Beogradske novine
f z I a z I:
dnevno u jutro, ponedjeljkom
poslije podne.
Pojedlnl brojevi: II Imnli 1 ■ kraft.lmi npondantia o* a. 1 k». tiU ps >ml oa . . » Mn 0 Hnalskol-Slaaaaljl. 8o»al - HsraapasM 1 Oalaiadli M asal « * 10 aaiara U»aa «»»* sodnikla sa canl a* . . . . II haiara i Oglasl po
Mesečna pretplata: U lassraau 1 a kra|a>lau rapaaaiaatliB aV a. 1 kr. 6ata ta bo|aa 1 sUpn. aakla . . K. rU Baugraao aa doitarafli g k.cu . . . 1 m U Hr*ai»ko l -SU.ooliC ■aad-Hereaaaatal 1 Dalmacl;! a tmosu ot IL XM U sitailni > »Jaitraa Autja-ugar»ksmanarhl|s K. *■U huttranstfu 7 ..... a mi cijenlku. ==. -
UrednlStvo: BEOGRAD. Vuka Karadžića ul. bro| 10. Tetefoa bro| 67. Uprava I prlmanja preplata Toplliln venae bro| 21 Talefoa bro| 26. Prlmanja oglau Kneza Mihajle uL broj 38.
Godina 111.
RATNI IZVJESTAJI. Izvješta] austro-ugarskog glavnog stoiera. Kb. Beč, 13. februara. . Isfočno bofiSfe: Južno su ođ đruma, koji vođt u Veleputnu, naše čete na juriš zauzele jedno jako učvršćeno rusko uporište. Kod toga smo zalobili 3 časnika i 168 vojnika, a zaplijenili tri mašinske puške. Kod Zwyzyna Je, nagornjem Seretu, doveo neprijatelj do eksplozije jedan hodnik mina, poslije čega je dva puta uza’udno pokušavao, da napadom prodre u naše položaje. Talijansko bojlšte: U dolini je Vipave trajala i juče fivahna topnička borba. Talijani su ispalili mnogobrojne granate napunjene otrovnim plinovima. Nepri'ateljski su napadi u oblasti St. Petra odbijeni. Broj se zarobljenika koji su učinjeni u odsjeku coalbaske provalije, povisio na 3 časnika i 88 vojnika. U tonalskom su klancu napale naše čcte jedno nepri ateljsko uporište i zarobile 23 talijanska vojnika. 1 Jugo-istočno boflštej Nikakvih dogad^aja. Zamjenik glavara generalnog stožera pf. HOfer, podmaršaL Dogadjajl na moru: Poslije podne 11. februara pređuzela Je jedna skupina naših pomorskih letilica uspješni izvidnički lijet u A v 1 o n u, Santi Quaranti I Krf. Druga je jedna skupina 12. februara za rane zore U brindiskom pristaništu napala na vojne objekte i torpednjače. Mnoge •u bombe pogodile svoj cilj. Sve su se letilice neoštećene povratile. Zapovjedništvo mornariee. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 13. februara. Zapadno boj’ftte: 'Jaka je magla ograničila prcko dana borbenu djeia'.nost na cijelom frontu. U oblasti je S o mm e pod veče ožiVio topnički boj. koji je potrajao sve do u noć u Izmjeničnoj jakosti. Naročiro je bila u to vrijemc Jaka topnićka borba u oblastl S t. P I e r r e. šume V a a s t 1 P e r o n n e. Izmeđju Vperna su se 1 A r r a s a izjalovili mnogobrojni napadl neprijateljskili izvidničkih odjeljenia. Podlistak. Borlsav Stankovićs i BolKanskt tipool. Taja. Od svih prosjaka 1 božjaka on Je bio najlepše odeven. Kao da im je bio tieki njihov starešina. Uvek je na njemu bilo po nekoliko pari odela, u nekim širokim čohanim čakširarna, dolamama 1 opasan mnogim pojasevima. sve .,pustinjsko ode!o“ umrlih od zaraznih bolesti. Ćak je imao kao neku povlasricu, pošto je jedini on mogao do klisarnice na groblju u jednom zaklonu u gomili od prislonjenoga pruća, kao u ngkoj sobi da spava i dovlači ta svoja pustinjska odela. — 2ene daju. a Taja nosi! gundjao bl on stenjućl I navlačeči na sebe ta odela. A ostalo odelo što nebi mogao da navuče krio bi po uglovima te svoje kolebe ili bi ih zemijom zatrpavao, boječl se da mu ih ko ne ukrade. Ali ne samo što tnu to niko nije krao, već su mu svi i od svoga đavali. Cak 1 prosjaci od jela I piča što naprose po groblju odvajali su I nudili ga. A on je sve haiapljivo jeo i uvek. uvek bio večito giadan. 1 svi, jednako su mu davaii i donosili. Kao da su time hteli da ga zadovoIje, umilostive te da večito ne gundja i zlokobi. A verovalo se da sve što predskaže, da se to sve ispunjava. Tako samoj klisarici za jedinicu kćer predskazao. Jednoga dana seo na
Istočno bollšte: Južno su od d r y s w j a t s k o g jezcra provaiiie neke naše navalne čete u ruski položaj. otkuda su se povratile, povevši sa sobom 90 ruskili zarobljenika i 1 niašinsku pušku. Zapadno su od L u c k a ostali bez uspjeha ruski izvidnički napadi, kao i njihova raspršnjivanja mina. Kod Z w y z y n a su. na gornjem Seretu. odhijeni napadi više ruskih bataljuna, koji su napadali dva puta uzostopce. Južno su oa druma, koji vodi u Valeputnu naše čete na juriš zauzele jcdno jako izgradjeno rusko uporište. Tom su prilikom zarobljena 3 ruska časnika i 168 vojnika, a zaplijeniene tri mašinske puške uz mnogo ostalog rataog materijala. Izmedju dolina U z i P u t n a od vremena na vrijenie živahria topnička borba i borbe na prednjim poiožajima. Frnnt maršaia pl. Mackensena: Nikakovih naročitih dogadjaja. Maćedcnsko bojište: U zavijutku su C r tt e R e k e poslije uspješne topničke vatre naše čete navaiile na neprijateijski položaj, koji se naiazi na jednoj uzvisini istočno od Paralova i zauzcli ga na juriš. Isto su tako naše čete na iuriš zauzeie neka neprijateljska logorišta. koja se nalaze iza fronta. NaŠi su vlastiti gubici maleni. Zarobili sn;o 2 časnika i 90 Talijana. a zaplijemli 5 mašinskih pušaka l 2 sprave za bacanjc mina. Prvl zapovjednlk glavnog stao« pt. Ludendorff.
CJilsonoug ,,§snl]Elna RilsnD.'’ Cuje se. da je poznati danskJ krttičar, socijalista. pobornik mtra I radnik na polju kulturne istorije Ojorgje B r a n d e s načinio sarkastičku primjedbu, koja jezgrovito osudjuje VVilsonovu. sada već „pokojnu" akciju za mir. Riješenje ,.mir bez polijede", veit Brandes, genijalno je. Ali na žalost, ono je s a m o — genijalno. Oenijaina su riješeja dobra. ali ih ima još boljih, a ima riješenja. koja su trenutna i praktična. Da jc V/ilson po ugledu na svoga velikog prethodnika, Gjorgja Washingtona. oslobodioca i prvog predsjednika Sjedinjenin Američkih Država, zabranio. da se i jednoj od zaraćenih država prodaje oružje i drugi ratni materijal. mir bl već odavno bio svršena stvar. Ove riječi predstavljaju optužbu. Wilson je imao u rukama mogućnost da
prag od klisaričine kuće i počeo da se dere na sav glas, gledajuei ispred sebe. — Klisaričina kći, eto. klisaričina kći — umreće! Klisarica izletela na nj sa sekirom. On bežeći počeo od stralia da iaže: — Neće umreti. neće.... Ali kada je pobegao, video se slobodan, opet počeo da se aere: — Umreće, umreće! Tako i za samoga popovog slna predskaza. — Popovoga sina! — Opet pcčeo jednoga dana da se dere na sav glas. Popova sina po glavi — pup! I rukama je pokazivao kako će neko oopova sina kamenom udariti. I zaista docnije u igri deca kamenicom udarili. te ovaj od toga umro. I zato su ga se svi bojali. uvadjali mu, sve mu čmili, samo da ga cdobrovolje te da ćuti. ne gundja, nc proriče. ne zlokobi... A opet on. kao u inat, samo je gund'ao. Nikoga u oči nije gledao, već ispred sebe natmureno. 1 stenjući koje od mnrgoga odeia što je imao na sebi, koje od suvišnoga jela, vukao se je dišući mrtvo, teško. prosjački. U to vreme naidje neko šenuto, miado devojće. Zvala se Vcjka. Od uobraženoga straha pomerila painečn. I po njoj. ovakoj sumanutoj, moglo se da vidi kako bi bila zaista lepa, samo da je nije taj strah kao presekao te se od toga ona iskrivila, sasušila. Bila je sitna. maia ... Nikada niie smeia da ostane sama sa sobom. a još manje da zanoći na polju. Pričiniavaio hi joj se da uvek ide neko za njom, da je hvata i ubiie. I taka hi ona pišteći od straha gotovo luda, zaklanjala glavu rukama.
skratl rat, a kako bar tvrde. da je on zbilja težio skraćivanju rata, kako iz opšte čovječanskih. tako i iz praktićnih političkih pobuda. Ali on ipak nije iskoristio u ovu svrbu najradikalnije sredstvo, kojim je raspolagao. Zašto je on to propustio? Za to što nije imao hrabrosti da to učini. O Iveč je jak utlcaj milijunarskih veiikana. koji izvlače ogromnih dobiti iz ratnih isporuka sporazuma. Ali smjeloga bi Čovjeka baš ta teškoća dražila, ovdje nui je bila baš data prilika da vodi praktićnu politiku u korist cijeloga čovjećanstva. a pođkrijepljenu jakim sredstvima. koja je politika ideal predsjednika VVilsona. No on je izbjegao ovaj veliki zadatak. koji niu se postavljao. U tome ieži njegova krivica. a možda je tome uzrok i njegova zia savjest. što je on samo polutanski petijao, u mjesto svjesno da radl. pa riješavao na komplikovan način, što se moglo riješiti vrlo prostim putem. Prebacivanje. koje sadrži ironlja đuhovitog danskog književnika- tim je jače, što je Brandes Danac. koji je živjeo dugo godina u Parisu. Njegovo vaspitanje, njegov ukus. svi njegovi pog'edi francuski su. On poštuje i njemačku književnost, kojom se i sam bavi i u kojoj igra veliku ulogu. Aii njegovi kulturni i društveni ideaii izradjeni su u Parisu i Londonu. njegove pt.litičke Ideje kao čovjeka i umjetnika biće da liče na načela predsjedtiika WiIsona, koji želi prije svega biti pobjrnik čovječanstva i intemacijonalni čovjek. Pored svega toga Brandes u njegovoj izjavi osudjuje siabosti Wilsonova rada i obiiiežava suprotnost izmedju onoga, što američki predsjednik hoće i onoga. što stvamo čin- Rečenu izjavu uputio je Brandes američkom listu ,.New-York 1 imes“. Ona će tamo ndčiniti senzaciju. pošto ovaj veiiki kritičar, kojl se svojim zauzimanjem za Ihsena proslavio u cijeiomisvijetu, u Americi uživa veliko poštovanje. Ova se izjava odnosi’a na Wilsonovo držanje još prije prckida diplomatskili odnosa sa Njemačkom. L' medjuvremenu Sjedinjene Dtžave stvarno su prišle sporazumu. Doduše Wilson za sada još okiijeva da se odrekne svoje ideje o miru. on onoiiko dolazi u susret, koliko je samo moguće. a da se ne povrijedi državna čast. No on jednovremeno podnosi senatu na riješavanje zakonski prijedlog o šestomjesečnoj < baveznoj vojnoj službi u Sjedinjeni.n Državama. Ova mjera predstavlja ioš epolialniji preokreL nego što ie to bilo uvodjenje opšte vojne ohaveze u Engleskoj. Ovom se oJlukom svršava — Majko, majčlce- Ne daj me! cvilela bi ona tako po čitave sahate bežeći i vrteći se u kovitlac nd straha. Pa samo da bi je Taja pustio da kod njega, u toj njegovoj sobi spava. ona ga je slušala i dvorila. Sve činila što god je on hteo. A bila je vredna. U brzo ona onu Tajinu kolebu. sobu jače i bolje učvrstila prućem ! zemljom, iznutra počistila. pa od nekuda nabavila i posudje, te je uredila kao neku kuću. Čak je Taji i jeio gotovila. I od tada Taja hranjen i negovan od Veike nije više gundjao. a još tnanie kao pre onako halapljivo i proždrljivo jeo. Vejka ga je zvala ..čičom” i uvek prl prosenju, noseći njegove torbe, išla za njim da bi mu bila na usluzi, da u mesto njega. kada Taja jli ne može. iii neće preko grobova da ide, ona u mesto njega ode i uzme. Ali to ne bilo dugoga vcka. Ubrzo Vcjku od Taje oterala druga Jedna prosjakinja, varošanka. Bila sluškinja. pa se propila i došla na groblje da prosi. I kao da je naročito za to došla, odmah kod Taje počela da se ulaguje i ona tobož da ga dvori i služi. A ona dvorila ga je nekako raskošniie. Lepše mu i ukusnije gotovila jela I nameštala ono njegovo sopče. Tako da Taja ubrzo otera Veiku. Veika na to ništa nije rekla. Samo ostavliajući Tajine torbe za prošenje, odvukla kod klisarice i proplakala: — Tetka, ,,čiča“ me neće više. 1 onda se izgubila brzo i umrla više od straha, što mora na polju, pod vedrhn nebom da noćiva. nego od gladi. Ali ! Taju varošanka prestala da ga, kao u početku dvori i služi. 1 ne sa-
sa američkom tradicijom o ..neograničenoj ličnoj slodobi'. U Americi živl čitav milijun pristalica sekte takozvanih Hrlstijanaca i Nazarena („Novovjeraca“), koji su se zakleli. da nikada neće uzeti oružje u ruke. Zato su i došli u Sjedinjene Države iz bijela svijeta I postali američkl gradjani. da M mogli održati tu zakletvu. Ako se ova senatska odluka potvrdi i izvede. ona predstavlja potpun prevrat u američkoj psihologiji. No taj preokret predstavlja opravđanje njemačkog militarizma, jer se pokazuje, da je taj milliarizam proizvod državne nužde, ako jcdna država žcli, da se njena riječ ferma. U izvjesnim časovima javija se ap.-,olutna potreba, da se pojedini gradjaniu podvrgne opšte državnim interesima. Šta će reći Njemačka. koja je. ložeći u sred Evrope, prinudjena da vodi rat sa tri velike države, kada Sjedinjene Države, koje su od sviju vojničkih država odvojene morima, u interesu rata. do kojega bi mogio doći prosto iz američkih ćefova, počinje da organizuje i vojnički obučava svoju omladinu. Država. koja se nalazl u poiožnju Sjedinjenih Država ne može nekažnjeno mobilisati; takva mjera kod nje znači igranje sa vatrom. I onome. koji još vjeruje u humanost američkog predsjednika, teško je da pogodi. koiiko se još briga kriju iza sađašnjeg predusretljivog držania \v Msonovog. Doduše vojnička nesprema Sjedinjenih Država igra veliku ulogu prl njegovim težnjama za mir. Ali kad Wilson jednog dana bude raspohgao vojskom od jednog inilijuna. neće li on tada konačno baciti masku i težiti da okonča rat nikako bez pobjede, već naprotiv pobjedom, američkom pobjedom? T ež 11 L — kako se narnčito mora naglasiti, — jer od iičnog prohtjeva lažnog pobornika mira i bivžcg profesora do mogućnostl ..biti imajuće“ američke vojske, da ove težnje i cstvari, vrlo je veiiki korak. a središnje se vlasti nemaju šta plašiti od toga koraka.
BmeriKa l sredlšnje clastL Lassingova Izjava. Kb. Frankfurt. 13. februara. ..Frankfurter Zeitung" j 2 vlja iz New-Yorka od 12. o. mj.: Državni sekretar Lassing đržao je na jednom banketu govor, u kome je rekao: Mi ne smijemo zatvoriti oči pred faktom. da se nalazimo kao pred raiom. Ali je opšte mišljenje, da nije nužno da budemo utjerani u konflikt. A I ieija i težnja vladina Je. da se mir o ć u v a.
mo što mu više nije davala od svoga što bi naprosila na groblju, već je i njegovo uzimala i jela te bi on ostajao gladan. A počela opet da se opija. Ode tako i zaredja po varoši i tobož da prosi za njega. I laže: kako se Taia razboleo, pa ne može svašta jesti, nego ako hoće ko da mu udeli neka njoj da novaca. te da ona kupi šta on voli. A posle od toga ona se napije. I kada dodje kod Taje na groblju ne samo što mu ništa neda. nego ga i istera napolje iz njegovoga sopčeta, te mora on ceie noči ,’.a dreždi. Svi su se nadali: da kakav je on, Taja, da će varošanku ođmah oterati. Ali on, ne sarno što je nije oterao, već se nije ni tužio na nju. Satno je ćutao. A kada ga neko upita za to, on bt se izdrao na ovoga: — Oledaj ti svoj put! I kao u inat nekome, više nije hteo ni da dolazi ovamo kod tilaza crkvenog, medju prosjake i oožjake, niti da prosi i vidja se sa njima Sedeo je lli ispred te svoje sobe, u kcju ga varošanka nije puštala, iii do reke, iza groblja. I, da Ii od starosti, iii od giadovanja, on ..zemljosa'*. Odelo poče da mu se raspada i vuče u dronjcima za njime. A drugo. novo odeio nisu niu više davali. Kao da ga se više nisu ni hejali. jcr on odavna beše presiac da zlokobi i predskazuje. I jedino što bi se čuo, da je još živ, to je bilo kada varošanka pijana sa drugim prosjacima dodje i zatvori se u to njegovo sopće Tada bi se Taja digao i doiazio pred vratima i počeo da nju i ostale goni otuda. — Hajde, idi, mori. idi! Moja je ta soba. Ali tada bi se Čulo kako ga ona otu-
Mišljenje čuvcr.o’ danskog književnika. Kb. Kopenhagen, 13. februara. » Gjordje Brandcs r>'.še u ,,Politiken-u“f ,,New-York Times“ pitao me je jednini brzojavom od 30. januara, koji sam ja me* djutim dobio tek 4. februara, o mome miš* b'enju o pomirljivoj noti WUsonovoj. I ako se stanje od vremena ispraćaja brzo* java bitno izmjenilo, ipak saim na njegai odgovorio. Moj je odgovor glasio: Riješenje „Mir bez pobjede 1 * đuhovito Je. A!l da je on. po primjeru Washingtonovorn (oslobodioc i prvi predsjednik Sjed. Drž. Gjorg.t Washington Ur.) odmah svima gradjanim; Sjedinjenih Država zabrania b'o, da se 'zaraćenim strankama ne smij« oružje dati ili prodavati, mir bi odavnoi bio povraćen. Duhovita riješenja sn dobraf all ima i boljih. Pesimističko raspofoženja u Amcrlct. (Naroćiti brzojav »Beogradskifi Novma«; Berlin. 13. februara. ,,T e m p s“ javlja. da je raspolože* nje u Americi od sata io sata p e s i* m i s 11 č n i j e. Vlada bojazan, da ć« Njemačka, ohrabrena dosadašnjim us« pjesima neogramčenoga podmorskoga rata, pograbiti bika za r o* % o v e. Njeinačka nije mollla uf za šta. Kb. Berlin, 13. febrttara. Wolfov ured javlja: Reuterov urei je saopštio vijest ,,A ssociade Press-a“„ prema kojoj je njemačka vlađa uputiia jednu notu Sjedinjenim Državama, kojom je molila da.se pođnesu predlozi radi ot<» klanjanja iat£. Ta je vijest 'potpuno izml< šljena. Nju je već, po jednom brzojav« ..Ten.psa" iz Ne\v-Yorka, Lansing đemans. tovao. Grozničavo oružanje u Siedinjenim Državauia. {NaroStJ brvoiav tBeogradsklb Novfnaij ( Kopenhagen, 13. februara,. ..Politiken** javija iz Londona: U američkim brodarnicama se grozniča« vo radi. Razne tvornice municija dobilg su naredbu, da obustave nabavke mu= nicije za evropske frontove. jer su sac| samoj američkoj vladi potrebne sv« tvornice municije. Ako bi došlo do rata, Evropa će tek viditi. d« Amerika zna organizovati jedan rat. jer je u toku ovog rata prikupila mnoga iskustva. O svima metalnun tvornicama i ra< dionicama mašina. u koiima se izradju< je oružje. municija. amoinobili i letilice, kao i o svima prlvatnitn brodarnicama, izradjivali one vel’ke okeanske bro< dove ili male, sastavljen je tačan spi= sak. Svi električari. Iiem'čari i letači stf uvršćeni u spisak rezervista. Stotina= ma hiljada automobila je stavljeno vla< di na raspoloženje. Veliki broj šofera se 1 prijavio za službu. Wilson neće predložitf objavu rata, (NaroCiti brzoiav ..Beogradskib Novlna“J Frankfun. 13. februara. „Frankfurter Zeitung'* javlja S t New-Yorka: Ako bi NjemaĆka predu«
da. iz te njegove sobe, mami da ga iz< bije: — Hodi, hodi da ti dam tvoje! — Oh kuku. kuku! ... — Uzmf« cao bi uplašeno Taja. I ko zna đokle bi tako. da se sam popa ne umeša. Silom orerao varošan« ku sa groblja, te Taja opet mogao da sedi u tom svome sopčetu. Ali od tada Taja kao da ne beše više onai Taja. A valjda je bio i dosta i ostareo. Samo kada ga pustiše u tu njegovu scbu kako ieže, tako se više i ne riiže. Vifte nišra. Ako bi ga koji ponudio nečim da jede — dobro, jeo bi, ako ne — gladovao bj i sam ne znajući i ne osečajući da gladuje. Samo. jedino, sve vlše i više se uvijao u ona svoja pustmiska odela | krpe od čakšira i pojaseva. Čak i zemlju, i nju što bi mogao sa poda i oko sebe rukama da dohvati t nju je na sebe nabacivao. Kao da se živ ukopavao dok ga zaista jednoga dana ne tiašli mrtva. Ko zna, kad je i koga dana izdahnuo, santo tada na njega naišli i videli da je mrtav
HUI P 0 DLIST 6 R. *' B Jedro“ llst za pomorstvo. Izašao je 1. broj za godinu 1917. „Jedra* jedinog strufnog lista za pomorstvo na srpsko hrvatskom jeziku saoGm sadrža em: Važnost geografijskih koorđlnata Dubrovnika, napisao Dr. Božo Cvjetković, profesor u dubrovačkoj c. k. nautičkoj školi. — Mlšlne sanje. Iz živ>ta dalmatinskog primorja. Priča: don Marko Vezić, Jadrtovac (Da)macija). Rat na moru. — Austro Hrvatsko Pa-.