Beogradske novine

4

Br. 64. BEOGRAD, srijeda 7. marta 1917.

I z 1 a z i;

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: U S«oj[»d» I u kr»i»»lina zap.»)rditirtlKi od o. I kr. Igta »o cljonl od . .1 hcloro U HrrstskoJ-SlavonlJi, Botnl - Htreojorlnl I DalmaclJI po cijanl od. . . . . .10 halara i Irraa orog podrueja pa djanl od. . . . 12 holora I

Mjosečna pretplata: U kaogradu I u krajovlma rapaijodnutlm od o. I kr. dota ra liojnu I otapnupottu. . ( fU Becgradu oa doolarcm u kudu . ... t tiO U Hroataka l -tlaioflljl, Boinl - Horeegorlnl I . . k 1(0 U nlalim krajnlma Auitra-ugankc mtnorhlja K I U Inaatranstra T . ...... g g-jj

.• • • Oglasi po cijeniku.

UrednlStvo: BEOGAAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Teiefon broj 83. Uprava I primanja pratplata Topllčin venac broj 2k Talefon broj 25. Primanja oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38.

Godina III.

Rotni izvjettoji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 6. marta. JstočHO bo.iište: U B u k o v i n i su propali ruski napadi. Južno od B r z e z a n y je odbijen jedan noćni ruski prepad. Talijansko bojište: Vrlo rdjavo vrijeme je spriječavalo u opšte borbenu djelatnost i prekinulo je borbu sjeverno doline S a n P e 11 egrino. Noću je ponovo vršena paljba minama protivu naših položaja kod Costabelle. Talijanski uapadni pokušaji zadržani su našom zapornoin vatrom.Jedan neprijateljski prepad na C o 1 b r i c o n j je odbijen vatrom ručnih granata. Jutros ie neprijatelj pred M o n t e S i e f izvršio veća rasprskavanja. Naši su položaji ostali nepovrijedjeni. Jugoistočno bojište: Nema ništa da se javi. Zamjenlk glavara generainog siožera pl. Hfifer, podmarSal.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, fi. marta. Zapadno boi'šte: •Na desnoj obali S o m m c učesta!a jc pred veče iopnička vatra. Poslije dobošne vatre Englezi ponovo napadoše južno od B o u c h a v e s.n e s a. Napad je odbijen, a drugi jedan ualet spriječen je našom razornoin vatrom. Na ostalim odsjecima vladala je pri snij'ežnoj viiavici u glavnom slaba borbena djelatnost. Izvidjači, koji su ispitivali pravce francuskog položaja na Caurierskoj šumi preko puta položaja koje smo tamo zadobili. privedoše uam još 15 zarobljenika. Istočno bojište: Front maršaia princa L e o p 9I d a bavarskog. lzjalovio sc ruski noćni napad protivu naših položaja južno od B r z ezanya. > . ;. . Front general-pukovnika nadvojvođe J 0 s i p a: Na isfočnim padinama k 1 i n 1 11s k i h planina u južnom dijelu šumskih Karpata, odbijeno je nekoliko ruskih četa, koje su poslije žestoke vatre napale na naše položaje. Front maršala pl. Mackensena: Položaf je nepromijenjen.

Podlistak. Dr. Boža S. Nikolajevie: trpsko umetnost. \ IV. Stariji srpski slikari. ■ U kultumoj istoriji čovečatistva smatra se XVII. Vi-k kao doba preporodjaja, kao vek duhovnoga oslobodjenja, k.ida je zdravi razum počeo da pobedjuje ukalupliene tradicije i štetne predrasude prošlosti, krčeći put noviin idejama, iz kojih je poniklo današnie društvo. Ovo doba je i po srpski narod od osobitog značaja. Srbi su tada, 11a polju kultunie dclatnosti, počeli dn prelazc iz Srednjega Veka u novo doba, odnosno u zapadmi evropsku kuHuru. Naš narod hvata se sada 11 kolo modernih naroda, polažućt tetnclj svojoj narodnoj prosveti. Na temelju ovom, u toku vrentena, podigla se današnja srj)ska književnost 5 savremena umetnost srpska. Olavnu ulogu u našenn kulturnom pokrelu XVIII. Veka igraju Srbi u Ligarskoj, koji su se g. 1690 ., pod vodstvom patrijarlia Arsenija III. Cmojeviča, tamo preselili, nemogući vlše opstati u svojoj domovini, gde im nije bio siguran ni imeiak ni živor. Austrija je potpomagala ovo naseljavanje Srba, jer su oni postali zaštita njene južne granice od najezdc Osmanlija; s toga je austro-ugarska država več 21. avgusta 1690 . g., naročitiin ćesaiskim akto-m, odredila pravni položaj svojim novim podanicima i priznala iin slobodu. kao i unutrašnju autonomiiu PraVoslavne Crkve.

Odbijeni talijanski napadi.

— Ostavka švedske vlade.

Maćedonsko bojište: Izmedju 0 1 : r i d s k 0 g i p r e sp a 11 s k o g jezera izvršen je prepad nad jednom Trancuskom lircdstražom, koja je zarpbljena. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Prvi mjesec neosranlćenos iiodmorničKog rnto. Kad se odbije onaj rok obzira, koji je bio dat za jedan niz neutralnih brodova početkom februara, onda se uavršuje upravo nijesec dana, od kako je u toku neograničeni podmornički rat. Rezultat se ovoga rata danas još ne da 11 brojevima tačno uavesti, jer još ne111a izvještaja mnogili podmornica, koje se još nijesu vratile: većinom smo dakle upućeni na podatke sa neutralne ili sporazunme strane, pa možemo razoravajuću djelatnost podmornica tek prema njima procijeniti, No i ovi podatci, kako sc to može sa zadovoljstvom konstatovati, potpuno zadovoIjavaju središnje vlasti, dok tia protiv moraju u logoru sporazumnih sila prouzročiti najveću uzrujanost. Ova- uzbuđjenost 0 dosadaniim rezultatima l.ao i strali pied daljim djelovanjein podinonhca nalazi sve jačeg izi - aza u sporazumnoi štampf. Jeđan francuski poslanik, kome se ne može poreći, da je stručnjalv u toj stvari, jer je tajnik mornaričke sekcije francuske komore, bavi se u svom pariškom listu sa tom za sporazumue sile sve većom opasnosti sa neobičnom otvorenošću i gleda u ujoj za francusku trgovačku flotu jednu katastrofu, koja se ogroimiirn koracima piibližava. Engleska i njeui savezii'Ci htjeli su rat, pošto ga nijesu mogli dobiti 11a bojištima, pretvoriti u rat izglađnjivanjem, 11 kojemu bi sređišnie vlasti konačno morale da podlegnu. No iist se preokrenuo, te je bezobzirna upotreba podmorničkog oružja pretvorila ovaj rat za sporazumne sile u rat za brodarsku zapreminu. Dok frontovi sređišnjih vlasti 11a kojuiu neuzdrmano čvrsto stoje samosvjesnim pouzdanjen; prkoseći svim-novim siedinjenim napadačkim bujicama, prešle su srcdišnje vlasti 11a moru same u ofenzivu, koja je tim strahovitija, što

napađnuti uzalud razbijaju sebi glave 0 tom, kojim bi odbranbenim sred- ! stvom paralizirali ovo uajnovije oruž- j ie središnjih vlasti. Sva nastojanja niedjutim, da se tako odbranbeno sređstvo pronadje. dosada su ostala hez i liajmanjeg uspjeha. Zato što se ne 1110- • že pronaei nikakvo sređštvo, da se pođmornice u masania unište, lioće sile sporazuma sve većij^i veću opasnost odstraniti posrednim putem i velike gubitke na brodarskoj zapremini nadoknaditi u iminogostručenoj djelatnosti 11a svojim brodogradilištima. Toj osuo\i stoji na suprot velika zapreka, a to je u prvom redu jako pomanjkanje 11a Ijudstvu, koje se naročito u Francuskoj sve više ne samo 11 vojsci, nego i 11 nmtficijonim tvornicama na naji osjetljiviji r!ačin osieća. Isto se tako | malo može realizirati misao, da se pretrpljeni gubitci 11a brodarskoj zapremini nadoknade kupnjom brodova 11 neutrahiom inostranstvu. Sredstvo, koje je sporazum upotrcbio protiv Grčke, zaplijenivši jednostavno tijezinu trgovačku flotu, nc može se upotrebiti i protiv o.sta1i'i nezavisnili neiitralnili država, koje kraj toga osjećaju oskudicu brodarske zapremiue gotovo u isf.oj mjeri, kao i zaraćene. stranc. Osim toga te nezavisne ncutralne države dobro znaju, u kolikoj će visokoj mjeri poskočiti ciiena svake tone brodarske zapremine 11 prvo vrijeme poslije rata. S foga su već neke*-od tih neiitralnih država izdaie zahranu 0 prodaji bro- I dovs. Briga u državama-.sporazuma biva iz dana u dan sve to veća. Dok su 11 državama sporazuma :još prije mjesec dana nastojali smatrati objavu neograničenog podmorničkog rata kao „blnft' * 1 Niemačke, dostigla je danas ncmoć u njihovim krugovima stepen, koji središnje vlasti 0 ttspjeltu njihovog podmorničkoga rata može potpuno da umiri. j U Francuskoj i Engleskoj počinju se već da hvataju sistemi zataiivatija, obustavljajući dosadanja ohjelodanji- j vanja 0 broiu i veličitii potopljenih brodova. kako se lte l^i javno tnnijenje još više uznemirivalo, i podvostručenirn silasna nastavljaju sa — vijećanjima. kako bi se podmornička opasnost I oslabila. No sve ništa ne potnaže. Ču- I dovišno se sredstvo protiv podmorni-

ca još ttvijek nije moglo da pronadje! Izrazi užasa, koji se mogu da razabertt u državama sporazuina, najbolja su potvrda onilt jasuili i pouzdanih izjava, koje su dane u njernačkom Reichstagu sa pozvane strane 0 toku podmorničkoga rata. Bezobzirna uirotreba podmornica pokazuje se od nedjelje do nedjelje sve više kao jedno sredstvo, lcoje je podobno i kadj-o neprijatelje . sređišnjih vlasti dovesti u najveću opasnost, tc prema toine u istini jrodob110, da ovaj raj skrati i slomi dalju voiitt sporazumnih siia za imištavanjem.

Barnn slednlca rusKe dume. Ko. Kopenhagen, 6. marta. Druga je sjednica duine protekla vrlo burno. Jedam je član kadjetske strauke napao vrlo žestoko 11a vladu i rekao, da je unutarnji jroiožaj Rusije danas zdvojniji nego li ikada prije. Vlada ne može da riješi pitanja financije i piiskrbljivanja sa životnim namirnicaina. Narod mora sam preuzeti vodstvo 11 svoje ruke, inače je riješenje nemoguće. — Vodj je radničke grupe bio još oštriji. On je rekao: Sada je nadošla uajkrjtičnija tačka rata. 0 kojoj on vrlo pesimistički sudi. Naivno je govoriti 0 osvajanju Carigrada i promjeni Vvropske karte u času. kada vlada n'ije u stanju, ni da odbrani svoiu vlastitu zemlju. Vlada -ie uništila cijeli lrrivredni život Rusije. Za uzaluduo trošenje riječi sađa se nema više vremena; dje’ima se mora pripremiti završetak rata.

Heo$runićenl podntornićki rot. Rotopl.ieni brodovi. Kb. Christianija, 6. marta. 1. marta potopljetia su od njemačke riodmornice dva norveška broda. i to ,,N 0 r m a‘‘ i ,,S 10 r e 11 e“ Od , ,,N 0 r m e“ ntopio se jedan član posa- | de đok je drugi lako ranjen. Posada J ,,Storene“ sva je spašena. 1 Kb. Rotterdam. 6. marta. ,,N i e u \v e C 0 u r a 111“ javlja iz Batavije: Engleski parni brod ,,P e rs e u s“ sa zapreminom od 6728 tona, j p 0 t 0 n u 0 je u indijskom pritnorju. ;

U burnim političkini dogadjajima, koji su sc tada i kasnije zbivali 11 Dunavskoj Monarliiji,, Srbi su trajno učestvovali, te su i njihove stečcne privile r dje, shodno političkoj potrebi, kad više kail manje izvršivane. Potožaj Srba 11 Monarhiji bio je zbog toga čas gori čas bolji, dok se nije za vremie vlade Josifa 11 . sasvim poboljšao. Desetogodišnja vladavina ovog prosvećenog i sjajnoga vladaoca bila jc za naš narod 11 Ugarskoj prava blagodet. G. 1781 . Srbima je priznata verska ravnopravnost i oni su uskoro postali Jcdan činilac 11 Monarhiji, o koine se ozbiljno vodio račtin. G. 1791 . odlučio je Ugarski Sabor, da se Srbima dadu sva gradjanska prava (ius civitatis) i da im se pot\ rde svc ranije pri\ilejji.ie. Usled toga počinje polet i na kulturnom polju. G. 1791 . osnovana je srpska gimnazija u Karlovcima, g. 1792 . bečka štampariia prelazi u srpske ruke; iste godine izlazi prvi list 11a srpskom j'eziku, a već g. 1794 . podiže se i srpska bogoslovija u Karlovcima. Pored prvih kujiževntka, iada se čuju i imena prvilv srpskih siikara. U ranijtm desetinama XVIII. Veka slikarstvt) ie kod Srba bilo ograničetio tsklmčivo 11a i k 0 n e. Uinetnička vređnosf nfimia,' naravno, nc bcšc velika. Ondašnji slikari srpski beliu mahom samouci, koji slikarstvo upražnjuju kao zanat, po iitvrdjenim obrascima i u duhu izopačenili vizantijskih tradicija. Pozlaćivanje odeće, ruktt i giave jeste karakteristično obctežje tih svetih slika, loše crtanih, mrtvih, bez inesa i bez krvi. To su oni svetiteljski likovi, što se često sreI taju po manastirima Fruške Gore, ili kao stare, dragocene domače ikonc, sa zadcnutim stručkom irvelog boslljka i' npalie-

nim kandilom pred sobom, vise neprekidno u skrovitom kutu srpskih starinskih doinova. S vremenom sc krug slikarskih prikaza proširuje, tehnička strana biva bolia. boje svežije i življe. Izrađa portrcta utazi u modu, a javljaju se i spravljači kopija stranib slika, zatim slikari narodne nošnje (na primer, slikar Uroš T codnrovir, Iz Karlovaca, putovao je naročito po Srbije, da slika narodnu nošnju, i istorijski živopisci. Zianimljiv je fakat, da je likopis bio kod Srba još od polovine XVIII. Veka | razvijen i ofltiljen. Najveei deo slika u ga- i leriji našeg Naroduoga Muzeja sačinjavaiu portreti. ZiTo dotazi otiut, što se u srpskitn j bolijin porodicama smatralo za dužnost i ■ za akt pijeteta, da se, pored ikone, imaju u kući što lepši likovi članova porođice, a siromašni srpski živopsici b:li su zadovolj-' ni s najskromnijom nagradom. Na čelo srpskih slikara XVIII. Veka j mogli bi se staviti kaladjer Hristifor 2 e- j f a r 0 v i ć i Zahari.ia Stefanović O r f elin. Oni su ujedno i prvi srpski plscl toga doba. Obojica su bili vešti crtači i bakrorešci. Naročito jc Orfelin (naditnak, sastavIjen iz imena Orieja i Lina, dva mitološka pevača) kmpna pojava, jed.in ob lat i p’odan talcnat. Porcd Dositeja Obradovića i istoričara Jovana Rajjća, on je najvažiiiji srpski pisac XVIII. Veka. Raspolagao je s raznostrukim sposobnostima, te jc vrlo dobar i kao slikar 1 bakrorezac. Orfelin se u Veneciii iznčio rezanju u bakru i toliko se usavršio, da tjjegovi radovi te vrste imaju stvamu umetničku vrednost, naročito njegovo delo ,, 2 ivot i đela Petra Velikog", koje je 1772 . g. izašlo u Veneciji, sa povećitn brojem fepo -izradjenih ctr„ teža i bakroreza. Koliko je bio Orfelln

[ uvažen, vidi se po tome, što je novčano | J potpomagan od carice Marije Terezije i bio i član bečke akađemije umetnosti (..cesaro- 1 1 kralevskih vicnskih akodemij hudožestva ; člen“). f lodor 11 i e Č e š 1 j a r, isprva samo- 1 j uk, učio je kratko vreme zatim slkiarstvo j u Beču, pa je bio u Rimu i Rusiji. Rar.iji, slabiii mu je rad ikonostas crkve u Sta- \ roj Kaniiži. 0. 1792—93. izradio je olco dva- 1 deset ikona za crkvu u Petrovom Pclu (Bačka), nd koiih „Raspcće", „Skidan.ic s j Krsta i „Sveti Jovan“ spadaju medjit bo- j iie slikarske proizvođe. Čcšljareve su iko- j ne izvcdene u strogo nravoslavnom. duhn, | .što je posledica njegovog boravka u Rusi- j ii. Neke od niih ošfećene su 11 n;ad.iarskoj bimi, te ih jc docniie slikar Pctar Čorta- I nović fako„ restaurisao“. cla nisn više ni j naJik originalu. Češljar ie hio i pnrtrcti- j sta. Nekoliko likova od njegove ruke nala- ! zi se i sada u galeriji Narodimg Muzeja u Bcogradu. Toclor K r a č u n je tvorac ikonostasn j saborne crkve 11 Karlovcima. Slike stt mu ! ozbil.ine, a vidi se da se trudio, da ib što više prilagndi dithu Pravoslavlia; aii je za- j to bojena strana slabija, a kolorit Kraču- i novih ikona nekako nirlc i sludcn. | Ovoj grupi pripada i Arsa T e 0 d 0 rovič, koji jo 11 Beču g. 1791. sačiuio najstariji i na.ibolji lik Dosite^a Obradovića. Teodorović ie nekih 26 crkava snabdeo ikonaina (crkvu u Budimu, Vršcu, ahnanašku crkvu 11 Novom Sadu. donju crhvu u Zemunu, veliku crkvu u Mitrovici), ali mu je najjači posao ikonostas cricve tt Pakracu. Tcodorović je prilično ortao, umeo je da i s bojatna dosta veštp nostupa. Zaslužan je i kao prvi ličitelj odličnoga slika-

Opasnosti podmorskog rata za Francusku. (Naročiti brzojav »Beogi ađskih Novinasj Zetieva, 6. inarta. Francuski poslanik O a r a t, tajnik mornarske komisije u komori, govori .11 ,,Matin“-u sa neobičnom, otvorenošću o opasnostima pooštrenog podmorskog rata za Francusku. Oarat izjavljuje, da su brojevl, koje je nedavno francuski ministar predsjednik izn:o, opbmističko obnianiiv anje i statistička igračka bcz stvarne osnove. Organizovani podmorski rat nanosi Francuskoj najteže gubitke. Ako on istim tokom bude i dal.ie tekao, našoj trgovinskuj floti predstoji katastrofa. Ona neće biti u stanju da odgovori svojim zadacima, naime snabdjevanju naroda i zaštiti naših obala. O dopuni se ne može ni misliti, jer naše brodarnice tislijed oskudice u radnim- snagama ne mogu da rade, a u inostranstvu se brodovi ne inogtt više kupiti. Niemačke podmornice se pokazuju kao strahovito sposobne, da »am lianose štete. Zatajivanja gubitaka u Engleskoj. (Naročiti brzojav sBeogradskih Novina ) Haag, 6. marta. Od nekoliko dana izvještaji o gubicima engleskih brodova nisu potpuni. Svakog dana se navodi samo gubitak tri do četiri manja broda, koje su njemačke ])odmornice potopile, da se stanovnišivo uebi uzuemirivalo. I Lloydovom društvu je zabranieno, da saopštava 0 gubitku brodova, ko.ie je njemn prijavljen, ili da ob.iavljuje pojedinosti 0 isplačenim svotama osiguranja. Ali se ipak neizbježnom indiskrecijom saznaje, da su vlasnici brodova u Londomi, Liverpoiu, Olasgovu i New-Castelu od 3 . do 20 . februara prijavili gubitak brodova od 300.000 tona brodske zapremine i tražili isplafu osiguranja, što je društvo primoralo, da utrostruči premiie osiguranja. Obustavljeni izvještaji 0 potapljaii.iu brodova u Franeuskoj. (Naročiti brzojav „Beogradskih No\ina‘‘) Ženeva, 6. inarta. Od subote su obustavljenf francuslci dnevni izvještaji 0 gubicinia brodova'. Francuski ministar mornarice će u buduoe izdavati samo nedjeljne izvještaie, u kojima će se saopštavati samo brojevi i vrsta potoplienih brodova. ali ne i njihova imena i narndnost. • Zabrana objavljivanja dolaska f odlaska trcovačkih brodova 11 Španjolskof. % Kb. Madrid, 6. marta. šjiauski ininfstarskl savjet zakijt^ čio je. da zabrani štampi objavljivanie dolaska i odiaska trgovačkih brodova.

ra srpskog, Konstantina Grlgorijevića Danila. Vredi spomenuti još Pavla Djnrkovića, možda naibol.ieg starijega pnniTtistu srpskog. i Georgiia Bakalo\[ća, koji je g. 1838 . slilcao likove i ikone u Fancu. Od Djurkovića čuva galerfS našega Muzeja najstariji i bez smnnje nailepši lik kneza Miloša (iz g. 1825 .;. Prvo incsto, po innetničkoj vrednosti, zauzima 11 ovoj grupi starijih .dilcara Konstantin Origorijević Danicl (peimre Danicl“’l. Rodien je olco 1803 . g. 11 Lugošu. Ositn većcga broia portreta. koje ie liferovao pojedinim spahijama u donjoj Ugarskoj, Danil ie izradio i slike za ilconostase 11 crkvi ti Pančevu, Dobrici, Temišvarti. Uzdini i Jarkoveu. Najlepši rrm ie rnd jarkovački ikonostas. Naročito veliko ,.Raspeće“ i ..Tn.ina Vcčcra" posvetločniii stikarev utančani smjsao za kompozicijit i za boie. Danilove su boje meke i topie: on je uopšte bio iedan pitom i nežan umefnik. čiji milokrvni andieli i blaženi svctitelji živo opominju na idea’no-religioz.na obličja starog tali.ianskog clikara Fra Giovanni-a iz Fiesole. U prvoj jjolovini XIV. V<Ta jiočinje srpsko siikarstvo, da se potpuno priiagod.inje diihu vremena. Srbi sn 11 tai novi vek ušli već sa izvesrom kuhtirom i iednom u veliko započetom umetTiošču. Do duše. slikari izradjuju i daljo pretržno ikone. ali je sada tehnička strana kud i kamo holia. Broj tadašniih Srh.i - sliK.u a iznosi preko pedeset. Veeina se od njih izučila slikar- • stvu 11a bečkoj umetnićknj akademiii. tako da" ondašnji svi važniii bečki slikari FOhrich, Fiiger, Kupclwieser, Gutsch, Gall, Waldniuller,*Rahl i dr. — imaju svoje sledbenike i podražavače medju srpskim slika-