Beogradske novine

Broj 166.

■ Subota

beogradske novine 1

9, juna 1917.

Strana 3,

Cistim stanovjma, i koji ne pazi na čistoću svoga tijela. Javlja se ponajviše ili ljeti ili

Poslijednje brzojavne vijesti.

Kralja Aleksandra, gdie je jedna žena Iznenadno porodila. Mati i dije : e prenijeti su u gradjansku bolnicu u Car Dušanovoj ulici. Javiia ustnena licltacija. Danas od 4 do 5 sati poslij e p o d n e održaće se u kancelariji ekonomata opštine grada Beograda, javna usmena ljcitacija za rezanje 900 kubnih metara drva po školama i drugim opštinskim nadleštvima. Drva će se rezati na tri reza u 4 parčeta. Drva su raznjeta po ustanovama opštinskim i preduzijnač može odmali pristupiti poslu. Pozivaju se testeraši, koji bi htjeli da ovaj posao uzmu u rad, da dodju na ovu licitaciju. Trogodišnji pomen. Gospodje Danica St. K i š e v i ć i ‘Jela K. Gjorgjević i gospodjica Zorka S a v i ć e v a, davaće svojoj majci Staniji — Soji S a v i ć k i. trogodišnji pomen danas u subotu 9. juna u 10 1 /* sati prije podne, u crkvi Svetoga Nikole na Novom GrobljuMaksimalna cijena trešanja. U opsegu okružnog zapovjedništva za grad Beograd utvrdjena je maksimaina cijena za trešnje sa K 1-60. Krijiimčarenje rakiie. Persa LukićizArnjeva piitvorena je zbog krijumčarenja rakije. Kod nje nadjena rakija od nekiii šcst litara uzapćena je. Nadjeno. 6. o. mj. nadien je novčanik sa pc.većom svotom novaca i može se od vlasnika podići kod okružnog zapovjedništva za grad Beograd. lzvještaj prijavnog ureda. 7. juna: prijavljeno 6C, odjavljeno 27, seoba 34; u hotelima prijavijeno 110, odjavljeno 129, ostalo u iftielima prijavljenih 365.

Narodno zdravlie. Dr. Radovan Marković: Srdoboija. Srdobolja (srčana, griža, krvava griža, griz, slaba; dysenterija) u nas je česta i opasna zarazna preiazna bolest. Obično u mre svaki 10. do 15. bolesnik, ali ima rednja, kad umre svaki drngi. Srđobol.ine zarazne klice veoma su zarazne, ali jc sreća, što su v*eoma osjetIjive i slabe, pa sc izvan čovječjega tijela teško održe. Nekoliko s.e injeseci drže žive i zarazne samo ako su n tami ili u vlazi, a to na nečistim mjestima i stvarim'a, ua pr. u mračnkn zakucima, u zatvorcnim škrinjama (sanducima) na prliavom rublju. U suiioti uginu za nckoiiko dana. Sunčana ih svjetlost uništuje u po sata. Jaka ili toplota, na pr. vreia voda, odmaii satre. Studien dobro podnose, pa mogu i zamrzle cstati više mjeseci žive i zarazne. Brzo pogibaju u jakoj lužini (cijedju) i u vapuenoj mliječini. Sublimatna rastopina 1000) ubija ili od,mab, karbolna (3 : 100) u 1 do 2 časa. Srdoboljne se klice zaležu čovjeku u debcloin crijcvu, tu se i razmnožc, odatle truju svojim otrovom cijelo tijielo. U debeloni crijevu, navlastito u njegovom krajnjem dijelu, uzroktiju žestoku upalu, od koje nastanu poveće rauice (grizlice, vrijedovi). Izmetine srdobolnika glavni su izvor srdoboljc; pune su, osobito prvili dana, srdobolnih zaraznih klica. Dok je u izmetinama sltizi, ima i srdoboljnih zaraznih klica. U ozdravl.ienikovim izmetinaina čcsto ili ima još 4 do 5 neđjđja. U mokraći srdobolnikovoj nema zaraznih klica, jer cnc ne prclazc u krv. Srdoboline klice dopru u naše tijelo na usta kad zaraženom vodom kad zaražcnorh hranoin kad zaraženim rulcama. S izmetinama srdobolnikovim laka dopru zarazne klice u vodu, koju pijete, kojotn ispirete namirnice, gotovite hranu, peretc sudje i t. d. Sa zaraženom vodom rooŽe se u jcdan ntab zaraziti mnogo zdrave čeijadi, ali to biva rcdje, nego kod trbnšne pošalinc i kolcre. U općc zaražena voda ne raznosi srdobolju toliko, koliko raznosi one dvije crijevne zarazne bolesti. Ćcsto prenosi srdobal.ine kiice zaražcna hrana, osobito voće, povrće i ntlijeko. Cesto ih unesu u tijelo ruke, zarazivši se njiina na tijelu srdoboljnikovoni, na zaprJianoj rubcnini, posteljini i sttdju njegovom i na drugim stvarima, kojc je on svojim zaprljanim rukama zarazio. I muhe mo,gu srdoboljne klice prenijeti s izmetinama, na pr. na namirnice i hranu. Ne razboli se od srdobolje baš svatko, koji s pićem i!i s hranom ili s pljuvačkom proguta njezine zarazne klice. Ima vrlo mnoffo zdravih srdoboljnili kliconoša. koji su takodjer mnogo krivi, što u našim selima često liara griža. Zarazne se klicc razviju i uzrokig'u bolest samo u tijclu, u komc nadju prilike sebi povoljne. Lako ga zaraze, ako sc u crijeviitia nešto porenictl, te ona obole. Rado se primaju slabašna, oslabljela, prozebla, prokisla, nazebla (prehladjena) i inako bolesna čeljadeta. Srdobolja napada čeljad svake dobe i svakog 6pola. Lako se prima djece. Budući da zaraza obično izlazi od bolesnika, od ozdravlicnika i od zdravog klicouoše, širi se srdofeolia popajviš^ medeu svijooD), koji •tanujo V PJCO^unjeuim, nezraČnim, mračnlm 1 ne-

■ rane Jesenl. Spopadne jedno čeljade u kući, odmah zatim drugo, pa treće, dok ne obreda cijelu kuću. Od nje ubrzo prijedje na susjedovu, te ne potraja duigo, pa je zahvatila velik dio sela ili i cijelo selo, a onda dosegne i susjedna seta Kad se srdoboljne klice zalegnu u debelom crijevu, navali na bolesnika kad jača kad slabija vrućica (ognjica, vatruština). Nije rijetkost, da i za vrlo teške srdobolje i na bude vručice, nego naprotiv da je tjelesna toplina srđobolnikova niža od tjelesne topline zdrava Čeljadeta. Prvih dana bolnik blago proljeva žitke izmetine, a zatim se očituje po srdobolju obilježne pojave. Bolesnika zavija, i grize u crijevima, često ga tjera na polje (u 24 sata po 50 puta i češće), a gotovo neprcstano muči ga nagon, da se ispražnjuje; uz velike boii i natezanjc izmetne kao da bi pljucnuo malo sluzano-krvave izmetine, a kadšto i ništa ne izmotne. Bolesnika peče šupak, kad se ispražnjuje, a osobito poslije toga, kadšto gia boli i reže, i kad mokri. Izmetine su sr.dobolnikove sastavljene od sluzi, gnoja i krvi; gdjekada sasvim krvave. Ne | zaudaraju kao obične izmetine (blato). 1 Ako srdobolja podje bolje, počnu tegobe popuštati, izmetine postaju sve urednije, a srdobclnik obično veoma poiagano ali sve bolje dolazi do suage, dok za nekoliko nedjelja ne ozdravi. Obično su crijeva još dugo poslije prebola vrlo osjetljiva i Iako poboljevaju od drugovrsnih upala (katara). Kadšto sc crijevo suzi ondje, gđjc je bila koja dubo-ka i velika ranica (grizlica), pa to može kasnije smetati ispražnjivanju, pa i posve zatvoriti crijcvo. Kadšto traje srdobolja i više nijeseci, kadšto se povrati pa i nekoliko puta povraća. Kad se u susjednom ili u vašam selu pojavi srdobolja, držite se čisto! „Ćista se zlata rdja ne hvata“. Osobito perite ruke svaki put prije, ncgo što ćete gotoviti hranu, priprcmati obroke, prije nego što sjednete k stolu. Buditc umjereui u jolu i u piću! Jedite samo ono, što je dobro kuhano ili pečeno, a ne jcdite ništa prijesna. „Tko sirovo ne jede, srce ga ne boli Prokuhavajte vodu, ako jc i malo sumnjiva! Čitvajte se probavnih smetnja, pazite i na i lakše nelagođe u želucu iii u crijevima, a svakako potražite pomoć u liječnika, ako \ as je već zabolio trbnli i ako počiste prolijevati. I Čuvajte se ,.prehlade“ (nazebi): odmah kad stigaiete kttći, skidajte •lokislu odjeću i vlažntt obuću; nc uoćite tvipoiju; ne ležite na vlažnoj zernlji. Kad je razloga sttmnji, da je netko obolio od srdobolje, neka se klone zdrave čcljadi, neka ne i>de u posjete, u gozbe, na sastanke na rad neka ne kreee na nut i t. d. Ukućani sumnjičavoga bolesnika ncka se po gotovo čuvaju svega onoga, što uzroktijc želučane ili crijevne razbole. Kad se već očituju glavni znaci srdobolje (bolan čest nagon ua ispražnjivartje i sluzavo-krvav proljev), odinah javite liječniku i oMasti, a srdobolnika tako odijelite od drugih ukućana, osobito od djece, da ne dolaze đo njega ni do njegovih stvari. I kod srdobolje više pomaže i ođlič'ije dobra i brižljiva njega, nego ljekarije. Srdobolnik i ako sc ne osicća loše, neka odmah legnc u postelju. Mir i umjcrena, podjednaka toplota blaži mu boli. Đok ne stigne liječnik, toplite mu trbuli, oblažuči ,ga ugrijanim pepebm ili vrućim crijepoin ili vrućom ponjavom (suhom i!i mokrom). Pođavajte mu, ako imadetc u kući, prvih dana ricinovog tilja. 2 do 4 puta na dan po veliku (djeci po malu) žlicu. Ne mučite ga i ne trujte ga bapskim lijekovima! Ne Uažite mu boli i natezavicu u trbuhu kapima, koje vam liječnik nekad prije protiv proljeva prepisao bio (n. pr- opijevu tiiikturu). Obično od toga ne bude srđoboluiku laglje, a svakako mu škodi, jer umirttjući crijeva zadržaje u njcmu zarazue klice, pa se nmože i bolcst produžuje. Nudite ga jtthom (čorbom) od raskuhanog pirinča ili krupice (grisa) ili ržane prckrupe, ili prcžganom ili pilećom ili zobcttom (ovsenom) juhom s razmučenim bjclančctom, kuhanini (varenim) mlijckom (tko ga podnosi), po kojim sirovim (rovitim) žumanjcem. Srđobolniku škodi i opasna je svaka tvrđa i krtipna lirana oa kisela, liuta i 'itače začinjena hrana. Žedju tnu gasite samo vodo'm ili kojim čajem (teo’om) iii crnim trpkim viuoni. Obično bolje prija i godi srdobolniku mlako toplo piće, ncgo li hladno. Podavajtc mu, gdje gia ima, tia žličicc sok od jskuhanih resnica (borovnica). Ako srdobolniktt rtaglo iznemaže srce, ako oslabi i kloue, dajte mti po ma!o tople rakijc. I srdobolnika i svc oko njega Jržite čisto. Kadgod obavi nuždu, dobro ga otarite i očistite. Neka počešće opcre ruke, osobito svaki put, kad ih je mogao zaprIjati svojim izmetinama, a ,rdjj je nrilike, mnogo mu vrijedi, da se koji put okupa. U svemu, a naročito s limctinama bolesnikovim postupajte, kako jc rečcno naprijed. Kad srdobbolnik ozdravi, čuvajte se od nfega još barem četiri ncdjelje, kako sto sc čuvali, dok je bolovao. Osobito pazlte na to, da mu se izmetlne nc niogtt raznositi, ncgo da se raskužiiju u zahodu ili u Jami. Tko preboli srdoboljtt, rnožc I opet od njc oboljeti. Kad bl se svatko đržao ovih savjeta, ne bistc stradavali od srdobolje onako mnogo i tcško, kao što strađavate danas.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 8. juna. Zapadtio boi'šte: Front prijestolonasljednlka R u pprechta bavarskog: Na oball I na yserskom f r o n t u ostala }e borbena djelatnost još neznatna. Engleske napadaje, do kojili je došlo posliie višednevne jake razarajuće vatre izmedju Yj? e r n a i plogsteerske šume i sjevemo od Armentieresa, odbilisu jugoistočno od Y p e r n a donjo-šleski 1 vairttemberški pukovi. Isto smo tako uspješno vodili borbu na južnom krilu bojnog polja; naprotiv je uspielo neprijatelju, da kod S t. E1 o 1 a, W y t schaete i Messines-a uz mnogobrojna rasprskavanja prodre u naš položaj, te da poslije žilavih, promjenljivih borbi uznapreduje preko W y tschaete i Mesinesa; Jedan ga je snažni .protivnapad naših gardijskih i bavarskih pukova bacio natrag na Messines. Dalje sjeverno zaustavIjen je neprijatelj novo dovedenim pričuvaina. Kasnije su naši hrabci |-ukovi povučeni iz zapadno istaknutog luka u jedan pripravljeni skraćeni položaj izmedjti zaviiutka kanala sjeverno od Hollebeke i douvske doline. 2 kilometra zapađno od WarnetonaNa arraskom frontu je na više odsječaka poskočila topnička borba. Front njemačkog prijestolonasljednika; Na zapadnoin dijclu zabrežja C h e m i n d e s Dji m e s pojačala se od više dana na ovamo topnička djelatnost. Ta je borbena djelatnost oživjela i na a i s n e-m arnskom k a n a 1 u. Front vojvode Albreclita \vurttembcrškog; U Vogezima i u S u n d g a u-u odbijeni su višestruki napadaji francuskili izvidničkih odjelenja, do kojih je došlo poslije žestoke topničke vatre. U mnogim vazdušnim borbama, naročito na flandrijskom fi/ontu, oboreno je 12 neprijateljskih Ietilica; 3 su neprijateljske letilice oborene odbranbenom vatrom' c ša zetnlje. Na i s t cri&i o m bojištu i na m aćedonskom ; - J ^rontu nije se položaj izmijenio ni kod naših ni kod saveznih četa. Prvi zapovjeđnik glavnog stana pl. Lndeiidorff. Bugarski kraij Ferdinand odlikovan veiikim krstom vojnoga reda Marije Terezije. J Kb. Beć, 8. {una. i't ili 1/. glavnog stana za ratnu stainpu javljaju: Njegovo Veličanstvo car i kralj Karlo odlikovao je bugarskog kraija Ferdinanda velikim krstom vojnoga reda Marije Terezije, pa je bugarskoni kralju 7. ov. mj. iićno predao ovo odiičjtii Svakakd da će naići na svestrano odobravanje ovo darivanje najvišeg, najljspšeg i najplemcnitijeg vojnog odiikovanja, što ga tnože dati car austrijski i kralj ugarski.

Riješenje ugarske krize. — Demisija hrvatskog bana. (Naročiti brzojav „Beograđ. Novina"). Budimpešta, 8. juna. N j e g o v o je V e 1 ič a n s t v o povjerilo grofu Moricu Eszterhazy-u sasiav kabineia. U vezi sa vladinom krizom u Ugarskoj predao je hrvatski ban barun dr. Ivan Skeilecz svoj u d e m i s i j u.

VI. ratni zajam. Produžen rok za upis austriiskog ratnog zajma. Uspjcšno odbijanje s\ i 0 u talijanskih napada na Soči ođ strane austro-ugarshih četa, kao i poboljšani izgledi za mir imali su, kao što se razumije, i povoljnog utjecaja na upisivanje ratnoga zajma. Pojedine bečkc banke znatno su povisile prvobitno upisanu svotu. I u Ugarskoj rezultat dosadašnjega upisa veoma je povoljan. Tako je jedna jcdina banka sama upisala nekih 8 mHijuna. Na osnovu molbe, koju su mu podnijele sve instancije, mjerodavne za prijem upisa na zajam, odobrio je aus'r jski ministar finansija, da se krajnji ix>k na upis zajma odložido petka 22. juna u p o d n e. Rok za upis ugarskog zajma ističe, kao što sc zna, 12. ov. mj. Tom prilikoin valja još jcdnom naročito ukazati na osiguranje ratnog zajma, koje je uredio fond za udovice i siročad. Ovom se ustanovom daje mogućnosti i manje imućnom svijetu da pomoću manjih otplata učcstvuje u ratnom zajmu. Upisivanje za ovo osiguranje prima se kod zastupnika fonda za udovice i siročod kapetsna Engelhardta, iTcrazije broj 4. v y ,

August Šeuoa: B r a n k a, (Nastavak). 7 „Zar nije to pristao čovjek?" * „Zar rai se rugaš, Herraino?“ „Nimalo. Marić je dosta fin čovjek. Nlje dakako mudrac, ali čini se, da ti je vrlo prijazan, da te što više voli“. ,,Pa ti zbilja misliš, Hermino, da bi ta lutka mogla biti mojim mužem?“ „Zašto ne?“ „Vrijedjaš me, Hermino. Muž mora biti gotov, da ga žena može štovati“. „Zašto uebi ti Marića Štovala?“ ,,Jer nije štovanja vrijedan, jer niJe čovjek". ,,Po čem to sudiš?“ „Ta pogledaj samo na njegovu n»rukvicu, na lanac. Muškarac sam si nflmiće znak ropstva i smatra to svojim uresom. Ni ja nebih htjela taj bilieg ropstva vrći na svoju ruku. „Smiješna si, ta to je moda“. „Kukavština, reci, Hermino! Ali nije -samo to. Marić je muška lutka i ništa nego lutka bez srca i paineti. Ludo je i od ženske, kad ne misli nego na svoje haljine, al šta ćeš istom reči o takovu muškarcu? A Marić je takav. Jesi 1‘ čula, kako govori o učiteljskom zvanju? Tako može govoriti samo itajpodliji sebičnjak. I po čem je došao do zvanja, konni nije dorastao, šta misliš?“ „Neznam“. ,,Po toni, da slijeđi svaki čas drugu politiku, da se klanja samo oniti), koji su mogućni, i kad mogućnici izgube silu, okrene im Marić ledja. Po tom popeo se na to mjesto, što je bio nekoliko drugova svojili odao radi slobodnijega mišljenja i govora vlasti. Znam, da mi se nameće, zaiazi i k mojoj babi taj spletkar- AI ja da podjem za gizdelina, pustolova, neznalicu, za uhodu, ja? No reci, Hermino, jesam li pravo učinila?“ „Ta to je hitlja!“ prihvati. Hermina. ,,I ja sam gtt već više puta čula u društvu, gdje je o barikadama govorio“. ,,Ma da! Tako ttpravo i govore špijuni. Jesahi li pravo uradila?” „Jesi, dušo“. reče Hermina, poljubivši Branku„Uklonit ču se što priie na učiteljsko mjesto da se riješim te napasti“. Branka stignu priličuo kasno kući. Baba je očekivaše. ,,Branko!“ reče, ,,evo je uredski sluga donio za tebe neke papire“. ,,Ah hvala Bogu“ kliknu Branka, skoči, ugrabi papire, pogleda, ciknu, udari u plač i sruši se na stolicu- Sve joj molbe budu vraćene, nigdje, ni u Lici nedobi mjesta. Sirota! Idealistica! Bila se uzdala u svoje vrline, u svoje svjedodžbe. IV. Sirota Branka zdvajaše. Eto prvi put pokuša koraknuti u ozbiljni život, da stane na svoje mjesto, na koje je imala potpuno pravo. I pri prvom pokusu prevari je nada. morade uzmaknuti. Srce joj se svijalo od žalosti, cijelu noć nedade joj se sanak na oči, prebacila se na svojoj postelji, piljila u mrak, a po glavi joj se motale najžalosnije misli. Za jedan čas joj bilo, kanda joj je odsele dužnost mrziti, da prezirati ovaj sviiet, pače u jedan hip munu joj glavom misao, da će se svijetu najbolje osvetiti, ako podje u opatice. Ali ta osvetljiva nanijera uminu brzo iz njezine glaveKad preboli prvu vrućicu prevarene iluzije, poče se u njezinoj duši buditi opet staro junaštvo, stara ustrajnost, ratobornost i ono gotovo muževno ozbilje. Stidila se svoga očajanja, svoje malodušnosti. Sta? reče, ja da se predarn, što sam morala kod prvoga juriša uzmaknuti? Branko! Kud su tvoje sanje, tvoje odluke, tvoji ciljevi? Sram te bilo! Ako nisj prvi, možeš drugi, treći put uspjeti i uspjećeŠ. Naprijed bez obzira! I Brankiua baba nestisnu one noči očiju. Bila se vrlo zabrinula za svoju unuku. Branka joj reče, da je propala, da nije dobila mjesta. Starica je poznavala živu, osjetljivu ćud djevojke, pa se pobojaia, da bi mlada od žalosti mogla oboljeU- Zato se starica okrenttla čas na desno, čas na lijevo uho, moleći svejednako očenaš i zdravu Marijtt za zdravlie i sreču svoje imuke. Već zarana, ranijc no obično dignu se starica, obuče se, prekrsti se tri puta svetom vodicom te se poče plaiio šuljati prenia komorici svoje unuke. Casak je saja]a pred vratima, zatim uhvati kvaku, otvori, al Brankina postelja spremijena, Branke nema u sobi. Baba se prepade do kraja. Zuto navorano lice poče pod dugim okrajcima kape podrhfavati, suza za suzoin rinu se na stare oči. Izidje na dvorište. Nema nikoga. Pokroči prema vrtu i zovnu u pol glasa, kako joj je strali svijao grlo: „Branko! Branko!“ „Šta je, babice slatka?“ ozvao se bistar glasić. Za časak doskakuta Branka vedra i vesela. Rumeno lice žarilo joj se punim životoin, oči joj sijevale, da je niilina, ta i one lijepe ružice, što je mladica zatakla bila u vranu kostt, kanda se čudjahu dievojčinoj krasoti. Djevojka baci knjižicu, što je nosila pod pazuhom, u travu, zagrli svoju babu, te je poljubi i dva tri puta u stara, uvehla usta. Starica se posve zabezeknu, uzmaknu za dva, trl koraka i zlnu, jer njezin strah nije znao protumačitl veselost Brankinu. ,,Ma, ina “ propenta od teška čuda.

,,Ma dobro jutro, babice dragal Sto se čudite? Kako ste spavali?” „Idi s Bogom!“ odvrati starica pol gnjeva u pol smijeha. ,,Ti znaš bo-, žju dušu plašiti", ,,Ja? A zašto?“ „Cijelu noć nisam spavala“« „Zašto, babice draga?“ ,,Ta kad si ono sinoć progledala one nesretne papire, fcoji pišu da nisf nikakve službe dobila, kad si se srušila na stolac i udarila u plač, pa onda nerekavši ni „laku noć!“ pobjegla u svoju komoricu — onda malo da mi nije srce puklo. Molila sam, molila, al nisam mogla usnuti, sve mi se motala po glavi luda misao, da si mi oboljela, teško oboljelh", udari starica jecati otirući pregačom guste suze, ,,a sad“, nasta.vi i iz suznih očiju sinu smiješak, „sad‘ ti nije ništa, sad si vedra i vesela kao ptica na grani. Viš ti niu, takovu komediju praviti, od koje malo nisam svi-' snula“. t „Cuti! Ćuti!“ klicaše Branka cjelujuči babine obraze, tako je. „Bijahil žalosna, sad sam opet vesela. Istina, ubolo me u srce, da me je sreća u prvf mah tako nemilo ošinula. Plakala sanii ljuto, al sam se, hvala Bogu isplakala, pak sad je nebo opet vedro. I pravo je tako“. ,,AIi su ti krivo učinili!“ rasrdi se baba. „Možebit jesu, možebit nisu“, krenu Branka ramenom, „možebit je boliih od mene bilo“. ,,ldi s Bogom! Boljih od tebe? Ta ti si najbolja! To su sigurno bile nekakve gospodske protekcije“. ,,Ne žesti se, babice draga! Tko ii je dokazao, da sam ja najbolja? To veliš dakako ti, jer si moja babica. Pa ne čudi se protekcijam. Komu je sveti Petar kum, taj će dakako prije ući u raj, a drugi inoraju čekati. Eto i ja ćumorati čekati. Pa šta zato? mlada sanv hvala Bogu, a od glada neću poginuti, van ako me ti otjeraš iz kuće“. ,,ldi ti — ti zlobo ntala!“ nasmjehnu se baba lupnuvši djevojku nježno po< plećima. „Ajdmo u kuću! Gladna sam, valjda i ti? Već sain priredila kavicu“Baba i unuka zadjoše zbilja u knču, gdje se okrijepiše, a zatim podj© svaka na svoj posao. Moglo je po prilici biti deset sati pred podne, kad netko pokuca na vrata Brankine kuće. Djevojka je slagala zajedno s babom rubeninu. ,,Slobodno!“ reče Branka na prvl pokucaj. U sobu stupi gospodin Marić tt crno djeven, a na prsa bio je za dugme zatakao ružicu. Opazivši toga čovjeka zažari se djevojka od gnjeva, stegnu obrve, alf je dalje slagala rubeninu, kanda nitko nije došao. Starica ostavi svoj posao, pokloni se po starinsku, i reče, pripiaknuvši gostu stolac: „Dobar dan, gospodine Maričit! Izvolite sjesti“. „Dobar dan, draga gospo!“ pokloni se gizdelin staroj, ali se okrenu i mladoj. „Sluga vaša, milostiva gospodjice!“ „Dobar dan, gospodine Mariću!“ ozdravi Branka i ne pogleda ga višeĆovjek se spusti na sjedalo. Bilo mu ie nekako tijesno od ueprilike, jer se je po stolici amo tatno vrzao vrati svoj u ovratniku okretao. Starica š : .ajaše pred njim sklopljenih sprijeda ruku promatrajuči njegovu našušurenui kosu i čekajući i čekajući, što li će Marič reči. Napokon je minu strpljivosC te provali. „Dakle čim mogu služiti, gospodine Mariću, i po što ste došli?“ Čovjek se nakašlja i reče zatim kao pod silu: „Došo sam vani, draga gospo, nešto javiti, to jest bolje reći, gospođjici javiti, jer se gospodjice tiče“. ,,A šta bi to bilo?“ upita stara, dok Branica ni trenom netrenu. „Budite uvjereni, da bih vam ja vazda najugodnije vijesti donosio. da to po motn srcu ide, jer vi znate, draga gospo, kolik sam prijatelj vašoj kuči“. „Dakle što nam nosite?“ izmuca stam nestrpljivo. „Došo sam javiti, što sam u svom uredu za izvjesno saznao. Gospodjica Branka molila je za učiteljicu na razna mjesta “ ,,Pa nije ni jednog dobila", popuni ga Branka, ravnodušno gledajuči preda se. ,,To znamo, zato se niste morali amo potruditi“, završi starica flegmatički. Gospodin Marić bio je ekspoziciju svoga govora vrlo fino udesio, da utre put do svoga cilja, ali flegmatički odgovor unuke i babe zabuniše ga strahovito, jer se uvjeri, đa je njegova prva i najstrašnija strijela postala pusta prskavica. Stoga se nakašlja dva i tri puta, da sabere prijašnju svijest. „Dakle ste čuli! Oh vjerujte mi, da sam pucao od ljutosti, kad sam to saznao. To je očita krivica. očita krivica“. „Po četn znate, da je krivica?“ upita ga Branka oštro, „Jer — jer —“ zapenta Marić ,jer druge moliteljice nisu mogle biti iako vrsne“. ,,A znate li, koje su bile?“ „Neznani" ,,Ne govorite dalje o tom, molim vas“. „Ja gospodjicu iskreno žallm“. nastavi Marić. (Nastaviće se).