Beogradske novine

I z I a z i: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne«

Pojedinl brojevi: II ■Mgrat« I u kra|Mlnu <agai|a4oirtUB art a. I k». Cati po cijtnl od . . . . I balero U Hnrot>ko|-Xtanal|i, Boial - Horcigaftal I Dtlmadll go cl|eal aO 1« helero Una ang poCruCJi pa djairi oriL . . . 1* belora Oglasl po

MjesaCna pretpiata: U taogradtt I o kraUrtoia rapailrrlnutttn ari a. I kr. Cit> ta trojoa I atapn« goita . . K f U Baograd« ta doitnom u kuta ....■>« U Hrratska | -Slaranljl, Bornl - Harcagaulnl I Dnlmichl KIBB U ostailra r rajavliaa Auatro-ugarskc monartrija K !•U inostranstru .......... .g 4-gg cijenlku.

Ur»dnlS'.»o: BEOGRAD, Vuko Karadžića ul. broj 10. Telsfon bro] 63. Upravo I primanje pretplaia TopllCln venac broj 21. Tolefon broj 25. Prlmanja oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38.

Br. 47. BEOGRAD, nedjelja 18. februara 1917. , Godina III.

Gotnl Izujeftoji. Izvještaj austro-ugarskos glavnog stožera. Kb. Beč, 17. februara. lsfofno bojište: Od jutros napada neprijatelj naše potožaje sjevero-zapadno od H e e r e st r a u-a. Borbe su u jeku kod S t a n islave južno od Zborova 1 južno od Brzezany odbile su naše predstraže jača ruska Izvidnička odjeljenja. Talljansko I jugoistočno bojište: Nikakvi stvarni dogadjaji. Zamjenik glavara generalnog stožera pL HOfer, podmaršai.

IzvještaJ njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin. 17. februara. Zapadno boj’šle: Prnnt prijesiolotiasljeđnika Rupprechfa bavarskog: Na frontu Artoisa J u obiasti S o m m e, kao i na obim obalama A nc r e dosegla je topnička borba znatnu jakost. Na više su mjesta odbijeni napadi engleskih izvidničkih cdjeljenja. uaročito jaki napad, koga su Knglezi poslije bubnjarske vatre preduzeli južno od Miraumonta. Front niemačkog prijestolotiasljednika: Na A i s n i su se, zapađno od B e rry-a u-B ac i u Champanji, južno od R i p o n t a izjalovili francuski napadi. Naše su letaćke eskadre uspješno I izdašno gadjaie važna postro'jenja iza neprfjateijskog fronfa. U oblasti S o m me odletjelo je više neprijateijskih skladišta municije u vazduh. Pucanj J potres zemlje čuo se i osjetio sve do 0 u e n t y n a. Istočno boiište: Front maršala princa L e o p o Ida bavarskog: Kod J11 u x t a jugo-zapadno od L u c k a. kod Z b o r o w a, južno od Brzezanya i jugo-zapadno od S t anislavova Izjalovila su se ruska preduzeća. Front general-pukovnika nadvojvode Jo si p a: Na uzvisinama su se. sjevemo od đoline O i t o s s, razvili od rana jutra bojevi. Kod vojne grupe maršala pj. M ackensena i na maćedonskom frontu nije se kod slabe borbene djelatnosti položaj izmijenio. Prvi zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff.

„Dluljl zapatT zo mir. U Sjedinjcnim Državama nastala je neka vrsta panike u korist mira, to jest u korist održavanja mimih odnosa sa evropskim središnjim vlastima. Kapitalistički istok Sjedinjenih Država. koji simpatiše sa Engiezima, mogao bl se još i pomiritl sa ratnim zapletom, ma da i ova vrsta Amerikanaca više voli da trguje ,,ua veliko“ sa ratom, nego li da ga sama vodi. Ali potpuno su drugog mišljenja na zapadu, na ,.divljem zapadu“, na beskrajnim „prerijama“ i u gudurama Rocky Mountains-a. na ,,zlatnom“ zapadu, gdje vrijedni preduzimački rad i privatna inicijativa kao i smjelo spekulantstvo iz ničega radja čitave gradove, kao na primjer Seattle, obetovana zemlja sviju onih. koji hoće što da zarađe, grad koji je za samo deset godina gotovo stigao i presfigao velike gradove na istoKu l metropolu zapada, San Francisko. Tamo još misle kao pravi Amerikanci, kao recimo u doba pokojnog predsjednika Lincolna. Njegovom su se godišnjicoin koristili, da po cijeloj ogromnoj američkoj republici prirede zborove za mir, da protestvuju protivu mogućnoga rata. koji bi razorio sve američke ideale o neogtraničenoj ličnoj slobodi, kao št<* je pokazao primjer Engleske, koja je bila prinudjena, da protivno svojim osnovnim načelima uvede opštu vojnu obavezu. Opasni su ljudi ti ekonotni. čobani i rudarski radnici iz Nebraske, kada se riješe. da se bore za svoju egzistenciju. Oni vole svoju otadžbinu, pošto im ona dopušta veliku, — naročito na zapadu veoma veliku, — slobodu, a oni bi je po svoj priiici i odlično branili, kada bi ona bila neposredno napadnuta. Borbe za vrijeme velikog američkog gradjanskog rata prikazaie su svijetu neki naročiti američki tip narodne vojske. koji se sa obiju sirana vrlo dobro borio. No za evropske avanture, u koje bi se morali upuštati za ljubav Engleske iiriaju vrlo malo razumijevanja. Oni čak i ne mogu shvatitl, od kuđa to. da se u opšte o takvoj mogućnosti može govoriti, jer su im potpuno tudji i nepoznati kursevi i vrijednosti evropske poiitike. Neka svaki radi kako god mu je volja, samo ako njihovu postojanu ličnost niko ne dira — to je njihovo osnovno načelo. Ćovjek živi po njihovom mišljenju na svijetu, samo zato da sebi učini život što ugodnijim. Državu smatraju kao neko osiguravajuće društvo za obezbjedjivanje toga napredovanj au životu. Najbolji Ijudi u Americi, oni koji nisu neurasteničari, kao bankari i fabrikanti na istoku. koji bi u slučaju rata morali dati

najveći dio vojnika na bojištu, nemaju nikakvog povoda. đa se zanose ratom, i to naročito ratom protiv središnjih vlasti. Toine valja dodati još činjenicu, da, na suprot stanovnicima američkog istoka, koji su u prvom redu engleskog I holandskog porijekla. zapadni Amerikanci imaju u sebi mnogo njemačke krvi, a izmiješanl su i sa mnogo slovenskih i drugth eiemenata iz habsburške monarhiie. Prema tome ih nikakvi sentimentalui osjećaij ne mogu vezivati za cnglesku politiku. Osim toga valja uzeti u obzir velike gradove na jugu u nekadanjim ,,pamučnim državaina“, koji, kao na primjer Saint Louis. imaju skoro potpuno njemački karakter, a takvih gradova ima i dalje na sjeveru sve do Minneapolisa i Chicaga. U Chicagu najbolji gradjani nose njemačka imena. tna da su ova po lieki put amerikanizirana. I ti gradovi neće da znaiu za rat protiv Njemačke. Ma da se Amerikanac njemačkog porijekla ne slaže sa sistemom u Evropi, zbog čega je obično i prešao preko oceana, ma da je on dobar Amerikanac, koji bi dobro branio svoju otadžbinu. da je njezina egzistencija u pitanju, on u ovom slučaju i suviše dobro vidi, da borba, u koju ga sada želi tivući Engleska. nema nikakve veze sa egzistencijom njegove države i sa bezbjednošću njegove lićue slobode, već da je ovdjc u pitanju samo engleski prestiž. sa kojhn nema nikakve veze niegov pojam o časti. Ovi se ljudi u velikim povorkama kreću kroz gradove, bunio pozdravljeni od svjetine. noseći ploče sa natpisom: „Mir sa Njemačkom“. Njima se još pridružuju irci, koji u tieku ruku đaju tip američkoj rasi. Jedan dio njihov osjeća se solidaran sa Engleskom. dok je velika većina njihova neprijateljski raspoložena prema Englezima, g. simpatiše sa Nijemcima. Ako se u opšte u toj zem.lji o tako čemu može govoritk UtAmerici je zagroženo jedinstvo narodne volje. Prirodno je, da sve te pojave moraju imati i svojih posljedica na vrhovima državne uprave. Bryand, po narodnosti Irac, bori se za mir. I.ansinga opet žestoko napadaju zbcg njegove politike. sam Wilson se koleba. jer su mu već dvojica ministara (državnih sekretara) podnijeli ostavku. Tvrdi se, da je većina vlade protivu rata. Sve ove vijesti objavila je Reuterova agencija, pa je s toga malo vjerovatno. da su one pretjerane. U Amerid dnevna politika naglo se prenosi u svakodnevni život. Prilikom svakog naročitog slučaja, odmah se javljaju naročite stranke za i protiv, američka reklama već čini svoje. da povuče za sobom

ravnodušne i obaveže ih za jednu ill za drugu stranu. Najvjerovatnije je, da će, kao za vrijeme izbora, nastupiti rascjep izmedju istoka i zapada. U romantičnim krčmama na „divljem" zapadu ,,cowboy“-i u čizmama i inamuzama, u kollko nijesu Roose\veltove pristalice, prijete da će poći protivu velikih gradova na istoku 1 da će to biti njihov rat, jer, ,-do djavola“, — vele oni, — ..drugog rata ncćemo!“ Oni vele, da ne žele da se krvave za kapitaliste na istoku i da im je malo stalo do časti engleskih gentlemcna. Nije isključeno, da će svijet doživjeti šarenu sl'iku unutarnjih gradjanskih sukoha u Atnerici.

0 postonku Honroe-doktrine. Poslije Wilsonove note se mnogo govorilo o t. zv. Monroe-doktrini. Ali se rijetko zna o njenom pravom postanku. Većinom se tnisii. da se tu radilo o suprotnosti Sjedinjenih Država* prema evropskom sistemu svjetskog sav'eza; rijetko se uviđja, da je tu tako isto umiješana i suprotnost protivu Engleske. Neprijateljstvo izmedju materiske 1 nove zemlje prifeže se otvorcno i pritajano kroz do 19. vijek. Kad je Napoleon pošao protivu Rusije, rat je izbio izmedju Engleske i Sjedinjenih Država; dokle us saveznici lbl l. g. posjeli bili Paris, razorili su Englezi u besmislenom bjesnilu kapitol u Washingtonu. Prije svega su se obe sile još 1820. grabile za Kubu i samo je njihova suFivnjivost ostaviia taj posjed još za 80 godina u rukama Španije. Kad su Francuzi 1823. po nalogu svetoga saveza ušli u španiju. postojala je opasnost, da će pobjeda te sisteme zahvatiti i španske kolonije u južnoj Afriki. Još prije toga je Rusiia polagala pravo na sjeverozapadno primorje sjeverne Amerike. Bilo je u interesu obih anglosaskih država, da tu miešavinu spriječe, te je prvi britanski ministar Canning radio na tome, da ostvari sporazumni rad obiju sila. Ali je u glavi državnog tajnlka Monroe, čuvenog Joim Onincy Adamsa, izbio sa svim drugi smjer, kojim je Amerika imala sa svim samostalno da se izjasni protivu svih sila Evrope. U njemu je. sinu John Adamsa borca za slobodu iz god. 1776. hila jako ugnijezdena odvratnost protivu Engleske On o Englezima nije imao dobro inišljenje. O jednom posjetniku on je jednom rekao: „Kod ovog gentlemana zapazio sam izvjesnu nađutost, koja je Englezima svojstvena. kad sa Američanima raspravljaju politička mišljenja“. Dokle su Sjedinjena Država sa Rusijom uvijek prilično dobro stajale. bio je njihov odnošaj prema Engleskoj pun opravdanog podozrenja. Adams je uvidio, da je Canning htio Ameriku da upotrijebi kao sredstvo za svoju politiku, koja je propovijedala „slobodu'* španskih kolonija, ali u samoj stvari je težila za dobitkom Kube.

Vrlo je zanimljivo pratiti. kako so sva ta pitanja, u potpunom niihovon? političkom značaju, raspravljana s je< setii 1823. medju starim američkim đr< žavnicima: Jefferson. Madison, Cialla. tin su učestvova'i. pa i Monroe nije bio tako neznatan. kako se on sad čestc predstavlja. Izmedju nlihovih uzdržljN vih i smjelih predloga Adams je držao svoju tihu i dobro smišljenu sredinn On je odbio, da zajednički sa Engles* kom podje protivu svetoga sa ve< z a, da nebi poslužio britanskoj politici, pa da poslije odnosno južno-američke nezavisnosti, koju Engleska još nikako nije priznavata, bude prevaren; on jo izrično rckao: „Amerika ne smije bitl čun u engleskoj ratnoj floii“. 1 anierički poslanik Rush, koji je u Londonu prcgovarao sa Conniiigom, postepeno je uvidio, da Engleskoj nijo odanost prema slobodi propisivala zajednički rad sa Atrerikom. nego strali od jedne trgovinske krize. Dolcle su pregovori u Londonu bili zastali, Adams je pristupio radu saniostalno. 2. decembra je obiavljena poznata iz.iava predsjednika Monroe. Kad je ćanning o njoj saznao. odmah je početkom janu« ara 1824. protestovao i protivio se, da na strani Amerike stupi u pregovore sa Rusijom. On je vidio, da su u Washing« tonu njegove namjere prozreli, i da su mudrim, samovlasnim radom osujećene. Ali je pored svega toga morao po« kazivati svoje zadovoljno raspoloženje, jer protivu Amerike nije mogao ništa preduzimati. Monroe-doktrina je sama po sebt jedna značajna i duhovita pojava. Što je jedna đržava. koja nije bila tako. moćna, mogla za cijelu zemlju Izrećl jedan zakon. kome se cio ostaii svijet imao pokoriti, bio je dokaz o tome, da su već tada postojale klice jednog sa« mostalnog imnerijalizma, koje su sve više i više nikle. pa su se poslije. U prkos svima lijepim govorima, svt moćnije razvijale.

Jtmeriku I sredlšnle vlasfl. Kriza u arneričkom minis arstvu, zbog preioma sa Njemačkoin. Kb. Ženeva, 17. februara. Turinska ,,Štampa“ doznaje iz Pari« sa: Dva su američka ministra odlučila predati ostavke, jer su odlučno protivnl ratu sa Njemačkom. Kb. Rotterdam, 17. februar* Prema vijestima iz Washingtona, došlo je u američkom kabinetu do oštrih oprjeka. Većina je ministarstva osudila Lansingovu (a prema toine i WiIsonovu! Op. Ur. ) politiku. Mirovni pokr&t u AmericL Kb. Ženeva, 17. februara. „MaHn" javlja iz New-Yorka: Mi« rovni sc pokret sve to više širi. Američkl su Niicmci 12. februara održali više sku« pova, na kojima su pjevali njemačke pjesme. Socijalistički je gradonačelnik Minne« apolisa otvoreno napao Wilsona zbog pre« kinuća diplomatskih odnosa sa Njemač« kom i pozvao radništvo, da u slučaju rata

Podlistak. PoiJsko narodno obrozooanjo. Novoobrazovani poljski državnl savjet već je u svome ..pozivu Poljacima“ istakao program svoje djelatnosti u bliskoj budućnosti. On u njeinu izmedju ostalog vidi u oznaćavanju i primjeni stvarnih srestava za privredno ož'vljavanje zemlje ]edan vrlo važan zadatak i želi pri tonie prije svega da uzme u obzir „polet njegove duševne i maicrijalne kuuure’*. U tom pogledu stoji mu široko poije na raspoloženju, koje da se obradi, vrijedi znoja. Ako se narod Poliskc u cpš:e posmotri, onda se istina prije svega mora utvrditi, da i Poljska. kao i njegov bivši gospodar, Rus, pripada indogermanskoj narodnoj grupi Slovena, ali da se od Rusa znatno razlikuje i svojim karakterom od njega đaleko odbija; jer se kod njega vidi veiika živahnost duha, otmjenost u ponašanju I brzina u djelanju — sve svojstva i osobine. kojih kod Rusa nema. Pa ipak Poljak u kulturnom pogledu nije mnogo koraknuo, naročito ne ako se uzme u vid obrazovanost nižeg narodnog sloja, seoskog stanovništva i radnika. Mnogo, vrlo mnogo nedostaje opštem obrazovanju, narodnom obrazovanju, a da se ono podigne. potreban je jcš vrlo veliki rad, pa i novčanih srestava. Još se mora ućiniti razlika izmedju poljskog seljaka i poljskog industri-

skog radnika. 1 ako se posljednji sa evropskim u pogledu obrazovanja ne može ni približno sravniti, ipak je kod njega osnovno obrazovanie znatno više, nego li kod poljskog seljaka, koji je opet obrazovaniji od seljaka srednje Rusije. Uzrok leži u tome, što su s jedne strane industrijska p;eduzeća Poljske težila da rade onako kao i susjedna poljsko-njemačka. te su se bar tim načinom brinula o mogućnosti obrazovanja, s druge strane što ruskiin vladarskim krugovima nije bilo mnogo stalo do toga, da poljski seljak buue koliko toliko obrazovan, i akj je pdjski seljak, kao i poljski industrijski ladriik, ne samo veoma skMn obrazov.'iiju. nego i teži da uči i naući. Stoji u istini svikako, da ic osnovno obrazovanje Poljske vrlo nisko razvijeno i da se, kao s:o je nedavno glavni guverner Bese er nedavno rekao, „Poljak ,.oš ni e školskoj rapuči ne nalazi". picma tome da nemaju nl osnovnog školovm'd. Osim nek. iko njemačkih škola u velikim gradovin.a, koje pripadaju tamošnjim njemačkim kclonijama, a ko : i se pe svrsi I dosadanjem uspjehu mogu ravnati sa njemačkim školama, i osim još nekih diečijih i sedmičnih škola, gradovi se u mnogome ni ukoliko ne razlikuju od sela. Oodine 1882. bilo je u Poljskoj 2237 škola na 4.500.000 duša. Dolazilo je na jednu seosku školu 1925 djece. Jedanaest godina docnije. 1893, broj naroda je porastao na 5,542.000 glava, ali

broj škola samo na 2569. Pa i vrijednost tih škoia bila je skoro nikakva; jer šta se može nauciti u tako kratkom vremenu od polovine novembra do polovine marta, za koje vrijeme traje školska godina? Osim toga većina djece ne posjete 50 puta u gndini školu. Ovo da se objasni potrebno jc primjetiti da tome leži uzrok u trajanju poljskih radova, pri kojima djeca poljskom seljaku još od svoje rane mladosti ukazuju veliku privrednu pomoć, upravo moraju da to čine. jer poljski seljak nema druge poinoći u poljskim radovima, osim one koje mu pruža porodica. Ne stoji boije osnovno obrazovanje ni u gradovima. Na 114 gradova i 253 gradskih naseobina dolazilo je 1893. god. samo 351 osnovna škoia. IV.edjutim su, kao što je već pomenuto, gradovi bili pretežniji od sela što su imali sedmične i dječije škole, koje su bile dosta dobro razvijene i mogic su u mnogom pogledu jednačiti sa sličnim njemačkim uredjenjima. Tako je na pr. bilo u Varšavi 1903./4. god. 52 zanatlijsko-sedmične škole, koje su radile samo nedjeljom prije podne. i to četiri sa četiri razreda, pet sa tri razreda, 16 &a dva razreda i 27 sa jedniin razredom. Ako se na svaki razred računa po 50 djece, onda je u tih 52 razreda bilo ipak 2600 djece, i to iz radničkog staleža, koja su dobijala najnužnije obrazovanje. Ovom niskom stanju osnovnih škola odgovara broj onih, koji znaju čitati i pisati. U god. 1897. bilo je 47 od sto stanovništva preko devet godina. Naj-

veći je broj 51 od sto. bio u varšavskoj guberniji, najmanji, 30 od sto u Radomu i Kielce. Pri tome se mora napomenuti, da se u nepismene računaju svi oni, koji ne znaju ruski ni čitati ni pisati, i ako su na svome materiniem jeziku znali i čitati I pisati; jer. tiče se ruskc statistike. iz nje mi ovo crpimo, pošto drugih podataka nemamo. Dokie ovako stoje prilike u široj masi stanovništva, dotle se stanje u inteligenclji gradova i plemstva nalazi na visokom stepenu razvitka. Vlastitim školama, učenjem u inostrar.stvu, obrazovanjein u muzici. pozorištu, unijetnosti i znanosti, viši su se staleži takmičili u većem obrazovanju. Posljedica toga je bila. da se na svima poljima nauke steklo kapaciteta. U takvim prilikama se nadmoćnost kulture Nijemaca, koji u Poljskoj žive vrlo jako ističe. Kao što Poljaci, u t. zv. „Poljskom Katihizmu* 4 , jednoj brošuri, koju je nepoznati pisac izdao u 1830. god.. smatraju Nijemci kao cnoga, koji će ih spasti u borbi protivn ruskog elementa, tako isto oni i danas vide u Nijemcu onoga. koji će iin pružiti pomoć u postizavanju i Širenju dobrog i pravog osnovnog obrazovanja. Stanovništvo zemlje upravo Žudi, da dobije naročite narodne škole. Nijemac je pomogao i pomagaće i dalje. U tom pogledu je za novu kraljevinu Poljsku novi dan na pomolu. • S.

Costouanje brfkoa „RnlmundThESiiiEr“-a. (Treće veče). U petak u veče bečki su se gostl oprostili od časništva i činovništva beogradskog garnizona, dok je sinoć davana za vojnike zasebna predstava. Nijedno veče nisu bili pjevači i plesači tako, što no riječ, ..u elementu** kao ovih dviju večeri. Gdjica F r a u n e r natjecaia se s g. G u 11 m a n n o m, tko će odnijeti palmu večcri, pa će ovdje muškarac — već iz kavalirštine! morati dati prvenstvo dami, koja je u pravom smislu riječi razdragala opštinstvo. Zaista treće večeri se sasviin ispoljila sva temperamentna i bogata nutrina gdjice F r a u n e r. u koje je odlične i otmjene umjetničke žice To je pravo pozorišnd dijete, razinaženo, bijesno, pustopašno, poskocljivo, a uza to' opet u ozbiijnim momentima s oštrini konturama karakterizacije i promišljenog umjetničkog kreiranja. U starobečkoj dirljivoj opereti L. Falla .,Br(ideriein fein“. koja je u cjelosti bolje izvedena nego Ii prvo veče, opet je ona briljirala zajedtlo 6a svojim partnerom g. G u 11 m a n n o ni. Onako, kako kontrastiraju rezignirani dijelovl glazbe slikajući staračku čežnju prema umilnim i vedrim dispozicijatna mladjahne prve bračne noći, tako je i to dvoje umjetnika znalo u obje slike uliti toiiko raznolikosti. da čovjek jedva