Beogradske novine

I z I az i: dnevno u jutro, ponedjeljkom posli]e podie,

Prodaje se: ■ Beograda I n kmjevim* zaposjednutim od car»ko I krt- £ h Hevskih četa po cijenl od U U a Hrvatskoj - Stavoniji, BosnlHerccgovlni t Dalmacijl po djeni od 8 b Izvu ovog podrnda ... 12 h Oglasi po

P r e t p I a t a: za 1 mjcsec □ Beogradu I n krajevtma zaposjednuiim od carskolkraljevsl ih Ceta K t'5# u Hrvatskoj-Slavoniji. BosniHercegovtnl i Datniacl|l K 2 40 izvan ovog podrufju KScljeniku. Uredništvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj I0 l'el<.'!o;i nroj 91 Upraya i primanje preplate TopliCin Venac broj 21, I'eleion '»e-»i -*5 Primanje oglasa Kneza Mihajla ul hroj -jtt

ftr. 12.

BEOGRAD, nedjelja 14. januara 1917.

Oodimi > 1).

RATNI IZV3ESTAJI izvjeitaj austro-ugarskog glavnog stožera. . Kb. Beč, 13. januara. Mnčso bojište: Otomanske čete zauzeše na juriš M a 1 1 j u, zapadno od V a d e n i j a; u napadačevoj ruci ostadoše 400 vojnika i nekoliko mašinskih pušaka. Jednovremeno Bugari zauzeše jedan manastir, koji su dotle još držali Rusi sjeverno od rijeke Buzau, a blizu njegova ušća. S obiju strana o p t o z s k e doline austrougarske i njemačke snage odbiše bez izuzetka jake ruske nalete, dijelom u borbi prsa u prsa. Sjeverno od s 1 a n i č k e doline zadobijeno je zemljišta napadom njemačkih odjeljenja. Zarobljena su 4 časnika i 170 Ijudi, a zaplijenjeno 7 mašinskib pušaka i 7 sprava za bacanje mina. Talljansko i jugoistočno bojište: Položaj je nepromijenjen. Zamjenik glavata generainog sto?era pl. H6fer, podmaršal. izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 12. januara. Zapadno hojlšte: Front prijestolonasljcdnika Rupprech ta bavarskog: Sjeverno od A n c r e preduzeli su danas Englezi novi napad protivu Serresa; oni su većim dijelom krvavo odbijeni. U jednom predpoložaju se neprijatelj ntvrdio. Glavni položaji su u našim rakama. Istočno bojište: Pront maršala Drinca L e o po 1 d a bavarskog: Borbena je djelatnost bila slaba. Pront general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Uspješnim napadom njemačkih četa zadobijen je ponovo prostor sjeverno doiine Slanica. U položajima koji su osvojeni, nepri iatelj je ostavio 7 mašinskib pušaka, 7 sprava za bacanje mina, veliku količinu puščane municije i ručnih granata; zarobljeno je 4 časnika i 170 Ijudi. Obostrano doline Oitozs ostali su bezuspješni jaki neprijateljski napadi, razbili su se o hrabru obranu njemačkih i austro-ugarskih četa; u ogorčenoj borbi prsa u prsa neprijatelj je pretrpio velike gubitke. Pront maršala pl. .VI a c k e n s e n a: Kod sliva Basaula i Sereta zauzeli su Bugari manastir, koji su Rusi držali.

| Sjeveroistočno od Brajile jurišale su turske čete mjesto Mihalea. Od ruske posade je zarobljeuo 400 ijudi, ostatak, koji je litio da pobjegne, udavio se u Seretu. Na bojištu je jaka magla. /Vlaćedonsko boiište: Neprijateljske čete, koje su se kretale istočno od Černe prema Stravinu, odbijene su. Prvi zapovjednik glavno;; stana pl. Ludendorti.

Uujpi! silo sporozumo. Od ponude je za mir središnjih vlasti prošlo već mjesec dana. U onom se času po prvi put u svjetskom ratu, kod milijuna 1 milijuna pojavila nada, da će biti mogiiće dovršiti prolivanje krvi naroda Evrope. Kada su u sporazumnim parlamentima pale prve izjave o koraku središnjih vlasti, onda je ta nada oslabila, da se ponovo ojača u času, kada je pod kraj prošlog mjeseca predsjednik sjedinjenih Američkih država Wilson i sa svoje strane pređuzeo akciju za mir. Slijedio je formalni odgovor sporazumnih sila na ponudu za mir, koju su stavile središnje vlasti i nada je u mir i opet oslabila. da je iza najnovijeg sporazumnog odgovora na Wilsonovu akciju definitivno nestane. Mir još ne može da dodje, proliveno je još premalo krvi, strahovita se igra mora nastaviti, jer tako hoće jedna od zaraćenih grupa. Nota sporazumnih sila američkom predsjedniku izrično izjavijuje, da je njihovim vladama nemognće već danas sklopiti mir, a u isti čas izriče i smjelu tvrdnju, da odgovornost za đaljni nastavak rata inora od sebe — otkloniti! Ovaj se kukavičluk otklanjanja odgovomosti za nešto, što se zbiva samo još zbog njihove volje. divno uokviruje onim nizom fraza, kojima vrvi ova posljednja nota sporazumnih sila. Slušamo možda već po tisući put bajku, da sile sporazuma ne vode rat za svoje posebne imterese, nego samo da očuvaju nezavisnost naroda i prava čovječanstva, pa nije vrijedno time se i baviti. No posljednja nota sila sporazuma objelodanjuje i njihove uvjete. To je čitav niz „skroinnih želja“. koje smo već čuli iz tolikih i tolikih govora i članaka. Ovaj se put te želje £rikazuju u svečanoj i zvaničnoj formi, i predstavljaju osvajaiaćkn osnovu najvećega stila. Evropa se imade reorganizirati — dakako samo u onom smislu, kako to odgovora političkim težnjama u sporazumu ujedinjenih država! Razumije se, Belgija se, Srbija, Cma Gora i — Rumunjska tnoraju opet uspostaviti i odštetiti; zaposjednute se

oblasti moraju isprazniti, a nanešena šte;a popravifiiiTo su zaiitjcvi. koji imadu svoje porijeklo neposredno u ratnim dogadjajima, no koji se mogu da postave samo jednom poraženom protivniku. Stetu je, koja je prouzročena ratom, morao dosada uvijek da pokrije samo pobijedjeni. U prkos toga, što se sporazumnim 'silama, mora da prizna vlika mjera u krivom shvaćanju realnih odnosa, nijesu se one dosada nikada usudjivaie ustvrdiiri, da su središnje vlastl pobijedjene. Kad bi tome tako bilo. onda bi siguruo sporazum bio spreman na mir, ali na takav mir, kcji bl on. kako je uvijek naglašivao, mogao da diktira. Jer diktirati ne može. sporazum otklanja rnir. S ispražnjenjem zaposjednmih oblasti i odštetom nije medjutim mlrovna osnova sporazumnih siia završila svoj niz zahtjeva; kad bi se ti zahtjevi, koji se mogu označiti nekom vrsti preduslovom za mir. i ispunili, imale bi središnje vlasitii da prihvate i one ostale, koji u svojoj cjeliui predstavijaju onu „reorganizaciju Evrope“, koja bi prijala sporazumnim silania. Ne imajući u vidu zahtjeve o janistvu za trajni mir i poštivanje malih i veiikih naroda -- :ia koje bi sigumo pristao i četvorni savez, kad bi se medju velikim narodinia razumijevale i središnje vlasti, a medju malima Orčka i ostale od Engleske potlačivanje i obespravijeue neutralne države — želje su sporazumnih sila u pogledu preustrojstva Evrope usredsredjene u strogom provodjenju narodnosnog principa. Prirodno. sporazum to primjenjuje samo u tolikp, u koliko dolaze u obzir središnjc vlasti. Taj bi se narodnosni prlncip imao dakle ođnositi na odsvojenje Alzacije i Lorene, razdiobu Austro-Ugarske izmedju Italije, Srbije, Rusije i — Rumunjske. Što je jednom pravo, mora da bude i drugome, i sporazumne sile prema tonie, ako ne će da im se predbaci najgore licemjerstvo, ne bi smjele zamjeriti središnjim vlastima, ako bi se i one postavile na taj narodnosni princip i zahtjevale, da se on provede i u redovima sporazuma. Dakle: otticijepljenje Irske od Velike Britanije, pripojenje Malte Italiji. Oibraltara Španiji a komadanje Rusije u satnostalne države. Ti bi zalitjevi središnjih vlasti i ako se kraj toga ne bi ni uzimao obzir na izvanevropske kolonije, bili kud i kamo veći, nego li zahtjevi, koje u t'om pogledu mogu da stave sporazumne sile spram središnjih vlasti. Na kraju, razumije se, traži se i unišlenje pruskog militarizma, što u stvari ne znači drugo do uništenje Njemačke. Čega smo se već kroz mnoge mje-

sece u svim mogućim smjerovima i formama do sita naslušali, čini se, Ja je sada po prvi puta skupljeno u jednom zvaničnom programu. u kojem se udružilo svih deset država protivničkog logora. Sada se konačno znade, da se oni uslovi sporazumnih sila, koji su dosada u državama središnjih vlasti smatrani kao neslana šala, imadu smatrati kao posvema ozbiljni predlog za mir. To su uslovi, koji bi središnje vlasti u ovako ,.reorganlziranoj“ Evropi osudile na posvemašnju nemoć; uslovi, koje može da prihvati samo onaj, koji je do nogu poražen <e nema više nikakvih izgleda za odbranu. Vofrilčki je položaj medjutim sasvim drugačiji i, ako sporazumne sile drže, e će ga još uvijek u toliko moći popiaviti, da bl zbiija mogle ostvariti svoju osnovu o takvoj reorganizaciji Evrope onda središnjim vlastima ne preosiaje drugo, nego da djelima a ne riječima svoje neprijatelje uvjere o protivnom. To će se i u punoj mjeri dogoditi. Prošle su četiri nedjelje govora o miru. one taj mlr nijesu privele bliže, nego li je to bio slučaj prije toga vremena. Da ovakav program, kakav je sporazum u svom odgovoru na Wilsonovu akciju objavio, ne može da donese mira, o tom su svi narodi središnjih viasti na čistu. Dakle. borba će se nascaviti i središnje će vlasti, riješene svake odgovornosti za dalji nastavak prolijevanja krvi, ratovati dotle, dok svoje neprijatelje težinom činjenica ne dovedu do osvjedočenja, da je njihov sadašnji „mirovni prcgiam“ jedan od najsmjelijih fantorna. Kad do toga dodje. onda će možda i opet biti moguće, da se povede riječ o miru.

Posiije preKlda. (Razgovor sa jednim srpskim političarom.) Naš je urednik imao prilike da razgovara sa jednim od vodja s r pske konzervativne stranke, koja je u Srbiji do sada imala najviše državničke uvidjavnosti, i čiji je rad bio uvijek na to upravljen, da spriječi Srbiji katastrofu, koja ju je snašla. Prema tome je mišljenje političara nesumljivo od vrlo velikog političkog interesa. Tema je ovom razgovoru bila n a p u š t a n j e i d e j e o m ir u i općem vojnom položaju. Ovaj je srpski političar razvio sli-. jedeće mišljenje: — Što su sile sporazuma odbile. da pregovaraju o miru, čini na mene utisak s 1 a b o s ti i. Nema sumnje, da su rezultati dosadanjega ratovanja bili vrlo povoljni po središnje vlasti; sile sporazuma to osjećaju, pa se boje, da časom kad bi primile ideju o miru, ne pokažu pred javnosti svoju slabost. Kad bi siie sporazuma imale istinsko, 1

samopouzdanje u svoju nadmoćnosn. one bi dopustile. da dodje baretn do jedne konferencije. na kojoj bi obe strane istakle svoje uslove za mir: ako bi središnje vlasti postavile na toj konferenciji takove zahtjeve, koji se nebi mogli prinriti, ništsa ne bi smetalo silama sporazuma, da poslije nastave rat sa još većom žestinom. Ovako držanje sporazumnih sila objasniću primjerom Iz trgovačkog svijeta. Jedan solidan. imućan i od glasa trgovac, može u svojim spekulacijama pretrpiti poveliki gubitak i on to ne će pokušati da prekrije, jer taj gubitak ne udi njegovom ugledu, rtiti može da pokolcba njegov trgovački položaj. Često pak vidimo. da mnogi trgovci, kad im posao podje na gore, sa posljednjim parama kupuju lijepe konje, automobile l spoljnim znacima nastoje, tćže da predstave kako im posao čak napreduje, sanio da bi na taj način sakrili svoje pravo stanje i pređ svijetoin izazvall što bolji utisak c sebi. Englezi, kao vodje sila sporazuma, imali su još jedan važan razlog, da ne dodje do mirovne konferencije, jer bi se, pored dosadanje voiničke slabosti sporazuma, otikrila i njegova moraln a slabost. Da uzmemo santo jedan primier: italiju. Interesi ovc države u Sredozemnom morn su u suprotnosri sa engleskim i francuskim, a na Balkanu sa ruskim interesima. Možda bi predlozi središnjih vlasti bili mkovi, da bi liaiija uvidila nepotrebu daljnjeg ratovanja i svako daijnje ratovanje znač'lo bi za Talijane borbu za interese Engleske. Francuske i Rusijc U tom slučaju piijeti silama sporazuma opasnost. oa izgube jednog svog člana. Toin bi se prilikom rnozda pokazalo, aa mnoge sile i države ne b; imaie razloga da daije ratuju, i Englcska, kojoj je uvjjek bio cilj, da svoga najvećeg orotivnika što više oslabi, našla bi se ili u viio smanjenom đruštvu ili čak usamljena. Zato su Englezi pohiiali prvo ntzvaničnim, a posiijc. službenim izjavama da odbace a limine svaku ideju o rnogućnosti pregovora o miru. Engleska zasniva svoje nade. da će u daijem ratovanju ekouomski i vojnički iscrpsti središnje vlasti i tako ih prinuditd na mir. Kao prvi korak u ovome pravcu pokušava se snoriti jedinstvo u zapovjedništvu vojski sila s|iorazuma. Zaista jedan je od momenata. koji su doprinijeli vojničkim uspjes ma središnjih vlasti to, što kod njih postoji jedinstvo vodjenja ratnih operacija. Ali to ne znači, da će ista mjera donijeti i iste rezuhate na drugo] strani. Maršal je Hindenburg učinio povodom ovog pitanja vrlo finu primjedbu u razgovoru sa američkim dopisnikom Wiegandom: može sporazum stvoriti tehnički jedinstvo zapovjedništva, samo je pitanje, da li će mu svi voljno i sa povjerenjem sljedovati. Savezničke vojske imaju nesumnjivo sposobne vojskovodje, ali ni jedan od njih r.ije neosporno genijalan. da bi mu se ostali sa povjerenjem pokoravali. Teško je vjerovati, da će Englezi, Francuzi i TaHjani imati veće povjerenje u Brusiiova, nego Ii u svoje vojskovodje, Rusi u Nivela ili Cadomu i l. d.

Podiistak. ispos mora. Putovanje „Deutschlanda u u Ameriku 1 natrag. (Nastavak). Poslije dva mjeseca bude pozvan u Bremen na važan dogovor. Tu je on vidio nacrte, pianove, skice i crteže konstrukcija, da su mu oči zasjenile. Kad je poslije Četiri mjeseca putovao u Kiel, vidio je on preko u Oaardenu kako se diže Jedna rijetka željezna konstrukcija. Mirno je stajala tamo sa svojom zamršenom utrobom onih raznovrsnih, silnih kompliciranih nacrta i skica. Jednom će čitaoci već imati prilike da vide tu unutrašnjcst ,.Centrale“ i „Tornja“. u kakvom ilustrovanom listu, ali neka ni malo ne lupaju glavu razabirajući ovaj divlji stroj, isprepleten, zamršen I pretrpan točkovima, ventilima, šaraflma, cijevima i polugama. I samom piscu nije bilo bolje. Ali kad je ovo čudovište od silnih cijevi kršteno, i sa svojim pcpeljastim trupom majestetičnom mirnočom pušteno u vodu, ono je najednom jx>stalo brod. koji ispravno u svom elementu plovi, kao da je to od uvijek iako biio. On se prvi put popco na uzani krov na most, pogledao daije i Iznenadio se ispod njega pružio .se jedan dugački brod. vitak, sa graciozni mfonnacijama. Cudan i ponosan osjećaj prožmao ga je gledajući čitav ovaj stroj kako se Ijulja u vodl.

Sad je već bio na čisto. Što mu se prije činilo kao kakvo nedonošče nastranog tehničkog fantaste, sad mu je to izgiedalo pravi brod, kojim se morem plovi i u kog se jedan stari mornar može pouzdati. Metnuo je ruku na toranj podmornice i zakleo joj se na vjernost. Tako je Konig postao kapetanom trgovačke podmornice ,.Deutschlanda“. Zatim su nastale probe. Svaki dan je brod isplovio iz zaljeva. I kad je lijepo vrijeme i kad nije. Svaki je čovjek izabranog personala bio svjestan svoje zadaće. Trebalo je proučiti u tančine ovim osjetljlvim brodom upravljati. ovim produktom smjele smišljenosti. lmali su da nauče vladati sa teškom masom od skoro dvije hiijade tona, tako, da i najmanji pritisak krme utiče na nju, da upravljaju s njom kao sa kakvirn torpednim čamcem. Brod se morao u vodi dizati 1 spuštati kao balon u vazduhu. Imala se ispitati i pouzdanost ove grdosije i okretnost njegovih mašinerija i iznaći njegove eventualne nedostatke. Jednom riječi, imala se proučiti njegova fantastična ribija priroda. Podmornica je ćudljiva kao žena i osjetljlva kao konj za trku. Nedjeljama je trajalo to kušanje, dok se nisu upoznaii sa najskrivenijim osobinama ovog nautičkog amfibija. A kad bi se i opet vratili u tihi zaljev, onda bi se savjetovah sa konstruktorima broda o svojim iskustvima, f tako bi se javili novi planovi i nova sivvanja. Još na Jan pi.-'.'ku d> <ao je

genijalni konstruktor broda. nadinžinir Erbach, da posljednji pokušaj gnjuranja učini. Najposlije je došao i dan polaska. Brod je bio natovaren, sve pregledano, uzeo se provijant za dugački put i najposlije donesoše cigare i — gramofonske pioče. Bilo je sve spremno za polazak. Sa praštanjem od poznatih i nrilih brzo se svršilo. Pri putovanju u neizvjesost gleda se svaki trenutak što prije da prodje. Rukovahu se sa radenicima brodogradilišta, uvukoše prelazni most, momčad zauzeše svoja mjesta i kapetan se pope na kulu. On viknu centrali: .,Pazi!“ I digne ruku: Nastao je važan trenuiak. Onda je došla komanda kroz trubu u centraiu i odgovori iz nje: spremno, — gotovo. I točkovi se počeše vrtiti a veliki i zeleni hrbat kita da se miče. I posiije kratkog manevra gore i dolje, desno i lijevo — brod se otisne. Ostavljujući nedovršene još brodove, kapetan naredi; „punom parom!“ Brod zadrhti. vijak se poče brzo da vrtj i prljava voda u luci se zapjcni. Put je vodio prvo kroz kanai Cara Viijema. Spise i poštu primiše sa jednog naročitog broda, i onda mirno, neopaženo pođje prva (rgovačka podmornica, koja ne zna šta je to biokada, daleko u svijet, na slobodno more. Vrijeme je bilo vedro. Na kuli jc samo kapetan sa jednim časnikom. Pisac opisuje dalje. kako jc more počelo da biva nemirnije, kako su se skrili u „banjsku kadu“, (tako su oni

krstiii ono skrovište od nepogode), u ruci je truba za signale centrali. vali počeše sve više da zapljuskuju i dopiru do same kule. Zalupe brzo i kapak od kuie i šćućure se... Ovo se često ponavljalo. Vjetar duva, katarke drhću, pjene se vali. Već se izgubila iz vida njemačka obaia i torpedni čamac, koji ih prati, još je poslijednje parče otadžbine. Skoro stignu do njemačkih predstraža, one đađoše signal: ..Sretan put!“ pratilac im se njiliov jače približi, momčad u tri maha vikne „hura!" časnici prisloniše ruke uz svoje kape, kapetan i drug mu odzdraviše- brod se otisnu u more, jako zaokrenu i, gubeći se lagano, bivaše sve manji i manji dok ga nestade sa svojim lepršavim velom dima. Bili su sami sebi ostavljeni i putuju u neizvjesnost. Nije se imaio kada o tome rezonovati. Sa sviju strana prijeri opasnost, a kapetan se morao da uvjeri, da li potpuno on vlada mašinom i spremom za gnuranje. Zapovjedi da budu spremni na pokušaj ronenja. Zapovjed bi poslušana i momčad jurnu. svako na svoje mjesto. Motori još lupaju, zvono na uzbunu zazvoni, kapetan skoči u kulu, zatvori kapak, a motori ućutaše. Neko se vrijeme osječao pritisak na ušima, bifi su zatvoreni od spoljašnjeg svijeta. i — nasta mir. Ali to nije pravi mir, to je samo promjena.

Onda dodje zapovjest ronenja. Ventili se za ronenje otvore, i nz piskanje poče da izdušuje zgus’ uti vazduh napolje. Nasta jedno strašno đisanje i duvanje, da čovjeka uši zaboln. Onda se buka nešto malo ujednači a nastane jedno visoko zujanje i zvižr danje: svi se visoki zvuci mašinerijc u centrali ujedinili i napravili jednu urnebesnu larmu. To je ludjačka. paklena pjcsma. koja, pored teške huke-luke motora, ipak izgleda kao tišina, sa’n<> napadnija i razdražljivija. Sve je to napominjalo da je meiunizam za ronenje u akciji. Covjek osjeća oa je zajedno sa brodou. teži i Ja tone, i kao ne može da posmatra kroz prozor od kule, ili na durbin, kako kljun od iadje tone. kako ograda u talase zasjeca, a voda sve više nad kulom raste. Samo što još vjerne lampe svijetle. I zaista nasta tišina. Ćuje se još tihi ritam mašine što naprijed kreće. Opet komanda. „Na dvadeset ntetara!“ Na manometru se može viditi dubina, u kojoj se brod nalazi. Brodu su dalt malo više težine nego što iznosi težina istisnute vode, i ova grdosija od ribe poče da se osjeća u svom elementu pod vodom. I kad se postigla žeijena dubina. odmah se spriječiio daije padanje, brod se učinio lakšim ispumpavanjem velike količine vode. Brujanje pumpi svjedoči da se brod približuje onoj dubin! vode, koja se želi. Onda prestane. Santo se čula tutnjava mašine što naprijed goni.