Beogradske novine

Stetn* 2. , i i ~ ^ 20. februaia 1917.

je onđa čuđo, ako /e svljet u pogleđu englcskih, a I francuskih lzjava postao Uosta skeptičan? JoS nlje ništa poznato o sredstvinia, kojima Englezi misle suzbiti podmorski rat, koji je za Englesku tim užasniji, što joj odvojenoj ođ ostaloga svijeta n kratkom .vremenu — prijeti glad. Medjutim, 1 ako Engleska pronndje takvo sredstvo i izadje sa kojim iznenadjenjem, to se još uvljek mora računati time, da ćc i Nijemci doći sa novim iznenadjenjima. Covjek može simpatizlrati na ovu ili onu stranu, no m o r a ipak priznati, da su Nijemci dosada uvijek l to na svim područjima pokazali odlučnu inicijativu. a sada se uioga ostaiih slla sastojala jedino u sljedo.vanju njemačkoga primjera. Ncmogu'ćc je zamisliti, da bi sporazumne sile još dulje vremena rtioglc nastaviti ratom, ako Nijemci tjednima ili čak mjesecima nastave dosadašnjitn uništavanjima na moru. Etigleska je dosada izgubila četiri milijuua tona brodske za■premninc, a strahoviti gubici zadnjili dana dokazttju, da će taj broj rapidno rasti. Rezultat će dakic biti, da će engleska trgovačka mornarica biti uništena i da će je r.a kraju posvema nesiati- ako svojim brodovima nc naioži, da miruju i da Isplovljuju iz dornaćih i stranih pristaništa. Ako pak Englcska izabere taj put, onda je zatvorena i osudjcna na smrt. Ustovi su teški, i mi ; zato s napetošću očektijemo 29 marta". i

0 bcrimtna hod Siponio. Wollffov ured javlja o zađnjim borbanta kod R i p o n t a : Borbe su se južno ođ R i p o n t a odigrale na istom zernljištu, na kojem je Joffre u jeseni 1915. u bezuspježnim napadiina žrlvovao nebrojene hiljađe svojih vojnika. Svojim su smjelim jurišem izbacile njemačke čete 15. februara Francuze na uzvisini 185 iz jednog gotovo hiljadu metara dubokog i preko dva i po kiiomeiara širokog sistema rovova, ko,i 6u Francuzi držaii od 25. septembra i prema svirna iskustvima na poljskim utvrdjenjima i sredstvima za borbu iz bliza sviju vrsta izvanredno jako izgradi!i. Osim velikog broja zarobljenih, mrtvih, ranjenih i mašinskih pušaka izgubili su Francuzi i vrlo važna mjesta za opažanja. Njeinačko je topništvo započelo svojim radom za rane zore. Kod prekrasnog su, jasnog vremena upravljali vatrom topništva i bacanjem minama letačka eskadra i posmatrači. U kratko su vrijeme bili neprijateljski položaji bubnjarskom vatrom razrušeni, a francuska artiljerija ućutkana. Francuskih ;e žičnih zaprijeka nestaio, skrovišta četa uništena. U dani su čas njemačke navalne čete ostavile švoje rovove i u nezadrživom naietu provalili sve do četvrte francuske linije. Na pojedmim se tačkama vodila ogorčena borba ručnim granatama, na bajunet i kunđacima. Odrezani i njemačkom vatrom decimirani, morali su se predati čitava francuska odjeljenja. Nijemci su svojom tačnom i svestranom pripremom postigii p o t p u n u spjeli. a da nijesu imali gotovo nikakvih ili samo srazmjerno malih gubitaka. Francuski su se protiv-napadi, koji su preduzimani u svrhu povraćaja izgubIjemh pobžaja, izjalovili uz najteže gubitke po njih.

Rnsljo. Rusko plemstvo za ustavnu Rusiju. (Niročili brzojav »Beogradskih Ndvina*/, Zflrich, 19. februara. ,,C o r r i e r e d e 11 a S c r a“ javfia, da je rusko plemstvo u mnogirn gradovima održalo skupove. Svi su skupovi donijeli dnevni red. koji je naperen protivu vlade, zahtjevajući obrazovatije jedne odgovorne vlade. Naročito je istaknuto, da je stanje svakim danom sve teže. Dužnost je vlade da preduzme potrebue mjere. Pokušaj ubijstva rusko« ministra moniaricc. (Naročiti brzojav »Beogruuskih Novina«; Berlin, 19. februara, ,,L o k a 1 a n z e i g e r“ javlja iz Kopenhagena; Po jednoj potrcgradskoj vijesti dva su nepoznata čovjeka izvršila pokušaj ubijstva protivu minlstra G r e g o r o v i č a. Ministar je spasao sehi život jedino svojim hladnokrvnim držanjem. Oba su napadača pobjegla. Nema o njima n! traga. Poiicija o cijeloni ovom dogadjaju ćuti. Po jednoj naknadnoj vijesti je protivu Gregoroviča izvršen atentat revolverom. Mlnistar. koji je i sam bio naoružan, bio je u stanju da napadaČe otjera. Otkriće jcdne revolucijouarne zavjeie u Ruslji. (Naročiti brzojav »Beogrudskih Novina«, Kopenhagen, 19. februara. Ruski listovi javijaju: Dvan a e s t socijalisiičkih p o s 1 an i k a duine, koji su članovi glavne uprave komitea, u a p š e n i su pod optužbom. da su počinili djela, koja su upravljena protivu javne bczbjednosti. istragom se utvrdiio da su smierali za proširenjem revoiucije, k o j a b j o b u h v a t i 1 a c i j e i u R u s i j u. Otkrivena zavjera u Finskoj'? tNaročitl brzojav „Beosirađskih Novina'M Stockliolm, 19. fcbruara. Prema jednoj vijesti iz Goetenb u r g a tvrdi se. da je u F i n s k o j otkrivena velika zavjera. Revoiucijoniranje Rusije. (Naročiti brzojav „Beogradskib Novlna“.) Stockholm, 19. februara. Listovi saznaju nmoge pojedinosti o otkriću radničke zavjere i apšenju radničkili članova središnjeg ratnog industrijskog komitea. što dokazuje da revoiucijoniranje Rusije trajno napreduje. Od kako je osnovan komite ratne industrije, polieija je na prcdstavnike radnika najrevnosnije motrila. Oni nisu nikud mogii koraknuti bez nadzora. Sa.d je policija otkrila, da oni kroz tajne izlaze napuštaju noću domove, da se potajno sakupljaju u radniekim udruženjima, koja je vlast odobriln, i da preduzimaju obilate pripremc za revoluciju. kojoj je cilj, da se Rusija pretvori u socijal-demokratsku republiku. U svima krajevima Rusije se rasturuju brošure, kojima sc radničkoin stanovništvn svakog pojedinog grada odredjuje naročita uloga. Uveden Je tajni način sporazumijevanja i šifre. Svemu tome materijalu ušlo se u trag pretrcsom domova, koja je vršena na osnovu izdaje. Posljednjih nedjeija su sacijalisti . riješili, da prevrat ne odiažu do kraja rata, nego da pristupe djelu u rokn od , tri mjeseca. Znak početku bilc bi de-

. , Beogradglie NovHj« a. monstracije u masama protivu rata. Mnogobrojni gradjauski predstavnici znali su o toj zavjeri i njn su potpomagali. Stvarno je učestvovao I Gučkov, predsjednik komitea. kao i veliki broj poslanika kadjetske stranke.

Kni će je soršftl mt? Izjava bavarskog pređsjeđnika ministarstva, groia Hertlinga. (Narbčiti brzojav „Beogradskih Novina“) Miiuclien, 19. februara. Bavarski predsjednik ministar- ! skog savjeta, groi H e r 11 i n g rekao I je jednom novinaru slijedeće: -,Ci!j naŠeg ratovanja bila jc odbrana od neprijateljskih napada, a može.no reći, da smo taj cilj potpuno postigli. Mi smo sada u stauju, da ovaj svoj odbrar.bcni položaj održimo neograničeno dugo vremena, ali i naši su protivnici teoret- ! ski ii stanju, da rat produže u beskraj- j nost. predpostavljajući, da oni inogu i i dalje održavatl redovni prekomorski dovoz. Ako mi đakle sada hoćemo da završimo rat, mi se rnoramo postarati, da prekinemo taj đovoz. Sredstvo nam za ovo pruža naša podmorska f!ota. Mi želimo kraj rata zato, što r.as žalostc užasi, kojo rat donosi sa sobom, protivnici pak žele produženje rata iz straha od užasa. koji će kod njiii nastati po zaključenju mira. Mi po završenoni ratu nemamo da zaziremo od nekog razračunavanja izmedju naših naroda i saveznika. Kod nas i iiaših saveznika nema neispunjenili obećanja, koja bi nas primoravaia na produžavanje rata. Kod sporazuma pak, kao što je naglašcno, taj strah od razračunavanja sa narodima i sa saveznicitna goni vlastodršce na produžavanje rata, koji je za njih bez ikakvih izgleda, Rat se primiće kraju, mi ćemo izvojevati posljeđnju borbu do konaene po’ojede! 11

ii! s m s t k b, Sastaltak poijoprlvrcdnika u Berlinu. Kb. Berlin, 19. februara. Danas su započela viječanja poljoprivrednog saveza Njemačke. Na taj su sastanak došli najuvaženiji poljoprivrednici i privredni političari iz cijele Njemačke.

Stanje jeseniih usjeva u Francuskoj. Kb. Berlin. 19. februara. S pogledom na istinitost ogromnog fruncuskog izvoza žita, ističe ,,P e t i t P a r i s i e n“, nagiašujuči transportne teškoće i nepovoljno vrijeme, pitanje o ishodu buduće žetve. Predsjeđnik poljoprivrednih društava u Francuskoj opisuje trenutno stanje ovako: Jesenji usjevi su bili vrlo nepotpuni i za trećinu manji nego li prošle godine. Ako zimnja studen nije počinila vt-Iike štete. moćiče jesenji usjevi dati u najboljem slučaju 45 milijuna duplili centi, dokle je FrancuskoJ potrebno godišnje 90 milijuna centi. Poriod studeni je

^ > lltorak veoina zadržao radove za proijetnje usjeve. U liajboljem slučaju može ovogodišnji ukupni iznos donijeti 60 milijuna fluplih centi i time će biti ravan rdjavom prinosu žetve posljednje godine. Nepovoijno vrijeme može taj broj Još za 10 do 25% smanjitl. Dalje može i otežano pitanje o gnojenju Još i više smanjiti ishod a (ako isto 1 oskudica u poljoprivrednoj radnoj snazi. Pod takvim okolnostima nadajmo se, da će se sa zvaničnog mjcsta narediti mjere o što je moguće većoj štednji u potrošnji žita.

f Otiaiie Hirteai!. Kb. Berlin, 19. fcbruara. U Parisu je umro književnik Octave M i r b e a u. * * Pok. Mirbeau bio je jedan od najvećili francuskih književnika novijega doba. Rodjen je 16. februara 1848. god. u Trevieresu (dcp. Caivados, sje-r verna Francuska). 1872. god. stupio je ii uredništvo bonapartističkog iista ,,L‘Ordre“; 1875. god. postavljen je za potprefekta (sreskog načelnika) u St. Girons-u. no već 1877. god. dao je ostavku na ovu šlužbu poslije pobjede republikanaca na izborima, pa se od tada bavio samo književnim radorn. Kao lcritičar odlikovao se odmah od početka vanrednom duhovitošću, a'i i velikom pakošću, što ga je u više niaha dovodilo u nezgod;ie situacije, tako 1882. god. kađ se uslijed jedne njegove kritike našao uvrijedjcn cijeii pariški glumački stalež. čiji ga je jedan predstavnik pozvao na dvoboj. dok je ,,Figaro“ bio prinudjen, da ga otpusti. On je tada pokrenuo jedan svoj vlastiti nedjelnji časopis. 1884. g. krenuo je na daieka putovanja po svijetu. 1885. god. pojavio se njegov pr\'i ronian „Jean Marceliu'*. koji je ostao prilično nezapažen, zatim „Lettres de ma Chaumiere 44 . gdje lijepo opisuje prirodu svojc normanske domovine, Za ovim dielom pojaviše se ,,Le Calvaire", „L’Abbe Jules“. „Sebastien Roch“ (1889. god.), dalje jezoviti kineski roman ,.Le jardin du supplice". Veliku senzaciju Izazvalo je djelo „Les memoires d‘une femme de chambre" („Dnevnik jedne sobarice") prevedeno i na srpski. gotovo da kažemo: na žalost, gdje je pisac dostigao granicu izmedju književnosti i pornografije. Jedno od najpoznatijih njegovih djela jeste „Les vingt-et-un jours d‘un neurhasteniQiie“ tprevedeno na sve žive jezike). Od njegovili pozorišnili komada najčuveniji je „Les affaires sont les affaires“ (..Roslovi su poslovi“, 1903.), čija Je premijera predstavljaia jedan od največiii uspjeha na francuskim pozornieama u opšte. Dalje vrijedi pomenuti još i duiiovitu šalu u jednom činu ,,Le portefeuille“. 1890. g. počeo je Mirbeau naginjati anarhistima, ali im je poslije ubojstva predsjednika Carnota opet okrenuo ledja. 1895. god. žestoko se zauzimao za Dreyfusa.

- Bf °i 49 ‘ Osamdeseti se godina bio oženio glu^ micom AUcom R e g n a u 11. koja Je f sama radila na književnom polju.

Itolljii. TaHjanska proljetnja ofenziva. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina"). Zfirich, 18. februara. 1 Talijanski mjerodavni krugovi otvoreno saopštavaju, da je svrha posijednjem sastanku izmedju Cadorne i Niveliesa bilo sporazumijcvanje o talijanskoj ofenzivL Oba su se vojskovodje potpnno saglaslli o svima pojedinostima. Prema pariškim vijestima f r a n c ti s k a v o j n a u p r a v a zalitjeva taiijansku ofenziv u, jer smatra da dosadanji napadi Talijana nijesu bi!i dovoljno snažni sa gledišta vezivanja neprijateljske snage. Sa istom jačinom će, kao i Talijani, ući u borbu na Sommi rraucuzi i Englezi. \i Mjks l Eosns. Proračuu grada Osijeka, Javljaju iz Osijeka: Biians proračuna za 1917. god. pokazuje ovo stanje: Potreba iziskuje svotu od 1,794.401 K. Pokriće predvidja 945.454 K, pokazuje se dak>e manjak od 851.977 K. Za pokriće jednoga dijela manjka predlaže građsko poglavarstvo, da raspiše 65%-tni gradski i opštinski narnet na svotu cd 950.000 K neposređnog poreza, a ostatak pak od 234.477 K da se prikrije biagajničkim višcima koticem godinc 1916. ođnosno u jednorn dijeiu takd. da se predstavkom umoli viada. aa gradskoj opštini dozvoli i za godinu 1917. prinos za redarstvo u ođgovarajućoj svoti, koja bi se pripojiia proračunskoj iinovini 1917. god. i da se nadalje umoli vlađa, da ! za god. 1917. refundira opštini dodatak zbog skupoće za gradske učitelje, kao što je to učiniia godine 1916. u kojem bi se slučaju u osnovi proračutia predvidjeni iznos manjka snizio za one iznose, koji bi doznačenl bili u ime pripomoči za redarstvo i u ime refunda za dodatak zbog skupoče gradskih učitelja.

Crođ I CHoSf’tJ. ffall ogiasf zs SvsjmHu. U posijeđnje vrijeme pronosi se glas, da naš lšst stiže u Svajcarsku bez oglasnog dijela. Obavještavamo gradjanstvo, da naš list u potpunom obitnu, dakle 1 sa svitna oglasima, ređovno stiže u Švajc a rs k u. Pečenje rakije. Ziapovjedništvo mosnc brane 1 grada Beograda izvještava da s\’e rekvirirane količine komine ovirn se oglašavaju za slobodne i ostavljaju se vlasnicitna za pečenje rakije. Ko bi htio peći rakij'J, valja radi toga da pcdnese nadležnoj c. i k. financijskoj straži prijavai u dva prinijerka. U prijavu treba staviti: 1. Koiičinu komiive, odredjene za pečenje i količinu išeekivaue rakije odatle i njezinu jačinu. 2. Da li će vlasnik zadržati od rakije, što je misli dobiti, godišnji iznos od 50 U-

ton u bojama), po kojirna on ne bi bio stariji od poslednje četvrti XIV. veka, kad ne bi jedan zapis u crkvi tvrdio, da jc crkva iivopisana g. 1609. Po mom mišIjenju, taj se zapis može odr.ositi i na eventualno „osveženje" živopisa, kojc je Tečene godine moglo biti izvršeno, jer čeBto zapisi po našim crkvama ne iznose tačno ono, što se želelo da utvrdi. Da je ovaj živopis ranijega porekla, moglo bi sc zaključiti i po setnom hodu, upravo pocupkivanju pojedinih figura (tako-zvani „Tanzerschritt'*), koji je od XII. veka svojstven vizantijskini minijaturama j freskama; kao > po lepim, srazmemini fomiama licai udova, po opštoj prijatnosti izraza 1 bojenoj svežini. Svega toga nema u poznotn vizantijskom stilu, u kome su boje nečiste i prljave, udovi nesrazmerni, ruke i noge dugaćKe a mršave, glave nue a vrat dugačak i tanak, masivni nu mis'av trup i u opšte mračni, isposništvom sasušeni, ispijeni likovi. Treća epoha našega crkvenog živopisa ispunjuje XVI. i XVII. vek. U to doba doživljuje i crkveno slikarstvo na Atosu izvestan naknadni poiet, što je moralo dejStvovad na naše slikarstvo. Ali pri svem tom živopis ovoga vremena ne pokazuje više staru umetničku vrednost; on se sada više-manje zabatalio, degradovao, mada se tu i tamo još uvek oseća kao neko dotrajavanje žičkih tradidja. Najveći broj naših manje poznatih manastirskih crkava živopisan je tada. Ovamo dolari na prvo mesto živopis manastirske crkve Ježevice. Iz jednoga se zapisa vidi, da su stike u samoj crkvi ispisane g. 1609., q one u narteksu (priprati) 1639. g. U ovom se slučaju inože to primiti kao tačno, jerstilfresaka odgovara sasvim pravcu, u kome se tada kretalo vizantijsko slikarstva Naredto pada u oči dklus scena, u kojima se ilustruje iitijeSv. Nikole. Dalje pripadaju ovamo i živopisi zanimljive

gnipe manastira u klisuri izmedju planina Ovčara i Kablara. Prvensivo medju njinia zasiužujc manastirska crkva V a v e d e n j e, pod Ovčaroni, zbog skrupulozno brižljive izrađe svoga živopisa; ali je manastir N ikolje važniji za studiju, jer se tu najbolje razaznaju nu'nc, kroz koje prolažaše naš crkveni živopis. Ima slika iz 1637. g. i 1697. g. Prvi, stariji živopis nalazi se u priprati crkvenoj (narteksu) i dokumentuje pravilan crtež, Iepe srazmere, prijatno rasporedjene boje i vešto izvedenu izmenu svetlosti i senke. Onaj mladji, iz g. 1697., pokazuje nazadak, koji se od tada stalno održava u našetn crkvenom slikarstvu. Crtež je loš, boje tavne, hladne i prljave: tt opšte, izgubljene su 6ve nekadašnje dobre tradidje. Iste nedostatke otkriva i žumo radjeni živopis BIagoveštenja. I tu, kao i u Nikolju, ilustrovana je čuvena hitnna akatista Bogorodičinih» Pošto je raspored kompozidja tt obe crkve sličan, a pojedine od njih skoro istovetne, moglo bi se uzeti, da su oba živopisa proizvod iste stikarske škole. Manastir T r o j ic a, koji je kao gradjevina najljepši u ovoj grupi, sačuvao je vrlo malo živopisa. U Pridvorici, blagodareći neznaličkoj restauradji g. 1852., nema ga ni totiko iz starijega vremena. Ta je sudbina postigla i druga dva ovčarsko-kablarska manastira: Preobraženje i Sretenje. Prvi je dobio svoj današnji stikarski ukras g. 1816., drugi g. 1844.; < to su, u isto vreme, poslednji, kržljavi i nemoćni ladand staroga sipskog crkvenog -ž|vopisa. Posle narodne poerije i crkvenog neimarstva, srpski je crkveni živopis najveće kultumo b’.ago našega naroda iz prošiosti i znamenito, upravo divno sveđočanstvo njegove kultume sposobnosti. Odlični evropski istoričari umetnosti I vizantiolozi Strzygovski, Kondakov, Diehl, Millet i dr. ističu neobičnu važnost, Jooju ima »rp- |

sivO crkvcno slikarstvo za iztičavanje Vizantijske Umetnosti u opšte. Ali, na žalost, ni jcdn sipska lailturna tekovlna, iz prošlosti, nije toliko stradala, kao crkveni živopis. U p-omšenim crkvaina, njega su šibaJi vihori a spirali daždevi i snegovi; u bogomoljama, koje su se održalc do danas, cfkveni živopis je besprekidno štećcn mkania neobrazovanih kaludjera i nerazumIjivilt posi:tilaca, kcji još uvek smatraju za dužnost, da što dublje zagrebu svoja ,,časna“ imena u ovu ili ontt fresku. Gdc, pak, nisu ljudske ruke doprle, da ga oštete, tu su se naslagali tako debeli slojevi prašine i čadji, da se slika jedva nacire. Uz to jo naš crkveni živopis imao da pregrmi vekovne, Ijute borbe izmedju Krsta i Polumeseca, stradajući od ognja i mača. Na posletku stt i ncvešte restauracije, preduzimane u novije vreme, grešilc se o živopis. U pojedinim crkv&ma probijani su novi prozori posred ove ili one freske, a stari, ranije zazidani, ponovo su otvarani, da bi se napravilo mesta novome, „svežijem" živopisu! Sve je to učinilo, da danas srpske crkvene freske izlaze pred stručnjaka u ni malo podesnom obliku za studiju. Krajnje je vreme, da se tome stane na put, kako bi se od konačne propasti spaslo, što se još spasti može. Time bi se, u prvome redu, učinila neocenjiva usluga N auci, a posle i srpskom narodu, kome je zla istosijska kob već đovoljno dragocenih tekovina izložila propasti.

Dr. Frnnlfi Račkl. Ovih dana napunilo se 22 godlne, ođ kada je umro znameniti istoričar i umni velikan u opšte, Dr. F r a n j o R a č k I. Ma da je bio katoličkl sveštenik I ma da je ta ideja u njegovo vrijeme bila još prije nepoznata nego Ii nepopularna, bio je velikl pobonilk narodnog jedinstva Srba i Hrvata.

Dr. Franjo Rački rodio se 25. novembra 1829. godine u Fužinama u gorskom kotaru, riječkoj županiji. Kao toliki znameniti Srbi i Hrvati bio je seljačkog porijekla. Gimnaziju je zapoi a uicc'. a završio u Varaždinu. Kao što to često biva u životu, on u svojoj mladosti nije imao namjeru da se oda svešteničkom zvanju, več je, svršivši gimnaziju imao namjeru da studira filosofiju u Budimpešti. No tu mu namjeru osujetišc burnl dogadjaji 1848. godine. Uslijed toga on stupi u biskupsko sjemenišie (bogosloviju) u Senju. Kao mladi bogoslov več se oduševljavao narodnim preporodom, koji je tada bio u toku i počeo je pisati maie raspravice moralne i teološke sadržine, a docnije i iz oblasti prirodnih nauka. Prve njegove radove objavili su ..Katolički list“ i „N'even'*. Godine 1849. bude poslan u bečki ‘„Pasmaneurn“ gdjc je pored svojih redovnih studija iz oblasti bogoslovskiii i prirodnih nauka još i marljivo izučavao pojedine slavenske i strane jezike. Vrativšj se u Senj bude 15. avgusta 1852. godine poeeen za sveštenika. Uskoro zatim primio sc po savjeiu svoga dobrotvora, biskupa (vladike) Mirka Ožegovića, za profesora fizike na. senjskoj gimnaziji. Iz toga doba datira njegova prva veća rasprava ,,0 kemičkom nazivljn“. No čim se uprazni mjesto u bečkom „Augustineum‘‘-u, biskup Ožegović uputi svoga štićenika tamo na više duhovne studije (1853. god.). Več 1855. god. Rački stelcne doktorat teologijc i dobije mjesto profesora crkvenog prava i crkvene istorije na senjskoj bogosioviji. Uskoro bude postavljen i za starešinu te bogoslovije, kao 1 za člana đuhovnog stola (duhovnog suda. konzistorije). Još kao djak pokazao je mladi Račkl nak'onos: za polje

rađa. na-kojemu je osvjct'jao obraz svome narodu — istoriju. U Beču je marljivo prikupljao izvore naročito za istoriju slovenskih naroda. U Fenju je intenzivnije nastavljao svoj rad i počeo je sabirati gradju za domaću istoriiu, pa se uskoro javi i sa svojim prvim istorijskira djelom ,,N a c r t j u g oslavenske povijesti do IX. v i j e k a“. U ovom se djelti prvenstveno uznosi rad slovenskih apostola Sv. Cirila i Metoda, o kojemu naročito svjedoči poslanica pape Hadrijana 11. kneževima Rastislavu i Kocelju, kojir je Rački iznio, a koju su njemački istoričari osporavaii. 1859. god. izadje cjclokupni životopis Cirila i Metoda pod naslovotn ,.Viek i djelovanje slavenskih apostola Sv, Cir i 1 a i M e t o d a“. Ovo je kako u slovenskoj, tako u svjetskoj književnosti u opšte najopširnije dielo o tome predmetu. No zna se, da je Rački to djelo docnije mislio još većma razraditi. O azbuci, koju su stvonli Cirilo i Metod govori Rački u svome djelu .-Pisino s 1 o v j e n s k o“, koje se pojavilo 180i. god., a o književnom radu njihovom u ,,Tistićnoći“ (1863.) Ra„ki je zastupao mišljenje. da je Cirilova azbuka identična sa giagoljicom, koje se još dan danju u upotrebi kao liturgijsko pismo u nekim hrvatstđm I slovenaćkim crkvama. U Senju je Rački mnogo radio na prikupljanju glagolskih rnkopisa, pa je rezultat ovih istra/ivanja saopštio u „Katoličkom Listu“: ,.Pregled glagoljske književnosti crkvene s obzirom na sv. pismo i liturgičke knjige“ (1859. god.). Od značajnijih radova. što ih je Rački u to doba u velikom fbroju dao, pomenućemo samo s O premještanju biskupske stolice .izKrbave u Modruš'V