Beogradske novine

Bcogradske Novine

bfOJ llb.

SKupoća u davnlm vremenlma. (Akutna i kronična skupoća. — Uzroci skupoće- — Novci. — Cijene u Salzburgu od 1272. do 1792. — Cijcne u Parisu u XVI. i XVII. vijeku. — Cijene u Londonu od 1771- do 1809. — Cijenc u Parisu za fraacuskc revolucije. —« Promjene u cijenama.) Koliko povijest dopirc, naiazimo uvijek perioda skupoće, a osobito što se tiče životnih namiriiica. Na tome polju možemo dvije skupine uočiti, i to: 1. akutnu skupoću, koja iznenada bane te se pojavi oštrim povišenjem cijena, koje pokoleba sve običajne cijene, all za kratko vrijeme; i 2. kroničnu skupoću, koja iz dana u dan i korak po korak raste, ali za to izvede trajniju revoluciju u cijenama. Kronična se skupoća redovito uvijek pojavljala, kad bi se znamenita količina plcmenitih kcvina nagomilala na kojem privrednom području. Tako je na primjer bilo u Rimu, poslije osvojenja Makedonije, Sirije i Kartage; tako je bilo u Njemačkoj, kad je Karlo Veliki osvojio avarski prsten; tako po čitavoj Evropi, kad je Koiumbo otkrio Ameriku; tako diljem svega kulturnoga svijeta, kad su polovicom XIX. vijeka nadjene u Kaliforniji zlatne mine; i tako je u najnbvije doba, kad su ono u južiioj Africi pronadjeni i telinički sa.vršeno bili iskorišćeni zlatni rudnici. Vrlo bi se često pokolebale cijene poslije slabih žetvi u pojedinim zemljama. Oskudica prevoznih sredstava nije dopuštala da se prenosi žito u daleke krajeve, t. j. iz područja, gdje ga je u izobilju bilo, u područja, gdje je vladala bijeda I oskudica. Ali je to skakanje cijena, što je glad prouzrokovala, od najveće česti bilo mjestue, lokalne prirode. Znamenitu ulogu igra u poglavlju skupoće i opadanje novčane vrijednosti. Srednjevjekovni novac pod Karolingima bio je vrlo sredjen; ali je ipak itokora vremena malo po malo pao u takovo rasulo, da je Maks Wirth smafrao otkriće Amerike sa svojhn zlatnim i srebrnim blagom kao djelo otkupljenja za medjunarodni promet. 1 baš stoga, što su u stara vremena novčane prilike bile nestalne, nama je đanas vrlo teško utvrditi cijene pojedinlh dobrih perioda pogledom na kupovnu suagu novca l plemenitih kovina. Jedino uporedjujući ciiene pojedinih artdkla možemo dobiti barem donekle pcuzdano uporište. Tako n. pr. Hiibner u „Povijesti Salzburga“ navodi nekoliko^ cijena iz starili vremena: „Godine 1272. stajaia je centa žita 32 pfcniga, a centa pšenice 44 pfeniga; jedno je pile stajalo 2 pfeniga. Godine 1460. stajala je futita govedinc 2 l | 2 pfeniga, 1 litra pive 1 pienig, 5 jaja 1 pienig. , , . Godine 1490. stajala je 1 funta krmcće masti 8 do 12 pfeniga, 1 tovar drva 24 do 30 pfeniga. Oko godine 1600. stajala je 1 funta krmcće masti 24 pfeniga, 1 tovar drva 60 do 80 pfeniga, 1 funta mesa 7 pfeniga. Nadnica je godine 1460. bila 10 pieniga; 1567. porasla je na 24 pfeniga; 1604. opet je poskočila na 36 pfeniga; 1653. čak na 48 pfeniga, a god. 1760. bila je ista kao i prije 100 godina, t. j. 4« pfeniga. Jedan par cipcla god. 1460. stajao je 14 pfeniga; jedan žaket 24 pfeniga. Godine 1500. jedna se sluškinja plaćala na godinu 300 do 360 pfeniga, a 100 godina kasnije 3 do 4 forinte.

Neđjelja Godme 1792- stajaia je 1 centa žlta 2’/* forinte, 1 centa pšenlce 5 forintl 4 fimfe hljeba 30 pfeniga, 1 fun.a govedjine 22 pfeniga, 1 Iltra pive 12 pfeniga, 1 funta maslaca 60 pfeniga, 6 do 7 jaja 16 pfeniga, 1 par pilića 72 pfeniga, 1 kubični metar bukova drveta 1 forintu. ,,To su još bila zlatna vremena**, veli se u djelu „Salzburg i njegovi knezovi“. Jedua je naredba nadbiskupa Sigismunda I. od god. 1460. odredjivala: ,,da se u otmenijim gostionama, kamo zalaze pošteni gosti, pred koje sc iznosi sve što je bolje hrane, ne sinije naplaćivati za jedan ručak više od 12 pfeniga“. U to ie vrijeme — kao što sino gore vidjeli — par cipela stajao 14 pfeniga, dok je nadnica bila 10 pfeniga. Iz jednog popisa, u kome su zabilježene cijcue pšenici u Parisu do god. 1521. do god. 1630. razabiremo, da su se cijenc znatno mijenjale. Tako je na primjer godme 1540. stajao liektolitar pšenice 4075 centigraina srebra, a god. 1571. gotovo trostruko, t. j. 12.103 centigrama srebra. Takodjer i iz popisa pšeničnih ciiena u Engleskoj, od god. 1771. do god1809. razabiremo, da su cijene jako skakale. 'liako je quarcer (to je englcska mjera) pšenice stajao 35 shilinga godine 1772. a 23 godine kasnije, gođ. 1795. cijena je pšenici spala niže no na polovicu, t. j- na 17 shillinga. Za Čudo je pak, da je same 3 godine docnije cijena trostruko poskočila. Godine 1798. zapađa quarter pšenice 50 shilinga. Tri godine poslije ta se cijena opet više no podvostručila; godine 1801. stoji quarter pšenice 118 shillinga. Ta grdna skupoća pšenice nije dugo trajala; dvlje samo godine kasnije spala je na polovicu: godine 1803. staje tiuarter 56 shillinga. Od to doba cijena pšenici trajno raste: god. 1805. quarter zapada 87 shillinga, a god. 1809. staje 95 shillinga. Upravo su bajoslovne cljene životinim namirnicama u Parisu za francuske revolucije. Kod zajedničkih objeda odbora za narodno dobjostanie popisane su ove cijene: prosto crno vino 30 franaka jedna boca; rakija se plaćala do 100 franaka od svake boce! Ali to je još pir l boTč. Pogledajte malo ove cijene i pazite da se ne srušite na zemlju: jed a je štuka stajala 1000 franaka; jedna pašteta 800 franaka; jedan teleći jezik 650 franaka; jedan kopun 200 franaka; 12 krušaka 120 franaka. Jetdan saml zajutrak zapadao je društvo onog odbora za narcdno dobrostanje, u kome je bilo 9 do 16 lica, od 1254 do 1540 franaka; a ručak i večera stajala ih je do 5660 franaka. Naravno, to su sve cijene u asignatima. Asignat je bio papirnati novac francuske revolucije, koji je u kratko vriieme izgubio svaku cijenu. Dok je god. 1789., kad su izdani asignati, 100 franaka u tome novcu vrijedilo ioš 98 franaka u kovanome novcu, dotle je već dvije gedine poslije asignat od 100 franaka vrljedio samo 79 franaka, a god. 1793. njegova je vrijednost pala na 22 franka. Godine 1795. asignat od 100 franaka vrijedio je saino 3 franka, a god. 1796spao je čak na 36 centimesa, nlje dakie gotovo ništa ni vrijedio. To nam tumači zašto su gore pomemiti objedi tako skupi bili. Prof. dr. Custav Ruhiand objelodanio je popis pšeničnih cijena u Strassburgu od godine 1401. do godine 1901. Sve su cijene obrnute u današnju njemačku novčanu vrijednost, u marke. Taj nam popis bistro pokazuje utjecaj neniirniii vremena na cijene Životnili namirnioa. God. 1401. — veli pomenuti pisac — stajao je u Strassburgu hektolitar

pšenlce 3 do 4 marke. Ako se ne osvrnemo na neke neznatne promjcne, cijene su pšenlci počele skakari tek god. 1530- Za vrijeme huguenottskih ratova hektolltar pšenice dostigao je cijenu od 14 maraka; a to je velika cijena za ono doba, jer tokom 50 godina pšenica nije prosječno stajala više od 8 rnaraka. Za tridesetgodišnjeg rata cijena je pšenici poskočila na 36 maraka. Godine 1641. diostigla je gtrdnu visinu od 33 marke- Ta strašna skupoća nije više nikad premašena Već jednom samo, 1 j. god. 1820., kad je hektolitar pšenice zapadao 34 marke. Visoka je bila cijena pšenici takodjer i za osvajalačkih ratova francuskog kralja Luja XIV., pak za pfalzskog rata o nasiijedje, zatim za francuske revolucije. osim toga i za julske revolucijev pak za revolucijskog pokrcta u god. 1848., zatim za krimskog rata i za francusko-njemačkog ratia i dvije godine poslije, od 1870 do 1873. Nemirna vremena — visoke cijene životnim namirnicama! To je nauka, što nam je povijest daje.

Posll]eiIn]e brzoloivne vilestf. BUGARSKl IZVJEŠTAJ. Kb. Sofija, 28- aprila. Maćedonsko bojište: Izmedju Vardara i dojranskog jezera, na ušću Crne Reke I u području M o g 1 e n i c e živahna topnička vatra. Na ostalom frontu siaba borbena djelatnosti. Rumunjsko bojište: Kod Mahmudije puščana vatra i vatra lz mašinskih pušaka. Kod T u 1č e j e topnička vatra. Sjednica glavnog odbora Reichstaga. Kb. Berlin, 28. apriia. U glavnom je odboru njemačkog Reichstaga izjavio državni tajnik za unu'tarnje posluve H e 1 f e r i c h, da je ukupni tehnički rezultat podmoriiičkog rata natkrilio očekivanja mornarice več u prvom mjesecu za 25%, a u drugom zsa gotovo 50%. Jasno je, da engleska trgovačka moirnarica toliki broj potapljanja ne će više dugo moći da snosi. N a k n a d a je nemoguća. Pomoćl ne će, njpći ni Amerika, jer bi njezina pomoć mogla doći istom onda, kada vec bude prekasno. Državni tajnik, koji je na osnovu pozitivniii brojeva dokazao, da će se posIjedice neograničenog podmorničkog rata za Englesku svakoga dana sve više osječati, budući da već i ondje ponestaje živežnih namirnica, koje od drugod ne će moći dovažati, svršio je: M1 stoHmo odmjereno ali sigurno. Rat gladi okrenuo se protiv njegovih Izazivača. Njemačkl je natod n ovlm sudbonosnim danima dokazao, da je vrijedan, da opstoji. Čvrsto njemačko pozdanje u pobjedu. Kb. Berlin, 28- aprila. Glavni je odbor njemačkog R e i c h stl a g a uzeo đanas prije podne do znanja povjerljiva saopštenja državnog tajnika Zimmermanna o izvanjskom političkom pok>žaju. Pouzdana njegova razlaganja o dobrom svršetk u r a t a, koja su se poklapala takodje s odnosnim izjavama raitnog ministra te državnog tajnika državnog mornarničkog ureda, pozdravljena su odobravanjem od nniogobrojnih članova, koji su prisustvovali sjednici.

29. aprila 1917. 13 milijardiKonačni rezultat 6. njemačkog ratnog zajma. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina"). Berlin, 28. aprila. Ukupni rezultat 6. njeniačkog ratnog zajma povisio se na 13 milij a r d I. Na svlh Je šest dosadanjih ratnih zajmova prema tome upisano oko 60 milijardi 200 milijuna. Sve veći uspjesl njemaćkih podmornjca. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Kristijanija, 28. aprila. ,,A f it e n p o s t e n“ dobiva iz Londona naročiti brzojav, u kojem se veli: Potopljena engleska brodarska zapremlna u posljednjoj je nedjelji g o t o v o dvostruko tako velika kao onaodprošle nedjelje, a najveća od početka neograničenoga podmorničkoga ratla. Prema tome se podmornički rat počinje da ispoljava u silnu opasnost. Izjave francuskih 1 engleskih '* „radničkih" zastupnika u Petrogradu(Naročiti brzojav „Beograd. Novina“). Haag, 28. aprila. „Daily Chronicle“ donosi iZvještaj o ejodnici zastupničkog cribora vojnika i radnika, kojoj s u prisushwali i francuski i engleski „radnički“ zastupnici. Engleski j« zastupnik Sanders rekao: M1 usvajanio ponudu za mir bez aneksija, aii tražimo da Njemačka povrati sve zaposjednute oblasli, |da rehabilitira zemlje, koje su zbog nje došle do na rub propasti, te nadoknaditi svu nanesonu štetu. Izvjestitelj ,,Daily Chronicla" označujo ovu izjavu kao ultimatmn, koji je Sanders upravio odboni. Odgovor pdbora još nije poznat. Francudfi su izaslanici izjavili, da oni razumiju riječ „aneksija“ tako, da uz povraćanjo AIzadje i Lorene neprijatelj povrati i *ve zaposjodnute oblasti. Odbor je na to *tavio Francuzima pitanje, da bi oni kpd toga avoga zahtjeva ostali i u onom slučaju, kad bi pitanje Alzacije i Lorene bila jedina zaprijeka za utanačenje mira. Francuzi su odgovorili, d a francuski soajaliste ne bi odustali od ovoga principa ni u *Iučaju poraza. Sndbina austro-ugarsklh podanlka u Americl. . s Kb. Beč, 28. aprila. Državni je tajnik Lansing dao u ime vtado Sjedanjienih Država izjavu, da prefcinuće điplomatskih o Jnosa izmedju AustroUgarskoi Sjedinjenih Država ne će imati za posljedicu promjenu u postupanju 6a austro-ugarskim podanidma. Naši će po danid u američkoj Dniji uživati 1 (daljo sva ps-ava i slobodo kao 1 dosada, te » ne će intemirati izuzevši u slučajevima indivkiualnih povTjeda zakona. Miljukovljeve želje odnosno Dardanela. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina"). Stockholm, 28. apriJa. Ruskl je izvjestitelj „Manchester Ouardaana“ imao razgovor sa Miljukovom, koji da mu je rekao: Rusija mora dobiti pravo, da dardanelsld tijesnac zatvori za *trane ratno brođove, a to je samo onrfa moguće, ako Rusija dođje u posjed Dardanela te ih učvrsti. Na pdtanje, da li ne bi to btlo zaprjekom za nesmetani saobraćaj zapadne Evrope sa Istokom preko Garigrada rekao je Miljukov, da bi se j edn a ko saobraćajno pravo protivilo zaključdma pariške privredne konferendje, prema kojima treba da se poslije rata otešča trgovina STedišnjih vlasti.

ina od prsluka i u borama od panlalona, brižljivo je kupio i praveći od toga male kuglice, ubaclvao ih u usta. — Pa ovo mu dodje, Ćiča kao neka „liadžijska večera“! Počeh ja. — A što? — Pa eto tako. Gledam tebe, kako kupiš te mrve pa mi sada izglcdaš kao ono naši stari, pobožni ljudi, hadžije, koji iduči ulicama, pa naišavši na ostavljeno komadje i mrve hleba od dece, oni to sklanjaju i meću uz zidove i ćoškove jer grehota je da se hleb gazi... Samo ti sada mesto da sklanjaš te mrve, ti ih kao golub, probirivajući ih kao „bjelicu pšenicu" ubrcuješ u usta. — Jes Boga mi! Pravo kažešl Prava „hadžijska" večera! — Kliknu vesclo Ciča u smeh. U tom, iz one sale, gde je pevač-ko drušH'o još očekivalo nekoga rentijera, poče pevušanje. — A to na na§ pucaju! Kresnu okom Ćiča i poče pokazivati ispred nas poručeno piće. — Kao, vele: — nastavi ćiča pakosno. — Evo ga i plsac „Koštane** ! „Dorćolskih posla**. Pa da sađa počnetno pesme iz njihovih dela i da im zagolicamo njihovu spisateljsku sujetu i odmah će kao nekada 1 za nas kakvo piće poručiti. U tom iz one sale zaisita odjeknu pesma: Da znaješ mome mori, da znaješ: Kakva je žalba za mladost?! Pred porta bi me čekala, Sa konja bl me skidala, Na ruke bi me uzela, U sobu bl me unela

U usta bi me Ijubila! — Of aman zaman mlado devojče Izgore iiii srce moje za tebe!“ — Hm, nećete deco! Nećete da sada nas stare namamite na lepak! Poče Ćiča da krklja, a oči mu se već začkiljiše u onaj njegov plačljiv, sevdaliski osmeh. — Hajde Borčo, diži se! — poče me žuriti. — Hajde, vala! Odgovorih mu i sam dižući se. Jer poznavajući, kako smo obojica „slaboga karaktera**, bojao sam se da nas opet, opet, djavo ne odnese, da ne zasednemo, poručimo još, pa još i njih tamo u sali počnemo čašćavati. I da onđa kao uvek posle, moramo izdržava/ti svoje neke kazne, „epitimije**: Čiča da zbog učinjenoga ceha, gotovo mesec dana džabe da calkelneriše, a ja ovamo kođ kuće, da nekoliko nedelja „učetverostručujem“ bezmesne dane.

KnJižeunl prlle$led. „Ođabrana blblioteka**. Knjižar I. Gj. Gjurgjević u Sarajevu zasnovao je novu biblioteku pod imenoin „Odabrana biblioteka“, koja obećaje, da će gajiti sve grane književnosti, a naročito da će se obratitl pažnja lijepoj, domaćoj 1 prljevodnoj književnosti i filozofifi. Kao prva sveska lzišle su Strindbergove „Pripovljetke” i to u ovom Izboru: Corinna, Tako je moralo biti, Naknada, Žena gospodina Bengta, Lutka, Ptica Phfinix, Prlrodna zapreka, Ljubav i hljeb, zatlm lz ,J(njige ljubavi**: Karma, Magnetska gora, Raj 1 Undina. U predgovoru je kratko, i to više statistički nego li informativno izložen ilvot 1 rad velikog sjevernjačkog reaKete i »ocijologa, Avgusa Sttrindberg«; u

tom su se predgovoru potkrale i neke nepismenosti kao: „Danca, Knuta, Hamsuna", gdje bi ove zapete mogle neuka čitatelja zavesti, da su to tri pisca, a ne jedan! Knjižica u osmini lijepo opremljena, s maliin izuzecima dobro je prevefJiena (imajući više boju istočnog govora), a staje K 2. Kao naredne sveske Imaju da izadju A. Puškina „Pikova dama i druge pripovijetke**, zatim O. Wilde ,,De Profundis" (izišlo već u srpskom prijevodu Isidore Sekulićevc) te kao originalna knjiga nekoje novele Borisava Stankovića pod naslovom „Vrela krv“. U pripremi oglašuje izdavač A. France-a, St. Sremca, Tolstoga, Emersona, Turgenjeva, Schopenhauora, Maeterlincka, Graziana, Mereškovskoga, Gogolja, Dostojevskoga i dr. Od tih su oglašenih knjiga izišle već neke što u hrvatskim što u srpskitn bibliotekama, pa bl bilo dobro, da sarajevska „Odabrana blblioteka" nadje svoje samostalnije stazc, da ne dodje do nepotrebnlh sukpba i zbrke. — Sveske se mogu nabaviti u knjižari S. B. Cvijanovića u Beogradu. l Jlustrovana ratna kronika". Još od početka rata pokrenula je poznata zagrebačka najveća knjlžara Lava Hartmana Gllca 30.) vrlo zanlmljlv i poučan list, kojl u slikama 1 u članchna savremeno pralt sve najvažnije faze ovoga vellkog svjetskog rata. Llst se zove „Ilustrovana ratna kronika**, a izlazi svakog drugog četvrtka. Cijerea mu je na četvrt godime 3 K 90 fil., a pojedinomu broju 30 filira. Posljednji (8.) broj ima ove uspjele llustradje: Put Njegova Veličanstva, cara i kralja Karla u Tirol, c. i kr. brzojavnid na južno-tirolskoj frorvti, streljački Jarak kroz jednu kudu na jugo-zapadnom bo-

jiŠtu, tvornički dimnjak kod Chaulnesa, tipovi albanskih dobrovoljaca u Petrovaradinu, zarobljeni s r p s k i vojnici, sprovod i ukop admirala A. Hausa, bojište u Rumunjskoj, Nj. V. car i kralj Karlo u Brašovu, oklopljeni automobili, zdravstveui šatori itd. Od članaka ističeuio „Bojeve u Flandriji**, zatlm „Kratki pregled dogadjaja velikog svjetskog rata g. 1915.“, iscrpljivo, vjerno i brižno sabrani, t-e napokon popis mrtvih, ranjenili 1 zarobljenih vojnika c. i kr. austro-ugarske vojske. List je svake preporuke vrijedan. Prosvjetna biblioteka. U novije vrijemo pokienuto je u Zagrebu više biblioteka za prevodnu beietrističku književnost, medjutim *e na prevoijenje znanstvenih i filozofskih djela kao zaboravilo. Ovojpraznini, koja se oeobito rasc\jctala u vrijem« rata, namjerava dosfcočiti „Prosvjetiia biblioteka", što ju j© pc4crenuo u Zagrebu arhivar i profesor dr. Ivan p). Bojničić. Primiti sino već prvi svezak ove lcnjižnice Montesquieova „Razmatranja o rnziozima veličine Rimljana i njihove propasti“ (Stiana 119, cijena K 3 —). Djelo je preveo na hrvatski Ivan Rabar, pređgovor napisao mu je dr. AdoJfo pl. Mihalić. U objavi, što je štampana u knjizi, veli dr. Bojničić, da 6e u zajednid • nekotiko drugova iztiavati prevedena i originalna poučna djela, u koliko mogu da posluže jačanju lirvatske narodne kulture. „Izdavanjem takovih sličnih djela bave *o dofluše kod nas nekoja društva i institudje, ali tko maio bolje poznaje naše prifike, priznat će, da -ru nekim društvima gotovo vezane ruke različitim obzirima, a Deka opet društva postavila su si izvjcsnom strukom odredjeni pravac i dosta uzak okvir. Rad *vega toga oetale cu zanemarene meke struke i grane znanosti i nau-

Strana 3

Neutralna štampa o bltci kod Arrasa. ; Vojni kriBčar ovdašnjeg Hsta .,M orgenbladet" nazivlje bitku kod Arrasa njemačkom pobjedom. Englezi su doduše mjestimično izvojevali taktičke uspjehe, ali su u strateškom pogledu podlegli. Amerika ne će odašiljati svojjh če<a ii Evropu. Reprezentativna kuća odbila je sa 170 pr.otiv 106 glasova dodatak k vojnom zakouu, kojim bi se predsjednik' opunovlastio, da smije otposlati američke čete na francusko bojište.

Rdzne vljesti. O novom belgiiskom guverneru. Novi glavni guverner Belgije, general-pukovnik barun Falckenliausen/ blo je prije zapovjednik 2- gardijske pješačke divizije. Od god. 1899. do 1902. bio je zapovjedni general wiir-, temberškog vojnog zbora, pa je zatim' umirovlien. Napisao je mnoga važna stuategijska djela. Kad je rat otpočeo, povjereno mu je vodstvo jednog vojnog ođjelenja na zapadu, tad je barun Falckenhausen odlikovan redom „Pour Ie inerite". Docnije je bio neko vrijeme glavni zapovjednik obalske zažtite, a‘ poslije opet vodj jedne vojske. U ja«; nuaru je odlikovan redom „Crn'Og orla“, 1 Barun Falckenhausen važi ne samo kao( odličan vojskovodja, nego i kao organlzatior. Zuanltns objaue. OBJAVA. Pritnaoci struje iz c. i k. električnojJ postrojcnja u Beogradu pozivaju se u svom vlastitom interesu još jcdnom, da seobe be-' zusIo\tio i neodložno prijavljitju na blagajni c. i k. električnog postrojejnja, kako bi se instalacija osvjetljenja u sta-, rim »tanovima odvojila oJ ulične mreže, ; te time onemogućila bespravno i neprijavljeno primanje struje od strane novih' stariovnika tih stanova, a i da bi se račun za eventualno još jneisplaćenu upo-’ trebljenu stmju rnogao dostaviti pa novu adresu. Pošto partaje u najviše slučajeva propuštaju da prijave svoju seobu, rna da je po sve razumijiva dužnost prijave, to će u buduće stanove tih partaja c. i k. redarstveno zapovjedništvo pronalaziti i dotične krivce kazniti. C. i k. vojno gradjevinsko ođjeiejijo.

OGLAS. Na niolbu Petre Relja iz Prijepoija, postavljen j© odsutnome Jakovu Relji za Ktaraoca u odsustvu llija Gjorgjević. U Prijepolju, 23. aprila 1917. Sud c. i k. okružnog zapovjeidništva u Prijepolju, odjeJenje za graJjanske sporove. S bolom u duSI I tužnim srcem javljamo rodjađma, prljateljlma I poznanlclma, da je naša dobra

t OSga Ispustlla svoju plemenitu duSu danas 28. aprtla u 5 časova u Jutro posle dužeg bolovanja. Pogreb će blti u ponedjeljak u 9 časa prtje podne Iz duševne bolnice.

mati: Milka udova poć, Jovana Obradovlća, trgovca; suprug: Borlslav Radivojević, člnovnlk željeznički; svekrva: Kruna, udova poč. Jakova Radivojevlča, trgovca iz Kragujevca; dever: Đragornlr; sestra: Mar 3 ; brai: Milan; snaha: Stana; zel: Mihailo; sestrići I bratanice i ostala mnogobrojna porodlca.

ke premda bi njihovo njegovanje bik) za nas od velike važnosti i koristi“. Biblioteka uzela si je zađaćom, da u prvom redu štampa slobcđounina i napredna djela iz p>odručja filozofije, socijologije, nekiii grana pravne znanosti, povijesti (naročito kultume), a izniinno će štampati i koje izvorno beletrističko djolo, „koje inače ne bi našlo nakladnika, a moglo bi u prosvjetnom polju koristiti hrvatskom narodu“.

Kao naredna sveska objavljena je histcH-ičkadramaidra. Franje Markovića „Karlo Drački“ i to prema promjenama, što ih je proveo sam autor. Osim tpga kaći će ovi radovi: Dr. Vinko Krišković: Juniusovi tistovi; Macaukry-evi essayi o Baconu i Batefe-u. —. Dr. Adolfo pl. Mihalić: Francuski enciklopediste. — Dr. Ivan Bojničić: Naš zemaljski arkiv i hrvatsko državno pravo. — Andrija Milčinović: Ettetski i etički elementi u našoj narodnoj pripovjodci. Nadalje prevodi slavonskih, engleskih, franmskili i dr. filozofa, socijotoga, historičara i 1 d.

„flrvatska Njlva“. Primili snio 7. broj revijalnoga tjednika „Hrvatska Njiva“ i> ovim sadižajem: Prof. VjofcosIaV Klaić: Deset zapovjedi (šesta). — Dr. Ljudevit Auer: Povodom ruske revolucije. Janko Ibler: Tiskovni zakon. —< Dr. Fran Tućan: Aiuminij 1 naši boksttf. — Dr. D. Prohaska: Naš kuftumi rad za vrijeme rata. — Smotra: Kriza moralnoga života; Narodno gospodarstvo; Književnost i umjetnost; Od uredništia i uprave. —< Lictak: Maksim Gorkij: Hegemon. —< Godišnja pretplata „Hrvatske Njive" Iznost K 30.—. Pojedini broj 70 fil.