Beogradske novine

Br. 114.

BEOGRAĐ, petak 27. aprlta 1917.

1 z 1 a z i:

dnevno u j

utro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brejevl: U B<Hrata 1 u krajMlau ufl*>J*<«iilla at t. 1 kf. tata H «J«I <<....» kthr< U Hnattktt-klanalJI, Btul - Htr«Htl») 1 OrimelJI M cH«tta tt. ..... 11 Mtrt Irru ortf H» ru »l< M UJtnl •».... 11 Mara

Mjeeeflna pretplati: U Bteiradu 1 « kraltrlnl 2 mtJHa«U« «t *. 1 kr. ra ao|.« 1 *Uh< P<M« , , U Baajrat« >• datttTMi a kstu . . , . (rfl « Hr»»t»k#l -SlMMlJi, BMifl-HvMBarM 1 Oalmtcljf ( M U»«l»n*k™|«»l*»Au»(ra-u|>»»k»m*»»f!i1l» K »■_

===== Oglasl po cljoniku.

Urodniltvo: 8E0BRA0, Vuka Karadilća ul. broj 10. Talofon broj M. Uprava I prltnanjo pretplato Topllči« ronaa braj 21. Tolefan broj M Prtmuja oglasa Knaze Mihajla ul. broj 38.

Godlna 111.

Ponovni su djelimični napadaji kod Arrasa i na Aisni krvavo odbijerii. — Ruski vojnički kongres za ofenzivna ratna preduzeća.

Rfltnl izvieštoll. iznleita] auslro-usarsHos Slaonoj stožera. Kb. BeC. 26. ajirila. Istućno bojUte: Rusko topnlštv'o ie na više mjesia (zazvalo osvetničku vatru našlh topova. Inače nikakov! osobitl borbent do(jadjaji. Talljansko i jugoistočno bojištei Nepromljenjeno. Zamjenlk glavara generalnog stofcra pl. HOfer, pođmaršal.

Iivjeltaj n]2mačKo$ vojnoi vodstva. Kb. Berlin, 26- aprila. Zapaduo bojištc: Front prijestolonaslje’đnika R u pprcchta bavarskog: Jučc se neprijatelj kod Arrasa ograničto sanio na d.ielimlčuo napadaje. ‘Južno su od S c a r p e njegove navalne bujice fri puta jurišale protiv naših potožaja, I sva tri puta su opet morale da uzjnaknu. U piojedinim odsjecima podržavao so znatnoon jačinom topničkl boj. Kod 0 a v ir e 11 e leže naši iioložajl na lstočnoj ivicl sela. Front niemačko? prijestolonasljednika: Sveukupni je položaj neizmijenjen. iTopnička se borba ograničila samo na lzvjesne dijelove froma. Kod h u r t eb Iskogmajural istočno odatle poboljSani su našt položajl na zabrežju Chemin-des-Dames napadajlma. kod koilh smo zarobllt 3 časnika 1 yiše od 160 francuskih vojnika. Na veče Je neprijatelj jtoslije topnlčke vatre, koja se povislla do velike žestine, prešao na papadaj s obje strane B r a y e ti širiiii od 3 kilometra. Neprijatelj je krvavo odblJen. U Champagnl do5!o je saino do borbe s ručnhn granafama. Front vojvode Albrecka v-iirttemberškog: Nikakvih naročitih dogadjaja. Juče je neprijatelj izgublo 6 letilica. od kojlh Je poručnik S c h ft f e r oborio 2, f. J- svoga 22. 1 23. protivnika. Istočuo bojlštei Južno od R1 g e, Jakobstadta, S m o r g o n a, zapadno od I. u c k a, istočno od Z1 o c z o \v a, ua Z1 o r a L Ip t te uzduž P u t n e i S e r e t a poja^ 6a]a se ruska topnička vatra a prema

Podljstak. Bo{. S. NlkoUievlćl „Tuftil evo Turcir > — Šaliiva uspomeua Iz srpsko-turskog rata 1912. Sta je ko osečao kad smo prešii granicu, ne može se pouzdano reči, al( izgleda da beše svima hladno ne samo po Iicu i na nogama, več t oko srca. NaŠ ešalon, sastavljen iz kolone proiiantuc. municione, sanitetske, jedne mesarskc i jedne pekarske čete, od ranoga je joiha u jK>kretu. Trebalo je jog za videU stiči u Biljač. IA) širokom, iskvarenom druinu, koji je naizmence ravan i strni, kreče se tromo nedogledua povorka. Ni gladi!,a godiua nije duža od nje- Sve vrsie su zastupljene: komordžijska s arujevima, sanitetska u znaku crvcnoga krsna. t ona što voze municiju- Ali, bada.va, najviše imponuju kola natovarena s pekarnicama od gvoždja. „furundžijskitn <topoviina“, zbog kojih siroti volovi moraju dobro opustiti jezik, dok ih ne dovuku na odredJeno rnesto. le pokretne furuudžinice. priuadležni volovl, komordžije, konji i vojnlci, i nas nekoliko obveznlka činovničkog reda sačinjavali smo i>omeuutu pefkarsku četu. koja imadjaše sreću da joj komaudir bude Stameuko Traiković, rezervni pešadljski poničnik, sudlja u gradJans.tvu. Kako su se, dakle. osećali u ovom

tome I naša vatra kao odmazda na rusku vairu. Maćedousko bojište: Iz iskazia zarobljeuika, nčinjeiiih u bojevima na dojranskom Jezcru 24. o. mj. izlazi, da su ondje Englezi sa svojiin napadajinia, koje su izveli s jakim silama na uzauom frontu, išli za vrlo dalekosežnim ciljem. Hrabro je bugarsko pješaštvo ubralo lijep uspjcli, zadržalo sve svoje pobžaje, a neprijatclju s njemačkim i bugarskim mašinskiin puškama te baterijama nanjiej^^kih gublfaka. ■ - č Ludeiulorff.

Zuijeri u ijuaskom ofliiitu. 1871. godine započeo Je Emile Zola sa izdavanjem zbirke svojih roniana „Les Rougon-Macquart“, koji su izašli u dvadeset svezaka. U predgovoru i>rwj knjizt naznačio je Zola motive, koji će ga vodlti u ovom njegovom djelu. Po njegovom feazivanju, on je, riješavajući dvostruko pifauje, kako se stvaraju sudbine —< prirodjenirn temperamenton s iedne a uticajem okoline s druge strane, — htio da prari onu nlt, koja matemattčkom tačnošću vodi od joduog čovjeka do drugog. Način, na kojl je oli riješio taj zadatak, donio mu je u Francuskoj lcako ogorčenih ličnili napadaja, tako i neograničeno divljenje. Od jednom jc postao vodjom .natiiralista“, to jesit one škole, koja je sebi uzela za pravilo. da lcnjiževnićld smije sve stvari tako prikazivati, kako se one zbilja I dešavaju; čak šta više da ! sama istina zahtijeva, da se ništa ne uljepšava i ništa ne prećutkuje- Emile Zola ie svoj niz roniana izradio strogo preina ovom navedenom pravilu i tim ie književnost svoje domovine obogatio lmiogim romanima, kojima su prcdmetl i motivi več na samoj granicl svega odvratnoga. Danas, ]>ošto je od onoga dana proteklo več gotovo pola stoljeća, raspra se za francuskl nanuralizam odavna smirila. No povijest sadašnjega vremena, koja je svjcdokom neizrccive niržnje medju narodima, živo nam dozlva u irtimet roinaue Emila Zole. I u koliko više posinatramo tajnovite zakulisne siie, koje su sad na djclu kod našili

istorijskmn trenutku vojnici i koitiordžije hrabre nam čete, ne inogu da fvrdim, ali ziiam da je komandira Stamenka, prclazeći granicu, prešla i svaka volja da bude lieroj. To se vidi i otud, što je prcsiao grditi i pretiti robijom. Postao je nekalco druževniji, mekši. Komofldžije nije više nazivao vlaucanskhn lopužanta, a i prema bradatom naredniku, koga je ccla čola zvala od lnilošoe Brada, zauzimao je sada ttianje starešinsku pozu. Skinuo je čak i kokardu I epoletuške, da ue bi morao odavati vojničke tajue, ako bi slučajno Turcl ill Arnauti zarobili ,,!jufu pekariju“. Tako je, u trenucima oduševbenja, nazivao narednik Brada našu pekarsku četa; irače na službi, to jest dok se mesi i peče tajin, on je vojnicima tepao sa ,.džibronje“ i „stoko furundžijska"! Prevalisnio više od polovimi puta, a nije se, hvaja Bogu, liišta zbilo što b! koliko toliko opravdalo naš straii zbog fakta; da smo zašli poprilično u neprijateUsku Ueritoriju. Bcše svc mirno naokolo- Lev'o su se povijali nagi liumići, a napred pukla prostrana, još zelena ravnica, na kojoj je spokojno pasao po neki zadutaU bivo. Videla se jasno i železnićka pruga što vodi od Kumanova. Već je nekoliko ranjeničkih vozova protutnjilo tuda. iz dalcka padaii bl u oči crvenl krstovi na mnogo- i brojnim vagoninia. Kao da je sv’esna, Icoliko bola i uzdaha nosl, lokomotiva Je uvek neveselo pištala, dok se crni dim dug-o posle nje raščešljavao i kldao u prohladnoan, sivkastom zraku.

licprijatclja, naroči.a kod Francuza, u toliko boije počinjenm da slivaćamo pariškog romansiiera. Dogadjaji dali su Zoli pravo. On je mogao, kad je prirodjetii temperamenat i utieaj okoline uzca za izlaznu taeku svojili prikazivanja, u stvari doći samo do onih rezu!tata. koje je veliki dio njegovih savremenika osudio kao odvratne. Zolinl „eksperimentahu ro«iani“ obradjivali su Francuze, premda u ono vrijeme nUe niko htio da ih u ttjinta prepozna. G»lska taština opiraia se rukama i nogama protiv toga, da joj se skiue maska sa lica. Medjutlni su dogadjaji na Seini, u koncentracionltn iogorima, kao i na frontu već davno razotkrili pravu francusku obrazinu. Svalcoga dana doznajemo o novim njihovim zvjersfvlma. „Viteške“ Francuze kao da nc mogu zadovoijrti više ni famozni krvožedni „Nettoyeursi“, lcojt kao što smo vcć ranije javili imadu zadaću, da u zauzetim n.iemačkim rovovima iskasape sve njemačke zarobljcnike. Oni su inoraii da smisle novo jedno sredstvo, kojim bl iskalili svoju šovinišličku bjesoimićnost i osvetili se zbog toga, što ne mogu da ođnesu pohjedu nad njemačkoni nadmočnošću. Poslije suzbitog juriša na St. Ouentin 13. aprila našli su našt njeinauki saveznicl u rovovlina, koje jc neprijatelj proiStio zauzeo. ostavljene njemačke ranjenike izbodčn e n a p r e v i j a 1 i g t u. Kod toga je jedan njemačkl vojnik nadjen s vclilcom ranom u d'onjem tijehi od revolverskog metlca. Taj je njemačlri vojnik izvijestio, da je Jedun francuski časnik kratko vrijcme prije niemačkog protivnapadaja ispalio na njega iz vrlo lcratke udajjenosti liitac, premcla je Iežao teško ranjen i nenaonižau u rovu. Isfom prilikom izjavill su irancuski zarobljenici, da Im je naredjeno, dasnaročit i m u t u svrhuizradieniin n ož e v i m a z a k I a n j t p o k o 1 j u s v c r a n j e n I k e i zarobljcnikc, d o lcojih se budu dočepall. Takvl su se noževi za klanje u istiim i tiašli lcod svih francuskih zarobljenika. Nema sumnje: Francuzi lioće da pobjede i to pod svaku cijcuu. S očajnim su naporom nasrtavaii u Chajupagni na njemačke položaje i vračali se opet natirag krvaviii giava. Njiiiovi su redovi od njcmačlcog to pništva bili Biio je sveže oktobarsko popodne, sutradan posle sudbonosne knmanovske bitlce. Tu i tamo spazili bisnio meštanina, uvučenih ruku pod rukavc, gda gega za ovcaina koje su ostaie bez gose, iii goni taliige s nakrmijenom starudijom. To beliu prva živa potvrda dobivene bitke, prve laste policde. Moram priznati da je utisak od ove naše novooslobodjene braće bio vrlo bedau, i nil, preplašena ali radoznaja pozadiua, stigli bisnio u Biljač sasvim razočarani i pezadovoljni, da baš na raskrsnici ne sretosmo guste buljuke zarobijenikaNapred su koračaii regularnl vojuici, mahom Anadolci, ndadi, garavi, u zeicukastim uniformama i crnlh vatrenih očiju. Za njiina sj leiurali Arnauli, ra.-.noga uzrasta, s procepljenim feščićima, prijavim sarueima, prodcranim i na mr<vo uzo vezanlni čakširama, kojo jedva višahu o kuštunjava bedra. Promicaii su ispred ftas, đržeći se po dvojica za ruke. Pognute glave, vlažnih, poniodielih noseva, oni su budiii opšte saučešće. Komandir Stamenko, koji se na žagor i graju osmelio da napusti skrovite arnjeve i videvši ili bezopasne, prišao im je sasvim blizu. Obveznici pekarske čere behu očevidno prijatno iznenadjeni. Od kako je gospon 1 poručniku jutros, kad prela/.asmo granlcu, iznenadno pozliio, retlco su ga mogli umotriti- S\1 su konstatovall, da se veoma prodobrio. Onialen, dežmekast, s glavom nalik povećoj okrugloj lubenici, potkresanih snicdjih brkova, kojl se oko usaua savijaju u dve zagradice, naš komandir je dostojanstvetro —

pokošeui, a I njemačke mašinske puške izvršile su svoje strašiio djelovanje. Listine gubftiaka, kakvih još nije lu'Io u istoriji ovog rat«, nagnale su strah u kosti pariškim vikačima. Oni su morali, da tizdršću, doznavši sa kakvim su Ggromniin žrtvama moraii da plaie ono malo sumnjive „pobjede*'. No ,i vikači ipak još ne popuštaju, Pa kad već ne ide na pošteni način, onda im treba da pomogne zločln. Sto nije mogla da pos'tiigne ot\"orena borba, što nije niogao da postigne čovjek prcnia čovjeku i um prema umu, to sad treba da postigne kukavički razbojničko oružje prema golorukim bijcduim ranjeniciina! I to sve tobož u svrhu slave i časti! Cijeli je sviiet sad uočio vcliku onu lnoralnu provalijn, u koju se strovalio francuskl narod. Svijet sad vidi, da de u Francuskoj mnogo osudjivani Emile Zola Ipak vrlo dobro poznavao svoj narod L da je imao potpuno pravo. kada je cpisuJući trulež irancuske duše, dao jednoj svojoj ovakvoj knjizi naslov ,,La bete humaine' 1 - Mrtvi je pisac u parišlcom Panteonu bio dakle u svoje vrijeme praveđan sudac.

Pripfavnost Hsnarliile za niir. Kb. Bcć, 26. aprila. S obzirom na izjave mskih sociiatdemokrata, kao i na izjave s druglh stra«a o tniru bez aneksija, „Fremdeisblatt 4 * je od strane ministarstva spoijn.'h posiova ovlašteu da izjavi, (la uti ne traiimo ttikakve ruskc oblasti. Naša mcitar* hija iiema 'iikakvih osvajačkih smjerova protiv ftusiie, nUi žeii da svoje oblastl proširi na njeit račun. U ovakom držaiiju monarhije inostramuvo ne treha da vidi nikakav znak osjećaja slabosti. Ako bi takvlm pređpostavkama vjerovalo, zapalo bi tt sudbouosiitt zabhiduMi smo često puta isticali, da mi vodimo odbranbsui rat I da ćenio ga s>e dotle produžiti, dokle ue postiguenio naš ciij, kojj se nalazi u tom, da sebi stvorimo sigurnost za fiaš budući opstanak. SrpsKI narsdnl posianiti u inoštranstvu. Prije nekoliko nedjclja zabilježili smo, da je srpski novinar Sveta J a kš i ć, bivši urednik beogradske ,,§:ampe“, izdao u ŠvajcarskoJ brošuru, u kojoj teško optužuje srpsku vladu u inostranstvu i srpske narodne poslanike, koji su za njom pošli. Kao što će se eitaoci sjcćati, Jakšič je u toj brošuri is-

kao da ili je sam pohvatao — fiksirao kroz cviker obezoružane protivnike. Pošto i po-sijednji promaće, on se olcrete, rekavšl nam, biago i Ijubazno, jedmi duboku filozofiju u tri reći: — Rat niie šaia! Tačnost sentencije gospođin-Statncnkove potvrdila se ioš iste uoći u BJljaču. Sumrak se livarao, kad prispesmo u ovo opusteio mesto. Neokrečent lcućerci, udžerice natkrivene prućem, bcz ikakve okutnjice, krivi sokacl, čepenci, budžaci, sve je bilo bežijudno, uacreno i bataljeno. Cak ni velika kasartia, koja se tu nalazi, nije biia n stanju da zagladi ubogi izgled ove turske kasabe. Sirotinja lcoia ovde prcblvaše, liiora da je na vrat ua nns pokttpila prnje, i ništeči što joj pade šaka. bežala ispred vojske koja nastupa. Čopor ostavljenih, gladnih kerova, čitav nako'c pseći, vitlao je tamo-amo. Od stanovnika beše preostao samo jedau siari. izneinogli Turčin, koga su il! zaboravill povesti, ili on ne litede napuštati ognjište. Stražari naši, iz trećeg itoziva, ubacivali su mu lileb 1 dodavali vodu kroz rešetke od prozora, pošfo nije smeo da izadje. A možda je tfme hteo da izrazi negodovanje zbog nezvauih gostiju, nepomirljivost jednoga osinanlije spram onili lcoji mu pritiskoše dedovimi, noseći zastave bez polumeseca! Zatekosmo i jednoga komitu. ŽgoIjav ali okretan čovečić. Nosl stalno šajkaču! Bio je, kaže. ranije učitelj i četnik u ovom kraju, (»a je za Ijubav oslobodilačke vojslce, vazda ornc za

pričao, kako su srpski ministri i naroin( poslanici pomogli, da se o 1 a k š a srpska državna b1agajna u s v o m b j e g s t v u i z z e m 1 j e lcro* Italiju, kakav su v e s e o ž i v o t p r<»v o d 11 i srpslcl bjegunci-političari u Rimu i Nici na račun narodne imovine ! lcako sn malo vodili brigu o narodu ii Srbiji, koji su ositavili u najvećoj b i j e d i> Optužba je podignuta u formi, icoja ostavlja utisak, kao da je jedan od upućenlh iz budi kog razloga počeo da izbrbliava što zna. Tako zvana srpska vlada, koja za sad /.as.iedava nat Krfu. vrlo je neprijatno dirnuta roitf brošurom, jer se jjoji, da će našim obnarodovanjem njezine sadr/ine i u zemlji žaO'Stavši trarod za nju đoznati. S toga je ustala da se brani, ali vrlo jadno, jer ne pobija navode Jakšićeve, već ga optužuje kao veleizdajnika i poziv* ga da predstane istražnoj vlastl s r p s k o g ministarstva u n ut r a š n j i h poslova n a K r f u da ođgovara po toj optužbi- Ovakav odgovor srpske vlade na Jakšićeve optužbe jest doduše na svom mjestu, ali nažalost ni malo nijc pode- * san, da je opere <>d onih silnih optužaba, koje je Jakšić protiv nie podigao. Ko se još sjeća, kako je velllca bila smboda štainpe u Srbiji, na koju se ja PaŠić u SV.0111 odgovoru na austrougarski ultimatum i pozivao, taj ćc se nemalo čuditii, otkud sad da se pisac "J inostranstvu stavlja pod o.ptu/bu zbog veleizdaje, što se usudio da napada vladu i narodiie poslanike zbog njihovih sumnjivlh n o v č a n i ii r a č un a i n i m a 1 o č c d n o g n a S i n a ž f * v o t a. Gonjenjem .Takšića, kojl je «ekad kao novinar služio srpskoj viadi, la vlada više tl vrdjuje nego što pobija njegove navode.

AKcija u mlr. Struja za mir u EngleskoJ, Kb. Beni, 26. apriU. „Basier Nachrichten ,( donos« brzojav svoga berlinskog privatnog ■dopwnika, koj.1 je s a dobro obavijcštene kopeirliaške straae izviještien, da je struja za niifl u Engieskoj posljednjih n&djeija znatno po« jasla. Držanje Liovd Georgesa me djenf se povoljno. Njogov je ugled spao, Medjutini uglad Asquitha ponovo raste. S jođne strane vjeruje se Llovdu Gcorgesu, čija politika nije sasvim slobodna od pusto« lovina, u pogdedu njcgove ratne politHce, alt se 3 druge strane vjeruje i u i/ueuaflnt obrt u većem stitu. Ta mogućnost krajnih' stučajnosti čini, da je politićko stanje nasigumo. Llovd Georges i sam je svjestan o tome, da se potitičko stanjo u Rusijc razvija 'Jiepovol.ino za sile eotvoinog' sju>razuma. rakiju, prilivatio sada tudje dućauče, da prodaje ratuicima anasonliju I vino. A ratnici kao ratnici, piju li pijul' Ispregli kooje, odjarmUi volove, naložili vatre, pa so greju i zalažu... Dalcko odonud, iza valovitih zaravanjaka, pomalja se mesec, načet i lcrvav- Z vezde iskrsavaju, tie izglcda kao da ih, po redu, nevidljiva ruka vezc na čivit-piavom svodu. All ni one nisu mogle razagnati jiomrčinu. Jedino su. vojničke vatrice osvetljavale ttoćni logor. Niski, rogljas;i šatori, razapef na brzu ruku, bel<taju na čisitini isprel dugačke, dvokatne kasarne, koja je, onako niračua, iičila sada na kuću avetinja. A olco nje oseća se život. Ođasvud dopiru glasovl, čuje se pesma, hrzanje konja [ luapava, neugodita tugovanica jcdue bivolicc, lcoju sti rastaviii od ndadunčeta...« Namdju bivaše sve hladuiie, s toga predložini komandiru đa prcnoćimo u turskoj k-asami. Ali se on isprva ne dade ni opepclitl. Izgledalo mu bezbednije pod vedrim nebom. Muku imadosino ja i inoj „ubojni drug“, Coca Mihailović, da ga obrlatimo. Izabrali smo biii oficirsku sobu, na gornjem spratu, jer se tu nalazto jedau vrlo dugačalc 1 širok sto, koji je mogao •trojici rahat poslužiti za krevet. Inače u sobi je vlailao strahovit ncred i vašar- Sve fijoke beliu istavljene, tušta i tina pocepanih akata i novina pokrivala je pod. O ziđovitna su Još visile ncvešto Iftografisane slike, u boji, suitana Meluneda V., Karatieodortja, slobodoutnnog Mttada, slaAmog branioca Plev>