Beogradske novine
Izlazfr
dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.
Pojsdfnl brojevl: U iMiraf« I ■ krajatrlna rapiijaVnaiin M a. I k/, Ciia po ofjaal d. ■ , i I M«r» U HnaMoj-KiTMljl, Boaal - Hariloivlal I Dahnadp p« cIJmI ■< 10 fetlara Inaa araf MruOji pa MJaal tt fialara
MJeeečna prefplata: U k'ilMlma laaaijafaatiii M
U Hrntskaj-tlaraalJI, Dilmaoljl
Bainl - HaraafaaM I
IM
U aitalin krajaikna Aiiatra-ujiraka riionaitilja k
U Inaatranstvu
K 410
Oglasl po eljenlku.
Urednlitvo: BEOORAD, Vuka Koradžlča ul. broj 10. Tolefon broj 83. Uprava I prlmanje pretplata TopllSln vanaa broj 21. Talefon braj «. Prlmanje oglasa Knaza Mlhajla ul. broj 38.
Godiaa III.
Rotnl izvještojl. izvleita] austro-usnrskos jlavnos stožera. Kb. Beč, 2 maja. Istočno bojište: U lirostoru sjeverno od drunia 0 jif o s z posvema je odbijen jedan napa!daj ruskili odjelenja. Inače injestlmično živahniia topnička djelatnost. Talljansko I Jugolstočno bojlšte: - Položaj je neizmijenjen. Znmjenlk glavara generaJnog slotera pl. HOfer, podmaršal. J, ■ . r Dogadja.il na uiom. t 30. aprila na veče napale su naše Ipomorske ietilice pristanišna postroje«ija Avlone sa vidljivim dobrim usJpjehom, te su se u potpunom broju porvratlle u prkos snažnog protivdjelovaaija. C. 1 kr. zapovjednišlvo mornarJce.
Prluidiia demokracijfl. Sjeverna se američka Unija ra’do |)rikazuje kao najdemokratičnije državno uredjenje svljeta. Američkl državni 'fcarjak, kojl se vije na \vashingtonskoj ..bijeloj kući“ imao bl cla predstavija fcezusfovmr i prava siobodu, a Mister SVVoodro\v W i 1 s o n imao bi utjelovljaivati u svom svoJstvu kao predsjednik nt Vlše nl manje nego ekstrakc narodne (volje 0*1 Hudson Bai-a sve do Velikog (Okeana. Prema tim temeljnim princijpitna svoje zemjje držao je da postupa \Woodrov Wilson — kome je američk! inarod već po drugl puta poklonJo svoje povjerenje — kad je prema ratnim doIgadjajima u Evropl zauzeo ono prisjiTano stajalište, koje ie strpljivost srefoišnjlh vlasti stavilo na veliko iskuše»ije. Kad je konačno —• pošto se iatnl posao par distence pokazao kao potCpuno rentabilan — stupio aktivno u sv r a■3ju naroda onkraj Volikoga Okeana, iitio je on ponovo da se prikaže kao saivjestan državni poglavar, koJi se brine fca dobro 1 z!o svakoga pojedinoga svoiga đržavljanina. Pa sad, kad je mudrom suzdržljivošću postao učesnik rata i jUzajmljivač novaca uz visoke procente,
Odbijeni svi napadaji na zapadnom bojištu. Nemiri u Spaniji. — Pokret za mir u Rusiji.
misli on, osjeća i govorl još uvijek kao prvi demokrata svoje zemlje. U isto vrijeme ne će glasanje o dobrovoljačkom sistemu ili sveopštoj vojnoj dužnosti u senatu i reprezentativncj kući nikako da dodje do konca; u to isto vrijemo slobodni gradjani američkc Uniie razbijaju sebi glavu, da li bi ili ne be li bilo pametno, da prevejani Roose\velt podje k'ao reklamni junak na čelu jedne gomilice pustolova u Evropu; a u isto to vrijeme zanose se i razne deputacije sporazumnih sila svcčanim primanjem i dočekivanjem, koje im u Americi priredjuju, nasladjivajući se na velebnoj riječi ,,sloboda“, kojajm gromko i sa sviju sirana dolazi do ušiju. Tako američka Unija privre'meno vo'di ovai svoj rat na vrlo demokratičan način, koji će sigurno na’ći odobravmije kod gomila, jer se dosad vodi samo lijepim riječima, k’oje kraj toga nose velike — dividende! Pa ipak: ti prekrasnoj je američkoj ratnoj idili nastala jedna mala promjena. Kako ;,Matin“ javlja, namjerara američka vlada ' pređuzeti — p r i v r e d n e mjere. U više velikih gradova imalt bi se uvesti b e z m e s n i d ani.au Chicagti moraju klanice u buduće po jedan dan u nedjelji ostati zatvorene! Slušajući sve ovo, ne možemo se ofeti osjećaJu. đa u Sjedinjenim DrŽarama s toliko hvaljeniin demokratičnim 'dogmama niora ipak stajati nešto malo drugačije, nego li su to sa izvjesnili strana htjeli da mi vjerujemo. U pittanjimia unutarnje ratno-privredne skrbi mi smo, hvala plemenitosti naših neprijatelja, koji sn nas htjeli pređatf ti ruke smrti od gladi, postali kompetentni procjenjivači ovakvih priprema. austro-Ugarska 1 Njemačka stajale su već u jednom cijelom nizu teških bitaka protlv ogromnog broja njihovih neprijatelja priie nego li su još u opšte i pomišljale na ograničavanje živcžnih sredstava. Ovdje, gdje .ie monarhijski princip stoljećama kroz tisućii pozitivnih vrijednosti pametnog i ozbiljnog državnog nredienja nadomješfavao prazne fraze krivo shvaćane demokracije. — o vd j e su gradjani u pozadini osjetili rat tek onda, kad su zakoni nužde zaJitijovali mjere opreznosti. Amerika na protiv već danas, dok još
ni jedan njen vcjnik nije ni omirisao baruta, odredjuje obroke čitavim gradovima s jednim . 'itezoin pcra i talco pođsječa slobodmi svoje gradjane, kako rat nije kakva dječija igračka nego da se niora izvojevati uz pomoć „stomaka" priie nego II pađne i jedan kuršuin. Daboine. — hiinna u slavu demokracije, koja volju naroda uzvisuje nad sve ostale prirođne i pozitivne zakone, i dalje ozvanja jirostranom Unijom . . . U takvoj ncdi.vsljeduosti i s lakvim o’drlcanjem devetostruko hvaijenog demokratskog državnog bića Amerika naravno ne stoji usamljena. I E r a nicuska, kojoi lip.i krv iz hiljađu rana, koja stenje od uinbra i kojom u iine naroda još uvijek vlada šaka advokata I pro.fesijona!nib \ ikača, koja ne mo'že da zaboravi odnševljene uzvike Jednakost, sloboda, bratstvo", a ovamo jc na liajboljem putu da postane nevoljni najamnik Engleske, — i ta Francuska je već davno izvrgia sveto načelo demokratskog državnog oblika u pravo rug!o. Zvuči kao podstniieh, kad socijailste na Scini ne n.ogu dovoljno da dadu izraza svoje ozlojedjenosti, što su nithovi njemački drugovi iziavlli da su solidarni s uslovima o ntiru, koje .ie noslavio savjet ruskili radnika i vojnika. Prije se mislilo da socijaliste stoie na krajnjem radiJvai^tem lcriiu svih 'demv,krata i da ništa tako žudno ne žele, kao zbratimlienje svili narođa, zemalja i mora na svijetu- Ali đanašnja Francuska, liez obzir« niezino državno načelo, kojoj je rmtocmiždan kao zalogaj iiljeba, naučiia nas ,je nečem 'drugoni. Pod željeznim udarcima vremena posuda ;> republikanska ideja s ove kao I s one stranei AtJantfkrvr Okeana samo dekoracija, koja pomaže častoijubicitr. 1 kortstoljubivim Ijudima, d a d o d j u d o s r e d s t a v a neograničene a ut o k r a c 1 j e. A u vezi s tim mogu Amerikanci da pričaju priču, kako se postaje predsjednikom, a Francuzi mogu još prije no Što proliju i posljednju kap krvi za idoie svo.iiii plaćenih demokratskilt vodja uzviknuti: „Vive la republique!“
Srpski sias Iz inostranstaa. Svetoiik .! a k š i ć, bivši vlasnik beogradske ,,Š t a m p e“, izgicda da je sa svoje obje brošure, koje je nedavno izdao o gazdovanju tako zvane vlade svoje otadžbiue, prilično pogodio ondje gđje treba. U svoje dviie brošttre ,,P i sm a S r b i m a u S o I u n u“ i ,,S r b ij a n a s t r a n i“ dokazao je, kao što smo već iznijeii. svojitn čitaocima, da je državna blagajnica, koju su famozni rninistrl i poslanici bili prvo odtiijeii sobom u Italiju a posiije na Krf, otišla većiin dijeloni u džepove njenih čuvara ili je bar utrošena na razna svjetska uživanja. Tužfca zbog veleizdaje, kojom je vlada odgovorila, nije tako isto niogla oboriti Jalvšićeve optužbe, kao što to nisu mogla učiniti tii pisma, koja su iz inostranstva dolazila u Srbiju ili su ih Srbi slaii u Švajcarsku. Naprotiv: Mnogi od tih dokumenata govori tako kobno protiv bivših vlasnika zemlje, koju su njeni vodje napustili, da otkri6a Jakšičeva dobivaju tim još iaču potvrdu. Tako priča jedan novinar, koji se sad bavi u Ženevi, u svom pismu, koje je preko vojne glavne gubernije upravio jednom drugu u Kragujevac, da je pokvarenost i nesavjesno gazdovanje sa srpskom imoivinom zahvatiio i one političare, koji su u Švajcarskoj našli skloništa, da tu rade za „dobru stvar" svoje otadžbine. O tome on doslovno veli: ..Ovi tvoji radikali pokradoše bre sve! Ja sam mislio ovde će prestati to, kad naopako ovde se k r a d e n a milijone! Ja, ljudi Božlii, velikih lopo-va rani *i tovi jadni srpski narodO n a 1 o p u ž a R a k e t i ć, z n a š i i j d a je načelnik ekonomnogj o d e 1 e n j a, overio z a i.s^ 1 2 . idr-ir A 1 b a n i j i z a 12,000.000 dinara lažnih računa i to vlada zna! Pokradoše bre skoro & V aki budžet u sumi od 90,000.0 r )0, izuzimajnći 22,000.000, koji se tsoše na plate činovnika, oficira i ministara, ono osfaio d e i e b r a ć a radilcali m e d j u s o b o m“. Pisac pisma prelazi zatim na Jakšićeve brošure i javlja adresantu, da sespremajoš više ovakvih b r o š u r a. On će sam izdati jednu takvu brošoru na francuskom jeziku, kako bi cijeli svijet vidio, kakve državntke imaju Srbi. Tužno i žalosno nadovezuje pisac k tome, da se ovi ,,velikanl“ po svoj priiici nikada ne će smjeli povratiti u Srbiju, ier bi ih ottdje i „žene batinale!“ S pogledom na ovaj materijal optužbe, kojim se .odgiovorni činioci ttekadanje kraijevine Srbije izjedttačuju sa najobičitijim pronevieriteljima, mora
se imati dubokog sažaljenja prcma lad-« nom, zavedenom narodu, čija je sndbina povjerena bila takvim rukama. Danas, kad je istorija već izrekla svoj sud, pada postcpeno koprena s lica tog sumnjivog društva, koje se još neprestano naziva vladom, i daje sluliti, kolrka je silna pokvarenost biia tu uvijek na djelu. Za sve grijche jednog natrulog đronjka vlasnika morali su najb'olji Ijudi zemlja plaćati krvavi porez, dokie se pravi krlvci smiiu u pesnicu i ništa žudnije ne žele, nego da ovako i dalje ostane • . .
Položa] na iminm Oojiitu, Potvrda vijesti o promjeni u francuskom vrhovnom vojn«m vodstvu(Naročiti brzojav „Beogradskih Novina' ) Lugano, 1. maja. Potvrdjuje se ranija vijest, da ja general N i v e 11 e smijenjeu sa svog zapovjedništva i da je na njegovo mjesto đošao general P e ti a i n. U burnijoj sjeđnici vojničkog odbora izjavio je jedan poslanik svoje r.egodovanje zbog nedovoljnog uspjeha na frontu. Posliie toga je bila konferencija lcod ministra rata. Ministar je o'.išao' Poincareu i iinao je s njime važan raz-, govor. Nivelle je poslije ovoga pozvaji da dodje u subotu u Paris radi lconferisanja. Isliod te konferenclje blo je, da je Nivelle ti nedjeiju smijenjen. Gubitcl englcske otenzive do 25. aprila. (Naročiti brzojav „Beograd. Novitia“). Rotterdam, 1. maja. E £ !£lcifef gubitci cm početka piml' ljžl-de borbe do 25. aprila iznose 101.705 Ijudi, medju njima 36.140 poglnulih. Rezuitati ofenzive sporazumnih sila. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina‘0. Zurich, 1. maja. Prema izviještajima francuskih listova o dogadjajinia na frontu mllanskl list'ovi utvrđjuju, da za posljednjih dana Englezi i Francuzi nisu vlše napredovali nego samo za jedan kilomefar. Nijemcuna je pošlo za rukom, da održe svoje položaje i kod Reimsa. Premještanje napadnog fronta na zapadu. (Naročiti brzojav „Beogradskili Novina") Ženeva, 1. ma'ja. Kao neposrednu priprenm za završetak sadanje neuspjele ofenzive razlažu ,,Matin“ i „Journal" potrebu, da se premjesti francusko-engleski napadnl front-
Podlistak. Bora Stanković: Balkanskl tipavi. Jedlnac. , Cim sam ušao na kapiju, predusre{te me žena mu Stanika. Bila je iza ka(plje kod drvljanlka i cepala drva. Kako jbeše Izmahnula sekirom, tako I stade kad Itidjoh. Kad me opazi i pozna udarlše joj 'suze i pokazujući mi na njegovu sobu zaplaka se: — Hoće Jova da nam umrc! — E...?! , — Jest- Već i krv pljuje — poče me uveravatl. Bila jc to njegova žena. Mlada, jslcoro dovedena, Još bez kukova i prslju i u licu ne toliko lepa, ali u teju, stasu kao da je još devojka. — Iđi! — poče me ona upućivafl, 'I ,,aba“ je tamo kod njega. A ,,aba“ joj, svekrva, Jovina maiter, spazila me kroz prozor, pa istrčala jispred mene sa zavučenim rukama u f azulie, u kratkoj koliji i nekim novim alvarania pošto sada dolaze gosti kod injenoga bolesnoga i već na umoru jeđinca. Ali, \mljda i od mnogog bdenja i f oćnog sedenja oko njega bolesnoga, to se nije presvlačila, sve ie na njoj fcilo nekako počadjalo, kao uplesnivllo se. Pa i ona je sama bila potamnela i jio mjenom sitnom, smežuranom licu videlo se mnogo blata i to onog čovečjeg, staračkog blata. Ona nije plakala, već me 3‘e preplašeno gledala, kao strepeći da !se ne pokajem i ne vratim natrag a ne odem kim njenoga bolestioga Jove-
— Hoćeš kod njega? plta me. Leži on. Bolan je. Mnogo nam je bolestan! Počeh i nju da tešim i pođjoh k njemu. Ali baš tada kako mi dodje neugodno vidjenje s njim! Kako bih se vratio? No pomisao da iza mene ide ona, majka mu i ohrabrena i umjrena što ne verujem u tu njegovu opasnu boiest, jer, eto, idem k njemu, ne bojim se da ću se od njega ziaraziti, •— to me ohrabri, te šalećt se odoh k njemu gore u sobuOn nas nije ni opazio. Bcše se nagao nad mangalom od žara i žaraše zamišljeno mašicania po njegovom pepelu. Maij ga, pokazujući na mene, brižno oslovi: — Jovo, doš‘o nam... On diže glavu. — Ja? Ti? — trže se i zaradova. I na njegovom, ne suvom već podbuhlom licu izbi radost, ali se to brzo izgubi. Obuze ga stid. I kao da se stidi što ga takvog zatičem bolesnog, poče se mučiti da se dlgne, pomakne, kako bi mi načinio mesta do sebe— Sedi, sedi — nudio mi }e, mučeći se da ustane. Mati mu, da se ne bi on I dalje mučio, preteče-ga, brzo presavlvši ispod mene jastuk i ponudi me: — Sedi, sinko, sedi! Spustih se na .jastuk. Kao što rekoh, on nije ležao. Posteija iza njega beše dignuta u kraj sobe 1 pokrlv r cna belim čaršavom. Sedeo je s prekrštenira nogania, potpuno obučen. Samo bos, u novim, belim čarapama l ogrnut liekom starom, valjda materinom kolijom. A
ostalo — kao da nije boJestan. Stegnut, opasan novim pojasom, u novim čakširama, u takodje novom i do grla zakopčanom mintami iz koga je virila čista, bela košliija, te mu tijegov inek, izbolovan vrat nežno obavdjala... Ošišan, obrijan i obučen u tom stajaćem odeiu, izgledaše kao da će na pričest u crkvu. Samo su mu nogavice na čakŠirama bile otkopčane, jer su i noge ođ bliske smrti več počele da mu otiču. — Pa kako si, šta radiš? pitah ga, tek samo da što govorimo. — Ništa. Sedlm! poče mi on odgovarati, jednako onako stideći se. — Seđi! uze mesto njega majka mu. — Ne izlazi. Nešto je bolešljiv- Slgurno neka ,,rednječina“. A i ovo vreme lošo, pa... i poče giavom, kroz prozor pokazivati na vreme. Ali, vreme je bilo čisto. OsvojiIa prolet- Rascvetale se kajsije, izbiia frava, drveće došlo mrko, mokro i nabreklo — tek što ne pukne i zazelenl. A i u vazduhu se već osećala nova toplota i svežina. Samo ovde kod njih, u sobl, bilo je hladno, zagušljivo. Da li što je bilo sve pretrpano? A i soba im nije bila ona velika, gostinska, već druga, ova mala u kojoj se ručava, večerava, i pokrivena starim, izlizanim pokrovcem i masnim jastucima. U njoj su sada premestili Jovu !z one njegoye velike gostinske sobe, u kojoj je spavao sa ženom. Jer pošto je ona bila prostrana, velika to nije se tnogla dobro zagrejati, to ga otuda preneli u ovu, a s njim i sve uneli, dovukli celu kuću, kako bi bilo fu, na domaku, Sve oko njega, da bi mu, čim što god zatraži, odmali pružili. Tu je bilo čanaka od ponuda Što su mu do-
ncšene a koje je on bio ili samo okusio ili pogiedao pa ostavio. Na pregradama od prozora i rafova bilo js puno staklića, čaša, lekova, rakije, ustajalili vina. Istina sve čisto, pokriveno, ali ipak mnogo. jedno uz drugo, pretrpauo, te se osećala ona vlaga i ustajaiost sobe koja se ne otvara i ne vefcri- Cak i otvori, pukotine oko prozora i vrata, — i to je bilo zaptiveno krpama, samo da ne bi ulazio svež, nov vazduh, vetar, i od toga im nazebao. A majka mu, pored toga, još ga je jednako utopljavaia, zaogrtala, optrčavala oko Jijega. Čas bi mu podmefcala jastuke, čas pokrivala noge, ili navlačila onu koliju kojom ga je bila zaogrnula. Tako i sada. Ma da ga je ta kolija dobro, gotovo sveg pokrivala po ledjima, ipak mu ona pridie i poče mu je navlačiti. Jova je blago zadrža: — Neka, nano, bolje mi je ovako. Ali se ona ne zaustavi, već mu je čak i preko glave navuče govoreei: — E, šta znaš, sinko! Nemoj opet da nazebeš. Ali ga brzo ostavi i pojuri vratima na koja udje snaha joj Stanika. — Stanike, vrata!-.. viknu joj ona i pritrča, da ih bolje od nje zatvori, sto puta fcl govorim za ta vrata da ih dobro zatvaraš kada ulaziš! Stanika, zajapurena od rada, ništa joj ne odgovori, već, pošto ostavi testije s vodom koje beše unela, obrisa ruke i rukovavši se sa mnom poče po sobi, oko Jove, nešto da radi, rastrebljuje: da ispravlja jastuke i namešta one stakliće, šolje po rafu, prozorima. Svi smo ćutali. Majka mu, pošto dobr>o učvrsti vrata, opet seide sproću Jove i poče onako s. trepetom brlžno da gleda u
nj, motri šta mu još treba, čime još freba da ga pokrije, utopli. A Jova, oborene glave, jednako kao stideći se što je bolestan, pazeći na sebe, na svoie otecene noge, da li ih je uljudno ispružio, đa se nije što god otkopčalo, otpoče da se zamišljeno eisti po glavi, kosi, licu, ali se videlo, kako u isto vreme prati i Stanikine pokrete po sobi, Čija mlada snaga, zdravlje, svežina od rada napolju, a naročito vltka joj polovlna, sad ne znam zašto, tako čudno odudaraše od svih nas. cele sobe. I ja počeh u niu da gledam. Ubrzo opazih, kako i svekrva joj i ona poče da je gieda. Sad i Jova diže glavu l okrete se k njoj. Odjednom svi mi nehotice počesmo da je gledamo, pratimo njene pokrete. Ona to opazi- Bi joj neprijatno, te, zbunjeno, tobože nekim posiom, izidje u kujnu. U to se pred vrarima čuše laki, veliki koraci. Majka mu djipi. — Otac ti! reče ona Jovl i podje vratima da tli otvori. I, zaista, to mu beŠe otac, č‘a-Marko. Udje. On još onaki Isti, visok i ozbiljan. Kad udje, Jova poče da se imiči. kako bi ustao pred ocem l pozdravio ga. — Sodi. sedi- Ja tek' onako dcćjoii, zadrža ga on od daljeg mučcnja, uplnjanja, da mu, kao što je običtij, ustane na nogc. I da bl zaista izgledalo kako je došao tek ,,onako“, poslorn, r> ne iz stralia, da njega vidi kako mn je, pošto se samnom rukova, odazva niater inu u kujnu i poče joj nešro naredjiva i. Ja I Jova ostasmo sami. On hcše opet oborio glavu, zaćutao i jedrtako se zatavljao onim neugodnim. bolcsuić«