Beogradske novine

Broj 140.

BfcOGRADSKf NUVtNE

Narodna privreda. Privredno značenje gajenja kunića. Q — . U (laiiašaje iatno doba, gdje vlada opšta oskudica u raesu, a ova osbudica trajaćc još dogo vreracna poslije rata, ne raože se dosta naglasiti veliko privredno ga jenje kunića, bijelih ili pitomih zećeva. Ne znain u koliko je bilo gajenje kunića rašireno prije rata u Srbiji, ali držirn, da su se gajeujem bavili kao obićno samo pojedinci jz športa, koji su gajili bolje i plemenitije rase, a onaj obični bijeli zečić sigurno je bio poncšto raširen i u Srbiji, ali od njega nema nikakove ili samo neznatne koristi. Da nas se u Srbiji tako rekuć nitko ne bavi gajenjem kunića i ako bi to bilo pod ?a danjim prilikama v r 1 o v a ž n o i k orisno. Domovina kunića rnožo se reći, da je u prvom redu Belgija, pa Eugleska iFrancuska, a istom poslije fianeusko njemačkog rata gorline 1870./71. prenijeli su njemački vojnici kuniće u Njemačku, n odavde su se raširili po Austriji i Svajcarskoj. Koliko se rnnogo gaji kunića u Engleskoj i Francuskoj vidi se vcć otuda, što je sam Paris pred rat trošio oko 200.000 k u n i ć a. nedjeljno, a London više otl po niili j un a, a iz same Belgije je izva žano za London preko 300.000 kunića jiedjeljno. Nema pođataka, ali je sigurno, da je za vrijeme ovoga rata gajenje kunića rt Njemačkoj još znatno porasto, jer Njemačka bcz kunića u sadanjim priMkama ne bi bila mogla da zadovolji potrebama narodne prehnuie. Da se i u Austriji rnnogo brinu, kako bi se pođiglo gajenje kunića, vidi se iz naredbe austrijskog ministarst.va želj eznica, kojirn sc naredjuje svim čuvarima pruga i ostalim željeznićaiskim činovnicirna na stanicama, da gaje kuniće. Kad smo do sada govorili o polrebi i privrednom značenju gajenja kunića, uabacuje so srano od sebe pitanje: ko može da gaji kuniće? — odgovor je kratak: svako! — Osobito u Srbiji, gdjc ncma veiikih j zatvorenih varoši, gdje nema kuća bez avlija i dvorišla, a sanduke za gajeuje kunića lako jc spreniiti i postaviti i u najmanjem dvorištu, pa i po varošima, jer kunići nijesu nečiste živolinje, a i ne zaudaraju, svakako manje od kokošiju. Naravno prije od gradjanina bio bi pozvan, da gaji kuniće seljak, a još boljc malogradjajiin, jer obično se seljak teško odlučuje da preduzme makar šta, što već nije radio prije njoga r<jegov djed i pradjed. Za početak je dovoljno, da se nabave dvije do tri zečice i jodan zec, aonaj koji može da nabavi više neka zna, da na svakib deset zečica treba samo po jedan zec. Najbolje se zečevi dvže u malim sanducima, zec i zcčice svako sebe. Jednako treba već i m 1 a d e p os 1 i j e četvrtpga m jesec a ras tavljati i držati zasebno. Mlale zeč.icc od velikib plemenitib rasa sposobne su za rasplod u sedniom (lo đcvetom mjesecu. Za klanje su zečevi najbolji od četvrtog do sedmog mjeseca, pa so ostavljaju za rasplođ samo one zcčice i zečevi, koji su najljepše tjelesno razvijeni i najzđraviji. Kunići se hrane u prvom relu zelenorn hranom, najbolje liščem od kupusa, kelja i bagremovim lišćern, ?a tim kuvanim olpadcima iz kujujc (šavgarepom i peršunom), a zimi sijenom. Pošto kunići vole da glodju, to je preko zime dobro, da se darle njima korenje 0 d b u j a d i i p a p r a d i, osobito mladirn zečcvima, koje žclimn ugojiti, a. osim toga mora se zimi zečevi napajati, što im ljeti ne treba kad imac'tu zelenu hranu. Kad jc govor o napajanju, najbo]je je kunićima davati za pićo čaj od lanenog sjeincna (na lit.ru vode sc skuva pel deka lauenog sjemc; a . Ovaj faj piju kunići rado, a što je najglavmje ne mogu da obole orl proliva, koja je bolest kod knnića najra^ircnija i najopasnija. Onim zečevima koji su odredjeni za klanje, dobro je uekoliko neđjelja prije klanja davati da jetlu kim ili majoran, jer je od loga. meso bolje i miriše. Mlađe kuniće najboljc jc pržitl (pohovati), iz silnine može se pravili čorba, iz inesa starijib kimiča pravi sc paprikaš i slična jela, dok se slari zeievi 1 zcčico moraju prireliti za hranu kar i divlji zečevi. Od rasa je najiašireniji belgijs k i zee tamno-smeđje boje, koji postaje težak do devet kilograma, f ancuski zec je manji i teži do sedam kilograma. Onda ima još cugleskih srebrenib kunića, engleskib angora-kuiiića, koji se više gajo radi krzna i težo samo tri i po do cctiri kilograma. NajboIja rasa kunića jast bijeli crno-prugasti ruski kunić; njegovo je rneso izvrsno, dostiže težinu se lam do osam kilograma, a osim toja im ide krasno ■ krzno, kojc se pred rat plaćalo ga dvije do tri krune po komadu. Sličan ruskoin kuuiću je ujemački b'jeli kunić, aii ova ro.-a nije statna. pa će se mornti pričekati j A nkeliko gadina rlok sa vi<ii koje će uspjebo postići p.»je.iini stručnjaci, koji se satla u Njemačkoj brve gajenjcin i usavršavanjom te ras'. Rudniul u Pollskoi, Kako Varšavski “1 n d u s t r i ] c K u- ; r i e r“ iavlja, u nlaninskom vijencu gubvrnije Kiolce mouudjuii m ponovo u vellkom brojii o I o v n I 1 b n k ,i r n 1 rud-

Srijcda nici. Bakarnih ruda ima razne vrste i u raznom obbku. Za vrijcmc ruske vladavine u bakarnim rudnicima kod Kielce nije mrogo godina ništa radjeno, oni su, kad je rat otpoćco, bili sa svim zapušteni. Rusija sc bavila iskorišćavanjem bakarnih rudnika na Uralu, pa s toga nije ui poklanjala pažnic bakarnim rudnicima kođ Kielce. A u s t r i j s k a u p r a v a, saznavajući pravilno vrijeditost, preduzela je sve, da se unutarnje uredjenje rudnika dopuni i postavi tobko za rad. da bi se mogli ravnomjcrno korisno unaprijediti. Trebalo jc savlađati velike teškoće, dok se nije đošlo do stvarnog uspjclta, jer je rad zbog dugogodišnieg prekida bio otežan i morao sc iz temclja prcurediti. Naročita se pažnja poklanja bakarnim slojcvima poljskih srednjili planina, koji su i u ranijim vremenima biH naročiti predmet rada. Postoji nada, da će se vcliki trud, koji se inora utrošiti oko podizanja rudnika, postcpeno bogato isplatiti. Olovni rudni slojevi, koji se nalaze u okolini Kielca, još su prostraniji nego li bakarni slojevi; oni prolaze kroz veliki dio Lysa-planiue. Austrijska uprava uzela je penovo u rad i olovne rudnike kod Kielca, kao i rudiiike einka i olova u školjkastokrečnim slojevima Triasa kc;d Olkusza.

Obradjivanje graška. Najmilijta i najprobitačnija je obrada povrtarstva zasijavanje graška; ona daje dobar prinos, kad se poredak sijanja pravilno vrši, u zelenom i nezreloin grašku od mjeseca maja, pa do u pozmt jesen. Grašak traži šupljikavo toplo zemljište, koje ne sniije biti svježe zadjubreno. Treba dakle za obradjivauje spremiti takvo zemljištc, koie je u prošloj godini bilo podjubreno i na konie je bio zasadjeit kupus ili njenni slično povrće. Grašak spada u ono povrće, koje na mrazu nije osobito osjetliivo. U blagim predjelima, gdje obično nema oštre zimc, grašak se možc već s jeseni zasijati; u srednjoj Evropi i kod nas prvo zasijavanje se inože vršiti krajem februara i počctkom marta. Da bi se dobio što raniji prinos graška, trcba ga zasijati u plitkim sanđucima u djubrevitoj leji iU u umjereno toplim prostorijama i to već u polovini februara. Izniknute biljke trcba blagovreineno naviknuti na vazduh i p-o mogučstvu ih prcko dana držati napolju, da bi se održale i ostale dosta zbijene. Cim biljke za 5 do 10 cni. izrastu, onc sc mogu presaditi u spremljene leje. Pošto se prcpoiučujc što gušće zasadjivanje, potrebnio je uzeti tri do četiri biljke zajedno i presađiti ih u Četiri reda, u leji od 1 meira širiue, u odstojanju od 15 cm. Ako sc onc malo zaliju, rastu dalje bcz ikakvog zastoja. Kad biljkc dovoljno očvrsnu, hladnoća od nekoliko stepeni ništa im ne škodi. Pri ranom obradjivanju treba upotrebiti što je mogućc ranc vrstc grašfca- Cjenovltici trgovina sa sjemenjent daju u tomc pogledu bogat izbor. Niske vrste u toliko su probitačnije, što sc otie i bcz tačkania razvijaju i donose plod. Visoke vrste se moraju prućem poduprijeiti, čim biljka za šaku visoko iznikne. Razumije se po sebi, da sc presadjivanje visokili vrsta mora vršiti u većein razniaku, te sc u jednoj leji iiiožc presaditi najviše dva d > tri reda. Ako sc želi, da se prcko cijelog ljeta dobije zelcni grašak, onda se zasadjivanje mora vršiti u tncdjuvremcnu od dvijc sedrnice do jula. Po scbi se razumije, da se za vrijeme snše leje moraju zalivati; gnojno zalivanje se ne prcporučujc, jer sc na svjcže zadjubrer.om zemljištu travuljina brzo razvija, što biva na štctu prinosa. Ako se žeU dobiti sjemenjake, onda se zelen grašak ne sinije brati, cio plod treba ostaviti, da sc sjemc razvije. U t me siučaju grašak ostajc toliko dugo na biljci, doklc lišće nc požuti. Tada sc obere, dobro isuši i nilati, a mogu se niahuuke i rukom oljuštiti. Za zaštitu protiv ptica, kojc vrlo rado vade izniknutc klice iz zetnlje, a i sam niknut grašak. preporučuju se razna srcstva, ali su skoro sva ta srcstva bezuspješna. Kao dobro zaštitno stedstvo sc dosad P'. kazalo, kad se 10 om. visoko nad lejoni, u jednom okviru letava, razapne što gušća inreža crnog konca, a ta je zaštita u toliko probitačnija, što se mreža učvršćena u okviru možc po potrcbi prcnositi na razna mjesta. Ova prcnosna mrcžasta zaštitna srcstva nc trcba položiti sa svitn na zcmlju, njih treba na zgodnim podupiračim'a postaviti u visini od 10 cm. nad lcjom. Kod svih tih-zaštitnih srestava treba paziti, da ona sa svib strana. zatvara zemljište, jer sc pticc inače ma s kojc strane mogu provuči, i onda je sva niuka uzaludna. Trajna je zaštifca zasadjenib leja protiv ptičije proždrljivosti i gušće izradjena mreža od tankih žica, sa razinakom pletiva od I’/j cm-, koja se inože izraditi u kornadima od 1 mera. Ti sc komadi na sve četiri strane u pravougolniku saviju i tim naćinom daju vrlo doiiro srestvo protiv ptica, jer sc inože na svakom mjestu zgodno upotrijebiti. I ovdje treba paziti, da je zemljištc sa svih strana zatvoreno. | Kao što smo »apomenuli, ima raznili srestava, koja se u povrtarstvu primjenjuju radi zaštite zasadjenih biljaka, ali su najprobitačnljo oplsnna inrežasta pletiva, bilo od konca ilj žiea.

23. maja 1917.

Sfrana 3.

Narodno zdravlje. Dr. Radovan pl. Marković: Skeriet iii šarlah. S k c r 1 e t (skerletina, škrlet, šarlah) je zarazna (kužna, prelažljiva, priljcpčiva, infckcijozna) bolest- Navaljuje poglavito na djeeu, ali znade napasti i odraslo čeljade. Cesto zaredja ođ kuoe do kuee, cijelim selom. Opaka je, opasna, a često smrtonosna bolest ; od nje je opustjcla nmoga kuea. Svagda naglo nastupa. Dijete se n<a pr. vrati zdravo iz škole, s pašc, ili Iegne dobre volje u veče u postielju, a već za nekoliko sati povrati (izbljuje) jedan ili višc puta hranu i satrvcno tuži sg, da ga boli glava i ždrijclo (u vratu). U velikoj je vrueici (vrućem ognju, vatTiištini), neko nujuo i tromo, drugo opet nemirno i bučno. Sutradan počne da izbija obilježni osip (ospa) i to najprije po vratu, licit i prsima, a još isti ili slijedeći dan izaspe sc po svem tijelu. Koža se, kad jit iz podKiljcga promat'raŠ, pričinja jednolično crvenom (kao skerlet, odatle i ime bolesti), ali iz bliza razabiru se u skupnom crvenilu tamno-crvene, sitae i guste točkice. Bolesnika boli ždrljelo, te teško guta, gdjckad ponešto kašlje, kadšto mu je zatvoren nos. Sve jc to od toga, što su kod slierleta svagda upaljetna usta, ždrijelo i nos, kad blaže, kad žcšće. Zato je i jezik prvih dana skerleta pokriven mrljavom, dcbelom prevlakom. Ta se u malo dana odljušti, a mjesto nje uzdižu sc tamno-crvcne otcčcne jeziine bradavičice, tako da je površina iczika poput površiue maliue- Od nsne, žđrijelne i uosnć upale kad slabije, kad jače nateku (nabreknu) žlijezdc mczgrovnice na vratu pod obim čeljustiina (ovo narod zove u nckim krajevima ,,gušteri“, ,,gute‘'). Žestoka vrućica potrajc stalna tako dugo, dok jc osip najjači, a to ic običtio tri do čctiri dana. Za to jc vrijeme bolcsnik što od samc vrućicc, a još više od otrova, koji uzročnici skcrlcta stvaraju u krvi, kad trom, nehajan, sanljiv, pak i kao besćutan, kad opet nemiran; baca se po postelji; viče, vrišti, škripa zubima, bunca, sili iz kreveta i t. d. PoslLic toga vremena počnc osip blijedjeti i iščczavaiti, upalc usna, ždrijehut i nosna jenjaju, a vrućica trsporedo opada, lako, da obično koncem prve flf' početkom druge netljelje od početka bolcsti ncstanc vrućice i tegoba, a otok žlijezda na vratu obično splasne. Od druge ncdjcljc pcruta se koža po svem tijelu i ljušti se po licu i trupu u sitiiitn ljuskama, a po rukama i liogama u vcćim pak i u velikim krpama- Takovo je Ijuštenje u većitn krpama po skerlct obilježeno: po saniom se njemu, i ako su sve ostalc pojave bolesti iščezlc, mora zaključiti, da čeljade, kojenub se koža na rukama i nogama Ijušiti n- veeim krpama, boluje na skerletu. Zir dVe do četiri nedjelje koža se izljušti Tjiosve očisti. Tek vini je bolcsnik posve ozdravio i nijo više opa«m po drugu čeljad. U trećoj nedjelii, od početka boIcsti, običuo se opet upale, kad blaž.e, kad žešće, tista, ždrijcio i nos, žlijezJe mezgrovnice na vratu pod obim čeljtiStima opet natckn, ili, ako su ostalc natečenc, jače nabreknu, pa i njihova okolina nabreknc tako, da gofovo cio vrat s obih strana oteče, otvrdne i boli. Često se ta velika oteklina razgnoji i dugo sc gnoji. U trcćoj nedjelji redjc već prije, tipali se uznutarnje uho, jedno ili oba: bolesnika zaboli uho ili i glava, kopka prstima po uliu, nemiran jc, nc možc spavati, nc rači mu se jesti i u. d. Za daa đva gnoj iz uznutarnjega uha probije bubnjaču (opnu medju vanjskim i iizniutarnjim uliom), te sc počne, isprva kadšto krvav, ciiediti na ušku (vanjsko uho). Time obično naprečac prestanm vručica i boli, ali uho se obično gnoji još višc nedjelja. Isto ii trećoj ne’djelji često se upale bubrezi. Ta se upala obično potajicc razvija, a očimje se tim, što bolesnik počne rijctko i oskudno mokriti (rijctko pušta vodu i svaki put po malo), a mokraća mu je kad manjc kad više mut'na, kadšto krvava. Bolesniku buđe od te tcške boiesti u svemu gore, pa ako se pravo ne lijeei, počne po gotovo rijetko i os- i kudno mokriti, povraća, srce mu izne- i može, voda da podudara u licu, u donjini okrajcima (nogama) i u trupu (podbune, nastane ono, š-to naš svijet zovc vodenom bolesti), grčevi na nj navaljuju, onesvješćuje se, pa obično u tome i umre. Svaka ta bolest, što se u trećoj nedjelji rado pridružuje skerletu, obično teče uz žestoku vrućicu, ali kadšto znade, naročito bubrežna upala, teći uz blagu vrućicu pak i bcz vrućicc. Obično daklc vrućioa, ako u trećoj nedjelji opet nastupi, ili, što' jc rijedjc, ako sc od početka uzdrži do u trcću ncdjclju, pokazuje, da sc sprcma koja od tih boiesti ili više nJih — bila na jedanput biIo redom. Ono, što dosada prikazasmo o skerletu, izvanjske su pojave, koje svako vidi, ali odlučna opasmost stoji u tome, što skerletni uzročnici (zarazne klice) otruju krv. Zato od skerleta umre dosta bolesnika u onoj prvoj vrućici: od žesfokoga krvnoga otrovanja iznemogne srcc. Od bolesti, koje sc u trećoj nedjelji nadovezuju na skerlef, živs>tu je najopasinija bubrežna upala-

Često teče skerlet vrlo blago: več ona prva vrućica, dok je koža osuta skerletnim osipom, nije žestoka, a kad nje nestane, ozdravlja bolesnik bez • znatnije daljnje smetnje. Dakako, I taj blagi skerlet traje u svemu pet do šest ncdjelja, dok se koža posve ne iščisti. Blago onome, tko tako Iako oboli ođ skerleta i tako ga lako preboli, ali takovi su slučaji obiono nesrcća po drugu čeljad. Domari ne paze, kako bi trebalo, takova bolesnika, koji je već poslije nekoliko dana bolovanja na oko zdrav, a susjedi se od njega ne sklanjaju- Talco je mnogo prilikc, da se ukućani, susjedi i vršnjaci zarazc skerletom od toga bolesnika, a često na njihovu nesreću: kod njili obično ne teče skcrlet tako blago, nego je često veoma žestoko pak i smrtonosan. Kadšio teče skerlet vrlo blago samo prve dvije ncdjclje, a u trećoj, obično od toga, što se bolesnik nije čuvao, kako treba, krenc nenadno na gore, pa i na najgore. Čiui se, da se skerlet najlakše tirenosi odljuštenim kožnim Ijuskama. Zato i jest vrijeme Ijušteuja najpogibeljnije za domare bolesnikove, da i oni ne obole od skerleta- Skerletnim sc zarazniin klicama čeljade lako zarazi, kad se druži sa skerletnim bolesnikom, ili kad se služi stvarima, kojima se sltižio skerletni bojesnik (na pr. posudjem, jedalima, rubliem, knjigama, igračkama i t. d.), ili -kad služi bilo stvarima bilo hranom iz boiesnikove kuće, do kojih su doprle skerletn'e zarazne klice (na pr. rubljem, posteljiuom, odijelom, pokučaustvom, pa mlijekoin i t. d.). Skeriet se rado primi onoga, koji ima kakovu otvorenu ranu. Zato kadšto oboli od skcrleta rodilja u babinama, ako tko đrugi u kući od njega boluje, a ne osarai se, kako trcba. Kad se ti vašem obitavalištu ko razboli od skerleta, a'žehte, da sačuvate. koliko se da, ukućane, naročito svoju djecu od fe opakc bolcsti, držite se samj i svi vaši ukućani ovoga 1 Ne idite u kitću, u kojoj neko boluje ođ skerleta, ili od ma kakve ždrjelobolje (vratoboljc, gušobolje). Ne idite na pokop (pogreb) ni na karminu (daću) onome, tko umre od skerleta ili od ma kakve ždrjelobolje. Ne uzimajte nikoje stvari iz kuće, u kojoj neko holuje od skcrlcta. IJržite čisto kuću i dvorišteSvi u kući dobro pcrite iica i ruke. Češee na dan ispirajte usta i ždrijelo. Pazite, da vam jc krevet, rublje i odijelo eisto. Čistoća je najbolja obranaodsvake zaraznebo1 e s t iAko vam uza sve to dijeic oboli od skerleta (povraća, tuži se, da ga glava i ž.drjclo bole i pađne u vručicu), spremite ga u postclju, a svu drugu djecu i mladež odmah odvojite od njega. Ako imate rod bez djece, pošlji'te zdravu djccu u njegovu kuču. Ako li nematc takove rodbine, ukionite ostale ukućane u drugu sobu ili iz kuće u drugu koju zgradu (u pojalu, udesite za njih komoru, ili ili za silu smjestite n suši, u staji, na sjeniku i t. d-). Skerletnoga bolesnika neka dvori samo jedna žena. Najpodesnija je cna, koja je jednom već preboijeh skerlet. Dvorilja bolesnikova no smije da se druži ni s kim drugiin- Zato mati obično ne može dvoriti svoje dijete, da ne zastane sav posao i red u kućf, a na šest ncdjelja. Zdrava čeljad ne smije | da posjećuje skerletnoga bolesnika. Te su duševne žrtve potrebne, ako ne ćete, da vašotn krivnjom zaraza zahvati ostalu djecu i mladež u kući, pa koje i pokosi. Iz bolesničke sobc nc smiiu se iznositi nikoje stvari, da bi sc njima služila zdrava čcljad- Dvorilja liolesnikova neka se u svemu drži iisto. (Nastaviće se).

Poslijednje brzojavne vijesti.

Austro-ugarski večernji izvještaj. Kb- Beč, 22. maja. Iz c. i k. sfajia za ratnu štampu javljaju: 0 d v o j s k c n a S o č i n ij e s u n i d a n a s j a v 1 j c n e d o s ađ a n i k a k v e b o r b e.

Kriza ugarske vlade, Demisija groia Tisze? Kb. Bcč, 22- tnaja. »Neue Freic Presse“ javlja: Grof T i s z a bio je jučer primljen u audijenciju od Njegovog Vcličanstva cara i kralja, pa je poslije toga održao dulje pregovore sa zajedničkim miuistrom izvanjih djcla grofom Č z e r n in o m i ministrom predsjednikom grofom Clam Martinicem. Poslije ovili vijcćanja povratio se grof T i s z a u Budimpeštu, pa je taino cijelo poslijc podne pregovarao sa svojim ministarskim drugovima, koji su se u mhiisitarskoi palači bili sastaii ua vijeće. U večer je grof Tisza oper otputovao u BečU političkim krugovima pronijieli su se zbog o*vih dogadjaja razne glasine, prcrna kojinra da s u i z b i 1 e u krilu ugarske vlade najozbiljnlje poteškoće, koie stoje u vezi sabudućom sesijom ugarskoga parlamenta u junu mjesecu i odnošaja vlade prema opoziciji. Ovnj se odnošaj

poznato znatlno pogoršao I z a t o s * mora riješiti pitanje, što se imade urad 111 ipreduzeti obziromna budnću sesiju uga rsk o g a sflbora. Sve ove glasine nijesu našle nikakovu poivrdu sa zvanične strane; one su doduše u političkim krugovima vrlo raširene i o p Š t e s e u z i m a j u o z biljnije nego još prije nekci1 i k o s e d m i c a. U političkini se krugovima još govori, đa se grof Tisza bavi raišlju, da za slučaj potrebe raspusiU ugarski sabor, pa su mu u tu svrhu potkebna punomoćja- Prije podite je bila takodjcr u ovdašnjim politički.n krugovima proširena glasrna, da nije u Ugarskoj iskljitčena inogućnost mirustarske krize. Ova vijest još nije potvrdjen«, ali je opšte raširaia u tolikoi mjcri, da se već radl togamora z a b i 1 j c ž i t i. Poluzvanična vijest o deinisijl ugarske vlade. Kb. Bcč, 22. majV. PoluzvariiČni ,,Fremdenblatt“ javlja iz Budimpešte' U ovdašnjim političkim krugovima pronosi »c uporno vijest, da je grof T i s z a u svojoj jučerainjoj audijenciji kod Njegovog Veličanstva cara i kralja podnio svoju ostavku. ,,N e u e s \V i e ner A b en d b 1 a (,<*• javlja iz Budimpešte: Grof Tisza povis'io se jutros iz Beča u Budirnpeštu. 0 piKlne sc sastao ministarski savjet, na kojeni (■ e po(1 sigurno biti zaključena demisijacijelogakabinet a. Zatvorena francusko-švajcarska granica. (Narotiti brzojav „Bcograd. Novina'v. Bern, 22. rnaja. Francusko-švajcarska granica je 7 ,, • fvorena. Od poncdjeljka u jutro obustavljen je cjelokupni osobni, brzojavm i poštanski promet. II švajcarskoj drže, da su tome uzrok velika kretanja francuskih četa.

Silne dezertacije talijanskih vojnika. (Naročili brzojav „Bcogradskih Novina"). ( Bern, 22. maja. Prema novoj konstataciji švaj arskih listova nalazi se u ovaj čas u Svajcarsh'j preko 30.000 talijanskih deze.tera.

Anarhija u Finskoj. (NaroSti brzojav »Beogradskih Novina«! StockhoJm, 22- rnaja. Prema brzo.iavima iz HapaVaiuie vlada u Finskoj potpuna anarhija. Položaj u Helsingforsus Raumu, Abu i Wiborgu sliče posvemašnjem rasulu. Generalni štrajk, koji je u ovaj čas insceniran, S'tvorio je posvuda posvemašnju anarliiju; čak i požarnici posvuda š'trajkuju. Šav je promet prekinut, brzojavne sveze obustavljene, a telegrafske ceuriale zaposjela je vojska. I poljski radovi posvuda miruju-

Potopliena tri švedska broda. Kb. Stockholm, 22. maja. Švedska brzojavna agencija javlja: Povod.om potopljenja parnih brodova ,,WesterIand“, ,,Vikcn“ i ,,Aspen“, kod čega je poginulo i nekoliko Ijudskih života, švedska je vlada brzojavno naložiia svome poslaniku u Berlinu, tia. zbog toga prosvjeduje kod njemačke vlade. Ovdješnji je njemački poslanik izrazio poslije toga švedskom miuisfrti za izvanjske poslove svoju duboku žalost zbog tih potapljanja, naročito što su tom prigodom nastradali i švedskt mornari u izvršenju svoje dužnosti. Kb. Berlin, 22. maja. Povodom potopljenja triju švedskih' brodova uriutar zabranjene zone. upozoruje W o 1 f f o v u r c d ponovno na slučaj, koji se zbio sa holanđskini parninv brodom ,,S\vinta“. Taj su brod Englezi primorali, d. a podje u zabranjenu zonv, a onđa ga, postigavši to, opet pustili. Na taj način Englezi skrajnom lrezobraznošću i bnitaluošću žele, da pravo pcteškoće izmedju neutralaca i Njemačke.

IBIEIBIBIBIBIBIBIBIBIBIBIBIBIBI

Danas; u srljedu 23. maja 1917. Predstava za vojništvo „NANr Kazališna dvorana EtapponStations-Menage. Početak u J | 2 9 sati na večer.