Beogradske novine

Br. 118. BEOGRAD, utorak 1. maja 1917.

1 2 1 a z i: dneirno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadinl brojevi: U B»|rt4y I u kryjt>tira UBdJtinuUni •B ». I kr. Siti po eljnl *4 .... ■ htleri U HrratikoJ-Slaronljl, Bml - Hircijiilnl I DiliraclJI po eljMl od 10 heltri Iz'/ii oro| podruhji po cijonl od. . . . 11 hitori

Mjesečna pratpiata: U Soooridu I u krijevlmi ztpolj.dratlrr •• o. I kr. Cet* u bojna I tuanu pottu . . f U B*ogradu *■ dottavom u -kut* . . , . K 2 š0 U HrratakoJ -Sloroalji, flMOl-H^etjivml I Dalma-ljl ...... .....K j-m Uostailr*kr*JevjR)aAu*trt-u|arsk«monarhijo K f*U inoatranstvii ...««•

Oglasi po cijenlku.

Urednlitvo: BEOORAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telafon broj 83. Upreva I primanje pretplate TopllCJn venac broj 21. Telefon broj 26. Prlmenje oglasa Kneza Mibajla ul. broj 38.

Godina III.

Zestoke topničke borbe izmedju Soissonsa i Suippesa. Zaprepašćenje u Engleskoj zbog najnovijih rezultata njemačkog podmorničkog rata.

Rotni izvjeltflji. izvlettaj austfo-utankot glavnog stožera. Kb- Beč, 30. aprila. Na nijeđnom bojištu nikakvili naročiiih dogadjaia. Zamjcnlk glavar* generainog stožcra pl. HOfer, podmarSal.

Izvježtol njemnfkos vojnoj vodstvo. Kb' Berlin, 30. aprila. Zapaduo boj'šte: Front piijestolonasljednika Rupprecbta bavarsko?;

Podlistak.

Milorad M. Petrović: Senke. . Jastreb. U jednom golubtnjaku živeli su golub i goiubica. Oni su iniali mladunce, male i goluždrave mladunoe, kchji još nlsti znali šta je to svet 1 šta su to krila. Svakoga dana odietao je golub dateko u zrak i donosio u kljunu leptirova i bublca za golubicu i male tiće. Golubica je ostajala sama, veselo gukata, skrivala svoje male i očekivala svoga dragog goluba. Jedan jastreb, koii je išao od sela do sela J hvatao mlade piliće, rastrzavao Ih i hranio se njihovom vrućom krvdju, smotri jednoga dana samu golubicu u njenom golubinjaku, prhnu na obližnju streju i stade je posmatrati. „Sladak zatogaj", reče on, posmatrajući golubicu. Ja bih mogao da je uhvatim ovoga časa, i da se napijem njene mlade krvi, all ja toga nisam željan, Iz dana u dan rastržem miade, seoske pillće, i pijem njihovu vruću krv, ali ja bih nešto drugo... i prhnu na golubinjak. Oolubica kad ga ugleda izvi s\ r oj lepi mekanl vTatić, i>agleda ga i brzo se trže natrag. — Ne plaši se lepa golublce, ne ću ja tebi ništa, reče jastreb. Izadji napolje, da te samo gieđam, ti si tako lepa i mila! — Idi, dok nije došao moj lepi

medju Solle i inora, od fronta na Aisni sve do preko Marne na jng. Istočno bojlšte: Potožaj ie neizniijenjenMaćedonsko bo.iištc; Izmedju prespanskog jezera i C r n e P e k e živabna topnička djelatnost. Jedna je od naših boriieniii !etačkih eskadia na povratku sa svojih uspješnih vazdušnih tiavala proiiv logorišta i ždjezničkim prugama na zavijutku Ctne Rcke oborila dva engleska letafa.

golub; idi što pre, jer ako te on vidi ovde, onda teško i meni i tebi. —Tvoj golub! Tvoj lepi golub! podsmehnu se jastreb. Kad je se još ponositi jastreb bojao plašljivog goluba? — Ali j a se njega bojim. Idi, idi što pre! — Luda si! Zašto da ga se bojiš? Sigurno je on nešto boljt od tebe? Po lepoti, ti si lepša, o, kud i kamo iepša od njega. Zar nije tako? — Tako je! — prošaputa plašljivo goiubica. —• I mladja si od njega, udari golub na žensku osetljivost. — O, dabome, dabomc, da sam mladja. — Radiš i privredjuješ koliko i 011 , a možda i više. nije 11 tako? — I više, i više... — I ti si se vezala za takvu jednu slabotinju. Etojiš ga se, i poslušna si mu kao rob. To je već sfciđno. Goiubica se zamisli, izlete fz golublnjaka, t stade prema jastrebu, pa ga đugo ... dugo posmatraše, — Ako slučajno naidje golub? prošaputa ojia. .— A ti se sakri pod moje krilol — A ako me potraži i nadje? — Ništa! Mi ćemo mu kazati, ’da je sve šala. Ne će se on ljutlti. Upravo... on će se radovati, kađ vldi da sam mu ja prijatelj. Ja sam jak, ranogo jači od njega, da znaš tl samo, ti bi onda mene volđa, a ne tvoga sJabotinju goluba. I on se približi golubici I zaroni svoj povijeni kljun n njen mekani vratić i stade se topiti od čežnje I radosti. Po tom je poklopi svcjlm

koji ie tipičan za sve državnike četvornog sporazuma. Jer poslije priznanja potrebc podmćrnfčkoga rata počinje on opct da baja o množini ,.gusara“, koji sakriveni čekaju na svoj plljen“. No svakak'o je od ove telmičke nestašice u dikciji Llcj'd Georga važniia činjenica, da ic oa konačno prostodušno p r i z n a o, u kojem se sicpemi nevolje nalazi njegova domovina zbog sve većcg nestajanja hrodorske zapremine. Neobrčnom jasno’ćom raz!aže on svojim zemlfacima, kako vlada i narod moj-aju zajcdnički da suzbijaiu sudbinu, koja im prijeii. Sta se tiče-mjera za direktno suzbijanje podmornica, držao jc Lioyd Georges po'frebnim, da ustraje u misterioznom ćutanju, ie se zadovoljio jedirio primietbom, da su oko riiešenja ovr.ga problema zaposleni uajpametniji Ijudi ti Engleskoj, Amcrici a nc manje i u Francuslvoj, koji svu svoiu snagu ulažu u to, kako bi ovaj ieškl zadaiak riješili. Ali je zato u toliko ©pšimije govorio.o mjerama, kcje je njegova mudra vlada preduzela u cijeloi zcmlii, kako bi s uspjehom riješilo jedn > c'd najvažnijiii i najtežih pitanja, — pitanje o ! s ii r a n i zemlje. Glas njegovih samohvala o vlašr'itoni radu zvuči čuduo u zajednici s riječju ,.g I a d“, koju se usmjelio Llovd Georee nekoliko puta đa ponovl, te •fzgleđa kao neko od cliele žeml]e očekivano opravđavanje viaJiiie politike. Kod toga ponovo upada u očl, da 5e i ova] aurokratski ministarski pređsjeđnik pokuša®i,iupotrijebiti svoj najjači. -— prirodito na: djelovanje u neprijateljskom logO'ni pomračunani .,b!afi“ — tako, što je s hiadnim osmjehorn o sadanjem ratu govorio kao o ratu, koji dođuše ne će trajati još vjše godina, ali za koji Engleska već danas čini sve pripreme za godinu 1918.! Ove su priprave učinjene, pa se Llcyd George ne žaca, da s jakim glason preuzme garanciju, kako Englesku ne može n i t k o izgladnjeti ni tt onom slučaju, ako ona izvana ne dobije ni jednu tonu ž'vežnih sredstava! Ovo su zvučr.e fraze, no cd njih su j a č i b r o j e v i, k o j e i s t o g a u an a o b j e 1 o d a n j tt j e n j e m a č k i a d m i r a 1 n i s t o ž e r. Prema tim brojeviiua ratnim je mjerama središnjih

velikim krilom, zgrabi u kandže i pritišie iia svo-je snažne grudi. Golubica obamre osetivši snažne damare, zadrbta od potajne srcće i zari svoju maltt giavicu pod gvlo jaistrebovo. A kad dolete golub, oti zateče golublcu isto onako, kao što je bese ostavio. Samo njen lepi mekani vratić ne beše giadak kao pre. Na njemu bebu ostali tragovi snažnih jastrebovih kanđža i oštrog kljuna. Jastreb, koji se beše za časak udaljio, dolete kao iznenada i stade na isto mesto, na obiižtiju strelm. — Sta ćemo sad? Ovaj strašni gost, kanda ne misli nama dobro. prošaputa golub i privi golubicu uza se. — 0, ne brini se! On je malo čas dolazio. Nije on tako strašan, kao što se govori. Izidji slobođno i razgov.araj se s njini, cdgovori rau golubica. Golub je posluša i nf prodje mnogo, a jastreb i golub postadoše prljatcIJi. — Vldim, kako se mučiš, reče mu jastreb. za to ću ti ja pomagati i donosiću s tobom zajeđno u tvoje gnezdo leptirova i bubica, te ćeš biti zadovoljniji. Odmah za tim pr'nuše u lov. Golub ne mogaše leteti kao jastreb, za to on ostade, a jastreb se brzo vrati u golubinjak noseći lov. Golubica ga radosno dočeka, a jastreb je opet pritište na svoje grudi. Za malo pa dodje i golub. Golubica sedjaše s jastrebom na golubinjaku, i uredjivaŠe svqi mekani raščupani .vratić.

vlasti u nijesecu martu potopljeno ukupno 885.000 b r u f o t o n a b r o d a rs k e z a p r e m i n e, od čega na sr.mu Englesku otpada 636.000 tona. Time je broj neprijateljskih brodarskili gubitaka do 31. marta potopijenili brodova poskočio na 5,711.000 tona, od kojega broja otpada i opet najznafniji dio na Veliku Britaniju i to 4,370.000 bruto tona- I<ad uz ove brojeve napomenemo, da oni znače gubifak od 23 postotka ciclokupne engicskc tonaže domaće trgovačkc flote n početku rata, i da sc ovaj manjak nc može nadoknaditi u prkos svih naklapanja Lloyd Georga, cnda viditno, kako malo sfvamosti imade u najnovijem govoru engleskog ministra premiera, odtiosno koiiko vrijede njegovc ,,garancije!“ Još jače možemo da ocijenimo prazninu Lloyd Georgovih izvoda kada njegove fraze sravnimo s onim slvarnim razlaganjima državnog tajnika dra. Hdfericha u njemačkom Reichstagu. Jasna njegova razlaganja o metodičkom i savjesnom radu njemačke vojne uprave kao i jasne njegove brojke o ukupnom rezultatu podmorničkoga rata (e o progresivnom nazadovaaiju engkskog jzvoza govore same po sebi. Kađ sve to uzmemo u obzir, onda nam dalja tvrđnja Lloj r d Georga, da Nijemci u početku rata nisu ni fcaml bilt na čisto gleđe toga, kakove moćno oružje posjeduju u svojim podmornicama, izgleda upmvo smiieštia. U isrfnu ovakav način govora razoružava svaku kritiku.

GOVOR LLOYD GEORGA. Javijaju iz Londona: Ministarski prodsjednik LlovfJ Georges dižao jo u Ouitdhal-u govor, u konie je ponajprije sa zadovoljsh'oin konstatovao, da su ongleske finansije sjajno prebrodile stravu u kreditnim poslovima, koja se pojavila u početku rata, a onda prešao na sađašnji vojnički poiožaj Engleske d njenih saveznika, za koji je rekao, da jc innogo povoljeiji, nego fi jo bio u gođini 1915. Liojid Georo-e upozorio je u daljcm tolai govora na potrebu, da se proizvodi što više ratnoga materijala, jer rda se samo tako možc osigurati konačna pobjeda i spasiti mnogo dragocjenih Ijudskih života. Prešavši na opasnost, koja prijeti od pcđmornica, rekao je Llovd George medju ostaliin: Ja lie vjerujemda su Nijernci u početku bili na čisto giede ioga, kako moćno oružje posjcduju u svojim

Posle je to iš!o tako svakog dana, i kad nekoga dana nebi došao jastreb, golubica bi gonila goluba, da ga traži. Jednoga dana spazi golub na jastrebovim kriiima Jedan pramičak mekanog paperja sa golubičinog \ r rata. I toga dana njemu se otvoriše oči, a u dušu njegovu useli se jedan beskrajni boi, od koga mu maleno srce prepuče... Nikad više. Kad jcdna stara usedelica iitede već gotovu ,,baklavu“ izručiti u san, da posle slatiko uživa slasti 'ijene, ona ujedanput zadrbta i ispusti san ua sto. Ona vide, da njen, nekad tako lep i zdrav san, beše sad iskrpljen ua puno mesta. gdc većom, gde manjom zakrpom. I ona se poče sećati svoje rane ndadostl, kad u njenoj duši beše svc tako isto sjajno i zdravo, kao što beše i ono sunce na nebu, I kao što beše nekad ovaj san. Ali godine su prolazile. Plamen života učinio je svoio. Vrelo ugljcvlje avantira ostavilo je rane na sreu ujenom, od kojili se sad poznaju ožiljci, gde veći, gde nvanji. Još jednom! — reče ona, 1 sruči baklavu u stari san, ali na jednoin zdravom mestu prokapaše sitne slatke kapi meda. A iz njenih očiju grunuše suze, a ona zajeca: „Jadno, jadno srce moje! Zar nikad više? Nikađ?“ Oblak. Jednoga dana u početku sveia stade oblak pred Gospoda i reče;.

podmornicama. Oni su za poslj»Jnjih mjoseei 1916. godine ujediniii svc silc tla jkjvećaju broj svojih podmornica, jor je za njihovu pobjidu podmornički rat isto tako potreban kao što jc potrebno za našu pobjcdu da on no uspije. Od kada su Nijeinci zaključili potopiti svaki brod bez ra/like i opomene, potopili su bez suinnje više brociovfl, ali su za to Ujodinjene Oržave nagnali u rat, a ja sauf s tim izjednačcnjcm posvema ij’porazuman. Podmornićko j<> pitanje teški problem, oko kojega su uposioni najpamotniji ijudi. N'ije uputno, r.la sada o tom više Tcknem. idoćeino li biti apsolutno sigurnr, to moramb svoje osnove tako udesiti kao da protiv pođmornica no bi mogli ništa oporaviti. Prešavši na pitanje ishrane rekao je Llovd Georgo m&dju ostalim: Ućiniii smo sve moguće da opskrbimo z-emlju potreb nim živežnim naniirnicama, ne samo z:< ovu, nego i za 1918. godinu, Mogu zajamčitl da nas niko no možo izgladnjcti makai* da ne idobijemo ni jedne tone hraoe iz inostranstva. Mo ipak so moramo vrlo ograničiti i čuvati se svakpga rasipavanja. Llovd George je svršio govor s pozivom na narod, da štedi i marljivo radi.

Polažii na zapadnoin bolištu. Njemački prikaz posljednjih boieva. Kb- Berlin, 30. aprila. W o 1 f f o v u r e d opisuje borbe na zapadnom frontu i vanredne gubitke Engleza, pa na završetku veli: Po mišijenju njemačkih četa, koje su se baš sada vratile iz berbe, napadač će se krva'vo istrošfti pri savladiivanjii odbranbenih sistema jjoložaja, koji se nalaze u dubini od nekoiiko kilometara. Jak se poiožaj ovdje nalazi jeđan iza drugeg. S pogledom na preduze'.e mjere nema izgleda, da bi produženje englesko-francuske ofenzive neprijateIjima donijelo uspjeha. Prema tome je raspoloženje kod njemačkili Čata i vodja iz\ rsuo. Pošto je suprotno borbi na Sommi potpuno izravnaja ranija nadmoćnost engleske topničke djelatnosti. njemačka se pješadija osjeća nadmočnijorn nad engleskom; svaki Englez, koji je u pojedlnim mjestima prodro, uviiek se izbacuje borbom ručnim granaitama. Njemačka borba ručnim granatama nadmašuje svojom vještinom cnglesku borbu i raspolaže daleko boljim teiiničkim oružjem. Kod vojnika kao 1 kod časnika vlada osjećaj bezuslovne nadmočnosti nad neprijateljem i potpima izvje snost u pebjedu. ,,Ti s! me stvorio Gospode i zapovedio mi da prosipam kišu na zemiju, aii mi ne kaza: Koliko i kad to da činim. Došao sam da te zapitam: Iioću ii prestajati kad god, iii ću ovako raditi po tvojoj zapovesti do — Amiua? — Ne rekoh ti, odgovori Gospod, jer ja sve što stvorih, stvorili^ po ijubavi svojoj i obličju svome. Kad btedoh da stvorim ovaj svet, ja se zagledah u sebe i rekoh: „Neka bude sve na svetu u skladu, kao što sam ja, i kao što je sve u meni. Stvorih čoveka iz sebe samoga, i dadoii mu dve ruke, dve noge, dva oka, dva uva i telu njegovom dadoli dve ravne časti. Pođelih i vreme na dve časti na noć i dan i đanu dadoii sunce, a noću mesec i zvezde. Zemlju podclih vodom, I opet zemlju okitiit biljem i žlvotinjama na ravne delovc i stavili u službu Jedtte drugima. Za to i ti, cd sad pa do veka: Pola bdi, poia spi! Mala niodiskiuja. iniao neki čovek ženu kaćiperku i pomodarku, koja mu je 9v»kog dana dosadjivala potraživanjem te za ovu, te za onu luksuznu i nepotrebmi stvarčicu, samo da bi izgledala lepša i pomodnija. Dosadi se to čoveku, a več i uznemogne više odgovarati njenlm taštim željama, pa će joj jednoga dana reći: — „Ženo, ja mislim, da je već došlo vretne, da pres-taneš Iudovati sa tim pomodarenjem; ti si več zrela žena i to tebl više ne priličl. Hajde da

Nakon što se izjalovio veliki napadai 28. o. ntj., preduzimali su juče Englezi samo djelimične navale protiv O p p y-a, sjeverno od druma iz Doitai-a za A<rras- Jurišajući četiri puta protiv ovoga toliko osporavanoga i seja, iscrpiii su svoje snage. Selo je ostalo u našem posjedu. Na obim obalama Scarpe traje jaka borbena djelatnost artiljerije dalje. Prema opreznoj prodeni iznosi broj onih Engleza, koji su poginuli u ili pre'd našim položajima, preko 6000. Osim toga privele su naše čete preko 1000 zarobljenika i 40 inašinsklii pušaka. Razoreno je 10 oklopijeUlli auii'omobila. Front njemačkog orijestolonasljednika: Francuzi su pokušali juee u jutro nasiinim izvidjanjem ustanoviti uspjeh svoje razome vatre protiv naših položaja kod Berr y-a u-B a c, na B r 1moutu i sJeverno od R e i m s a. Naše rovovske posade odbile su te napadaje. 04 podneva pojačala se opet uz male stanke topnloka borba ad S o | s o ns a do S u i p p e s a, te je na veŠe dose^la najveću žestinu- Ta je borba pofrajala promjenljivom snagom i kroz noć, te u zoru narasla đo najjačeg djelo.vanja. Front vojvode Alb'reciha v iirttemberškog: Ništa značajnijega. 28. o. mj. izgubili su naši zapadni protivnici 11, 29. o. mj. 23 letillce, osim toga su oborena 3 vezatia balona. Letačl su i odbranbeni topovi imali na čom uspjehu podjednakog uspjeha. Kapetan barun Richthofen ostao ie po 49., 49., 50., 51- i 52. put pob.iednikcm u vazdušno] borbi, a poručnik W o 1 f f, koji pripada niegovo] lovačkoj letačkoj eskadrl, oborio je svoga 22. dc 26. protivnika. Izvidnička služba i lijetovl u svrhu bacanja bombi odveli su naše !etače duboko u englosku Francusku :z-

Prvi zapovjednlk glavnog slana pt. Ludemiorff.

Ozbiljn! Uoyii Oesršs. I opet ie jednom progovorio diktator na Themsl. Uzeo je riječ. da se pozabavi onom temom, koja je u ovaj čas u Engleskoj najaktuelnija. Pozabavivši se najprije kreditom i trgovinom, bez čega ne može đa bude u I.ondonu ni jedan govor, prešao je i ako nekako zaobilazno kao mačak oko vruće kaše lijepom iskrenošću na pitanje, koje niegoVu političku savjest već o;l duljeg vremena pridštu, te mu nalažu da narodu nalije barem kap čista vina. Lloyd Georga govorio je vrio ozbiljno o ncograničenom podtniorničkom ratu i svojitn čitateljima nastojao predočiti jasnu sliku položaja. u kojem se danas nalazi Velika Britanija. Odmah na početku svojih izvoda o poldmorničkom ratu rekao je: „Nijemci hoće da more Učine neprolaznim za svaki brod; to je potrebno z<a njilrovu pobicdu isto tako kao što je potrebno za našu pobjeđn, da Nijemcima to ne uspije“. Gotovo nam se čini da je L!oyd George cvhn riječima o stajalištu svojih neprijatelja htio s nešto više pravdoljublja povesti malo više računa nego ii što je to činio dosad. Iz fvrdnje, da ie nocgraničeni podmornlčkl rat za njemačkti pobjedu potreban, razabire se priznanje potrebe ovoga oružja, koje svoje djelo vrši t>ako radikalniin načinom, i ako odmah za tfim engleski ministar premier zalazi u protuslovija, tc se ponovo ponizuje na onaj sićušni ton.