Beogradske novine

dnevno u j

lzlazi: utro, ponedjeljkom poslije poone.

Prodaje s e: a Beogradu I u krajevima zaposjcdnutim od carsko i kra- C k fjevskih Jcta po cijeni od u HrvatskoJ-Slavonljf, BosnlHercegovlnt 1 Dalmacijl po cijenl od 8 h Izvaa ovog podruC)« . . . 12 h Oglasi po

P r e t p I a t a: u 1 mjesec u Beogradu f u krajevlma zaposjednuttm od carsko 1 kraljevsklh Cefa K 150 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovfnl 1 Dalmacijl K240 izvan ovog područja . . . K8‘cijeniku. Uredništvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefou broj 67. Uprava I priinanje prcplato Topličin Venac broj 21, Telefon broj 23. Primanjo oglasa Kueza Miiiajla ul. broj 38.

Br. 17.

BEOGRAD, petak 19. januara 1917,

Godina III.

RATNI IZVJESTAJI IzvJeštaJ austro-ugarskog slavnos stožera. Kb. Beč, 18. januara. Istočno bojište: Front marSala pl. M a c k e n s e n a't Rusko je topništvo u Dobrudži gadjalo Tulce ilsacceu. Front general-pukovnika nadvojyode J o s i p a: Iziuedju dolina je Putne i Susite imalo jedno naše preduzeće puni uspjeh; zarobljeno je 240 neprijateljskili vojnika, a zaplijenjena 1 mašinska puška. Južno su se od druma Oitoz slomili jaki neprijateljski napadaji u vatri naŠega topništva i mašinskih pušaka. Front maršala princa IJ e o p o 1 đ a bavarskog: U V o 1 i n i j i pojačana neprijateljska topnička djelatnost. Talijansko bojlšte: Na visoravnl je Krasa i ti dolini Vipave podržavana i juče jača topnička vatra, Jugo-Istočuo bojište; Položaj je nepromijenjen. Zamjeulk glavara generaluog stožera pl. HOfer, podmaršal.

Svalcarska ttioMliše. Što Švajcarska mobitiše, inačc safno po sebi ne bi bilo toliko čudo, jer je razumijivo, š(o država, oko čijili granica vcć (oliko vreuicm bjcsni sve strašnijf i strašniji rat, !ioćo s vremena na vrljemo da se uvjcri, je li lijena ivojna snaga u pogledu lakoće upotrebe ii ubojue snago ako ne na većem. ono na istt in stupnju, na kojeniu je bila ranije. No ono, što kod ove mobilizacije začiidjnjc, jesu glasovi šlair.pe, koji baš tikaz.iju prstom na nju, dok je inače običaj. da sc takve mjere, pa makar i hiie primjenjivane samo vježbe radi» pr A žu.kuje u javnosti. Mcdjutim sada, kao što rekosmo, u švajcarskoj baš ukazuju prstom na tu mobilizaciju, lo žnači, da se baš žel'. :1a to čuje ouaj k'ojemu treba, da je na iine švajcarska poznala izvjesnu opasnost. koja Joj prljeii, a da joj želi slati r.a put svoni Snagom, kojom raspolažu vjernl graItjan' njeni. A zbilja, kauda ne trcb'a clugo nagadjati, pa da se nadje uzrok toj poja.vi Na zapadnoj švalcarsico; granici u toliko se CudnoJ mjerl goniilaju francuske čete, đa se to višc neda objaši'jarati čisto dlspozitivnim razlozima

Podlistak. SVETO BOGOJAVLJENJE. Pogled ua istorlju praznika i oblćaje vezane za taj dan kod stočno-pravoslavnih naroda. Sveto Bogojavljenje u istoćuo-pravoslavnoj crkvi spada u red velikih ,,gospodnjih praznika“ i veoma se svcčano praznuje. Uz to jo za njega vezaji jedan obićaj pun uzvišcne cstetike i istinski liri'šeanskc rcvnosti i pobožnosti, koji ovoni prazniku i daje osobitu boju i ljepotu, da svaki onai, koji ma i jednom Ima prilike da vidi svcćanu litijil pobožnili duša u putu iz crkve na mjesto priprente a g ia z m e, nikađa neće zaboraviti ovn divnu siiku. — Praznuje se u spotnen onog Uogadjaja, kad je Gospod Isus Hristos, navršivši 30. godinu svoga zemaljskog života, — doba kad }o prema zakonu judejskom tnogao uzctt zvanjc učitelja narodnog ili sveštenika — pred svojn javnu propovjed carstva Božjcg ua zcmlji, primio u 15. godlnl vladavinc TibcriJeve —» krštenje od Jovana Preteče na rijeci lordanu. U smlslu ovog momeuta leži elsto dogmattčkl karaktcr praznika. Jer, kad je po grtjehovnoni padu praroditelja ii raju božja pravda, po odredjenju Svete Trojice, imala d& n Ucu ovaplodjcnog na zemljl Sina Božjeg, u njegovlm stradanjima f smrtl — iskupltl prokletstvo, grijeh j smrt Ijudi, ovog Je dana ona u susretu $ Hristom, ba£ kad Je On stupao na me-šijansku dužnost, Imala vidieti u Niomu

fraucuskog vojuog vodstvu. te da se taico mora doći do drugili preti ostavki. Poznatc je, da je u Rimu ovi'i uana održat veliki vojni savjet sa znatnim političkim karakteroin. Svi s.i ttčesnici izjuvili svoje vcliko zadovoljs'.vo odnosno ishoda tili savjotovanja. pale su piimjedbe o nckint piedstcjcdim novitn, i to sasviin novitn preduzečitna čefvornog sporazuma. Po piimjeru najnovije grčke istorije, moglo bi se uasluliti, kalcve su prirode ta nova pred'uzcća. Pošto su strateškc granlce srcdišitjiii vlasti bolje aego li ikad zašiičcne, naročito, od kaiu si’ ovc osvojile veliki dio Rumunjsl.3, to simrazttm sr.da očeviduo traž! neko mjeslo, kojc b! predstavljalo Aliilovtt petu u organUnut sredižnjih vlas.i, r.a kojc b! s uspjehom mogao napasli. Svakako, da razlozi isključivo nioralne prirode nc Li bili tt stanju da spriječe od pokuŠaja prokiza kroz švajcarsko zemljište radi zagrožavanja južnih njcmačl'ili granica. Siorazum računa sa raspoložctijem u zmiadnom dijelu Švajcarske, gdje su simpalije ua francuskoj stranl, i gdje se liada, da bi se moglo orgauizovati neko narcdno glasanje, koje bl se izrazilo u korist ovog prolaza spora^iimiv.h vojnih snaga. Ali je žato vcći d!o Švajcarskc, onaj dio, čije se sianovništvo prvenstvcno odliluije onom iicobuzdanom Ijubavlju za slobodom. koja je po Švajcarsku upravo postala klasioua. ako ue izrično sa simpatijama ua njemačkoj stran!. ipak toliko zadojgn osjećajcm svoje slobode, samosialnostl i sainooptedjeljenja, da ni u kome slučaju ne bi dopustio prolaz francuskih čeia kroz zemlju Prema foine izgleda, da Šva.icarska mobiliše s toga, jcr nalazi, da je moraini razlozi više dovcijno ue štite. Ona daje na znanje svima i svakome. da oita mobiliše s toga, *to lioćc da sprijeii rat time, što se pokazujo dovoljno snažna. No izgleda da nije jedin: uzrok izner.adnom nagomilavanju čeia na švajcarskoj granici osnova o napadu na jitžnu Njemačku, Od vajkada su Fraucuzi više no išta žcljeli, da sa Iialijom intaju ijcsuiju vezu fronlova i neposrediiiji slrateški dodir. Sada se kanda ide na to, da francuske i talijanske vojske pruže ruku jedna diugoj preko zapadne Švajcarske. Jasnu je, da bi se morao zaiivatiti prtlično znalan komad Svajcarske, ako bi se željelo, da ova veza poslane što slvarnija, to jest da u veliko oniogtićava uzdužni saobraćaj. premještanje čcta i dovoz iza toga ncvog fronta. Osim toga. sporazutn se nebl ograničio čisio vojničkom okupacijom jednog diisla švajcarske. vcć bi poslije, isto kao i Grčk oj u predstavnika grješnikž i Onoga, koji ima da objavi najdublju sinirenost i savršenu gotovost povinovati se pravdi za nepravednike. Hristos jc, ■— kako govori Jov. Zlatoust, — „uzco lik grjcšuika, koji se kaje, da bi na obali Jordana za svoju pripremnu službu, dobio od Jovana Pretcče krštenje pokajanja za oproštaj grijeliova". U isto vrijeme On je žcljeo da, prcd svoje javno služcnje spascnja svijeta, osveti vodu osnivanjem Svoga prečistog tijela i da lim ustanovi tajnu krštenja, koje ee biti kao vrata za stupanje u novi, vječni zavjet s Bogom. I drugo, da bi ispunio sve do kraja što je svojstvcno eovječanskoj prirodi, koju je On primio 1 na taj način pokazao, da On nosi i.stinito tijelo i da jest u istinu i Covjek i zasvjcdočio Svojim krštenjem silu i važnost krštenja Jovanovog, pošto Je medju Jcvrejima bilo mnoglh, koji u tijega nije-su vjerovali. Divnt proinisao Božji propratio je krštenje Hristovo Cudnint znamenjima. Preteča, koji do tog dana uije vidjao Hrista, po dobivenom otkrivenju saznaje, da ja to Mesija i ustezaše se da Ga krsti. ,,Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k tneni“, — veli on. I kroz dlvne pjcsmotvore pjesniki nastavlja: „Kako ću diol ruku 1 dotaći se gtave Svedržitelja? Ma da Si Miadenac, rodjen od Marije znam da sl Ti 1 Bog PrevječnJ, koji hoda po zemlji uz pjesmu Serafima! Ne umtje rob krstiti Gospodaral“ — I „zašte S1 došao robu, bezgriješnt Gospode? I n čije hne da T« krstlm? U ime Oca? — Ng

Iii^eresu svoje pozicije, tcžio i mijcšaltju u poliiiku. S loga jc s’gi.rno. da lii se Švajcarska enorgi'uo cduprla tome korakti, uta da I u onim krajcvima njciiim, gdje se njetuaćk: g'.vori simpatije nijesu bez razlike ua njentačkoj strani. A ako bi ipak ..Uošlo do guslog“, vait svakc je sumuje, da bi odliena švajcarska vojska na svujim roduitn gtidurama i krševima odbila im.idače. A sada, i ošto je Švajcarska dala mig, du nc'će dopustiti nikakav prcpad, to ’ćc l iti, da se najnovija osiiova sporazmna već izjalovila. Na kraju valja zabilicži;'!. da su sc i Hulandija i Švedska da'.a ua pojačana oružanja. U Evropi sc prrcd dviju zaraćenih strana postepcno stvara još i jedan treći oružani logor. ŠrediŠnje su vlastj lilc iskrene i o’.voteim su podnijele rredlog za mir. Za r.eulrolce pak, taj novi, trcći oružani logor. bili su dosad samo komunikeji 1 očelclvanja za budućnosi, što su ih lazv’jale sile sporaziiiim . , .

RusKl Ciijevi. Oigan češkoga poslanilca dr. S t r a ti s k o g „Lidovc Movinv" piše pod gornjim naslovom: Već je 1800. god.. kako navo’di Karlollavliček u svcjem pozna.om članku „Sloveiti i Cesi“, izašla u Petrogradu brošura pod u islovom -.Pjcsina o oslobodjenju Srbije“. u kojoj se car Aleksaudar 1.. naziva ,,velikim slovenskim caret.i“, a koja svršava t’me, da će bitl poirebno iskeristiti s'. u riisko-sIovens:ui stiagu /a oslobodjenje sviju slovii’.ski'.i naroda od tudjitiskog jarma. Havlićelc je, koji ruske namjere odnosno r.iovens'va. vrIo dobro iz vlastitog iskusiva po/naie, već Di'ije ž'O gođi'vi na rusku pjcsmu o slovenstvu ovako odgovcr'o: „Mogn pctvrditi, da Rusija sa ostaiUn Slnvenima ne t.iisli nipošto bra-ski, nego naprotiv nepošteuo i egoisr.čki. Bilo bi dakle smiješno i neprak'ilki kada bi se sa ovim našim potajnim neprijatcljem, koji pod bralskont maskont skriva s\ oje požude, združili. Izjavijujem, da su mi otvoreui neprijatelji češkoga naroda miliji od Rusa, koji cio'aie sa Judinim poijupcem, da nas tako — strpaju u svoj džep“. A iakvi, kakvl s.i Rusi prije 70 godma b li, onl su i. dar.as. ls:o lako kao što su Rusi prije 113 goclina izdali brošuru o osiobodjeniu Srb'jc i sada car Nikolaj izdaje manifcste ,,o oslobodjenjti malili naroda“ sarr.o zato, da opravda ncsreću, koju je Rusija skrivifa svojim stupaujcm ti rat. Niko nije vjerovao ovlm manitesdma cara Nikolaja, kao šlo se mje ni rart : j?. vjerovalo njcgovim ir.anifestima o svjetskom miui, jer njegove riječi nikaJ. nisu otlgovarale njegovim djsliiiia Oviii smo uaua najzad doživjeli, da je Rusija pri.:naia svoje osvajačke naiujeie i 'ime zoacila S3 sval.'og misaonog čovjeka vcć prozrsnu masku oslobct’ioi a ". U dnevnoj zapovjesti ruskoj vojscl. koju

Ti Njega u Sebt nosiš. U ime Sina? No Ti .Si On ovapločeni! U ime Dulia Svetog? — I njega možeš davati kroz usta Svoja oniina, kcji vjeruju". — »,Zašto tražiš ono od ineue, što prevazilazi mojo služenje? Ja Jioću krštenje od Tebe. Osveti mene i vodu Spase, koji si primio grijeli svijeta". — „Ostavi, — odvraća mu Hristos, — ,,jer tako nam treba ispuuiti svaku pravdu“ (Mat. Iil. 15). — < „Izvrši svoju spasouosnu tajttu, miruo učLui i ne uzasavaj se, jer Ja se krštavain jordanskom \'odotn kao čovjek i>o prirodi bezgrješan“. — ,,Ne tražim od tebe, Krstitelju, da činiš izvan svoje dnžnosti, ne kažem ti: red Mi što govoriš bezakonicima i Cemu učiš grješnike; krsti Mc ćutcči i-u očekivanju posljeđica od krštenja". „Dotaknt se božanskog tjcmena glave Moje i ne ustručavaj se. Oslavl sada. jer sam Ja došao, da ispunim svakit pravdu" (stihire). Jovan nznie da krsti Hrista, i gle: „Užasno je bilo nebu i zcinlji glcdati Tvorca pogruženog u rijeci gdje kao rob od roba priina krštenje za spasenje naše; i likovi audjelski divljaliu se tad od straha i radosti", Sain Jordan u trepetu kao Otac — Ctidniin glasom iz oblaka prema da je bio zaustavio struje svojo i nije smio da se dotakne svoga svemogueeg Tvorca i Prečistog Vladike. — „Krštavam Te u Inte Onoga, koji doIazt!“ prozborlo je KrstitelJ (Del. ap. 19, 4) vozloživšl ruku na glavu Hristavu I Hrlstos se pogružto u vodu... « No gle, u taj čas, ka« posljeduji divnl

je izdao uski car, čitatno sasvim jasno: Zađatak je Rusijc n ovoin ratu t io osvajattje Carigrada 1 Dmdanela. Tck U 2 c! r ii g o m mjcstli is'.iće car, da je i uskršenje slobodne Poljske i>: njcnilt dcsudašujiii triju Uijeiova jedan eđ :ijed.cvi!: ciljeva. O tomc, k/.ko sn Rusi ..oslobadjali" Poljsku, ve'č se vife puta pisaio. Istorija nam posljočnjeg slcljcča dcivazuje, da Poljacim* gotovo nigdje nije bilo lako zlo, kao u blvšoj ,,kongrcsnoj I 5 o!jskoj'‘, iz koje su ruski vladari stvorili prosto guberr.iju koja je pod ruskom upravom stenjah. dok su Poljaci pod Austro-Ugo.'skcm ncomctatio radili na’ svom privrednom i kuUurnom razvitku. Rusl su oslobodjenje Puljske obcćali vcč u poćctku rala, ali nijesu svoje liječi održali po svoj prilici stoga, da je ne moraju ponovno povlačiti, kad bi dogadjaj! rusko slavcnslvo učinili nepolreb.nim. Oni s tim oslobocljenjein dolaze danas, kad iin nijc u vlasti, da to izvrše i kad jc Poljacima ova ,-milost“ rttskoga cara poslala suvišnom, jer su svoje oslobodjcnje već priiniii iz velikodušnili ruku blagopokojnoga cara Franje Josipa I. i njcgovog uzvišenog saveznika njemačkog cara VViihclma. A dolaze s tim „oslobodJenjenT 1 , samo stoga, da ne pokažu pred cijelim svijetom svoju golotinju, kad im već sve njihove ostale lijepe besjede o oslobodjenju maliii naroda nijesu donijele ni Carigrada ni Dardanela. Kada car Nikolaj posjeduje toliko smjelostii da prizna, kako ie Rusija ušla u rat zbog svojih osvajalačkih težnja, to onda nikoga ne može iznenaditi njegova izjava, da u ovaj ćas u Rusiji ne smije iskrsnuti misao o miru, jer da Rttsija mora nastaviti borbu. On doduše dobro znade za nečuvcne naiiorc ruskili annija, za neirovoljuu simaciju na bojištima, a doznao je po svoj prilici i za akciju središnjih vlasti, da se straliote rala dokrajče. No on n prkos toga pozivlje vjerne sinove svete Rusije, da i dalje uzaliid žrtvuju svoje živote za fantom ruskih državntka, od kojega su danas Rusi udaljeniji nego li ikada dosacla. A Carigrad i Dardanelt i nijesu drugo do jedan fantom. Ako car Nikoiaj svome narodu nastoji dokazati, da Rusija bez Carigrada ne može postojati, onda je to jedna neistina. Rusija u ovom smjeru ne će naći svoga iziaza u daleki svijet, jer isto tako kao Što ju Engleska u srcdnjoj Aziji drži ti Šahu, zatvorila bi joj ona pul itiorem odma na izlazu iz Darđanela u Sueskom icanaiu I Sredozenmom moru. Za svoj razvitak imade Rusija za ninogo stoljeća đosta slobođe u Aziji, a put joj je na zapad bio cd uvijek otvoren. Razumije se, da ovaj put ne smije bili osvajalački, uego plemeiiito natjecanje na prlvrednom i kulturnom području. No Rttsija kao da traži samo osvajalački put. Tečajem se zadnjili dviju i po godaia mogla u dovoljnoj mjeri uvjeritl, kako je ostvarenje toga puta nemoguće. Rusija je u ovom ratu najvišc žrtvovala i liajviŠe izgubila. Ruski cai veli na kraju svoje duevne zapovjesi'i, da će Rusija dati Evropl jedan mir, za koji će btidaće generacije zahvaljivati rusklm vojnicima. Put mcdjutim, kojim car Nikolaj hoće da i nadaije proslijedi, zna-

čin uzvišene tajne krštenja Hristovog i zuantcuje Velikog Providjenja, otvorlše se nebesa i n veličaustvu i slavl objavi se Jjudima, u Starom Zavjetu prikrlvano objavljivanje Lica Presvete Trojice: Bog krštavajučem Isustt: ,.Ovo Je Sin Moj Jjubezni, koji je po mojoj volji" ,Maf. III, 17.), — Bog Siu — Ijuđskom prirodom Svojom, i Bog Duh — silaskom svojlm na kršteuog u vidn goluba, podržavajući glas Očev i da bi poput drevne istorije 0 potopu nkazao simboHku ua novu eru ii životu čovjcčaustva. Tamo Je golubica s maslmovom graučicom objavila kraj potopa, ovdje nam se pak ukazujc na Oslobodioca od svili bijeda t darovaoca svih blaga. Jer ue saino da jcdnog čovjeka izvodi iz kovčega, ncgo cijclu vaseljcnu izvodi na nebo i nešto maslinove grančice prinosi usinovlieuje cijelog čovječanstva. „Glas Gospoduji, — razliježu sc rijcči svete crkve, — „poziva govoreči: hodite svi, primite od Hrisla koji se javio: Duha premudrosti, duha razuma, đuha stralia Božija!" A Jovan Krstitelj zadivljen svjedočanstvom svetc Trojice o božanskom Mesiji gledaše to čtidno zblće oko sebe. Duša njegova u blaženom trzaju t očl zasjenjene veltčaostvoin pr'rzora pratiše Hrista. Medjutim, u svoj prostoii l krotostt ’duha Božjeg, u svoj punoći blagodatnog dara, u svjetlostl mira stajaše OvaJ. Njegova sudba, Njegov Je pozlv: da donese tnlr na zemlju, da izmiri čovjeka s Bogoin 1 da razntš.I uepr]iateljsty« Izmedju ueba

či samo dalje prolijevanje krvl I titnnožanje ratnili slraliota. Dotle je daklo ćošao .,car mira“ u 29. mjesecu ra:a! Ko će mu u Rus'iji- ko u Evropi zabvaljivati na lome?

Ruske bfutmnostl premo nustroufurskim rutnim zurobllenidmu. U posljednje sc vrijemc množe vijcsii o nečovječnom poskipanju, kojo se luga svakom mcdjuuarodnom pra-, vu. prcma austro-ugarskim zarobljcniciirm u ruskom ropstvu. Na ncčcvječau sc načiu čini sve, da im sc i inače gorka sudbina pooštri i da lin sc život prelvori u pakao. Ncposrcdno poslijo zarobija'vaiija oduzimaju se namjcrno zarobijenicima svi prcdineti od vrijcdnosti, pri rpenosu do zfcorr.og mjesta obasipaju iii stražari i s'.anovništvo' najpjostijim pogrdama, divljački iti zlostzvljaju batinama, kuudorimia i tidarcima nogom. I sam: ruski časnlci ne sa.no. da su takve brutainosti dozvoljavali, ncgo su i sarui u njima učestvovali. . Poivrdu je tih vijcs'i 'dobio jedan naš saraduik, koji se nedavno bav : o u Bečti pcslije razgovora sa ooznatim Ijckai ' m dr. Josipom VV c i s s o m. ko-> ji se sa posljednjim vozom razmjeujcnih invalida decembra mjeseca vratio iz ruskcg ropstva u Ardatovu, gđje ie u posljcdnje vrijeme bio interniran. Dr, VV'eiss, koji je u Pržemislu do opsada tvrdjave vršio dužnost tiaclliječnika, dojiao je padont Ivrdjave ruskog ropstva, u koine je morao provesti dvije godiii« u odvratniin prilikama- oslavljen :ia milost i nemilost ćefu ruskih podčasnii ka i brutaine solduteske. Ljekar je iznjeo slijeueću sliku o tamošniim prilikama. 1 Kad bi iitio — priča on — da raz-; vijem opštu sliku o priiikama austro-j ugaiskiii ratuiii zarobljenika u Rusiji; ne bi mogao propustiti, a da ne izneseiil razliku iztnedju vojničkili i časničkilt logora u pogledu postupanja. Na ža-t lost, tu moram odniali primjetiti. da se; prema vojnicuna svuda i bez razlike ne samo rdjavo postupa, nego da se lo postupanje upravo ruga čovječijim osjećajima. Pored lirane, koja je. i poređ svake odvike i uzdržljivosti takva. da se ne može jesti, jadnici sc straitovito' kažnjavaju zbog postupaka, koje samo; jedan ruski inozak može da označi kao. preslup, iii šta više kao zločin. Tamo' najmaujoj kazni odgovara zatvor, att su vrlo omiljena sredstva za kazmt oduzimanje lirane, kao i do/.vola šetnjo. pa i šibanje nagajkom. Medjutim sit logori zarobljcnika puni nečistoće, gada I zaraze su dhevna posljedica potpuno nedovoljnog poštrojenja sklonl* š!a. Istina je svakom pojedinont dato pravo, da službenim putetn podnosi žalbc svorne zapovjedniku, ali teško cnonte, kojl bi se tim pravcm Iitio ko< ristili, taj bi izvjesno bio počašćen korbačem svoga čuvara „zbog neoi ravda< nog uznemirivanja predpos'avljenog", ne uzimajući u obzir i drugc karne, ko* je bi dotičnog još mogle stiaćl. Zai'ob) ijenicima je obećano, da sc sedmičn( lr.ogu po jedanput kupati. al’ je to sa-<

i zemije. Javlja se kao Siu mira: tuo[ neizrečeitiin mirom btla jc ispunjena i s\ a slika tajanstvene noći Njegovog rodjenjaf u tome m'iru daua Mu je pri rod.ienja i sva ljepota, i sva pobjeda, i sve bogatstvo; u izobilju nnutrašnjeg mira, Ou i nosi So< bom carstvo Božje, t to je carstvo —■ nniitra u Njeinu. Gledao Ga je Jovan, taj surovl čo< vjek jake borbe, koji je od samog rodje« nja postavljen bio da se bori i truđi. Od malena raztrzan f u duši f u srcu. Nijc to biio jagnje Bož.ie, kako to prcstavlja psalam. Mira nije bilo u duši njegovoj, Istina je vcć da\ no probiulila u duši 1 je< govoj svijest o slli t težnju za radom; istiua ga je izvela iz građa 1 sela u pusti« nju, prvo na jaku borbu sa samirn sobom, sa svojim željama I misiima i straslt.aa; istina je ntvrdlia njegovu inisao, i u imC istine vatrenom, surovom rječju ivojom sazlva on oko scbe gomilu naroda. Budcćt je na nov život, na osjcćaje novog duha, čije Je duhanjc on prijc sviju osj.itto. Oit je poziva: Očistetc se! pokajfe sc! prlbližuje se carstvo ncbcsko... I gle, sada, — ono so pribiiži, — uovo uečuveuo carstvo, u 'ol tgom f s’ t toin miru i u izobitju blagodati! Jagnjs Božje iavilo sc na obalama Jordma. * si rovi prorok, čovjek sile i borbe, odhranjcn piu stlnjom i trudom, kojt poslijo mnogih godlna borbe foš ne pozna inira, vidl pred sobom Onoga, kojl se Javi kao Sin mir* t JagnJe Božje; priklanja se ored onlm u kome poznade vlšu »11 u, savršeustvo i punoču, carsku vellčanstvenostt — Iz du«