Beogradske novine

Broj 167.

Srijeda

BEOGRADSKE NOVINE

*20. juna. 1917.

Strana 3. .

jveć je u maju bilo 38 stupnjeva Reaumura. Pozorišta su čitav mjesec dana bila radi vrućine zatvorena. — Godine ■1830. su u Njemačkoj i Francuskoj u tjunu i julu mjesecu imali temperaturu ,od 35 stupanja Celsiusa. — Zadnja ja"ko vruća godina bila je 1911. Opatica proinovirana na čast doktora. Na kološvarekoj univerzi bila je ovih zanimiva promocija. Na čast dokiora filozofije promovirana jc sestra AuTelia Gy6ngyossy, članica samostana „Naše mile gospc“. Ona je promovi:aia ba temelju svoje radnje: ,,Iz života sv, Jelisavete". Jedanaestgodišnjl djcčak ubio svoga oca. Tavljaju iz Sarajeva: Jedanaestgodišiiji dječak Šerif Odobašić iz Stolca nosio |e svome ocu u polje račak. Otac je pre•korio dječaka, jer je prekasno donio jelo, Itazljućen radi toga pograbi dječak stolac, ie udari njime po glavi oca, koji še fcrušio. Pobješnjeli djeČak uze sad remen od hlača i stade s njime daviti oca. 'J'ad je pošao kući i ondje javi, da jje oca Jiašao mrtva. Oružnici su ga napsili.

lunniine objave. Objava od 29. maja 1917. 0 primanjti privatnih poštauskili paketa kod c. i k. etapuih poštanskih ureda u zaposjedmitoj oblasti Srbije. Na osnovi § 9., tačke 8. naredbe .vrhovnog vojnog zapovjednika od 24. 11. 1916., br. 8 Zbornika, o poštanskoj 1 brzojavnoj službi, dozvoljava se od 21. juna 1917. primanje privatnih poštanskih paketa kod etapnih poštanskiii ureda c. i k. zaposjednute oblasti u Srbiji pod ovim uslovima: 1. Privatni poštanski paketi mogu se slati kako u samu zapO'Sjednutu oblast tako i u monarhiju. 2. Za sacla će se privatni paketi primati samo kod etapnih poštanskih i brzojavnih ureda I. razreda. 3. Od pošiljke u poštanskim paketima se isključuju: a) prijavo rublje; b) nošeno i neočiščeno odijclo; c) predrneti, čije je otpravljanje skopčano sa opasnošću; d) oružje i niunicija svake vrsti; e) predmeti koji se lako kvare; j) žive životinje. 4. Pošiljka robe u poštanskim paketiina u monarhiju podleži opštoj zabrani izvoza; s toga se pošiljke koje nemaju izvozno odobrenje c. i k. središta za promet robe u Beogradu neće primati, kod etapnilr poštanskih ureda. 5. U pakelima se ne smijc nalaziti zatvorena ili nezaivorena pisma, spisi ili druge prepiske Iienog karaktera, najzad gotov novac ili artije od vrijeđnosti. Dozvoljcn je pak prilog faktura (računa), u kojima se nalaze bitni podatci za takve spise. 6. Najveća je težina paketa 5 kg. 7. Paketi moraju, prema daljini puta kijiin se otpravljaju, obima pošiljaka, kakvoće njihove sadržine, tako biti spremljeni i zatvoreni, da je sadržina dovoljno zaštićena od kvara i kradje, a tako isto da je otklonjena opasnost nanošenja štete drugim poŠiljkama i povreda poštanskih službenika. 8. Adresa se mora staviti na samoj pošiljki, ona mora tako tačno označavati primaoca i mjesto opredjelenja, da je izbjegnuta svaka neizvjesnost u otpravljanju i predaji. Preporučuje se da se priloži i prcpis adrese s naznačenjem adrese pošiljaoca. 9. Sadržinu pošiljke treba označiti na samom pakctu, kao i na sprovodnoj adresi vjerno i tako tačno, koliko je to potrebno za ocijenu dozvole za poštansko otpravljanje, o dobrom pakovanju i zatvoru, kao i o postupku prilikom otpravljanja i predajc. 10. Svakoin se paketu mora pridodati naročita sprovodna adresa, obrazac koji je odredjcn za zaposjedrute oblasti u Srbiji, a pošiljki s povukom niora se pridodati obrazac poštanske uputnice za povuku (proUajna cijena od komada 3 h.). Pristojba od 10 h. prilepiće sc u taksenoj marki (državni biljeg). Na sprovodnoj adresi nijc dozvoIjeno siavljati pismena saopštenja. 11. Piistcjba od 30 h. mora sc za svaki paket položiti u markama za pisma pri prcdaji c. i k. ratnoj pošti. Ako se pošiljka vraća ili naknađno otpravlja, naplatićc se ponovo ista pristojba. 12. Pnketi niogu biti oplerećeni povukom do svote od 1000 kruna. Za pakete s povukom plaća sc pri predaji osim pristojbc za pošiljku jcš i pckazna pristojba od 10 h, za svakti pošiljku. 13. Paketi za monarliiju podleže postupku nvozne carine, s toga moraju bitl snabdjeveni s earlnskom izjavom o sadriini (prodajna cijena od knmada 2 h.). Osini toga se svakom l’akctu rncra priložiti izvozno odobre-

nje središta za in-omet robe u Beogradu. 14. Nlje dozvoljeno označivanje vrijednosti, zahtijevanje da se pošiijka dostavi hitnim putem, u ruke ili s povratnom potvrdom, niti postupak sa zapornom robom (Sperrgut) niti postupak s platežnim cetluljama (Francozettei). 15. Sprovodne adrese kao i adresa za povuku inogu biti napisane na njeniačkom, magjarskom ili hrvatskosrpskoni jeziku, aij posljednja latinicom. Ovo važi i za priloge koji su paketima pridodati (račuiii), tačka 5. objave, i za stavljanje adrese na paketima. 16. Paketi, koji ne odgovaraju gornjim uslovima pošiljanja, neče se primati, a ako se to tek docnije primijeti, vratiće se pošiljaocu. Etapni poštanski uredi ovlašćeni su, da ctvore pakete i pregledaju sadržinu i bez prisustva pošiijaoca ili primaoca. 17. Za sada se u zaposjednutonr području paketi neće dostavljati. O prispjeliin paketima će samo javljati. Pristojba za javljanje iznosi 5 h. 18. O postupku izvještavanja da se paket nije niogao dostaviti važe propisi austro-ugarsko-bosansko-hercegovačkog uzajamnog saobraćaja, ali sa izuzetkom, da nije dozvoljeno da se povuka iiapusti ili smanji. 19. Jamstvo za gubitak i nestaliak sadržine paketa prima na sebe poštanska uprava zaposjednutog područja po srazmjeri stvarne vrijednosti izgubljenog predmeta do najviše svote od 5 kruna za svaki kg. ukupne težine, i to pod predpostavkom, da se paket izgubio ili nestao u njenom siužbenom području i krivicom poštanskog službenika. 20. Za pakete s povukom jamči se na isti lračin kao i za clruge pakete. Alco se jedna pošiljka opterećena povukom preda primaocu iz ina kog uzroka bez napiaćene povuke, onda odgovara poštanska ustanova zaposjednutog područja sarno za stvarno prouzrokovami štetu u granicama svote povuke, ako je sivota reklamirana u odredjenom roku. 21. Rok za reklamovanje u svima slučajevima trajc 6 mjeseci od đana predaje. Beograd, juna 1917. C. i k. giavni guverner.

August Šenoa: B r a n k a. (Nastavak). 16 Krv mi udari u glavu. „Oprostite, 14 rekoh, „ženska sam, zakoni čistoče sveti su mi. A gdje mi je druga soba?"‘ ,,Ondje!“ pokaza nekako od neprilike školnikovica na pokrajna vrata. Pristupih da otvorim. Ona to htjede nekako zapriječiti. Prekasno, otvorih. Moj budući salon bijaše sad spremnica i kokošinjak Šilićev. Tu bijaše zelja, luka, repe, muke, kokošiju, pače i odojaka. Da pričam, kako nii je u đuši biio, draga Hermino? Mislim, da netreba. Pogleđah odojke, kokoši i luk, pogledah odrpanu, zamrljanu školnikovicu. Činilo mi se, da se malo zastidila, bar je oči otkrenula od mene i počela) od neprilike strugati papučom po podu, kad je oštro uhvatili na oko. ,,Pa tu, tu da ja stanujem? Ovamo da se odinah naselim, u ta.j smrad, gospodjo?" ,,Hm,“ izmuca vrijedna gospodja, iskriviv usne na smiješak, „sve to dakako nije carska palača. A1 kad se komu hoće služiti u Jalševu, inora i zato Bogu hvaiiti." „Pustimo to, gospodjo,“ rasrdih se na bezočnost i prostotu te ženske, „vama se možcbit ovalcav stan boije miii nego meni, vaš je ukus po svoj priliei drugačiji. Nu molim vas, kad kanite ukloniti iz moje sobc svoju živu i neživu liranu, jer ćete valjda i sami priznati, da neinogu stanovati u ovoj smradnoj, viažnoj škuiji kraj svinjca.“ ,,Hm, Neznam! Nemogu vam baš točno naznačiti dan.“ odvrnu Šiiićka drzovito svojim kreštcćim glasom. • ,,Kako?“ ,.Ma dal Prijc tri, četiri mjeseca nema o tom govora, draga gcspodjice. Ja zasad te stvari nemam kamo drugamo spremitl, a boinc i!i radi vas bacili ili raspokioniti neću.“ ,,A moliin vas, tko to od vas traži, ja hoču svoj stan. Ah da, gdje su mi sitvari, što sam pred sobom poslala u velikim škrinjama? 1 * „Ondje u clvorištn pod sušom," reče školnikovica ravnodušno pokazavši prstom kroz prozor. • Pogledam, prepanem se, zadrhtncm od ljutosti. Sve moje posoblje i druga roba u velikim škrinjania, sve je zbilja u blatu pod šupljikavim krovom odrpane suše. U meni uskipi krv. Vidjela sam, da se tu proti meni urotila prostota i zloba, da tim Ijudima nisam nimaio u volji, da sam im pače na putu, jer što sam doživjela ocl jalševačkoga prosvjetitelja naroda i njegove mile drugarice,' nebi mi zaista bio učinio ni zadnji seljak u selu. Pozvah na brzo svoga kočija^i seljaka te

ga umolih, neka dovede nekoliko svojih susjeda iz sela, kola pak neka ostanu sviakako pred vratima škole. Nasmjchnuvši se lukavo učini seljak po mojoj zapovijedi. Za kratko dopremiše seljaci moju robu ispod odrpane suše u manju sobu moga žalosnoga stana, ja zaključam vrata i uzmem ključ sebi pa da odem. „Dakle, kako čenio?" upita me u čudu Šilićka. ,,S Bogom gospodjo!" odvrnuh u kratko, „meni netreba od vas ništa više. Svoje potrebe tražiću drugdje. 1 * Na to odoh hodnikom iz kuće. Ti ćeš se bez sumnje niojoj goropadi čuditi, gdje sam istom koraknula u svijet. Ali vjeruj, taj bezobzir, ta prostota, ta nestašica i liajobičnije uljudbe kod ljudi, koji su zvani dizati narod iz tmine i uljudjivati ga — sve je to ražalostilo teško srce moje i uzjarilo me. Na žalost sjetih se i opet, da su mtiogi pozvani a rijetki izabrani, da u sto prilika prazna, šuplja fraza zarnjenjuje valjan, ozbiljan rad, navlaŠ kod ljudi, kao što je Šilić. Sjednuvši na kola zapovjedim seljaku, neka rne vozi u „gostionu", kako je bilo upisano na vratima oveće kuće, koja doduše nije imala biljega evropskog hotela. To ti je pola zidana a pola drvena svojina jalševačkoga rnesara, koji povrh toga trguje vinom, žitom, marvom, žirom i šišarkama. Na prvi pogled preplaših se, opazih nečistu okolicu i dvorište jalševačkoga holela; srce mi klonu, jer se nisam nadala, da ću tude nači čišće utočište nego u podrtoj školi. A1 se ovaj put prevarih. Gospodja inesarica Hrvatica ti je staroga kova, vrla gradjanska kči. Kako mi se čini, inari ona malo za to, što biva n okolici i u dvorištu njezina ,,hotela“, jer to smatra po svoj prilici vanjskim (spoljnim) poslovima, za koje neka se brine muškarac. No u unutarnjim poslovima t. j. u kući vlada gospodja mesarica vrlo oštro. Kad moja kola zakrenuše u prostrano, prilično blatno dvorište, izidje omašna viadarica doma, sva zažarena ođ ognjišta, pred kuhinjska vrata. Držeči jednom rukom ogroman kuhinjski nož, ai drugom glavicu luka, promatrala me je vrijedna gospa svojim velikim očima tako oštro, kao sveti Petar dušu, koja se šulja u raj. No taj me pogied nepreplaši ni malo, jer je crveno, nabubreno lice bilo gospodarici tako dobroćudno i pošteno. Skočivši s kola i pozdravivši je prijazno rekoh joj, tko sam i na kakvu sam nevolju sred zime naišla u Jalševu, da mi sad nema druge, nego da se smjestim u gostioni, dok mi se stan nepopravi i dok kako tako neuredim svoje malo gospodarstvo. Mesariea poruineni još jače, zamahnu silovito kuhinjskim nožem i udari u smijeh: ,,E da! To je Šilićkino maslo! To ste mogli misliti. .Aj školnikovica, to vam je gospa od glave do pete, to jedri svake neđjeljc 'fmt crkve u samoj svili, da sve šumi, a otiamo vele, nema ni cijele čarape ni košulje, fuj! Pušljiva je gospoština, a cijela ta naša škola, oprosti Bože, stjeničarnica. Pa niti oprali poda, nrti omazali peči i ugrijali sobe, i kraj svinjca da spavate? Fuj!“ Dobra domaćica okreiiu se zatim, i zovnu slugu i zapovjedi, neka mi ponese škrinju u sobu broj 1. u prvom katu, a juha (čorba) reče, da je upravo zakuhana, nek se presvučem i nek sidjem razi zemlje, gdje niogu u posebnoj sobi objedovati. Na taj ponešto krupni al i iskreni doček smiri ini se đuša, (e se počeh pomalo oporavljati od prve svoje žalpsti. Moja sobica bijašc nevelika, al tiha i van reda čista. Nije tu bilo nikakve zalihe i raskoši, već starinska gra<ijanska prostota vladala je prostorom. Sve bijaše bijelo bjelcato poput snijega: i pod I zastori i postelja i pokrivaia. Osim postelje stajao je tu ormar, stol, dva tri solca i umivaonik. O zidu visila Jc argavska ura i to mačak s pokretnima očima, zatim slika Napoleona Velikoga, carice Marije Luize i svete Oenoveve. Mala je to škuljica (rupica), sitno gnjezdašce, al čisto i ndesno, tc se sjetih svoje male sobice za crkvom svetoga Petra. Pogodih se dakako odmah s gospodaricom za stan i liranu i to za cijenu tako jeftinu, da sam se čudom čudiia. Moji gospođari čestiti su gradjanski ljudi, hrana je vrlo dobra, stan čist, u to-liko sam vrio zadovoljna za prvc materijalnc potrebe, a poslije čeino istom vidjeti. koliko moŽeš ovdje uokučiti više idealc. Moja draga mcsarica ujcdno je živa kronika nc samo slavnog mjesta Jalševa, nego i cijcle okolice. Ona poznaje u dušu svakoga velikaša, šljivara, župnika, trgovca, židovskoga kramara, zna svaku gospodju; kako se gospodari, kako li se privredjuje i radi, tko li naprcdujc il nazaduje. Nevjeruj, da je ona pusto preklapalo, ili da joj je osobita slast prišiti ovoinu ili onnniu krpicu, kako to znaju jazičave babe. U nje ti je srce pošteno, iskreno kao na dlatiu. Veseli se radu i poštujc, a srdi sc na lijenost, oholost i nepoštenje. na domače propalicc, tudje varalice i izjclice, pa ti brije jezikom sve po istini, da ju je inilota slušati. To ti je prava hrvatska žena, kakovih je prije puno bilo, koja nebi zatajila ni mrvice istinc, već iskazuje sve đo tačkice, što joj se u duši skriva, pa kaže svakomu svojc u brk. Eto rcci sama, draga

Hermino, nisam li sretna? Inače imaju samo veliki gradovi svoje putne knjige, svoga Bediickera, evo ja ga nađjofu i u Jalševu i to u spodobi jedne poštene mesarice. Ovaj kraj — koliko po pričanju svoje gospodarice sudlti mogu — dosta je zanimljiv, ima tu svačega kao šarena cvijeća po polju, a bit će tu i ogromna posla, no o tom kasnije, draga Hermino, dok se neuvjerim na svoje oči, šta je, dok sama očima neobredim sve te žive eksemplare. No na svaki način moram ti govoriti o svom sastanku s mogučnicima i prvacima mjesta Jalševa, koje je središtem općine. Lako je te osobe izbrojati, a da nepogriješiš nimalo proti statističkoj tačnosti. Tu ti je đakle gospodin načelnik (predsjednik), gospodin bilježnik, gospodin blagajnik, gospo-din župnik, gospodin učitelj (koga sam ti u nekoliko crtica karakterisala), zatim trgovac, mesar, zakupnik daće Jevrej, kotarski nekakov liječnik, a na gradu ima nekoliko vlasteoskih činovnika. Općinski i grofovski činovnici a i gradjani imaju s veće strane uza se , vjerne drugarice svoga života i nemože se upravo reći, da u Jalševu nema otmenijega društva^ Moja mesarica medjutim nadahnjuje me, kako vidim, vrlo dobro, i ta priprosta ženska ima za čudo oštro oko za psihološka promatranja. „Molim vas, draga moja, čuvajte se jalševačkih baba ko žeravice, govorite malo' pred njima, i kad vain stane strina Kata preklapati i ovio i ono proti strini Bari a vi i neslušajte, jer umiješate !i se u 1u kritiku makar za mrvicu, još će smisliti na vas, da ste vi svojim jezikom crnili obraz. Nepolazite nikad u mjestu jedne više od druge, koliko je moguće. S gospodjama s grada možete još kojekako općitf, fine su, al nisu gizđave, dočim se ovdje doije sve paum, kanda sn grofice. Načelnikovica ajđe de, dobra je ženska, al vam nezna govoriti nego 0 novim haljinama. U ostalom upoznaćete i onako s vremenom sve, a ja sam htjela samo opomenuti vas, da nezagreznete u nepriliku, jer ste još mladi, prvi put ste došli u strani svijet 1 ovdje će svačije oči na vas gledati. Prije svega čuvajte se školnikovice. To vam je pra.va zmija, a jezik joj je gori od britve; taj vam je kadar smisliti na vas, da ste sred bijela dana čovjeka ubili. Zagrcpkinja je kao i vi, nekaka razmažena prokšenica, glupa siro'tinja a nadima se ovdje, kanda je pnva na svijetu. Počefa je pomagati svoga muža u školi, pa se mislilo, da će se zago-vorom i protekcijom dočepati mjesta učiteljice. A1 i najveći njezini prijatelji uvidješe napokon, da inilostiva gospa Šiiićka neumjje ni kruha peći, ni košulje šivati, nekmo !i poučavati djecu, pa vele još i to da neumije nijednoga jezika 11 a svijetu, premda uvijek njemački naklapa, jer da je to fino i gospodski. Zato joj zabraniše pomagati u školi niuža i pačati se upoće ti školske posfove, pa ste vi namješteni, gospodjice! Tako utonu Šilićevima nađa.“ Tako me svjetovaše moja gazcla^ rica, kojoj sam od srca zalnvialna. Sad sam istom razumjela, zašto su me ŠiIićevi tako milo i drago dočekafi. Ti dobri ljudi niisle, da sam ja kriva nesposobnosti velevrijedne gospodje Šilićke. Priznati mi je, da mi se nekako koža ježi. pomislim li na budućnost. S tim svijetom nioraću živjeti pod jednim krovom, sa Šilićem općiti u službi! Taj buđući moj put nije nimalo ružama posut. Neka! Vidječemo! Ja uzmaknuti neču. Prvi raoj pohod išao je gospodina načelnika (prcilsjednika) jalševačke općine. Lmirovljeni je 1o gospošfinski provizor, koji ima kdđ Jalševa nekolik'o prelijepih vinograđa, a n samom mjestancil kućicu razi zemlje, dosta či'sfu. Vele, da je čovjek imućan, da su mu rukei čiste, nego u svom poslu da nerazumije nmogo, premđa je pun najbolje volje. Ktomn da je zanesen vinogradar i da svim novinama đosadjuje sa svojim člancima o pivničavstvu. S teškim srcem pokncam na njeeova vrata; nisant ga naime pohodila u uredu već kod kuće. U prvoj sohi naknjerim' so na suhonjavn ma'orn žensku u dohroj đomaćoj haljini sa čipkama i pod svilenom kapicom. Sjeđila je do peći u naslonjačn i Čim otvorih vrata, dohvati starinski očalin od sedefri i uze nle promatrati kao kakvu neviđienu zviier. žcna je to fina lica aristokratičkog držanja, dosta dobiro i fino uzgojena a po niateri iz stare barunskc kuće. Kraj svega ponešto uzvišenpga dočeka neprobudi račclnikovica u mcni nikakove aitipat’je. Poklonivši sc rekoii joj svoje imlei 'i zvahjei i upitah, da li je načelnik kod kuće. Cim je čida, đa sant učiteljica, prispjela iz glavnoga grada. spnsli očalin u krilo. lice joj tie razvedri i milostivo mahnu' mi -nikom, neka sjeđnem đo nje. „Sjednite, sjednite, gospodjice," reče zavlačeći ponešto anstokratički. „Sad će moj snprug doći, izvolite se samo strpjeti. Ah vi idete đakle ravuo iz Zagrcba? Lijepo, iijepo! Bit će vam čudno tu na selu, jer Zagreb, eh da Zagreb! To jc ognjišto cijele zemlje, rotište otmena svijela, tu ima duševne hrane i naslade. Ahl“ uzda'mu, „ncmožo đakako svatko biti u Zagrebu, sudbina se smrtnim ljuđem smije vrlo nejednako. Čudim se, đa stc se odvažili zavući ee u Jalševo/

Postijednje brzojavrie vijesti. Njemački večemji izvještaj. Kb. Berlin, 19. juna. W o 1 f f o v u r e d javlja: Više je pula oži/vjela borbena djelatnost u F 1 a u d r i j i i u zapadnoj C h a mp a g n i. Inače ništa novoga. U maju potopljeno 879.000 tona neprijateljskih brodova. Kb. Berlin, 19. juna. Wolf!ov ured javlja: U mjesecu maju potopljeno je ratnim mjerama središnjih vlasti 879.000 tona neprijateljskih trgovačkih brodova. Time kao i naknadno poznatim gubitcima potopljeno je od početka neograničenog podmorničkog rata ukupno 3,665000 b r u 11 o regisfarskih tona zapremine neprijateljskih trgovačkih b r o d o v a. Načelnik admiralskog stožera mornarice. Proboj ruskog fronta kod Kermanšaha. (Naročili brzojav; „Beogradskih Novina") Stockholm, 19. juna. ,,R u s s k i I n v a I i d“ javlja, da je turskim i kurdskim odjelenjima pošlo za rukom, da probiju ruski front kod Kermanšaha te razore veze u pozadini ruskog fronta. Ovom se proboju ima pripisati rastrojstvo izvjesnih dijelova četa. Perzijsko je stanovništvo potpomagaio neprijateljska odjelenja, koja su operirala u zaledju ruskih četa. Zbog „naročitih dogadjaja“ podvrgnut je kavkaski i perzijski front jednom zapovjedništvu, a dignuta samostalna komanda četa, koje operiraju u sflmoj Perziji. Značajna izjava kralja Konstantina. (Naiočiti brzojav „Beogradskiii Novina') Bern, 19. juna. ,,N e w i y o r k’ T i m e s“ objelodanjuje jednu izjavu, koju je dao kralj Konstantin novinarima prošle godine. Kralj je umolio, da se t'a izjava objelodani tek iza njegove sinni ili abdiciranja na prijestolje. Sama izjava glasi, da spo raziimne s i 1 e š t ite slobodu i ustavnost ma 1 ih naroda samo onda, ako ti nar o đ i s t u p e u n j i h o v u s 1 u ž b u. Drsko taiijansko izazivanje neutralnih država.

(Naročiti brzojav ..Beogradskih Novina' ) Lugano, 19. juna. ,,'Corriere de 11 a Sera“, ra-piavljajući o nasilju protiv Grčke, upotrljeb ljuje tu zgodu, da se drskim naćiuom očeše o oštale neutralce. — Taj llst piše: Vrijeme je neutralnosti prošlo. Nađošao je čas velike odluke. StraSljivi će i ske[>*. tični neutralci biti pobijedjeni.

s*i

Saxlehnerov gorki izvor vode

Sunyadi Janos

već 50 godina se priznaje kao najbolje sređstvo za proćlšćavanje. Ne zadovoljavajte se sa lošijom vodom, već tražite pravu, sa naslovom B Saxlehner“. 832 -vi.