja to... i ja sam putovao, znatn kako je to.... DaJ mu jedan čokalj, da se ugrije.... Tako.... de, de, ne stidl se.„ i ja sam radnik, sirota kao 1 ti.... Preselio se k menl, i kad tne je ispitao za Čitav život, bili smo već obojica dobro natreskani. Budući je doznao, da sam stran

u tom građu i da nemam gdje uoćiti, pozove me u svoj stan, da prenoćim. Njegova je žena upravo lijegala u krevet najmladje mu dijete. — Evo, doveo sam jeđnog druga.... Zttaš na putu je, pa znaš kako ,ie to. Vani kiša, a on tieina gđje da legne... Da] mu, u kuhinji tamo, nešto prostri... neka se naspava... I meni je tako bilo, e, znam ja, kako je to... Njegova žena bez riječi ode i prostre mi u kultinji da mogti leći. Na zemlji dalcako. Ali bolje je i to, ttego iutati čitavu noć u onoj kiši, a sa praznim džepom. Onih pet novčića što sam još iniao, izđao sam za onu špiru u rakijašnici. Nisam mogao dugo da zaspim, pa sam tako i liehntice morao da slušam, kako se ou u svojoj sobi prepire sa ženotn. — I opet piješ... govorila ma otia, a oti odgovarao isprekidano, bez mtisla, tek mi se čhtilo, da traži rijeH isprike. — Vidiš, ovo, ono... uisam kriv... dogodilo se... eto... — Da, da. ti nijesi nikad kriv, a svaki dan to isto činiš. Veliš, da nlsl kriv što tt je narav takva, — a promisli kuda to vođi?... Prcpadamo tz dana u dan, i svc me jeza hvata, kađ pomislim na budućuost... Promisll tta djecu!... — Ne ću višel Ne ću.„. čuh jo5, kako on ko s nekim poknianjem izgovara, i onda bi tiho.... Iz sobe se tek čulo niegovo teško disanje. Menl doiazio drijem na oči i bio bih sigurno brzo usnuo, da me iz drijemeža ne probudi zvonki, lijepi glas njegove djece, gdje skiadno za majkom iztrovaraju rjječ po riječ:

— Oče uaš, koji jesi... Strcsem se. Ljupki nježni glas d.iece prekine od jeditom grozna, ogavna klctva.„. — Opet ih učiš!.... Koliko sam 1i ti puta rekao, da ue ću/da to činiš.... Plač. Djeca utihnula. — Da, plači satno... budalol... — Slušaj. molim te, — ko £ uekim strahom i nećkajuei će otta — nctnoj kletL Ja ne mogu sebi potnoči. Tako su učili mene, pa tako učim i ja svoju djecu... Vidiš, i ti bi bio drukčiji, kad ne bi kleo i kad bi vjerovao... Ja zttatn, da si dobar ali što korisd to, kad netnaš jakosti, da svoje strasti obuzdaš.... Netnoj, vidiš, ntolimo za tc... Bog če nam pomoći... * 0(t se glastto nasmijao. — Bog! Bog! I ti vjeruješ u to... da iina Boga, tte bl bilo toliko uepravde 11 a svijctu..-. — Nemoj mužu dragi... zajeca ona. — Nc ću da slušatn. Pusti me da spavam... Utihuuše. A zaspao satn 1 ja. Drugl dan dobih posla, i on tne umoli, da ostanctn ti njilt na stanu. Kupili postelju, smjestilt je u kuhinju, i tako satn ostao kod njili. Nije mi bilo žao. Upoznao satn u njem čovjeka dobra, plemenita; čovjeka, koji bi svoju krv dao za drugoga 1 koji je baš stoga i bio takav siromah. Imao je tek jednu manu: bio je bez odgoja, i tako sc činllo, da je i on jedan izmedju tolikih, kojl su radi toga promašiii svrhu života. Od naravi slab karakter, kraj sve svoje dobroto i plemenštine. nije mogao obuzda-

vati svojiii strasti... pio je iz dana u dan sve to više, i propadao sve to dublje... 2ena ga je često puta lijepim načinom opotninjaia, da ne čini toga, i čini mi se, jcdnom mu prcdbacila, da će propasti ko i njegov otac. On jc na to plauuo ko raujeua zvijer. — Moj otac, tnoj otac! Pusti ga na' miru! Ukrao nije nikom ništa. prevario nije nikoga, a šta nema ni košulje na sebi, to nije grljeh. Siromah je ali pošten... i krv bi svoju dao za drugoga... No diraj u njega... velim ti... ne dirajl... * * * Pljuštila je kiša, baš kao i onu većer, kad satn upozttao svoga starooavca u onoj rakijašnici. Nisain inogao šetati i dodjoii ranije no obično kući. Začudih se. Izvan svoga običaja bio je već kod kuće t on. Sjedio je kraj stola u kuhinjl i turoblto naslotiio glavu. Žena mu je jecala, a djeca se stisla u kut. — Šla vam je? upitali ga. On ine 5!roko pogicda, i napokon izvadi iz džepa jednu sliku. — Evo.„. Uzmem sliku. Na ltjoj starac sa do* broćudnim smiješkotn. — Tko je to?.... — On.... moj otac!.... Umro je, utnrO| jučcr... udarila ga kap, na cestl... pijana... Nisam ništa odvratio. Vratih mu sll-** ku, a on jc uzme, zagleda se u nju 1 briz< ne u plač. — Bio je tako dobar, tako dobar, k« dan. Tek nesrećan... nesrećan... ncsrećni narav... Bilo mi je teško. Ne plaćem nikada