Beogradske novine

#

Str ana 2, ru . . ihi.

6. Januara 1916.

Južna Moldavija.

Lugano, 5. januara. Po jetlnoiu izvještaju „Corriere 'deiia Sera“ iz Atene od 2. t. mj., atenski iistovi počinju sve življom oštriliom da pišu protivu no;e četvornog isporazuma, a tako isto počinju i neprijateljsko držanje protivu ininistarstva Lamt'rosa, koje je, kako izgleda, naklonjeno da sa vrio rnaiim izmjenama primi zalitjeve četvornog sporazuma. Bivši ministar Ralis traži da se savoze komora. Kralj se poduže savjetovao sa Raiisoin, Ounarisom i Kalogeropulosom. Francuske, engleskc i venizelističke boračke snagc zauzeie su, kako se govori, i ostrvo Hydru, što je izazvalo vcliku uzrujanost u Aieni. . Zastupuik FrancUske u Solfiiui. (Naročiti br/ojav »Beogradskili Novina ) Ztirich, 5. januara. I franeuska je vlada naimeuovala svoga diploinatskog zastuprdka u Solunu, i to dosadanjeg savjetnika poslanstva u Rimu S i b i J l y a. Soiun, 5. januara. Kako listovi javljaju, Rusiia je postavila jcdnog otpraviiika poslova kod narndne- vlade u Soluitu.

Borbe na znputlu. Pregrupisavanja na francuskom frontu. (Naročitl br.’Ojav »Beogradskih Novina«! Ztirich, 5. januara. „Tagesanzeiger" javlja iz Parisa; Po 8vim se zapažanjiina na francuskom frontu daje zakljućiti, da se vrše u veiikom obiinu pregrupisanja i pripreme na cijelom frontu.

Rat n uazduhu. Zajednički rad u vazdušnoj službi. Kb. London, 5. januara. „Daily Mail“ javlja: Raspoied je o zajedničkom radu u vazdušnoj službi inornarice i vojske izradjen. Minislarstvo će municije primiti na sebe izradu i pripremil svega potrebnog materijala. Do sada su admiratitet i ministavstvo vojuo odvojeno nabavljaii cio poirebni materijal za vazdušnu službu. Zatiatak će ureda za vazdušnu siužbu biti, da primi sve poruke admifaliteta i ministarstva vojnog, pa da ih dalje uputi ministarstvil municije, dalje da vodi nadzor nad poručenim materijalom i u svima siučajitna, gđe bi zahlevi vojske i mornarice dolazili u sukob, da posrednje kao izbomt sud. hUi n« usm l poi movtiii. htflplkfl včtiki engfgski transbortnl brod. Kb. Ldttdon, 5. Januara. Z\anično. — Troitsportni je brod Cunerd-liniie, „Verd'm' 1 (RžiTi lona), pr.tcpfld jedna neprvjetčljska podmornica u Sredozćinnofb ntoru. Utopilo se 1? ' Vojnika S 3!5 ijudi posade. Potoplren francttrki brOd. Kb. LOndon. 5. lammra. .,i.toyd“ lavtja; Fratrcu>ki je pami bn. 1 ..Lear" potov.be«. Posada je is* hL II 3, r , * Potopljenic rusko« bi'oria, Kb. Kopenliogcu, 5. jamiara. „Bertingske TMe«do“ javija ,z Bergelitt: l)vdje stt danas prtsnjeli č«sftici ruskog parobriod« „Tnskar'' <?), koja je tt puttt od Artiatigelsk« ea LoniJctt potopiia jcdna ntemžKdca podrivor»’ca. Brod zbog velike b«re odmttb po. Jedan ve txl spasavattič* čaiica tdzbio, a I pofofej je osielHi bio fcpasa«. Najzađ je jeJan švodski Čaz« spasttvtnj« uspjeo da prthvart < d« fi>

Sožić u topčiMom tiomu zu sirotad. i J i ije pet mjeseci (5. avgusiul otvoren jc u Topčideru dom za sircčad — djecu bez rodite ja i cijecu, čiji su rodiielji zarobijeni ii. se nalaze na bojiŠtinia. Uspjelo se, da se u domti otvore vtć pet razradi osnovne škole, a za manju djecu obrazuje dje.'.ije zabavište. Danas se u ovom donui nalazi 200 muške djeee, od kojili je najiniadje tri godine staro, a najstarije 13 godina. Djeca su sva pravoslavne vjere, izuzimajući četrnajstoro, koja su rimo-katoiičke vjere. Djeca u ovome domu imaju odijelo, hranu, stan, knjige i svu ostalu opskrbu besplatno. Djeca se vaspitavaju na srpsko-hrvatskom nastav^oin jeziku, imaju svog zavodskog ljekara — dr. Maroševiča, svoga pravoslavnog vjero-učiteija sveštenika g. Ljubomira M a r k o v i ć a, a pored školskog obrazovanja dobijaju pouke na privrednom polju, obradjujući svojom snagoin veliki vrt od osarn jutara, gajeći živinu, svinje i zečeve. Blagodareći ujrraviteiju ovoga zavoda, gosp. Zvonimiru V 1 a s i ć u, u mirno cloba učitelju više djevojačke škole, ovaj je zavod prosiavio prvi svoj Božič na liajsvečaniji način i pokazao je, šla mogu rad i prilježnost učitelja ovoga zavoda da stvore od napuštcne nejake djece, icoju sti ratni dogadjaji ostavili svojoj sudbini. U jednoj lijepo ukrašeuoj sobi, gdjo su do rata bile sinještene kancelarije. topčiderskog kaznenog zavoda, priredjena je božićna zabava ovoga doma. Ova lijepa i prostraua soba, ukrašena jelovim i borovim grančicama, puita sirotc, nejakc djocc, mirisala je prijatnim dahom na miadost, svježinu. na nešto što buja, što potsjeća čovjeka na dobra djela, na mliosrdje — na Boga. Sa srcdine sobe, iz iednc iijepo izradjenc krune od borcvine, spuštaii sti sc na sve krajeve zidova razapctc girlande. S lijeve straue nalazaiiu se dva lijepa, ukvušena stoia, na kojima s'n bili porcdjani božienji darovi za đjecu. Tti su vam.vojnici — pješaci i konjatiici, tu trube t pajaci, tu tramvaji i kolica, brolanice, konji i bezbroj lijepili drugih igračaka. Ispod dviju lijcpo ukrašeitih je’ki odredjcni su za svako dijotc posebice uaročiti darc\ r i. Povetl lijcpog „miliibrola" po nekoliko kolača. Tu su i orasi. suvc jabuke i krttškc i drugo voče. S dcsne straite u uglii nalazašc se još jedtia ogrotnno velika, ValUedno lijcpo ukrašena jelka, osvjetljena sa bczbroj (Tialfh latttpijona i svjećica, Ušavši n dom, zatekao sam tijecu, gdjc šetaju dvoje po dvoje, pjcvajući vesele pjesmice. Sva su dječa o^jevefta u čisto i itovo odijcto f b’aženo nasmijatta razdragatta dječija lica vjdno s« predstavljaia radost t zadovoljstvo s\-x>je ovom lijeiKmt božičnom dami. Zakićena jelovim graočicama, Ižglcdala su kaxt da se vtaćaju sa božfčne jclkc s V o j t ntajke i s V o g a oca. Jcdna sn dočekivaia gostć, uparadjcna n liodniku, a pjevači i učasttici u koncermom dijelu zabave bili su več u sali, dočekuftrčl gostc vojničkim pozdravom. Konccrtni je dio pečeo tačno u odredjeno vrijeme, tt ćetiri sata poslije (KKlne. Poslije poadra\itog go\-ova m bjetttačkotti i madjarskotti jcziktt. kiiktitto je tttališaft trečeea razrcda S\>eios-ar Bajič: „Naši đobrt iiiidiV' pozdravna rijcč ovog tttakng, napttštcttog dječaka duboko je kjsttttla sco jMisntttc . . . ,,Mi nemaftto oca, rni ftemamo majke, mi imamo vas samo — dft svije;“ produžavao \t ovaj mališan, a u lTmogo kojeni oku zab'.istale su se suze. Odma'h zatim žaltortlo $e 1z grla ovib ruališatta ..RoŽdestvo Tvoje, Hrlste Bože n as“. Ova liicpa crnvena pjesm«, pjev*oa <A o\ib sirotih naivml, dječaka, čsdao ie zvcm’Ia u moj.m ušima i ja sam osjeČao lieku , čudnu, ta.’anstveuu moć, koja me je odi .Vojila negdje đaleko. đaleko . . . i Kao treća tačka koncertnog dijela U.p jevao Je dječjl hor.ltjepu „ffjesm«.

Beogradske Novlne Sufiola ■ ■ — - = --■» " ■—

v 1 j e n c u“ uz skladnu pratnju na klaviru od slratie samog upravnika zavoda, g. VI a s I ć a. . Veoma ine je prijatno dirnula četvrta tačka programa „M a 1 i g 1 a zbari“: Šest mališana. maskiranih i odjevenih u razna „tnuzfkantska" odijela, gdje su bili zastupljeni i gajde i bubanj i violina i tambura l truba i doboŠ. Sa kajiama od obojadisane hartije, sa vclikiin perjanicama, uz pratnju hora, otsvirali su nam i otpjevali ovi ntali „glazbari", ono, ,,što je ko od njih i znao“, kako veli i sama pjestna. Vlada J e 11 ć, učenik V. razrcda, sa rijetkom nam je deklamatorskom vještinom, uz saradnju jednog svoga druga, prikazao slikom lijepu čika Jovinu deklamaciju ,,C i g a h i n Ii v a I i svogakonj a“. Tu vam je bila i čerga, tu nakovanj i ćekić, tu korij, tu dugačka, crna ci&anska brada. Koncertni je dio završen lijepom „Djačkom pjesmom'* uz prainju klavira i izvodjenjcm ginmastičkili vježbi. Ovu su Iijepu zabavu udostcjili svojim prisustvom: gošpod'.n gradjanski povjerenik c. i k. zapovjedništva mosne brane i grada Beograda baron L a n g, u pratnji svbje gospodje, daije gdja vrhovnog intendanta vojnc giavne gubernije D 6 g 1 a. gospodja načelnika saniteta vojnc glavne gubernije višeg štabnog ljekara Lochbishler a, gospodin dr. Sava U 1 m a n s k i, eivilni kornesar pri vojnoj glavnoj guberniji, g. kapetan dr. L o !i a r, reierent za dobrotvorni rad pri c. i k. komandi mosne branc, gosp. kapctan Ljubomir J e m r i ć, rcierent za osnovnu nastavu pri vojnoj glavnoj guberniji, g. nadporučnik Milan Doiti itrović, profesor i nadzoruik sviit osnovnih škola u Beogfhđu i potporučnik Ettgen S e g e 1, neposredni nadzornik sirotnog doma. Pored većeg broja drugiii oficira, gdjica ućiteljica I velikog broja đrugih otineniii dama. Danas poslije podnc u tri časova odtžače sveštenik oVoga zavođa večcrnje, poslije koga će se održati slična zabava za srodnike ove djece, koji bi se naiazili u Beogradu. Tom će se prilikoin razdijeliti I božićnil darovl, na kcj'ii sii u opšte posjethei iz gradjanst\a đobrodošH. Vraćajući se sa ove zabave, bio sani zadovoljan, kao da sam bio prisutan tnalom umjetničl^om koncertu neke velike porodice, zašta nesumnjivo treba odati livalu upravniku i učiteljima ovoga zavoda.

dpflfi i mm. Siužba božja o praveslavnom Bo/.iću u Beogradu. U subotu na Badnji-dan jutrenje i liturgija Svetoga Zlatousta u 7 sati' izjutra. Večeraje sa iznošenjeni ikone Sv. Hristova Rodjenja u 3 sata po podne. Unedjelju naBožić počinje u 6 sati izjutra veliko povečerje, iitija sa osvećenjem hljebova, jutrenje sa poiijelejem, a zatim Iiturgija Vasilija Velikoga; U ponedjefjak drugi dan- i utbrak treći dan Božića jutrenje u 7 sati a liturgija Sv. Zlatousta u 9 sati prije podne. Večernje u 3 sata po podne. RimokatoliČka služba Božija. Danas, 6. januara (Bogojavljenje) i sutra 7. januara (nedelja) služiti će se: U konaku: u8 sati u jutro sv. misa za vojnišlvo, kojoj ima siobodan pristup i gradjanstvo. U župskoj crkvi: (Poslanička ulica) a.) u 8 sati u jutro sv. misa za školsku djecu; b.) u 10 sati propovijed (i to 6. januara srpsko-hrvatska, a 7. januara ujemačka) i pjevana sv. misa; c.) u 3 sata po podue većertija. Naš Ložfćni broj. NaŠ današnjt broj inia čeriri strant leksta. Mcdju os.adm ».abavnim šri* voirt dctiosimo još jeditu do sađa ueobiavljettu pripovjetku Bore S t a n k ov i ć a iz ciklusa „BaUcanski tlpovi' kao I Rigodttc božične nnpise „Pod riehom ŽatKog Egipta" i „Vo'svl — nmJraci'' x\l jcdnog ttašcg tniađi'g tcologa. Krctanje strartaca. kvještai prijavnbg ureda od 4. t. m.: Prijavijeoo 72, objavijeno f>3, prcseljeno 40, u gostionicama prijavljeno 147, odjavljeno 113, oslalo u goslidnicama 242 prijavljeuih slranaca. Parfto kopatHo. Parno kupatilo radićc danas 6. o. mj. cijeloga dana, kao i inačc radnih dana, «a imć od JS sati iz jutra tio 5 sati IX) podfte, i to kako za vojna. tako i za gradjansk« irca. Da se j-avi opštini. PredscdTiištvn opštine gv«da Beograda pottebtto te da sc javi g-đja R u ž « P a v l o v i ć Koja }e verovatrio rtmije stanovala u Buđimskoj hfiđ broj 17. Z* njti se naiari u uredti predseduištva opžtine jeđna novčana uputnica nrmčena od Crvenog Krsta u Ženevi a za račua nekog gospodfna StuniČa<t). Tr»že se. Todor <iolub©vić potrebao je d« se j*vi Učno «ii svojcm tačnoi* «dresom g. Milanu Urošević« inspektoru žeJeaiičke direkcije radi prtj«na novČane spirtttfb.

BalKnnskl tlpovl. IV. Efendl MJta. — Borisav Stanković, Zaista je bio pravi „efendi* 4 , gospodin. Lcpšega u varoši nije bilo. Lepše turski, grčki i arapski govorio, nego svoj maternji jezik. Za sve je bio tudjin i stran, osobito za svoju veliku rodbinu. Isrina, govorio bi po katkada i sa njima, ali više običaja radi. Cak ni sa oceni i materom nije zajedno ručavao i večeravao. Oore, u gostinskoj sobi moralo se za njega postavljati i odvojeno kuhati, jer je toliki bio probirač, Pola imanja potrošilo se na to njego'vo „učenje i putovanje“. Kažu, da je bio čak u Solunu i‘ Carigradu. Doenije kada je trebao da se oženi, pošro več nije bilo u varoši kao pre onako bogatili devojaka iz prvih kuća ostajalo inu dvoje da bira: ili sa velikim mirazom da uzmc kakvu seljanku, i rinie popravi svoje već upropaščeno imanje; ili da probira i uzme lepu, ali goiovo sirotu. i on je ovo drugo izabrao. Todora bila je najinladja od svih sestara a kuća im je istiua nekada bogata ali sada je bila dosta oronula. Ziveli su od kirija nekoliko«<riućančića pri kraju varoši. Njen otac večito bolježljiv, gotovo slep, jednako je sedeo kod kučc sa navučenom modrom hartijom nad oči bojeći se suiičanice, i, uvek je bio raspasan, iznegovan, kao da se tek sada iz postelje digao. Njcr.e sesrre, prežalivši nekadanje bokastvo poudavale za sitne trgovce, bakale, većinom „skorotečnike“ i samo je još ona bila ostala. Bila je više niuško nego žensko. Vižljas.a, suva i crnomanjasta. Niko se nije mogao nadati, da če od nje kakva lepota postati. Ali ne prevarilo to njega, F.fendi Mitu. Cim jc video odmah, znajući u kakvu će se lepotieu docnije razviri, na iznenadjenje i čudo sviina, a najviše na uštrb dotadanje svoje gordosti i gospodstva, uzeo je za ženu. 1 zaista, nije se prevario. Kao iz vode, posle godimi đana udadbe, Todora se razvila i prolepšala u prvu lepotu. Ali njega to brzo zasitilo te opet nastavio svoj stari način života. Kao i pre, kada je bio neženjen, moralo se njemu opet gore, odvojeno nositi ručak i večera: Retko je silazio dole kod njih, još redje se sa njima razgovarao a kamo li da je hteo što god po kući da vidi i nadgleda. A đocnije kada Todoia rodila kćer Sofku, morala je sasvim da se odvoji od njega i da sidje i spava dole sa svekrom i svekrvom samo da bi on bio što odvojeniji i mirniji. A opet, uvek, čim bi se ukazala prilika, čfm bi se malo novaca prikupilo, odmah je gledao, što pre da ode na put, tobož po kakvu trgovinu. Istina tada nisu, i to zbog oskudice u novcu, trajaia dugo ia njegova putovanja, ali su ipak bila česta. A najviše su padala u ono doba godišnja, kada je nekada, još kao mlad, išao na ta putovanja. I čak, kada je bio ua jednom takvom putovanju, umrli su niu otac i inati. Kao da ga glasnik nije mogao na vreme naći te nije stigao da 111 bar mrtve viđi. Ali pored sve te njegove odvojenosti i usamljenosti od kuća. od rodbine pa i od svoje žene, u kući se ipak živelo još jeđnako raskošno i u izobilju. Todora, večito zahvahia što sc on njome ožcnio i time je uzvisio k sebi, pokaza se, više, nego što su se i nadali od nje. Kao da je bila iz prve, najbogatije kuče, tako je nameštala sobe, tako gotovila jela, dočekivaia gostc i rodbinu, I dalje se tu cela rodbina skupljala, dolazila. Oledala je da prilikom svakoga praznika, slavc, imendana buđe sve lepše i raskošnije namešteno. A na tu njegovu večitu odvojenost, usamijeirost od svih pa i od same nje, ni izrazom liea, a kamo li rečju đa Što god pokaza. Tek docnije, kada im kćer, Sofka, poodrastc, on se više radi kčeri, ncgo rađi nje, matcre, počco kao raznežavati i po ncki put prila/Jti im. Satn je počeo učiti Sofku pisati i čttati. Po katkada, uveče, kada bi dolazio kuči, a tioie, ispred kujne medj materom i ostalim renama, bila i Sofka, ona bi mu polciela u susrct i omla bi ou grlečf jc dola/io medj materom i ženaina, Sofka bi tada osečala po obrazima očeve prste. kako je šošoIjc oko vrata, jto bradici i po grguranoj kosid. Oscčala bi ouaj miris njcgovih prstiju, suviit, ncžnih i pri krajevima mafo smežuranih; miris njegova odela a naročito rukava, iz kojega se ta njegova ruka pomaljala i mu grlila. — F*b kako si SvMkiee? Jesi li bila dobra ? Svo bi se tada žeac kao os3olx>dile„ a osohito Todora, imicr kao jcdva dočekavši m pnJika da se sa niiTnc, mužem porazgovori i pošali poecla bi Sofku kod njcga tobož da tuži i panjka: — Dobra?J Eto, celoga jctr* trčj po baštt Nc moga da je »držim. Jcdmko ktda cveće i btca oko sebe. Sofka, grted ma kokma i šicoke ćakšire, još onako mahu p* je vcč msla da će to mareri pričiniti radosl i sreću, mazeći se, počeh Ki d« odnče i d« se pr»jrda. — Nije tatice. nijc, ežeadijke! Nije, tako mi ti živ bio’ On bi je ©nda, nzimajtic' je u naručja. nosio gore, na gorajem spram a njegovim sobarna. . . Lako žb tada počco padad mrak a V- dole kod matere od žene nijedna ne bi

Broj 5,

ostafa, on bl onda počeo ovamo da sa njome igra i zabavlja. A najradije bi, mečućf je na minderluk 1 kleknuvši ispred nje uzima<3 ; njene ručice i obrijao ih oko svoga. vrata, a svoju glavu metao bi u njenč? krilo i počeo da je glcda nekakvins čudnim, dubokim pogledom. Kao da mu iz očiju počnu suze ići a usta da se pokre/ ću. vlaže. Nikako ne može da je se na-' gleda. Jednako kao u Sofkiniin ustima 'i očiina nalazeći nešto i sećajuči se nečega. Ko zna čega? Da li nečcga neprežaljenoga i neostvarenoga? Da li što ovako lepa Sofka nijc muško, njegov na-; slednik? Da li što ga :c njcne tankc usnice i još detinje ali crne oči i rnalo^ tamno čelo sa već dugom kosom podsećaju na mater, na onakvu, kakvu je prvi put video i zaneo se njome? . . . Noseći je na rukama po sobi, i grleći je, govorio bi: ^ — Sofkice! . . . Tatina Snikice! I sve bi je jaee grlio — tako da se Sofka i docnije sećala njegove skoro izbrijane brade, koja bi jc tada počelai da grebe. I ako sve to njegovo iznenadn© raspoloženje, ta bujnosi. ne bi bila prekinuta siučajnim dolaskom nekoga ilf ma čime drugim neprijarnim, onda bi l ženu, mater gore k sebi zvao. I onda bi zajedng tada večerali, zajedno sedeli gore, u njegovoj sobi. v* Sutra, nastali tako isto srećniji dani. Kolima bi odlazili u Donjo Vranje, na imanju, čifluki^ Ali niko više sem njihl troje i sluškinje Magde. U kolima* na prvome mes:u sedeo bi on. I kao svakađa, izvaljen na sedir štu, sa jednom nogom opruženom i po njoj spuštenom rukom. Obučen u novo', čohano odelo. Ali ne kao ostali bogataši, već u nekom naročitom kroju za njega. Čakšire malo uske, bez velikoga tura i bez gajtanova, jer su one lakše a skuplje staju zbog težeg šivenja. Suva, duguljasta, malo koščaia lica ali svagda stegnuta izraza u očima i ustir ma sa malo visokim čelom i jednom nabranom, poprečnom borom. Ispod toga čela videle bi se njegove uvek umorne. uvek u pola otvorene oći. Onom drugom rukom držao bi Soflcu na koIenu< a ona bi tada bila obučena i okićena kao već velika devojka. Cela kosa biia joj povezana i svi zuluvčići izvučeni oko čela i ušiju, a pretrpana mintanima i nakitiina od mindjuša i nizovima od aukata. Sproću njih sedela bi mater. Ona, sigurno okupavši se za ovaj iziet, biia je sva rumena i svetla. Njene oči, one njene čuvene krupne, crne oči sa uzvijenim, oblim obrvaina i vreiim jagodicama tako bi joj se sjale a usta srećnd igrala. Kola bi silazila na niže. Ulazila bi u cnaj uzan prolaz, pritešnjen zasadjenim vrbanra i iskopanim jendecima od ogradjenih njiva. Onda bi siiazila i išld ravnici, podjednko, beskrajno ravnoj zbog zasadjenog samo kukuruzoin : duvanom. Tada bi se sve brže primi-’ cali. Sluškinja Magda gorc, kod kočijaša u sredini korpi zavežljaja sa jelima već ne bi mogla izdržati a da se ne javlja i razgovara sa seljacima i radnicima. Uostalom ona je jedinc i odgovarala na njihove ponizne pozdrave pošt© on, efendi Mita, sa Sofkom u krilu, zavaljen nije hteo gledati ni u koga, već jedino u ono svoje ispruženo koleno, a osobito u svoje iakovans cipele i to plitke, duple, prave turske. Ili je bar tako izgledalo da samo u to gleda da ne bi valjda primećivao te pozdrave i morao na njih odgovarati. U čifluku, ogradjenim zidom svuda u naokolo i redovima topoia, odmah do reke. punim svežine i hlada, proveli tii nckoliko dana. On, efendi Mita po ce© dan bi bio dole, u bašti, izvaljen na jastucima, opkoUen tacnama duvaua i šoljama ispijene kafe. Mater, gore, na kuli, sva srećna, jednako je bila na prozorima od sobe. koic je tobož vetrila i pajala. Sluškinja Magda več(;o je bila u svadji sa čifčijama i slugama. što joj ne donose kako treba iz sela masla, sirR i pilež, da se ne bi ručkovi i večere zadocnjavale. U veče večeravalo bl se uz piće, koje se je cefoga dana u reci hladilo i uz ono nočno, izdvojenije i jače žuborenjc reke, klaparenja vodenica i više njihnih gla\a jednoliko, kao iz daleka, šuštanje topola sa njiliovim gustim, sočnim lišćcm. Posle toga, dak bf žena Todora nameštala gore postelje, on bt ostajao da i dalje pijući leškari. A često, s počctka tiho. ka© samont sebi, docnije jače počeo bi da pev*. I onđa se zaboravija i počne oa sav glas da peva. 2ena ncsrne da ga prekiđa. Samo ga otuda, iz obasjane sobe sfnša. Po ftjenome iicu vidi se da reči pesme ne razutnc, da sn joj stranc. na todjem Jezika, ali se vždi kofiko iff oseća, kako od sreće, razdragaaostl, ČHV sto treperi i otvoreaih osia gftta odozdo njcgov gtas, koy s\ 7 c više i«čatje da se razleva po bašti. red, topohona i to tako čudno, strasoo f topta. Docnije kada bi mtsficv. da im je Sofk« sasviut zaspala. dotarJo bi i on gore k sa ioš ne popivenim viiwm n staklet« prodaiavao bi pcsihb, raečHČi feTiu na krifc i raspbćnći joj kose . . . Kroz nekoliko dana vraćali bl lcHĆi. Oa, kao *nuor«i. bio bi povnčenlji, aii tJUo ona maier hila ic prcsrečniri. Ne bi mogla tada Sofke 4a se oagrli i naljubi. Jer eto njoj. svcane dererti, SoP kl inu đ* bfagodart n svc •