Beogradske novine

1 z I a z i:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

P r o đ a j e s e: u Beogradu 1 u kmjevlma za* posjednutiin od carsko 1 kra- C }i l|evskih ieta po djenl od U ** u HrvatskoJ-Slavoniji, Bosni* Hercegovini I Dalmacijl po cijeni od ........ 8 h Izvan ovog područja . . . 12 h

Oglasl po cijeniku.

P r e t p I a t a: za t mjesec u Beogradu I u krajevlma zaposjednutlm od carsko I kraljevskih Ceta K I '50 u UrvatskoJ-Slavoniji, Bosnl* Hcrcegovlni I Dalmadjl K 2 40 Izvan ovog podruCja . . . K S'—

Urcdništvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I primanje prcplate Toplićin Venac broj 2t, Telefon broj 25. Primanje ogiasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Br. 4.

BEOGRAD, petak 5. januara 1917.

Godina III.

Prema jcdnoj vijesti ,,Daily Expressa“ iz New-Yorka izvodi se iz držanja groia B e r n s t o r f f a, da će srcdišuje vlasti sačekati odgovor sporazumnih sila na notu VVilsouovu, pa da onda sa sporazumnim silatna stupe u razmjcnu misli posredovanjem W i i s o n a, ako bi on na to pristao. Optiinističko shvaćanje u Americi. (Nai oć’ii brzojav »Beogradskih Novina«; Haag, 4. januara'. „Dail.v Telegraph" javlja iz NcwYorka: Veći je dio amerieke štampe uvjeren, da je odgovor sporazumnih siia tnir dodtiše zateguno, ali da sarn mir nikalco još n i j e i s k 1 j u 5 e n. Stampa drži, da bi se pregovori mogli nastaviti, kad bi Njemačka objavila svoje uvjete za mir. Drže, da će se odgovor sporazumnik sila na Wilsonovu akciju i u tonu i u sadržini u velike razlikovati od odgovora središnjim silaina, tako da će biti o m o g u ć en a d a I n j a i z m j e n a tn 1 s i i. Kdln, 4. januara. Washiugtonski dopisnik „Kdlnische Zeitung'‘-a javlja: 0 odgovoru sporazumnih sila vlada u wasliingtonskini mjerodavnim vladiuim krugovhna utisak, da su vrata za mir još u v i j e k o t v o r e n a. Zašto je Etigleska odbiia ponudu za mir? (Naročiti brzoilK- »Beograđskih Novina«! Zeueva, 4. januara'. Aladridski dopisnik „Kdln. Ztg.“ javIja: Lica, koja su u blizini engleskih nijerodavnih krugova, izjavljuju, da su se u Lonđonu uvjerili o nemogućnosti njemačkog zapadnog fronta i priključenju Alza* cije i Lorene Francuskoj. Njemačka se ponuda za mir u ozbiljnim krugovima smatra što više velikodušnom. Jediua je teškoća ti tome, što se jc R n s i j i o b e ć a o C a r i g r a d. Cailiaux ua poslu mira? (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“.) Zeneva, 4. januara. Povodoin saopštenja ,,Times“-a, prema koine je bivši ministar Cai!laux na svoju rukn stupio u vezu sa talijaiiskim državnicima u pitanju mira, radikalna je grupa u komori, prcma saopštenju lionskog lista ,,Nouveliste“, riješila, da o tome potraži od Caillauxa obavještenja. Odgovor WtIsonu. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina ) Žcncva, 4. jauuara. | O glavuoj sadržini obe note, koje će ; četvorni savez poslati u Washington, sa- 1 znajc ,,Matin“, da četvorni savez smatra sebe od početka svjetskog rata kao 11 apadnutu strami. Toga se savez mora pridržavati, da bi se lijcgovi zahtjevi smatrali kao potpuno opravdaui. Ti se zalitjevi tiču dvije vrste pokajanja: prvo, u koliko se Francuske tiče, i drugo, u koliko đolaze u obzir male države, naročito Belgija. Vrhtmac će obe note biti u tome, da će svi prcgovori, koji se ne budu nalazili na tim osnovama, biti bez ikakvih izgleda.

Ošira kritika spoiazuinne note. (Naročit! brzojav „Beogradskih Novina".. Kdln, 4. januara. „ Washingtonski korespondent „Koln. Ztg.“ brzojavlja: Državni je amerićki taj* nik u ministarstvu mornarice Daniel* u svom listu oštro napao notu sporazum< nih sila i na kraju rekao: Žalosno je, štot je sporaztun otklonio pregovore u svrh« dokončanja sadanjega straliovitoga rata,} a još je žalosnije, što u svotn odgovorđ nije dao liičiui razumjcti, koje bi on us< love smatrao za prilivatljive. Zadovoljna laiiianska štampa. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina' 1 .) Lugano, 4. januaraA. Talijauska štampa pliva u zadovcdj^ stvu povodom odgovora čctvornog spo< razuma središnjim vlastuna. „Corrier* della Sera“ vidi u odgovoru još i jednoj naročito zađovoljenje za štampu sporaj zuma, jer ie odgovor u samoj stvari opl* izjava te štampe. Vlade eetvornog savez^ su na taf način najbolje pokazale svojit snglasiTost sa voljom naroda. Stanje opktada za niir. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina '.) Ddsseldorf, 3. jauuara. '„Dusseldorfcr Generalanzeiger" jav< ija iz Basela: Tz Londona se javlja: O^Iriaf de o trenutku zaključenja mira nisu seTus-, prkos torne što je odbijena njemačka po« liuda za mir, ni najmatije izmijenile. Stanj« opkiada za zaključenje mira najduže do 30. juna 1917. bilo je i 31. đecembra, kad# je odgovor sila si>orazuma bio vcć poznat, nepromijenjeno, ! to 4:1.

Austro-Usarska. Grof Czernin u njemačkom glavnom stanu. I<b. Beć, 4. januara. Ministar !je spoljnih poslova grof C z e r n i n otputovao večeras u pratnji savjetnika posianstva grofa H o y o s a u njemački glavni stan, da se u svom no* vom svojstvu ptedstavi Njegovom Veličanstvu njemačkom caru Wilhelmu. Po« slije ioga će se grof C z e r n i n uputiti i u Berlin, da učinl nastupnu posjetu njemačkom državnom kancelaru Betlitnannu Holhvegu.

RGt sn Rumunjskom. BESARABIJA. Šio se većma razvijuju opcrucijc oko đunavskih ušća, to se većina piše i raspravlja o pitanju, je li zagrožcna Besarabija. S toga nije na odmet progovoriti koju o to) bogatoj ruskoj provincijL Ogradjeua na sjeveru i istoku Dnjesfroin, na zapadti Prutom, na jugu Dmia-< vom i Crnini inorem leži Besarabija — jedan od najljcpših bisera ruske krunc. Šareuo, kao i njene bujne pustare, jeste i njeno stanovništvo.

RATNI IZV3ESTA3I Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 4. januara. Istocno bojište: Dobrudža jes izuzetkoin tijesnog zemljouza, koji se proteže preina G a 1 c u, o č i š ć e n a od neprijatelja. U rumunjskoj nizini, osim bezuspješnih čarkanja ruskih konjaničkih prethodnica, nikakvih naročitih događjaja. Zapadno smoođOdobeščia prekoračili M i 1 č o v, a kod S o v e j e smo i na drmnu Oitozzauzeli na juriš neprijateljske položaje. Zapađno su se od V a i e p u t n e đohvatili Rusi jednoga/od naših rovova, Inače na sjeveroistoku ničega znaćajnijega. , Talljansko I jugolstočno bojlšte: Nepromijenjeuo. Zamjenlk gUvara generalnog stožera pl. H6fer, podmaršal. licjenjivanje Grfte. Nota, kojom se odbija prijedlog cenifalnili sila za mir i najnoviji teški zahitjevi, što ih četvorni sporazum postavija cainučenoj Grčkoj, javljaju se skoro iistoga dana, tako da izgleđa da su oba jta akta istoga dana sastavljena u londonskom ministarstvu spoljnih poslova, ja čak šta više, da ih je sastavila jedna Ssta ruka. Od malih nacija, radi kojih je Cetvorni sporazum potegao mač, da ih ‘tobož oslobodi od austro-njeinačke tiranije, Grčka dolazi na posijednjem mjestu. iBelgija, Srbija, Cina Gora i Rumunija keć su postradale od naopakog rada svojih moćnih zaštitnika, a sada ovi posljednji žele pošto-poto otjerati na kla}nicu i Grčku, pa ako ova ne buđe 'htjela milom, oni će silom. A od čega 4o treba da se oslobodi GrČka, to mo'žemo čitati u „Westminster Gazette"-L 'koja opet ovom prilikom pokazuje svu svojubodru lažljivost, osobinu, kojaspada međju najglavniji politički alat Velike ©ritanije: Na ime, po tvrdjenju toga lista, Grčka treba da se sačuva od opasnosti da postane apsolutna monarhija. lCentralne sile dobro znaju tu pjesmu, ;to je na formu one da „narode AustroUJgarske i Njemačke treba osloboditi od ipruskog militarizma“ — „opet to, malo drukčije“. što bi rekao Vuk. Grčka je kriza počela onim danom, toada su Francuzi i Englezi, potpomognuti ‘Venizelosom, bezuslovnim pristalicomspoPodlistak. Zločin fljedn Mnrtlnn. J. N. Potapenko. — Dragi d jedo! Kaži ini, zašto oblaci jiivijek lete pokraj mjeseca, — giedaj sa|mo kako letel — a mjesec stoji na istome mjestu? Zašto to, djedo? — upita osmojgodišnji Vasiljko svoga djeda Martina, prifljubiv se jako uz staroga čovjeka i jače se umota u svoju bundu. Vasiljka je imao ft'elikc čizme, koje je prije iiosio aijegov iotac Karpo, i veliki vuneni kaput, koji fflripađaše njegovoj majci Mariji. Nije mu bilo hladno, ali bj?še vrlo ugodno zamoitati se u djedovu bundu i Vasiljka se nije litio odreći toga uživanja. i— Ah, ti inudri filozofe! A ođakie ti jzrnaš, da mjesec stoji mirno? Ni mjesec >ne mimje, uegoplovi po ncbu — odgovori (djed takvim giasom, kao da poučava, i lako ne bez dobroćuđne dronije. — Sad on Stoii tamo, ali pazi jednom, sjutra će biti tia drugoj strani, a onda će zapasti i otići, jda spava. iVasiljka je jedan čas ćutao. Očito je bilo, da razmiš’ja o ovome, što je rečeno. — Ima li mnogo vrsta, djedo, od zeinIjc do neba? — upita on za tijein svojim Itankhn glasom. i — Iina K tnnogo vrsta? — ponovi ćijed. — Ah, ti mala luda glavo I Da„ a je li ko to izmjerio? Niko nije to izmjerio.... — Mora da je udaljeno sto vrsta? primjeti Vasiljka dosta sigumo i pažljivo feledaše u mjesec, kao da htjede ,,od oka“ da izmjeri ^iidjiljenost izmediu nieara i Zeinlje. f **

raztima, iskrcali voisku u Solunu, da bi tobož odatle pošli u pomoć Srbiji. Venizelos se bio obvezao, da će kralja skloniti na objavu rata centralnim silama, a pri vojni za spasavanje Srbije imaia je grčka vojska da igra prvu ulogu. No do toga, kao što se zna, nije došlo, pošto je kralj Konstantin našao, da bi njegovo stupanje u rat značilo samo prolivanje krvi za sile sporazuma. Venizelosova vlada moradt dati ostavku, ali četvorni sporazum nije litio popustiti, tako đa je za grćki narod i za kralja otpočela Golgota, ko ; a mora izazvati opšte sažaljenje. Osjećajući, kako se Grčka uporno odupirecd toga, da i nju otjeraju na klanicu jedino radi interesa londonskih bankara, četvomi soorazum baca *n Soltin onoliko vojske, koliko samo ikafco može odvojiti sa ostaIih bojišta, porcci valjanih vojnika i mnogo najamničkog ološa iz francuskili i engleskih kolonija, sve više širi svoju operacijonu oblast po grčkom zemljištu, donoseći zemlji time sve strahote rata, a samu zemiju, koja je uptićena na uvoz žita. tiera na pravo gladovanje. Tako je i došlo do toga, da je cio jedan korpus, natnjerno ođsječen od svakog đovoza, prišao Nijemcima i premješten u Gčrlitz, Talijani nadiru u zemlju u pravcu iz Avlone, a Grčka mora izdati cijelu svoju mornaricu sporazumu, čiji ratni brodovi ne zaziru od toga, da otvaraju pal,bu na Atenu, punu starinskih gradjevina, koje predstavljaju spomenike kiasične kulture od neocjenjive vrijednosti i koje su postale zajedničko dobro sviju obrazovanih naroda. U Solunu Venizelos radi na tome, da vojsku skloni na pobunu protivu vlastitog kralja, ali ova najvećim svojim dijelom ostaje vjerna, tako da u Ateni dolazi do formalne bitke izmedju rezervističkih saveza i iskrcanih sporazumnih četa, koje se svršava na štetu ovih posijednjih. Za sve to vrijeme kralj teško bolestan leži u svome zamku, mora da priitia ostavku jedne vlade za drugom, pošto ni jedna neće potpuno da se pokorava zahtjevima sporazuma. Najzađ dolazi do najstrože blokađe grčkih obala, a kao kruna svega toga nota pomenuta u početku ovih navođa, a čije bi usvajanje od strane Grčke ovu zetnlju stavilo pod bezuslovno tutorstvo njenih ugnjetača. Da li smo stigli do posljednjegčina grčke tragedije, koji se završava smrću Junakovom, ili stojimo pred jeđnim od onin preokreta, kao što ih često nalazimo u Evripidoviin dramama? Da se neće valjda Italija pojaviti kao neki „đeus ex inachina“, da pred svijetoin paradirakao spasioc Jelade? Zna se, da se Italija u posljednje vrijeine povukla od učešća pri — Možda je toiiko, a možda i hiljadu \ rsta, Bog zna! — odgovori djed, koji stabo razaznavašc razliku izmedju stotine i hiliade. On je to rekao malo ljutitijem toliom, jako je volio svoga unuka, ali nije mogao trpjeti, đa mu ko jrostavlja pitanja, na koja ue zna odgovoriti. Sađ baš da 011 mora znati, koliko iina vrsta do mjeseca, kao da će taino na mjesecu biti godišnji pazar, a on da će se taino voziti. Da, a šta je to nijesec? — Znaš li, šta je mjesec? šta? — upita djeđ, ali već u drugom tonu, sigurno i pouadano, jer on dobro zna, šta je mjesec. — Mjesec? :•— ponovi razmišljajući Vasiljko. — Možda kakva velaka svijeća, onako nešto k«o u crkvi... Tako debcla kao gredta! I > — Hahaha! Ah, 6 luđa glavo! Ti filozofe! Kako može biti svijeća? Na nebu siu veliki vjetrovi, pa bi se svijeća ugasiia... Mjesec nije svijeća, nego svjetlljka... Da, okrugla svjetiljka. A ti, luda glavo, kažeš, da je on svijeća... ’AJi čuj, Vasiljko, je li vrijeme, da jdeš k peći? šta? Je li \ r rijeine?.., i < — Nije, djeđe, ovdje 'je tako liiepo! Hoćeino li još sjediti? — upita djecak I jalco se pripi uz djeda. bro' znal, dia djed ne spava... Njemu je — Pa dobro, onda sjedi! Ti sam dosvejedno, ili sjedio ovdje ili se valjao oko pe6... Sjedi budalo!... Noć bješe mima, pa još i topia, alco se uzme obzir, da je to zimska noć. Cijefli dan je padao krupni snijeg i bilo ga je toliko napadalo, da je Zemlja i drveće, krovovi seoskih kuća i ledena površina kraja — sve bješe čisto i bijelo, da bi se mogk) misliti, da iz neba, sa kojega izvirivahu sjajrte (Zvijezde, Ueiko sp/ema da

gnjavljenju Grčke, a prema zvaničnom saopštenju potpisale su najnoviju notu grčkoj vladi samo Engleska, Francuska i Rusija. Zna se takodje, da je ovih dana pariska štampa bila puna skrivenih napada na Sonnina, kojemu se prebacivalo, da u pogiedu Grčke igra dvoličnu ulogu. Kad se ima u vidu, kako je odlično organizovana sporazumna štampa, tako da umije da igra i podijeljenim ulogama, to se može smatrati da nije isključeno, da je cijela tragedija samo vještački prizor, lcoji će se svršiti sa napuštanjem Soluna od strane Sauaileve vojske, dok će Italija preduzeti likvidacijtt neuspjelog grčkog ucjenjivačkog posla.

Poslije odscvora sporazuma. Englesko shvaćanje položaja. Kb. Amsterdam, 4. januara. ,,Rcutcrov“ iii'cd javlja. da sporazum lieće odmah odg'ovoriil na WiIsonovu predstavku, jer želi, da izmedju odgovora 11 a iijeiiiačkif iiotu i odgovora na Wilsonovu predstavku prodje lieko vrijeme. Sam je odgovor na Wilsonovii pređstavku ii načelu već usvojen, lc se sada izradjuje u detaljima. Kad bude potpuno sastavljen, onda će se — jer će međjutim minuti željeni rok — otposlati. Reuter primjećuje, da se Holandija i Španija uijesu priključile Wilšonovoj akciji, pa nagoviješta, da ne će uspjeti ni pokušaj, đa se na saradnju u toj akciji privuku južne američke republike. Poslanid Amerike sada u pojedinim glavnim gradovima daju usitie11 a razjašnjenja na pojedine izvode Wilsonove note. — Dalje saopštava „Reuter'* neke izvode iz onog dijela američke štampe, koja se je stavila na strauu sporazuma. Neki od ovih Iistova nastoje prikazati, da je odgovoroni sporazuma inir postao biižl, jer da Njeinačka mora imati mir. ,,New-York Tribune“ naprotiv nagiasuje, da se rrt. mora uastavitj, jer se VViisonova akcija'sporazumovoni notomože smatratt izjaloVljenom. Na kraju ,,Reuter“ rasprostranjuje' polemiku poluslužbene ,,Westminster Gazette 11 , u kojoj se nastoji prikazati, da se postupci sporazuma protiv Turske i Greke ne smiju smatratl kao prekršaji protiv slobode maIih naroda. NaprOtiv Turska se mora osloboditi tiranije i zato mora Carigrad doći pod vlast — Rusije! U Grčkoj se pak u interesu te iste slobode mora zaprije-« čiti da ondje zaviada — apsolntna monarhija! Put k miru. (Naročiti brzojav »Bcogradsl.ih Novina«J Berlin, 3. januara. ,,V r ossische Zeitung“-u javljaju iz Amsterdama: U jeduom saopštenju iz VV a sh i n g t o n a tvrdi ,,Times“, da je odgovor sporazumnih sila, koji se ima smatrati kao preteča odgovoru na notu W i 1 s o n o v u, primljen u Americl odlično. Prema izvještaju ,,New-Jork Worida“, lijemački poslanik Bernstorff je mišljenja, da se sad pošlo putem koji vodi miru.

zeinlji za sjutrašnju svečanost donese Ijepše odijelo. Mjesec se sada sakri iza oblaka, koji je baš pored njeg.a naišao; tada se po zemlji rasu plavkasti sjaj, sad opet bad gmpu svijetlih zraka na zemlju — i odmah na sve strane pooeše da igraju sniježui lcristali u raznoboj'toj vatri, dok opet iedan brzi oblak ne sakri mjesec. U selu se već Idavno bješe proslavilo badnje veće i \-eć se sve smirilo. Poslije teških jela od pirinća i pića medovine svt seljani slatko zaspaše. Ove hoći na zemlji se snijevaju većinom itemirni snovi. U svakoj se kttći snijeva o djavoiinta i vješticarna. No već su Svi na to mavikli, pa odavno niko ne pazi na to. Kad se seljak probudi, prekrsti se i kao kta nije ništai bilo. Djed Martin je u onoj starosti, u kojoj se ne razlikuje buđno stanje od sna. On tu često sjedjaše jto nekoliko sahati besposlen, osobito Ijeti, 'kad ugodno sunce grije. Djed tada sjedi' spuštene (glaVe i tamnih inisli, koje mu se lagiano vrzaju po glavi. Bog zna, kakve su to misli. Djed se tada sjeća kojeg dogadjaja iz svog dugog života i zna dobro, da se to dogodiio tada i tada j kcjom prilikom; ili on pred sobom vidi sliku i kakve davno slušane pripovijetke pa mu se čini, da se to zaista i dogodilo. Kome je već devedeseto Ijeto, taj je vidio svakojake čudne st\ r ari, te zna, da se u životu dogadjaju takve ludorije i protivnosti, koje 9e ne mogu tiaći ni u bajkama. Mi zato vaiiJa i ne vjeruiemo starim Ijudima, ,ako nam iz staroga doba umiju ozbiljno pričati kakve čudnovate Stvari, no kažemo: to su hajke. Stari ljudi zato i vole pričati djed bajke, pa Đog zna, ko više vjeruje u te baik$i djeca iU saitii stard... ■'

— Pazi; Vasiljko, da ovdje ne zaspiš! — rcće djed. — Sta bih omia s tobonr radio?! f i i — Neću, djeđo, zaspati, 'neću!... Ja razmišljam, djedo!... lagano reče Vasiljko, a djed sc nasniija i tresijaše glavom. — Pa, zar ja nijesam kazao, da si filozof!? Om razmišlja! šta kažeš? Covjek ga jedva može priinjetiti, a oin razmišlja!... Pazi, šta je danas za ljude! O čemu misliš? 1 I i — Ni sain ne Znam, djedo, o čemul misliin, samo vidiin, da je sve bijclo, mjesec svijetli snijeg bliješti, 'trska u okoliui kao zid stoji i ne kreće se, kao da spava, a u biindi* js toplo kao ma peći. Pa dobro mi je, djedo 'jako ! dobro... Eto p tome ja inislim... i ( — lim... A ti ši luali ludhk, Vasiljko, mah ludak. Zašto Sada razmišljaš? Sada ne treba ni o 'čeitiu d.a razmišljaš, dok sjediš u bundi i toplo 'ti je, pa nie znaš za brigu... što oe razmišljanje takvom mladom djetetu, kao što si ti? Kad već pror živiš život, kao tvoj 'djed, ouda niožeš razmišljati... 1 i ' Djed se zaista i zamisli. Ou je mislio na nešto iz davnih vremena. Davno je to bilo. Bože, davno, iali se on toga sjeća i izgieda mu, kao da je juče odjeknuo posljedni uzdah, te u duboko noćnoj tišini djed ćuje, k a ko čekić itupo zakucava kiinac, kojim se zakiva poklopac ua mrtvaćkom sanduku od orahovine. I srce mu po6e udarati nemirno i uzbudjeno: sad udara u prsa svom snagom, sad opet tniruje. Djed je giasno mislio i inrmljao sebi u bradu.- I koliko ja, Gospode, o tome mislim, pa ne znam, da ja nijcsam toli'ko knvj a . Prokleta sudbipal.« Ah, ah, ahi.

— O koine govorite, idjedo? — npita Vasiljko. i Djed nastavi, jer nije znao, da je govorio glasno. Mislio je, da su mu se mislt o prošlostč saino lagano i\'rz,ale j>o glavi, kao dalcka svjetlost, zajialjena luća, za J strta magloin. — Ti čuješ moje misti! Pazi! O koine govorim? Aj, aj! Ne treba to da zmaš... * — Ne, dj?đo, pričaj mi!„. Pripo\4je J daj mi! — nježno mavaljivaše dječko. — Da prošla su \ remena i više se ne vraćaju — ođgovori djed, dugo zaćuta, pa nastavi: Upravo je bilo ovakvo veče, a mjesec sijaše iza oblaka. Oblak 'nalečei preko njega .t sve potamni. Po tonie se vratt i opet se sve aasvijetli, te bješe kao' da na inebu pjevaju ianđjeli!... a na zemlji se dogodilo ,nešto, da Bog sačuva!... — Sta se dogodilo, idjsdo? — Strašno se dogodilo, Vasiljko, kažem tt, strašno! — reče djed i obuze g» jaki jjfcmir. 1 I dodje čas, kađ se djed fte mogafšo natjerati da (priča, đa nije bio zatnoljen. To je lukavi iVasiljko znao, j>ošto dobro poznavaše svoga djeđa, te jnu je često putai izniamio takve zanimljive priče. Djed nasfavi: : i — Tada je susjed Kafinik govorio; prijc je bilo bolje. Kad bi naše duše bile go\-orio je on t — nešto tjelesno, uvijek bi ti bilo najmanje nešto, da se poždere!... A to je on govorio radi toga, što je ina raine* nima ,noslo glupavu glavu. Ali moje inišljenje je .bolje, od glađi umrijeti, samo. ako Bog upravlja dušom i savješću.. Da, savjest mora pripadati njemu samom... Da; tako je; gledaj! Ah!„. A sad... No hjepo; dakle sUišaj!... iCuj, Vasiljko, kako je to( bik>„.