Beogradske novine

Izlazl:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U Beojroau 1 u krujevima zaposjednutlm eil c. 1 kr. Ceta po cijeni ođ . . . . a belere U Hnfatakei-SlaronlJI, Bosnl-Hercsgovlnl

Mjeseifla pretplats: U leegradu 1 v kralevlmt zaeosjedimttm od e. 1 kr. hota za bojnu 1 etapnu podtu. . K *•U Beogradu ta dostavom u kudu .... I tH U HrratskoJ-Slavonlji, Bosnl-Horcepovlni 1 Dalmaoljl . . ■ mi

Izvai ors| podruCJt po clj.nl od, . . . 1t helara

JJ ostallm krajarlma Auatra-uianlia moaarhJJa I rU Inostranstvu ........... i 4'$|

Oglasi po cljeniku.

Urednižtvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prfnumje pretplata TopIIEIn venac broj 21. Telefon broj 25. Primanje oglasa Knaza Mlhajla uL bro] 38.

Br. 105.

BEOGRAD, srijeda 18. aprila 1917.

Godiaa III.

fiatni izvlsttoli. izvleittij nustro-usarskos $lavno$ stožera. Kb. Beč, 17. apriia. Na svim trim bojištima uobičajena iborbena djelatnost. Nikakvih važniii

'dogadjaja. Zamjenlk glavara geueralnog složera pl. Hdfer, podmaržal. Izvjeslaj bugarskog glav!tog sfožera. Kb. Sofija, 17. aprJta. Maćedonsko bojištej !N T a cijvlom frontu prilično siaba borJbena idjelatnost, koja je bila karakterisžf irana vrlo slabom topničkom vatrom. Samo Ju zavijutku Crne Re'ke te na destnoj jobali Vardara prekiđana živabna top'nička vatra. j’. Ruuiunjsko bojištet Kod Tulčeje slaba topnička vatra ff Vatra h mašfcnsiđh puSaka. Isfcočno od fsacce-e pojedinačni topovski liitci.

NeoMjene naHe. Mnogi upravljaju u ovaj čas svoje poglede na skaudinavske države i pu<nl očekivanja tako reči gutaju svaku jfvijest, koja dojazi iz Stockhohna i Ko'pcnhagena. Ne za to, što bi se možda jtnoglo očekivati, da će Švedska 1 Danj*ka pokušati posredovanje za mir izprnedju zaračenih stranaka — poštio se |iod ponude za mir, koju su stavile srejjdišnje vlasti u decetnbru prošie godl•ne, niko ozbib’an ne možc nadati usjtpjehu od takvog eventualnog pokušaja tsa siirane bilo koje neutralne vlasti tveć zato, što su obje ove skandinavIske države, koje inožemo smatratl neKim prelaznim područjem izmedju neiprijateljskog istoka 1 središnjih viastfi, Urostale zanimljive zbog toga, što na Jtujihovoin području dolazi do sastana socljalistličk'ih zastupnla, koji onamo stizavaju iz Rusije kao li iz zemalja četv r ornog saveza. | Ne smijemo zapasti u pogrješku te jiodmah ova putovanja socijalističkih ipoli'tičara smatrati kao neke predznake 3vonferenci.fi za mir. Ti su političarl naime potpuno neodgovorna lica, jz a koje se ne zna još ni to, da li unutar jsvoje stranke kod kuće posjcduju do[.voljnog autoriteta- Izgleda, da su tl Isocijalistički zastupnici većim dijclom ipripadnicl radikalnih stranačkih krita, 'tf J ■ - ■ !

Pocflistak. iDr. Milan Ogrizović: M, sin Jakovljav, upravltel] aprovlzatije a Hlslru. IR n t n o p r e d a v a n j e u r u k o p i s u.) Moja gospcdo! „Ništa novo pod ,sunccm“, rckao je rnudri Solomun, takodjer čovjek starog zavjeta. No da je aprovizacija tako drevna i upravo pa-trijarhalna uredka (jer Josif je sin patrijarbe Jakova), io — jel'te — jedva tvjerujćte, i priznajtc, da ste se začudili, «kad stc ugledali gornji natpis mog pre kluvanja. Ali kad pravdoznanci nalaze jprvi kriminalni siučaj u zločinslvm Kagjjiiovu a prvi civilni postupak u delo^irariju Adarna I Eve iz raja zemalj*skog, onda svakako trcba prvog aprofvizatora tražiti a pozuatom biblijskom jjosifu, jednome od dvanaestorice ši4 iova JakovJjevih, koji se ocu rodio „,pod starost" i za tc* bio mio starcu, lako mio, da mu je načinio „šarenu liaJjiuu“ i da su ga braća zbog loga zarnirzila — i lako dalje! Zacijelo sc, gospodo, sjećatc te Jijegove istcrije s braćom. Ja je takoJdjer nc mogti zaboraviti; to je bila čpvva moja lektira. nad kojom sam kao \dijetc proplakao (druga je bila „Genočveva“) — i nisam znao, zašto mi ju je ^inoj ujak župr'.k istrgao iz ruku. Priča f i Mojsije cdmah u prvoj svojoj knjizi, oja sc zove ,.postanje“ od glave 37. a dalje. Josif je miine imao to u po-

Francuski pokušaj proboja izmedju Soupira i Bethuna suzbijen uz ogromne gubitke napadačeve. Sastanak austrijskog carevinskog vijeća?

lista i btiržoazije; o Engleskoj, gdje nezavisni radnici, koji su sad istina poduzeli jednu akciju za mir no koji po svojem broju upravo isčczavaju, — ne muže sc u savezu su svim gore navedeuim u opšte ni govoriti. S toga je uajbolje, da neodredjene nade, kao da će sad u Skandinaviji privatflim zabavama pcriedinih Ijudi bez dovcljnoga autoriteta doći do mira, posm.atramo hladnokrvim i ir.uževno-.

Sazio aastrl'skos carevinsko;

Kb. Beč, .17, aprila. Preina vijestima štampe, stavljen je u izgled saziv carevuiskog vijeća za sredimi maja, i to s obzirom na to, što je pitanje inira Izbilo iače na površiuu. Careviiisko viieće biće sazvauo bez promjene poslovnika i bez izvjesnili državopravnih priprema poiuoćn oktroya, u nadi, da će se parlamenat nieđinjenoui snagoni posve'ili riješenju velikih zadaća, koje ga cckaiu. Kb- I’rag, 17. aprila. ,,B o h c m i a“ piše: Skori saziv carevinskog vijeća uzet če svako do zuanja s dosta i clikhn veseljem, već zbog lijepih izglcda u mogućnost skoroga mira, u čemu će parlamenat zacijeio svom snagom sudjelovati, a isto tako i s toga, što je izfaženo povjerenje u složni rad sviju sila parlamenta. . Kb. Beč, 17. aprila. Prema informacijama ovdješnjih večernjih listova pouudili su ministri U r b a n i B a e r n r e i t n e r, koji pripadajn njemačkom naciionalnom savezu, svoju demisiju. Učinili su to zato, što nijesu izvršene one t. zv. pretpostavke za saviz carevinskoga -\ ijeća, koje je zabtjevao njemački nacijonalni savez.

Akcija za mir.

Nezvanični pregovori o miru u ioku? (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Berlin, 17. aprila. ,,A c h t u h r b 1 a 11“ donosi sa rezervorn vijest kopenhaškog lista ..Politiken“ iz Odese, u kojoj se veli: Pcznati socijal-demokraiski list „Fyns Socijaldemokrat“ donosi pod naslovom „Vijesti o miru“ ovaj izvještaj: „Nije više nikakva tajna, da se vodc nezvanični pregovori o nnru. Ti su pregovori ('stali bez uspjcha. Ali kako mi iz vrlo pouzdanog izvora saznajcmo, osujcćcnc tcžnjc za mir ođmah' su prihvaćene s druge strane, i to opct inicijativom socijaldemokrata. Ovi nov! napori produžtiju se s pimoni odlučuošću. Mi imamo puno razloga za pređpostavku, da ovoin priiikom izgledi nisu tako inutui“. List dalje piše, da se izjava vusko« niinistarskog predsjcdnika smatra kao đogadjaj o-d istorijskog zuačaja. List dalje razlaže, da niinistarski predsjeduik Lwc\v i Kerenslci znaju u ovom trenutku pouzdano, da je Njemačka gotova da pod istim uslovima zakljuei mir kao i Rusija, pa i u poljskom pitanju je vjerovatno sporazum inogućan. Ruska vlada je o svemu toine dobro obaviještena. Preina tpme za središnje vlasti, Fraiicusku i Rusiju kao i balkanske zemlje postoje svi preduslovL Kako izvjestitelj lista tvrdi, jedini otpor čiiii Eugleska. Oua poštavlja zabtjeve, lcoji se ne mogu ispuniti, šta višc ona zabtjeva, da Njemačka ustupi i izvjesnog zemljišta. Izvjestitelj lista, koji je vrlo ugiedan dinlomata. završuje svoj izvještaj riječitna. da će se do I. jula mir pouzdano zakLiučiti. Vijcsti o predJozima Rusije za mir središniim vlastinia. (Naro&'ti br/ojav »Beogrradskih Novtna«; Zurleh, 17. aprila. „Zfiricher Post“ iavlja sa rezervom, da su ruskitn kriigoviina u Švajcarskoj stigli izvještaji. prema kojima je Rusija podnijela središnjim vltrstima predlog za mir. Pristanak kongresa rađuičkog savjcta. (NaroCitl brzoiav ..Beottradskih Novirta".) Kopenliagen, 17. aprila. Iz Petrograda brzojavljaju: Kongrcs mjesnog radničkog savjeta. koji je ovdje održan, pozdravio je vladu, što se odrekla aneksione politike i obećao je, da će radnička stranka potpomagati vladu svima srestvima đa izvrŠi ostale tačke njenog provran’a. Socijalistieke konferencije » Stockholmu. (Naročiti br/ojav »Beograđskih Novina«! Stockholm, 17. aprila. j,D agens N y h e t c r “ javlja: Stvai'ne pripreme za konferenciju sa ruskim socijalistfma, koji su iz švajcarske clošli na čelu sa Leninom, vcć su u Stockholmu otpočele. Gostionica' „Continental" ie upitana, da li može ustupiti velikc društve-

koji u svojoj domovini saćinjavaju tek n e z n a t n u manjiuu. Dakako ovim je politlčkim kuririma, koji sad stizavaju u Stockholm ili putuju kroz romantičnu Skandinaviju da cndje dodju do doticaja sa istomišljenlm internacionalcima, veoma milo, ako štarnpa njibovim rnisijama daje izvjesmi značajnost, pošto time ta lica, koja iioprečno jedva prekoračuju prosječnu mjeru, iznenada dolaze do neslućenog uinbusa. Ako dakle posmatranio ove ,,teferiće“ izvan novinarskog pisarija, onda ou njib o&tiaje u pravoj zbilji vrlo malo. Prevrat je ti Rttsiji doveo sobom, đa je ruska socijaldemokracija preko noći đošla do potpune slobode krotanja, a kako se čini zadobila je i velikog uticaja na novu vladu. Dalja je posljedica toga bila, da su socijal-đemokratske stranke ne samo zaraćenih strana i raznih neutralaca nego i socijal-demokratske stranke obiju središnjih vlasti otposlale u Rusiiu svoje iziave simpatije. lz svega toga medjutim zaključivati, đa je izmedju socijal-demokracije Njcmačke i AustroUgarskc s jcdne strane, a Rusije s druge s'trane već uspostavljen najljepši medjunarodni sklad, te da je zaključak mira sa Rusijotn već samo pitanje forme, — bllo bi najueumjesnije, šta bi sc moglo učiniti. Socijal-demokrati Ruslie kao i ostalih sporazumnih država bill su prije buknnća rata — i ako santo programatski — pristaše trajnoga mira, no promijeniii su svoie stajalište ođtuah nakon prvih dana rata. U Francuskoj su tta primjer socljaliste najgcri ratni vikači, koji o nekom miru ne će ništa da čuju i potpuno stoje u siužbi kapitalističkih stivaratelja rata. Francuski socijalistički vodje više su ili manje svi Briandove ili Herveove naravi, koji su sc i7 antimilitarista i sindikalista pretlvcrili u fanatične nacijonaliste, te koji ne će da sklope mira liez uništenja Njemačke- Medju socijalistima sviju vrstt, koji ovih dana poduzimlju razne „teferiće“, nalazi se i nekolicina francuskih socijalista, koji su se uputili u Petrograd. Taj put francuskih socijalista u Petrograd medjutim ne može niko smaorati kao da je udešen u svrliu mira; naprotiv moglo bl sc ustvrditi protivno: đa je njiliova zadaća, kako bi

četku dasta nepriličuo ali kasuije za njega korisno svojstvo, da je bio nesanio sam sanjar nego da je umio'i tuinačiti sne. Tako je braći svojoj na paši pričao, da je usnio, kako je s njima vezao snoplje i — gle'— njegov se snop uspravio, a snopovi njihovi išli oko njegova i klanjali mu se. Braća su lo i sania protumačila, pa su ga na to još više zamrzila, jer su i onako sumnjala, da ih denuncira ocu. „Pasijaše stoku s braćom svojom... i donošaše rgjave glasove o njima ocu svojemu 11 — stoji jasno u „Svetom pismu“ (citiram, gospodo, po Daničiću). U drugom su sc pak smi sunce I mjesec i jedanacst zvijezda 1 opet klanjali njemu. To jc bilo braći previše, pa sad oni niega javiše ocu, koti ea stoga prckori, ali „čuvašc ove riječi" i zadrži ga dalje kao svog ,.referenta“ o vladanju djece svoje na paši. Aii braća su ga izbjegavala, pa kađ su ga jednom opazila«, gdje ide k njima. da ib i'bodi. reb'm mpdin sobom: ,,Evo onoga, što sne sanja! Hajde đa ga ubijemo! 11 Medjutim ga na zaigovor iednog brata inak ne tibiju. nego — kako su onud prolazili neki trofoivci — nčine s ntima noeao i nrodadu Josifa za dvadesot srebrenika, a staromu ocu pošalju onu istu šarenu lialjinu namočenu n Lrv 7'>iklann iareta: izjela ga (baiari!) zm'erka! Starac povjeruie, ražđriie halhtie i stane tužiti za sinom, koji ie medhPim hio već (X) (irmri nnt. ii7 dviie stotine na sto zarade (kao i danasD. nrodan zanovjedniku straže cara Faraona, Putifaru. Ovdje sad nastaje druga. poznata istorija sa ženom zapovjednika straže. To Je naime, mojc gospodje. onaj

ruske socijal-deinokratske vođje odvratili od prevelike sklonostl za mir. Isto tako i švedski ,,socijaIistički“ vodj Brauting možc da sc ,,ponosi“, kako mu je u Petrogradu uspjelo, da neke ruske miru sklone radničke vodje okrene u oduševljene pristaše nastavka rata! Ne bi dakle bilo tačno ni ozbiljno, kad bi držali, da je od ruske revolucije ovamo socijalistička internacijonala, koja je prije tri godine doživjcla slom, — jer se u pitanjima sptiljue poIHiike pokazala posvema aesposobnom, — u tolikoj mjeri ojačala, da bi mogla pripremiti put jednoj komercnciji za mir. Koliko se iz današiljih vijesti može razabrati, racli se t‘u o viŠe privatiiim z ab a v a m a pojedinili socijalističkih političara. Docluše, !ma jedna grupa, koja bi s uspjchom mogla da nripremi put sporazunm, — a to su radnički i vojnički delegati Rusije, ia ruska sporedna vlada, koja Miljukovljeviru osvajalačkiin težnjama u velikoj mjeri remeti račtme. No njihov kongres, kako nam je to jučer javljeno, izjavio se sa nadmoćnom većinom protiv radikalnih socijaldemokrata a za jroirebu aktivne operacije na frontu. Gotovo se čini kao da je engieski zlatnik sada zantijenio zvučn! nibalj, te đa „srebrna taneta". 0 ko.iima je u prvim godinama rata govorio Asquith, započinja svojti igru 1 medju socijal-denioki'actjom, koja bl btjela da bude internacijonalna. Nevjerovatno je, da Engleska, kojoj su zacijelo imznata ta razna putova,nja raznih socijalista, ne bi i ovaj puta upotrebila sve svoje intrige i bezobzirne zakulisne trifcovc, kako bi spriječila, da ova putovanj(t dovedu đo kakvog ozbiljnog njoj uepožcljiiog rezultata. Sve dok svi ti namišljeni i izvršeni sasfanci pojedinih Ijudi sa nedovoljnim zađaćama ne poprime iteki stvarniji oblik, treba se čuvati zaključka, kao da jc pcncvno uspostavljena intcrnacionala. kcja bi litjela mir. Pa i kad bi tako bilo, onda bi put, koji bi — da u ovaj čas govorimo samo o Rusiji — trebalo provaiiti od volje za mir ruskih socijalđemokratia do odgovorne ruske vlade bio svakako još dosta velik. O Fraucuskoj, u kojcj je u ovom ratu nestalo svake polifičke razlike izmedju socija„čisti Josif“, koji poslije u istom starnm zavjetu iina svoj pendant u čistoj Suzani, koja je takodjer bila jača od napasti, ali nedužno okrivljena. Josii je bio „lijepa stasa i lijepa lica“ i „dogodi se, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa“ i — sad — vi tu stvar zacijelo poznajete, moje gospodje! U Svctom je pismu opisana dražesnom naivnošću i ja sad istoin ztiam, zašto mi ju je moj pokojni ujak župnik kratio da čitam. U njoj mami Josifa „žena gospođara njeerova“ k sebi, ali on, zapravo kao neki sluga u kući, ne će ni da čuje, jer je mislio, da bi to bilo nelijepo djelo soram crosivriara njegova, koii pred njim nije niš*a krio „osim tebe, ier si mu žena“. No žena je mamila J'vdfa dab'e, što više nhvatila va i za baliinu. koju ie on voiio ostaviti u njeirnj ruci i nobjeći ncgo li zcrijpšiti proHv vnsoodara svoga. Ali uvri’odiem M’S’rka stane ” 0 ”ut kakve ..k"ćet^a^lteliioe“ omd ukućanbna i nred mnžem vikafi, da ju fe ,.Jovreii”“ btlo osramoHH i t»ko n?š ios’f donade t”inH’oa. f Mora' ”i iče“. mnja VAspodo i gosoodje, ostao nam jc- stari zaviet dužaiiL U tamnici se opct đao Josif na tuinačmije sn”U i tnko ic dr-špo nesamo liapolje već I na dvor, da napokon postane ,,anrovizatorom“. Biln jc to ovako: dva Faraonova dvorjanika, pehamik i libebar, skrivila sti nešto i doš'a tnkodier u tamnicu, gdie ih je Josif služio. Jedne su noći usnuli sličan san: pobarnik je saniaa čofcot i tri loze, s kojih ie ubrao i isciiedio groždje za pehar Farannov. a bliebar »e san'no fri Warice kolača. kojc su ptice zobale- Josif pro-

tumači kratko obojici: prvomu. da će ga Faraon za tri daua uzeti opet u službu, a drugomu. da će ga za tri dana objesiti. Od peharnika nije tražM Josif nikakve nagrade, nego da ga se kod Faraona sjeti, aii taj medjutim, kad je bio ,.reaktiviran“, sasvim ga je zaboravio. Tumačenja su se naime Josifa navlas ispunila, a neki drže, da je Josif u tamnici slagao prvi „misirski sanovnik“ — no to nijc dokazano ... A tad jc, gospodo, Faraon usnio onaj svoj glasoviti san o sedam ii’epili i đebclih krava, koje su izišle iz rijcke Nila, tc stalc pasti po obali, a onoa iza njili izišlo sedam ružnili i mršavih, koje su — Bože prosti! — pojele onc lijepe i debele, a da hn se nije ni „poznalo n trbuhu“, nego su biie mžne i mršave kao i prije! (Oprostite, moje gospodje, ali sve je to tako u svetom pismu). I nije Faraonu bio dosta taj san, već zaspi opet i usiii drugi san o jedrim i lijepim kiasovima te o malim i šturiina, koji su i onet izjeli one jedre i lijepe (sve kao kod krava!). Pa kad ni svi gatari ni zvjezdozuanci ni mudraci nisu mogli ni znali protumačiti sna, onda sc onaj neblagodarni pebaniik ioak sicti, da u tamnici ima ..i”oiuče Jevrejče“, koji se razumije u sne. I was soll ich ilinen saven — izvednše Josifa iz tamnice, obriju ga, preobuku, a on. kad inu Faraon iznova i opširno isnriČa syc, kratkp izjavi. da su oba sna od Bnga i đa su jednaka (ovaj ,,bis“ ili ,,duolo“ u snu znači, da će zbilia sve tako bitl!): doći će na Misir najprije scđiim rodnili, a onda sedam nerodnih iii vladnih godin«! „Nego sad nek potraži Faraon čovjeka mudra i

raizumna, pa neka ga postavi nad zemljom Misirskom! 1 neka glcda Faraon da postavi starješine po zemlji i pokupi p e t i n u po zeinlji Misirskej 7a sedaui rodnijeh godina; ncka skupljaju od svakog žita za rodnijch godina koje idu i neka snesu pod ruku Faraonovu svakoga žita u sve gradove i neka čuvaju, da se nadje brane zernlji za sedam godiiia gladnijeh, kad nastami. aa ne propadne zenilja od glad'". Na ovaj ,,exposće“ Josiiov, moja gospodo, što je bilo prirodnije, no da ga Faraon imenuje upraviteljem aprovizacije za sviii 14 godina?! I Faraon zbiija smjesta učini Josifa prvim do sebe — „samo ću ovim prijestolom biti veči od tebe“ — skinc prs+en s ruke i dade mu, obuče ga u haljhic ”d tankog plabia, ol’iesi mu zhitiu verižicu o vraf, posadi ga na kola — druga za svojima — i zaoovjedi, da pred njim viću: ..Klanjajte se!“ Još mu reče; ,,Ja sam Faraon. aii bez tebe ne nitko maći ni ruke svoie ni nove svoje u svoj ze”'1(i misirskoj“, dade tnn drugo, misirsko ime — da se zove „Psoutomf»Tiih“ m.'vf hiifii <5 nai” 0 '! — >' o-'eni ga, moie vosnodie. s nekoni Asenctom, sveštcničkom kćeri, i još kojesta! Tako je Josif bio svečano ustoličen za .,'’orovizatora“ i počeo .."redovati“. Kako jc on slivatio apvovizaciju Misira uoči gladniii godina i k tko ju ie proveo — eto to satn vam litio, moja gospođo i gospodje, već u počctku ooisali, ali su me sveto pismo i „pređživot“ Josifov predaleko odveli. No ipak je. držim, bilo notrebno sve predočiti, da se vidi, kako čovjek san ; ar i protivnik žena može ipak da bude