Beogradske novine

Strana &.

14. januara 1916.

Beogradske Novine

Nedjelja

broj ii

Engleska politika iscrpljivanja vile naliči na trgovačke, ncgo li na politlčko-strategijske kombinacije. Zaista sadanja strategija ima velike sličnosti sa strategijom prije Napoleona, kpja se sastojala u manevriranju, zauzlmanju zgodnih pozicija. koja je izbjegavala odlučnu bitku i pomoću zamoravanja (Ermaitungsstrategie) piisiljavala neprijatelja na mlr. Ali u takovoj strategiji prevladjuju oni momenti, koji su 11 svima vijekovima odlučivalj rat, a to je genijalnost vojskovodja, veća energija i moralna snaga vojske. a u tom su pogledu središnie vlasti nesumnjivo nad silama sporazuma.

Ko je osvajač? N e u t r a 1 n i s u d. Kb. Amsterdam, 13. januara. ,Nieuwes v a n đen Dag‘ piše: Sporazumne si!e imaju osvajačkili nainjera. One hoće, dn načelo narodnosti pnmjenu kod sređišnjih vlasti, ali ne i ii vlastitim zemljama. Sasvim je čist osvajački smjer, kad se govori o proterivanju Turnka iz Evrope, jer je uviiek bilo govora o tome, da će Rusi doći na njihovo nijesto. Jedan engleski vojni kritlčar o mogućnosti brzog tnira. (Naročiti hr/ojav Htoafradskih Nm ina*i Ziirich, 13. januara. Sveopštu je pažnju pohudio članak londonske ,.Pall Mall Gazefcte“, koji govori o mogućstvu. da bi se jedna od sporazumnih sila mogla odcijeprtti od svojih saveznika, jer ne će ili ne inože više da produži rat. B r u s i 1 o v vjeruje u inogućnost završetka rata u avgustu 1917. Imajući u vidu opasnost, da bi u jednoj od sporazumtfih sila moglo doći do slorna, učinili bi pametno, kad bi trajanje rata što većma skratili. Koliko je god velika nadmoć sporazuma na zapadnom frontu, toliko se ipak moramo da upitamo. ne leži li kijuč pobjede kako ranije tako i sada još uvijek u osvajanju Dardanela. Francusko radništvo za sklapanje mira. (Naroćiti hr/ojnv 'BeotjrridskUi Novina«; Zeneva. 13. jatiuara. Pariska se štampa sve većom uzbudjenošću bavi štrajkaškim pokretom, koji prelazi iz fabrike na fabriku. Nema sumnje — kako k'onstatiraju .-Echo de Paris“ i „Liberte" — d a i e t a j č itavi pokret uperen protiv r a t a i za neodvlaćno sklapanje mira.

Rat I mir.

Napisao c. i k. generalmajor Makslmilijan vitez H o e n. Sa visine svojilt najnovijih velikili izvojevanih uspjeha našle su središnje vlasti, da je došao trenutak. da pruže svojlm neprijateljima ruku radi izmirenja, da bi se već jeditom učinio kraj ovoine ratu, koji bijesni evo već dvije ' po godine, strašno tišteći cijelu Evropu, a koji prijeti da za čitave decenije i ništi privredno blagostanje zaraćenili uaroda. Ovo velikodušno riješenje. koje bi se lako moglo i drugojače tuniačiti. nije bilo diktovano ničini drugini. do čovječnošću i razumom. Malo je ratova u svjetskoj povjesnici, koji bi se završili na taj način, što bi pobjedioc potpuno skrhao pobijedjenog i natjerao ga, da tnu se jtreda -na mflost i nemilost. U ogrottinoj pak većini slučajeva, a naročito, kada su bili u pitanju ratovi izmedju velikih sila, mlr je proizlazio iz potrebe. koju je

osjećao pobjedioc- vidjevši. da je približno postigao svoje cfljcve i da je bezprednietno dalje proljevanje krvi. A iz povjesnice vidimo i to, da je zetnljište, koje je pobjediocu ustupano prilikom zaključenja mira, redovtio bivalo mnogo manje od zemljišta koje je on oružjem zauzimao u toku vojnih operacija. Ova je činjenica i izazvala kod mnogih umnih velikana mišljenje, da je rat u opšte vrlo nepodesno sredstvo za raspravljanje sporova iztnedju pojedinih država. Djejstvo jtak toga siedstva — rata — zavisi od toka, u koliko je sam tok borbe bio porazan i razoran za jednu ili drugu stranu. Sto je primitivtiije oružje, to je poipuniji i uspjeh. Kada su se bitke još bile buzdovanima. mačevima, kopljima i sjekirama, djejstvo je bilo najstrašilije, pošto je tada pobijedjeni bivao gotovo potpuno satrven. No što je većina uzimato tnaha dalekometno oružje, to se jeđnovremeno smanjivalo fizičko djejstvo pobjede, pošto je pobijedjeni rečenuu oružjem dobijao sve više i više sredstava. da se i pri odstupanju brani od protivnika. Tako je za pobjedioca postajalo sve teže, da potpuno postigne svoj krajnji cilj — uništenje protivnikovo. a i put ka njegovom postizavanju bio je u sve većoj mjeri skopčavan se velikim žrtvatna, da je on gotovo stalno u datom momentu nalazio, da je kcrisnije zaključiti koristan po njega mir, nego li izlagati se sve novim i novim gubicima. Ono, nema zbora, da je opet basnoslovni razvoj oružne lelmike u posijednje vrijeme obećavao. da će demantovati gomje pravilo o slabljenju krajnjeg uspjeha u vezi sa usavršavanjcm oružja i da će na jtrotiv ovo najmoderttije oružje ići u priiog načelu uništavanja protivnikovog. Prve borbe, u svjetskom ratu u kojima se još nije vodilo dovoljno račnna o tome telmičkoni savršenštvu oružja. donijele su uaime strašne gnbitke. a!i je ta okolnost opet paralisana ogromnim brojem narodnih vojski, izvedenih na bojište i nevjerovatnom du/inom frontova i prostranstvoin boiišta u opšte. Velike se bitke razgranaše u bezbroj pojedinih borbi i pronijenljivih uspjeha. Ako je pak krajnji rezultat iih pojedip.ili nizova borbi prisiljavao jednu ili drugu stranu na odstupanje, ova bi torne cđstupanju pristupila u saznanjtt, da su pojedine njene vojne jedinice na pcjedinim odsjecitna frona jpak bile zadobile velikih usjelia, tako da nije moglo biti ni govora o nekoj moralnoj utučenosti i fizičkoj klonuiosti odstupajuće vojske, pošto bi oni đijelovi njeni, kojt su u borbi dobro .,izvukli“ nalazili materijalnog i moralnog oslonca knd pomenutih drugilt jedinica. koje su na svo.iim odsjecima bilc postigle uspjeha. Kada-je u daljem toku ra:a sve većma uznnala maha oozićijska vojna — borba oko poiožaja — - naitad jc rnorao nziinati vid proboja. pripretnljenog žestokim artiljerijskini djejstvom. Pojam proboja osniva se na najstarijem pravilu ratne vještine — načelu primjenjivanja relativne nadntoćnosti na odsudnotn mjestu. U ranija su vremena odsudna mjesta bila ona tnjesta, gdje se ntoglo oćekivati izvojevanje odiučnih uspjeha. No danas ne stoji baš itajbolje sa snagotn za odluku. Pri znatnom učvršćivanju odurane zahvaljtijući usavršenju tehnike vatrenog odbranbenog oružja i utv'rdjivanja, proboj iziskuje znatne ntase trupa i artfljerije, a mora se ogratiičiti na srazmjerno uzak prostor pa prema tome se i njegovo djejstvo u slučaju uspjeha osjeća samo na inalont diielu beskrajno

dugačkog fronta. Njinte se doduše može natjerati protivnik, da svoj front prebaci u nazad. a!l ipak njegovom vodstvu ostavlja na raspolaganju bezbroj od toga proboja nedodirnutih vojnih jedinica, pomoču kojih se može obrazovati nova odbranbena linija, baš i u siučaju, da su čete, prenta kojima je izveden proboj, potpuno satrvene. A u ostalom ni taj posljednji slučaj nije vr10 vjerovatan, pošto i paklena dobošna vatra od nekoliko dana ne tnože uništiti sve utvrdjene radove. a kamo 11 sve rezerve u pozadini. Ako dakle ona strana. koja je pretrpila proboj svoga fronta, raspolaže dovoljnim prostorom za manevrisanje, to se uspjeh ograničava na dobitak u zemljištu tim više. što t kod napađača mora najzad da se prekine gonjenje protivnikovo, da bi se trupe odtnorile. Otporna snaga neprijateljeva pri tome nikako nije slomljena. Prvi pritnjerni prodor ti ovonte ratu. na ime proboj na iiniji Tarnow—Goriice, itnao je od sviju docnijili i najvećeg uspjeha- imao je posljedica, koje bi svakog drugog protivnika, osim Rusije, koš'ale gubitak cijele zeinlje. No u ovom je slučaju protivnik — Rusija — >-asi)olagao tako ogromnim zemljištem, da je sebi mogao dozvoliti luksuz dugog i zantašnog odstupanja. Kao što se vidilo. svi su docniji pokušaji proboja zatekli protivnika bolje pripremljeitog za njihovo dočekivanje. Mnogi od takvili pokušaja. kao talijanski na Soči, juojtadoše potpuno. drugi pak, kao francusko-engleski na Sotumi i pottovljem talijanski pokušaj na Soči u avgusiu, jtostigoše uz ogroimte žrtve satno neznatna ulubijivanja napadnutog fror.ta. Zadržata je čak i zamašno pripremljena i u početku uspješna veiika ruska ljetošnja ofenziva, ipak još prije no što su bilc postignute prve njene geografske niete. Tako su se vojne operacije središnjih vlasti mogie pokazivati santo ondje kao uništavajuće, gdje je nezr.ctna zaprentina cijele drlavne terit orije bila sva zahvaćena djelokrugom prodora. Tako su pregažetie Belgija, Srbija, Crna Gora. a cvo sada i Rumunija. Nc i u ovim se slučajevima pored sve siiine udara nije ntoglo spriječiti izmicanje znatnog dijela dotiČnih vojski, koje sada produžuju borbu na strani svojih saveznika. Kod ovakvoga stanja stvari tnora trezveni prosudjivač doći do zaključka. da će rat medju glavnim sudionicima u buduće donijeti više žrtav:-., a u najpovoljnijem slučaju će jedna ili druga grupa postići tek dobitak na zemljištu, koji još nikako ne će primorati pogodjenu državu na povlačenje iz borbene zajednice. Iskustvo o-voga rata govori za to. da će takve uspjehe prije postiči sredtšnje vlasti, koje su toliko puta već Jnkazale svoju navalnu snagu, dok će se neprijatelji morati zadovoljit: u najboljem siučaju potisnućem jednog ili drugog fronta, što će r.a cijeli ratni položaj ostati bez utjecaja. Središnje su vlasti htjele čovječanstvu prištediti daljne leške žrtve jedne borbe, koja i onako ne ntože da dovede do potpunog uništenja protivničke otporne moći. Da je ovo spoznanje uiivatilo korijena i medju neutralcimađokazuje simpatija, kojoin su ponudu za mir središnje vlasti primili i ondje, gdje su bez sumnje naklonjeui vi.še protivničkdj strani. Mora se doduše priznati, da je teško prihvatiti ponudjenu ruku pcmirnicu onitna, koji tte vode rat za samoodbranu, kao što ga vode sreaišnje vlasti, nego su se u prkos svima uvjeravanjima o tobožnjoj odbrani baciii u borbu, zanošeni dalekosežnom

Plovili su dvadeset metara duboko. Bila je potpuna tama, i samo pored tnanometra i kontpasa davao se jtravac hrodu. Napolje se nije mogao ni jedan znak primjetiti. Durbin je uvučen. Sve su badže zapušene. Brod je jiostao prava riba. Iz raznih prostorija stiže vijest da je sve u redu. ,.Deutschlar.d“ je sigurno plovio. A nije uvijek lako ovako velikim brodom u jednoj odredjenoj dubini upravljati. Veliku ulogu igra pri tome promjena specifične težine vode. koja nastaje ili promjenom iemperature, ili količinom soli u vodi. Pisac onda razlaže razliku, koliku režinu brodu mora da dadne u jednotn moru, a koliko u drugom. da postignu istu dubinu. Poslije ovog uspjetog pokušaja da kapcian znak, da ladja i opet isjiliva na oovršinu. ispitavši dobro, da se ne čuje možda u blizini lupa kojeg viila od ladje i da se ne bl sudario kojtm brcdom. prevališe mrtvu tačku. Kaj etan stcji kod cijev: za posniatranje, vidokrug biva svijeiliji, srebrni biser vazdulia iskače i najedanput biva — dan. Pružiio se široko more sa svojint prazoim i nedoglednitn horizontom. Brod je na površini, prozori se na kuli otvaraju i svjcž vazduh puni prostorije. Tako je prošao ovaj pokušaj gnu- j ranja i brod je ntirno plovio dalje i ne- i smetano. Nigdje tudjeg broda. Sunce je sjedak) za namrgodjene ublake nagovješćujući za sjutra ružno vrUeme.

Što su išli daije- more je bivalo sve nemirnije, brod se sve više ijuijao. Kapetan je ležao u svojoj kajiti, kad ga je oko dva sata noči probudila truba. Drugi časnik sa straže javlja neku bijeht svjetlost, koja se sve više pribiižuje, Kapetan odmah skoči, doteuira se do centrale i uspne se uz merdevine kroz kapak u kuli na piatformu. Casnik mu jrokaže bijelu svjetlost, koja ne bješe jako đaleko. Izgledalo je da se primiče. Nije se imaio šta čekati. Dao se znak tia uzbunu. ..Gnjurati!" Cudan osjećaj spopada čovjeka u takvim trenutcima. Usred rata, bez ikakvog oružja i po mrkloj noći. Jedna se svjetlost približuje, ntožda je neprijatelj, i po svoj prilici jeste. Za nekoliko minuta čuće se pucnjava, nekoliko će granata da razmrska kulu na brodu. voda će da jurne unutra i za trenutak oka more će da z’atrpa sve . . . Ali se nije ništa đogcdilo. Kratka komanda u centralu. nekoliko dodira u ventile, pa uz daiju plovidbu, izbjcgoše nesreću., koja im je neminovno prijetiia na površini morskoj. Plovilo se pod morem dok nije potpuno svanulo. Bilo je četiri sata, kad su se i opet digli ispod vode. Bio je već dan, ali je more bilo nemirno. Iz daieka se vidilo nekoliko zaposlenih ribarskih čamaca. Dobro su ih posmatrali i kad se uvjerili o njihovom nevinom karakteru, plovili su mirno dalje. Aii to već nije bilo više zadovoljstvo. Brod se već toiiko Ijuljao da je počeo utjecati ua glavu i stontak. Momčad već neće da jede. A nemoguće je na paiubi stajati, koju talasi neprestauo prepljuskujij. Nešto je malo ugodnije u šupljini kule. Tamo se ntisnula montčad, čvrsto se držeći za ogradu, uzdišući svježi vazduh i posrčući od uđaraca slanih talasa o zidove ktile. Tako se plovilo čitav dan dalje. Nekoliko su parobroda, čiji su dint iz daleka opazili, obišli, promjenivši pravac plovidbe i proučivši dobro njihov smjer putovanja. č To proučavanje izgieda teže uego što je u samoj stvari. Prvo se zna mjesto gdje se nalazi rodjeni brod. Onda se ustanovi mjesto stranog broda. Kad se to uporedi i pogleda u kartu, gdje su naznačeni razni putevi parobroda- lako je ustanoviti kuda strani parobrod namjerava. Takav jedan sfučaj naskoro se dogodio. Pred veče se stišaio nešto. Sunce je sjelo za oblake suncem obasjane. Sva je slobodna momčad izašla na palubu, da se nadiše svieža vazduha i da popuši cigaru duvana. (Doije je najstrožije zabranjeno pušenje.) Svi su svezali unaokolo. A to je dobro. Što više očiju, više v'de. Najednom se u providnom sumraku ukažu, -daleko tamo. dvije katarke, zatim dimnjak, pa onda cijeli brod. Kroz prizemna stakla su ga posmatrali. Htjeli su da saznadu njegov put i da ga, prema tome, ne roneći u vodu, obidju. Kapetan uze kartu, pogleda, uporedi, još jednom pogleda, sračuna, o»pet uzme kartu i trgne se . . . Tim putem neće taj parobrod uopće stići u kakvu luku. Mora naićl ili na kakvu obaiu ili nasjesti na stijenu. I

preustrojnom osnovom evropske ina- , pe. Vojnički položaj ne prnža nade. da j bi se ta osnova mogla os'.variti i zato ! je razumljivo, ako se na mjerodavn’in mjestima neprijateljskih veukih sila zasada joŠ oglušuju mirovnim željamn. Kao i strastveni kockari, koji se jOš uvijek nadaju preokretu igre, tako se i neprijateljski državnici još uvijek hvataju slabe nade u preokret ia:ne sreće. Već se po treći puta nadaju čuUesima od ,,buduće“ proljetne ofenzive; opet iznova grade kule na iscrpljenju središnjih viasti. Batina ima dva kraja, pa bi se moglo dogoditi, da se sporazumne sile gradeći svoje kule na iscrpljenju drugih, same jož prije iscrpe. Cudnim je slučajem izbilo na početku rata na javnost mnijenje, da je iz financijskih razloga ovaj ra' nemoguće voditi dttže od stotinu dana, jer da za takav ogroman eksperimenat treba novaca, novaca i opet novaca! Kad se to proročanstvo nije ispunilo, nije se više nov r cii pridavala nikakva važnost. Ali istina ipak postoji, te se ovdje mora doći do granice — dakako u mnogo stotinu dana. Ako naši neprijatelji i imaju više imetka, to njih ovaj rat i više staj'e. nego li središnje vlasti, koje kraj toga mogu izrabiti i zaposjednute zcmlje. Kraj toga nijesu pitanja, koja su izazvala evropski pokolj, jedini problemi, koji su potrebni za dobri susjedski život naroda. I opet su interesi naših neprijatelja time više tangirani, nego li naši. Oni se stoga ne mogtt posve izmoriti i za jednim dvojbenim uspjehom ti 'cvropi trčati do u beskrajnost. Ogluš'ivanje na želje rnira ne će dakle postati jedna kronička boles'. Moć priiika iomi tvrdoglavost. Gotovo se čini, da imadu pravo cni. koji vele, da ovaj rat nije djelo čovjeka nego jedno potrebno zlo. Dakako. prijatelji će vječnoga mJra u tome naći malo utjehe, ali ako hoće da budu pravedni, onda moraju priznati, đa ni rnir nije djelo čovjeka, nego nešio slično kao sunce iza oluje. Kako izgleda- potrebni su još neki trzaji na postojećim frontama, prije nego li se deii.nitivno preokrene političko vrijeme tt Evropi. Možda će središnje vlasii niorati jioložiti još koji pokus svoje nepokoljebive snage — jedno je ali sigurno. da osjećaj, koji proizlazi iz izašlanja tolikih golubova mira, vodi račutta o trezvenom, objektivnom prosudjivanju opšteg položaja. To mora konačno ipak raspršiti oblake fraza i izvraćanja, koji danas na strani naših neprijatelja zastiru jasni pogled u tirmamenat makar i uz cijenu dragocjenc krvi i mnogo suza, za što nose odgovornost oni, koji još brižno sakrivaju onu grančicu mira, koja će na kraju ipak da navijesti svršetak krvavog potopa.

Pozove časnika i rekne mu šta je opazio. Oboje pogledaju kroz staklo, uporede sa kartom; slaže se. Taj luta. Približili su mu se, da su ga mogli dobro viditi. Te junske večeri bilo je tako vedro i vidno, da su sasvim Iako raspoznali taj lijepi, osrednji parobrod sa velikom neutralnom zastavom, koji je istaknuto nosio, na sebi boje dotične države. Bilo je i ime na njemu ispisano ali se tiije dalo pročitati. Najednom vikne časnik: ,,Do vraga, kako to, da taj obješenjak, pored svega toga što je sunce već davno zašlo još drži zastavu istaknutu!" Učinilo im se sumnjivo. Prvo, taj je put bio bezmislen, a za vrijeme se rata tek ne prave noću šetnje po moru. Odmah počeše da razmišljaju. Još ih brod nije opazio, on je đalje plovio sv»jim tajanstvenim putem i već se priličrio primakao. Kapetan se riješi da ne roni jer če i onako putujući svojim pravcem mimoići se. Najednom se brod okrenu i podfe upravo prema „Deutschlandu". Sad su primjefili po svemu, da taj ,,neutralac“ nije niko drugi nego neprijateljski brod. Kapetan satjera momčad dolje, dade znak na uzbunu, spremi se sve za ronenje, okrenu brod poprijeko, da se Iakše u vodu spusti. (Nastaviće se.)

Rot u Rumunjsko]. Rumunjski kralievski par u Ode'M (Naročiti brzojav ..Beogradskib NovfM“.) B e č, 13. jan«*ra. Jedan ovdašnji iist javija tz K op e u h a g e n a. da je rumunjski kraLevski par prema izvjeStajima ruskih listova već pošao iz I a š a u O d es u. Dolje se veli, da kralj Ferdimnd i kraijica M a r i j a ne misle osfAti ni tamo, već da će se preseliti u F r a nc u s k u. Rusko odstupanje. (Naročiti brzoiav ..Beogradskih No-/ln*‘ ’ Diesseldorf. 13. janaara. Ovdašnji .Generaianzeiger javlja iz Basela: ,,Daily Cronicle* dobiva izvještaje, da je ruska vojna uprava naredila prekidanje nove ruske ofenzive u Rumunjskoj i povlačenju gfavnJh ruskih snaga na tome bojištu na strateški povoljnije pozadnje položa$e> Mogućnost brzog napredovanja pnsma Odesi. (Naročiti br/oja\ »Beogradskih Kouniv.j Ziirich, 13. jana*r8 „Tagesanzeiger“ piše: Odkako je osvojen Bukarešt, vojska Mackensena je za pet sedmica osvojila do Sereta oko 200 kilometara rumunjskog zemljišta. To odgovara odstojanju od Sereta do Odese. U nevierovatnost ne treba ubrojavati brzo napredovanje Mackensena prema Odesi. Ruski uticaj. Kb. Bern, 13. janaara. ,,Ruski j a Novosti" javljaju iz J a š a, da tamo vlada potpuno raska atmosfera. Razne rumunjske uprave totčinjene su ruskim elementima. Novi ruski poslanik M a r v 1 o v igra vrlo veliku ulogu u savjetovanjima rumunjskoj vladi. Rumunjski krafi Ferdinand o za«*»cw Bukarešta. (Naročiii brzoiav Beogradskih No\i::.m; Ženeva, 13. janoaira. Jedan interesantan prilog k zauzeću Bukarešta donosi posebni dopisnik pariskog ,,J o ii r n a 1 a“, koji saopštava slijedeću izjavu sada u južnoj Rusiji boravećega rumunjskog glavara glavnog stožera. generala 11 i e s c u a: „Kad sam se dau prije iza zauzeća Bukarešta opraštao sa kraljem Ferdin*fldom. rekao mi je ovaj duboko potrešen: — Težak je to udarac, ali k^da bi danas ponovo imao da odlučim o sudjelovanju Runrunjske u ratu na strani sporazuma, ne bi ni časka oklijevao s izdanlem naredjenja za nastupanje. Malo je dana prije toga kralj jod dojmom našega na žalost prolaznoga uspjeiu. kod Bukarešta izrazio sigurno oćekivanje, da ćc se glavni grad inoći spasiti. Tim ga je većma potresla vijest, da je napadaj dviju njemačkili i jedne bugarske divizije ovaj proiazni uspjeli pretvorto u poraz. Ispražnjenie Moldavile. K o n s.k ri p ci j a 16—18-godiš* jth R u m u n j a. (Naročiti brzojav ..Beogradskih Novina * Ziirich, 13. januara Posebni .ie dopisnik pariškog „Tempsa“ poslao svom listu interesantan izvještaj o položaju u sadašnjem rumunjskom glavuont gradu. U Jašu je proglašeuo opsadno atanje, a posvuda priljcpljeni plakati ohjavljuju stroge mjere protiv sakupljanja. Ulični je promet preko noći zabranjen. Hoteli su, i kavane nadziranc od poiicije. Mnogobrojne su osobe uapšene i osuđjene zbog r^širivanja lažnih vijesti, koje su izazvate nemire. Ispražnjenje se Moldavske vrši pod aeopisivim pattijama gradjanskog stflnovništva. Vlada je naredila konskripclju svih mladih Rumunja u dobi od 16—18 godlna. Oni se otpremaju u Rusiju, gdje sn stnvljeni na raspoloženje' vojnih vlastl. Odlazak neutralnih diplomata ts Bukarešta. (Naročiti brzojav > Beogradskili' N’ovinat; Bukarešt, 13. januars. Sutra odlaze odavde neutralne diplomate koji su kod rumuniske vlade bili opunompćeni, i to američki, holandski i grčki poslanik. Sve druge vijesti, koje su donijeh talijanski listovi o otrocima njihovog odlaska, sasvim sa irraišljene .