Beogradske novine

Broj 180. Bojno gadjanje. Danas uveče ispaliće u svrfiu vježbi u bojuom gadjanju neke baterije spoljnih bte^gradskih utvrdjenja nekoliko metaka. Ovo se stavlja do opgteg znanja, da se izbjegne neosnovanom uznemirenju. U Interesu čistoće. iz zdravstvenih razloga, kao i s obzirom na javni poredak okružno zapovjedništvo Beograd-grad izdalo je ovu naredbu: Zabranjeno je isfresanje krpa od prašine kroz prozore na ulicuZabranjeno je sušiti oprano rublje na prozorima, koji gledaju na ulicu. Pranje i lupanje ćilima, namještaja, odijela dozvoljeno je isključivo u kućniin dvorištima i to samo u radne dane od 7 do 12 sati prije podne. U drugo doba dana bezuvjetno se zabranjuje. Neispunjavanje ove naredbe kazni se poiicajskom kaznom od 20 do 200 kruna, ili zatvorom do 20 dana. Poiivanje bašta. Okružno zapovjedništvo Beogradgrad izdalo je ovu naredbu odnosno polivanja bašta: Bašte se smiju polivati samo j ed a n p u t na dan, za koje se voda iz gradskog vodovoda uzima, i to jedino izmedju 7 i 9 sati uveče. Strogo ispunjavanje ove naredbe u interesu je dobrog snabdijevanja vodom kako vojskie, tako i gradjanstva od najveće važnostiKo se ne bude držao ove naredbe, zatvoriće mu se vodovodna cijev bezuvjetno. Prodaja šećera. Prodavnica životnih namirnica opštine grada Beograda u Biioljskoj ulici otpočeia je od 1. ovog mjeseca prodaju šećera gradjanstvu za mjesec juli. Šećer se i sada izdaje na osnovu kupona i staje kao i do sada po kilogramu 3.20 kruna. Preriiinula. Kosara B. Milojević, rodj. Djordjević, žena Borivoja D. Milojevića, nastavnika u girnnaziji, prerhinula je u Beogradu 30. juna. Vječan joj pomen! Nadjen leš. 30. juna izbacila je Sava nekili 200 koraka više željezničkog mosla leš jednog c. i k. vojnika. Kotaiisija, koju je c. i k. okružna komanda Beograd-grad! uputila na lice mjesta utvrdila je njegov identitet, na ime nadjeno je da je to leš pionjera Josifa Kovača, — na službi kod V. saobraćajnog ođsjeka južne vojne željeznice („Heeresbahn-Siid"), >koji se onomad udavio pri k'upanju. Uapšena zbog krađje. 1. jula uapšena je zbog kradje N a talija Miletić iz Beograda, koja je aprila mjeseca ove godine bila ukrala rublja i životnih! namimica u ukupnoj vrijednosti od nekib 1000 krtma. Nestaia djevojka. Prijc nekoliko dana, 23. juna odbjegla je Angelina Gjarti, 14. godina slara od porodice, koja ju je bila uzela za podsvojkinju. Djevojka je maloga rasia, smedje kose, crnih očiju, duguljastog lica, išla je bosa, a nosila je haljinicu stve boje. Djevojku su kod kuće krivili za kradju, pa se poslije pokazalo da je sumnja protivu nje bila potpuno neosnovana. Mala je, bojeći se kazne odbjegla od kuće. Nije isključcno, da je sa izvjesne slrane nagovarana đa. se oda prostituciji. Ko bi što saznao o toj djevojci neka javi Antoniju Foboreškom', Kralja Akvanđra ulica 10, čija je ona podsvojkinja, ili c. i k. okružnoj komanđi za Bcograd-grad. ■ jih'imj■ ii' i takova osveta nije po mojoj ćudi. Ako boiesnog susjeda, koji bi želio golubinje juhe, tada dodjite do mene, a ja ću vam drage volje dati toliko mlađih golubova, koliko samo ushtijete, ali ako je u vas samo tmn muževnosti, tad ne ćete više pikada pucati na ove stvorove, koji su posvećeni (ako plemenitoj službi“. Ovaj je razgovor slučnjno čuo i onaf novčar, koji tako zavolio golubove-listonoše. Bio je to uvažen čovjek, komu je uspjelo, da se u newyorškoj državi uzakoni poznati zakon za zaštitu gotubova. (Svršiće se).

Književni prijegled. „Hrvatska NJiva". Primiii smo 17. broj revijalnoga tjednika „Hrvatska Njiva" s ovim sadržajem: Dr. B. A.: Socijalizam i nacijonalizam. — Prof, dr. Marijan Stojko v i ć (Zadar): J. O. Fichte i njemačka narodnost. — Dr. Ljudevit A u e r ■Bjelovar): Crkva, raskol i sekte u Kusiji. — Mihovil T. T o m a n i ć (Subotica): Nešto o Bunjevcima. — U S m o t r i raspravlja J. Demetrović o pobjedi demokratskog kurza u Hrvat..koj; Spektator o različitim nazorima ) narodnom jedinstvu; E, M. o uredu : a unovčenje drva; A. Dobronić o ovojem muzičkom stvaranju itd. itd. Listak: V. M. Dorošević: ZIoćin i kazna. — Godfšnja pretplata „Hrvatske Njive“ iznosi K 30. — Pojedini broj 70 fil. Dobiva se kod uprave ,,'Hrvatske Njive“ Zagreb, Nikolićeva uiica 8.

Utorak Izvještaj prijavnog ureda. 30. juna: Prijavljeno 102, odjavljeho 61, selidaba 63; u hotelima Jftijav;ljeno 105, odjavljeno 110, oslalo po ho telima 338 putnika. — 1. jula: Prtjavljeno 94, odjavljeno 37, selidaba 49; u hotelima prijavljeno 98, odjavljeno 119, ostalo po hotelima 317 putnika.

Razne vijesti. Kako živu bivši ruski ministri? Jedan saradnik ,,R u s k o g a S 1 ov a“, koji je prigodom svoga posjeta u Petropavlovskoj tvrdjavi dopro i do zatvora u kojem borave i članovi stare ruske vlade, našao je prilike, da ih promatra, a da ga oni nijesu opazili. Bedem Trubeckoj — veli dopisnik kojemu se dolazi nakon što se prodje čitavim labirintom dvorišta, tamnih zgrada i pored zaključanih vrata, pred kojima stoje stražari, sadržaje 80 ćelija, koje su podijeljene u dva sprata. U svakoj se ćeliji nalazi željezni krevet, stol, pričvršćen o zid, pipac za vodu i jedan kabao i to je sav komfort ministra prijašnje vlade, i njima u čast ništa se nije promijenilo. Kao kod njihovih revolucijonarnih predšasnika, postoji i za njih zabrana, da si bilo na koji način olakšaju položaj a i hrana im je ista, kao i vojnika. Kroz pukotine vrata uspjelo je dopisniku promatrati ministre. Sturmer je sjedio sasvim zguren na svom krevetu. Na njemu se opažala najveća malodušnost. Naprotiv, Protopopov hodao je u svojoj ćeliji amo taino kao divlja zvijer u svome kavezu, a da nije ni najmanje pazio na buku, koja je dopirala iz vana. Suhomlinov, koji je do pred kratko vrijeme bio živaban i veseo, potpunoma je neraspoložen. General Sobeščanski, ležao je na svom krevetu, zavijen dimom cigareta. Konačno Virubova, koja je kao pouzdanica carice igrala veliku ulogu, sjedila je tiho i predano na rubu svoga žeIjcznog kreveta. Čudni udari groma. Posljednjih se dana opetovano javilo o čudnim udarima groma. Tako je jednoj majci usmrćeno dijete, dok ga je držala u naručju, a da se njoj samoj nije ništa dogodilo. Medju ova, tako reći, čuda, spadaju i oni udari groma, koji čovjeka ni najmanje ne ozlijede, ali mu više ili manje spale odijelo. Tako je u departementu Haute Saone grom jednome čovjeku potpuno spalio odijelo. Kad se dotičnik uslijed elektricitete onesvijestio, došao je za nekoliko časaka opet k sebi i potužio se na zimu pitajući, tko ga je svukao. U pravilu uvijek se dogadja, da ljudi, u koje udari grom, ostanu mrtvi i posve goli. Talco se primjerice dogodilo jednom majoru, u koga je udario grom, koji je ostao potpuno nag. Njegova je odjeća, osim čarapa i gamaša, ležala okolo u komadićima. U Dolhainu kod Verviersa sjedjele su dvije dame za vrijeme jedne oluje pred verandom svog dvorca i plele čarape. Udarila je munja i za čudo uzela im sve igle za pfetenje, dok su one ostaie neozlijedjene. Nije rijetkost, da munja rastopi i metalne stvari, koje čovjek nosi kod sebe — kao medaillone, lance za ure — a da dotičnomu ništa ne bude. Čadja zainjena za ugljen. Inženjer kemije Sazyna iz Budjejovica iznio je u društvu austrijskih inženjera i arhitekta osnovu o iskorišćivanju čadje, što se nakupi po dimnjacima, a u zamjenu ugljena. Po njegovom je sudu čadja, taj nesnosni otpadak, što ga sada bacamo na smetlište, izvrsno gorivo. U gradovima ima na tisuće dimnjaka, u kojima se nakupi od vremena do vremena silna količina čadje, a u njoj se nalazi velii^a vrijednost u kalorijima. Već samim jednim temeljitim čišćenjem bečkih dimnjaka dobila bi se velika množina čadje, koja bi se, pomiješana sa koksovim i antracitovim prahom, umijesiia u ,,brikete“ i dala izvrsno gorivo, ako i ne za štednjake, gdje jc nuždan plamen, a to za peći sa trajnim izgaranjem, jer užarene čadje razvijaju veliku vrućinu. Drustvo austrijskih inženjera i arhitekta ozbiljno sc bavi tom osnovom i kani ju do zime ostvar jti. — Ne bili se i kod nas isto tako pokušalo?

August Šenoa: B r a n k 3. (Nastavak). 27 Mlađa ućiteljica slušaše starca svećenika, a da nije ni skinuia oko s njcŠ ovih usta. Bijaše vatrena Hrvatica, osuila bi svakoga poturicu bez smiljenja i oproštenja, ali o Belizaru je sudila d ugačije. Ona čudr.a tajna, koju spomenu starac župnik, bijaše pečat neke zago>ietke, koja bješe trgla niladog Jirvatskog arT 3 tokratfl iz kruga, iz koia njegove dopiovinc, gdje je mogao prvenstvovati, boreći sc za napredak naroda svoga. Hrlo okrenu se svećeniku! i npita ga: „Tajna je to, velite, gospođine župTiiče, tajna duboko ukopana!, i Bog zna, hoće li joj Be ući u trag? Vama se groi povjeriti neće, nn vi ste čovjek iskusan, vi mnogo godina općite sa grofom Beli-

BEOGRADSKE NOVINE zaroinl i koiikb vas sad poznajem, oprostite mi tu drzovitu riječ, vi ste osobit psiholog, niste li dakle iz stanovitih premisa bar s daleka slutiti mogli, kbji bi siloviti razlog biti mogao, da grof Belizar, premda uvjeren, da je Hrvatom, Ina neki način Hrvatom biti ne/jej i p euiđa znam, da bi morao sve svoje snaige posvetiti domovini, pruža joj potajice, kroz vaše vrijedne ruke na malenu prostoru samo niaterijalnu pripomoć, koja je dakako prema grofovu srcu velika. Osobita sain ljubiteljica psihologije i vi ste tu nešto rekli, s čega ni danju ni jioću mirovati neću.“ ,,Da gospođično, vjerujem, da je to interesantna zadaća za vašu bistru glavicu, da je Beiizar osol a za pripovijetku, Da vidimo, da se oklalimo, jeste li dosta jaka riješiti pia kojim načinom, ma kojom doskočicom lu zagonetku.“ „Gospodine župriiče, ne rugajle mi se“ odvrnu Branka; „nerugajte se, velim vam; i opet.“ Gospodja načelnikovica gledala je za toga govora npkako čudno i Branku i župnika. Prem velika prijateljica romana, nije znala kako postajo i kako bi se u Jalševu, čiji stanovnici nisu ni malo romantični, kakova pripovijest napisali mogla, nu samo da štogod rekne, do viknu Branki: ,,Da, da, tako mora biti, kako je gospodin župnik rekao, puna je ta vaša glavica, bistra jj, i pošteno f? srce, to mi znamo medju sobom, al nezua toga drugi svijet. Dakle sans pardon. Vi ćete učinili, kako gospođin župnik predloži, vi ćete nam, bilo kojim načinom olkriti tajnu, koja mu brani prebivati medju nama.“ „Nema tu šale,“ odvrati odrešito Branka. ,,Ja sam učiteijica, na koju svatko gleda, ja želim u ovom kraju prevrnuli na bolje duše moj’ii malih seljakinja, a gospodin žnpnik i gospodja Silićka pazit će sigurno na svaki moj korak. Neću, gospodjo, nadjite si koju đrugu, spretniju osobu, nego što sani ja mlađa preparandica.“ ,,Bene,“ nasmiješi se slari župnik bubnjajući po svojoj burmutici. ,,\ i nećete, dobro; nu ide vrijeine i ja biii reko, da će opet izići na ono, što mi želimo.“ „Tako da,“ reče načelnikovica kiimajući glavom, „izići će na ono, što mi želimo.“ Od podneva postajaše većer i tajaa svjella prostirahu se svijetom« U jedanput skoči Branka. „Ostavimo se pričanja,“ reče, ,,zadjimo k prijateljlči '^ospodje načelnikovice, koja će nam' pokazati sve romantičke zakutke sttfroga' Jalševa.“ IX. U mjesecu lipnju bila si je rnlada jalševačka učiteljica savila svoje gn jezdo u školskoj zgradi, i dopremila svoju dragu milu babicd iz Zagreba. O Lom je pisala Branka svojoj prijateljici Herinini ovako: „Draga moja plavušo! Sad se istoin* veselim, da ndsam tebe slušair, i r; dujem se svojoj ustrajnosfi. Jalševačka općina dozvala se ipak partieti, te je pričinom pačelnikaj i župi'iikal a i jpj-inosom dnrova, ćio smo ih sabrali u okolici kod vlastele, dala temeljito popraviti hram domaće mudrosti, ili prozaički govoreć: školu. Ta kuća priliči danas zbilja ljudskomu stanu. Ogromna Lava oko zgrade, zabavište svih gusaka i pataka, iščezla je, te je pred školu zasadjeno jnlalo drveće; staiu slaninu kapu skinuše te se pađa crveni na krovu crijep. Samu kuču pridigošei i u opće bude zgrada Iz nuira sasvim prekrojena, da ima više svietla i zraka. Na sreću bude nii doaijeljen u njoj nov stan, daleko od Šilićevih, tako da ja na jednoj prebivam, oni na drugoj strani stanuju, pa nismo hvala Bogu na putu jedan drugornu- Ja sam svoje dvije sobice uredila kao siino gnijezdo i nekako mi je osobito milo i drago, kad se poslije dnevne muke svratim n taj rnili tibi sianak, gdje ine očekuje s blaženim posmjehom dobro staro lice moje drage babe. Cuj, kakav je moj stan! Veća je moja soba. Kroz bijele zastore prodire sunce u to moje svetilište, te vidiš maien divan i dva foielja od crne kože. U kutu mi sc bijeli pcstelja, a do nje sijeva na poiicama moja mala knjižnica, velik orman čuva cijeiu moju garderebu, a uza nj stoji nakrcan notama moj maleni glasovir, biser cijeloga mi stana. JVmiisli još u pozlaćenom kavezu nekoliko kanarinaca, štono sam ili dobila na dar od gospodje načelnikovice i priličnu zbirku cvijeća, pa eio ti slike moga zakloništa. Druga sobica zaklon je moje mile babe- Tu nisam sinjeia u ništa dirati. Starica moja dopremila je sebi iz Zagreba svoju starinsku posteiju, sve starovječne ormane, stolove i stoiice. te je sve pokućstvo, a i svjetiljku pred majkoin božjom točno tako postavila, kako je stajala u njezinoj kućici u Zagrobu. Prozor joj ide na vrt, a gvozdena mu rešetka prepietena je slakom, kojega zelenilo nepušta, da stmčani traci prežestoko navale u staričinu sobu. Kraj toga prozora sjedi starica često u svom starom naslonjaču, žmiri kroz lišće slaka u vrt, sluša kako moji kanarinci pjevaju, i zadrijema uljuljana sitnom pjesmicom. U prvi mah bilo joj tcško. Nije nikako mogla zaboraviti svoje kolibice i milog Zagreba, no sad se već priučila na ovaj prekrasni kraj, te često izlazi u šetnju upirući se na moju ruku- Pitaš me možda, kako mi godi moje zvanje? Vrlo đobro, draga Hermino; imam ti pred sobom malu četicu djevojaka i dječaka. S prvine gledaii me ti mali svatovi nekako čudno, nisu mogli pravo vjerovati, da bi tako mlada djevojka mogla biti učiteijica, a

3. jula 1917. još su se većma čudila nevideći u mojoj ruci ni šibe ni palice. Mijnogred načula sam, kako su djeca medju sobom šaptala: To je posve nova škola, gdje se nebije i netuče, kako to gospodin Šilić zna. S prvine dolazila su mi djeca na mnogo neoprana i nepočešijana, što je po svoj prilici bio običaj. No ja sam tu nečistu navadu skoro uklonila, ne silom već milom pričajući dječici o čistoći i zdravlju sve u obliku malih pripovjetčica. Nekoliko puta znala sam postaviti u školi najčišče dijete uz najmrljavije, nek se vidi razlika- Šta, dječice, upitala bih cijelu školu, sad sudite vi sami: evo tu stoji Pavica bijela ko snijeg, a ovdie Jaga crna ko blato koja vam se bolje mili? Pavica! viknuše sva djeca u jedan gias. Pavica dobije zato od mene dar, ali Jaga se zastidi toliko, da je kasnije dolazila čista u školu. To je bio dakako prvi početak, tio sada mogu reći, da sva dieca dušom i tijelom pristaju uz mene, te me ljube gotovo ko svoju stariju sestru. Prije je bilo djece u školi, iz koje sam s teškom mukom mogia izprešati koju riječ, sad govore moja djeca otvoreno, slobodno, te će u sto prilika pitaiući navaliti na me. Možebit sinatras ti uvu uruje pncanje djetinjarijorn, koja spada u školu, nipošto pako u pismo, pisano gospodjici Hermini. Oprosti mi, ako ti je dosadno, aii nemogu nikako odoljeti svomu Q6jećanju- Kolika po mene slast, kad se priie ili posiije škole te dobre glavice kao zlatne pčelice oko mene skupljaju kiičući od radosti, milujući me i gladeći. U takvu času naviru mi suze na oči, jer vidim, da sam pošla pravim putem, da ću postići svoj ciij: ta divlja četica promijenila se za kratko vrijeme pod mojom rukom u krotko stado janjaca. a tu promjenu priznavaju svi ljudi u Jalševu, pa joj se i čude. Nemoj misliti, da to pišem radi vlastite hvale. Predobro me poznaješ i znaš, da ja za tim ne idem. ali meni je to neka uzvišena zadovoijština, koja me goni sve dalje na mome putu. Malo mi je ljudi ovdje protivno, pače mnogi, ikoji su iz prvine proti meni govoriii, sad mi se pokazuju prijaznima. (Nastaviće se.) j

Posiijednje brzojavne vijesti. Opšta amnestija u Austriji. Pomiiovani svi krivci pod teškim političkini djelima. Kb. Beč, 2. jula. Sutrašnji broj službenoga Iista ,,W i e n e r Z e i t u n g“ donijeće siijedeće Previšnje svojeručno pismo, upućeno novom austrijskom ministru predsjedniku: Dnagi viteže Seidler! Moja je nepokoljebiva volja, da prava i dužnosti povjerene Mi božanskim Providjenjem obavljam na način, koji će Mi omogućiti da udarim temelj zdravom blagotvornom razvitku sviju svojih naroda. Po završetku ovoga svjetskoga rata svuda će se i po svaku cijenu poiitika niržnje i osvete, koja je, podupirana nepročišćenim odnosima idovela do njega, zamijeniti politikom pomirljivosti. Tim duhom mora da bude u prvom prožet i rad u unutarnjim državnim posiovima. Vaija hrabrožću i uvidjavnošću uzajamnim izilaženjem u susret zadovoljavati narodne želje. U ovo đoba pomirljivosti Ja hoću uz moćnu pomoć Svevišnjega da ispunim svoju vladalačku dužnost, pa da kao prvi krenem putem blagog praštanja, i da prostrem veo zaborava nad svima onim žaljenja dostojnim političkim zabiudama, koje su se javijale prije i za vrijeme rata i koje su povukie za sobom krivično sudske postupke. Ja ovim opraštain dosudjenu kaznu svima licima, koja su kao gradjan i, a bilo to od gradjanskog bilo od vojnog suda, osudjivana za koje od u daljem navedeniii krivičnih diela; Veleizdaj'a na osnorm §§ 58.—62. kz., uvrijeđa Veličanstva na osnovu § 63. kz., uvrijeda članova vladarskoga doma na osnovu § 64. kz., povrijeda javnog porelka (sSnefanje javnog mira) na osnovu § 65. kz., u^tanak na osnovu §§ 68.-72. kz., bunjenje (bnnt) na osnovu §§ 73.—75. kz„ narilje prema korporaciji sazvanoj od vlade radi riješavanje o javnim poslovima, protivu suda ili dmge kakve državne vlasti na osnovu §§ 76., 77. i 78. kz., đalje krivična djela na osnovu čl. I. II. i III. zakona o;( 7. decembra 1862. j;od., zbomik zakona br. 8. od godine 1863., pođupiianjei izvršenja jednog od nav'edenin krivičnih dje’a na osnovm §§ 211.—219. kz. U slučaju, da krivični postupalc' još nije završen izvršnonr presudom, Ja ovim naredjujem, obuslavljanje iprekidanje postupka, u koliko je taj postupak poveden lsključivo radi kojega od gorc označenih krivičnih djela. No od' ove milosti izuzimaju se sva ona lica,* koja su uinakla krivičaom poslupku bježanjem uinostranslvo, dalje koja su prišla neprijalelju, ili koja se po izbijanju rata nijesu vratila iz Lioslranstva u Monarkiju. Jednovremeno sa kaznom oslobadjam pomilovačic i od posijedica osude predvidjenih odredbama krivičnoea zakonika, a koje se sastoje u tome, što osudjeni gube pravo na obavljanjc izvjesnih prava, na zauzimanje izvjcsnih položaja i zvanja, kao > na aktivno i pasivno izbomo pravo za javne korporacije. Ja se pouzdano nadam, da će svi Moji narođi, povodeći se za primjerom, što su ga dati narofito Nijemci

Strana 3. i njihovi predstavnici svojim umjerenim^ državnom interesu vrlo korisnim držanjem medju oslalim i za vrijeme posljed^ njih parlamentamih rasprava, a na Moje najveće zadovoljstvo. Nadam se, da će se svi dtii naći u jednoin kolu u zaiedničkom radu riješavanja sviju onih kmp-' nih zadataka, koji sepojavljuju nađnevnom redu radi iiječenja rana što ih ja nanio raf, kao i radi stvaranja novogj porelka na pragu novoga doba. Ja mislim, da r*e mogu na bolji način nego ovim činom milosti pokaza;L svoju zahvalnost prema Svojim narodima prilikom uspješnog odbijanja poslicdnje ofenzive na jugo-zapadnonv frontu Svoje vojske, koje je postignufo zahvaijujući nepokoljebljivom dr/anju' Mojih hrabrih, valjanih vojnika. Ja u ;ui svrhu biram današnji dan, kada Moj mnogoljubljeni najstariji sin podaren MB Božjom milošću slavi Svoj Jmendani Tako ruka jednoga djeteta, koje je po-, zvano, da jednoga dana upravlja sudbi- 1 nom Mojih naroda vraća zabijudjele, njihovoj otadžbiniLaxenburg, 2. Jula 1917. Karlo s. r.i Seldler sSporazumne sile napuštaju pokušaj za oslobodjenje Srbije? (Naročiti brzojav „BeogradsLih Novina"), Zurich, 2. jula, ,,Z ii r i c h e r Tagesanzeiger 1 * javlja: Razni znakovi daju naslućivati; da su sporazumne sile odustaie od daIjih napadaja na solunskom frontu. Kako izgleda, moraće od sada Italija da se brine za naknadu povučenih francuskih 1 ruskih četa. To da je ugovoreno sporazumom u Savoyi. Napuštanju daljih pokušaja za oslobodjenje Srbije uzrok je kako izgleda u tajnovitom pokušaju pobune u srpskoj vojsci, koia je urodila najprije ministarskom krizom, a zatim nekolikim smrtnlm osudama viših srpskih časnika f, političkih lica. Kratke vijesti o tom, daju naslućivatj na tragične dogadjaje u srpskoj vojsci, koji bi nužno trebalida se razjasne. Njemačka podmornica u Cadixu. Uzbudjenje fraucuske štanipe. (Naročili brzojav „Beogradsitih Novina")| Ženeva, 2. jula. Francuska je štampa vrlo uzrujana zbog toga, §to je njemačka podmornica,,U 52“ mogla da isplovi iz prisfaništa C a d i x- Poslanik Boussnot najavio j'e jednu interpelaciju, u kojoj kanf upitati vladu kako ona shvaća podijeljenu dozvolu za odlazak podmornioe od strane španjolske vlade. Pred grčkom objavom rata središnjim vlastima. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina'); Berlin, 2. jula. Dosadašnji grčki poshmk u Berlintr,' Teodokis, otputovaće naredne sedrnice u Švajcarsku. Njegov brat, koji je dvorski maršal kraijice Sofije, nalazi se u pratnji kraijevskog para u St. Moritzu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina”)' Berlin, 2. jula. • „Berliner Tageblattu“ javljaju iz j Zuricha: Grčki je poslanik u Bernu, Karadja, izjavio, da on još ništa nezna o prelomn diplomatskih odnosa izmedju! Grčke i središnjih vlasli, ali drži, da će brzo iza takvog preloma uslijediti i 6ama objava rata. U istom se snrislu iz-, javio i turski poslanik u Bermr, Fuad Selim beg. On je uostalom uvjeren, da se grčkom objavom rata ne će izmijeniti evjelski položaj ni u političkom, a ni u etrateškom pogledu. Kitaj opet carstvo. Kb. Peking, 2- jul3._ Reiltćrov bređ javlja, da je vodja vojničke stranke, general Hsangsun, 1. jula zatražio od predsjednika svoj otpust. U isto je vrijeme izjavio, da je mandžurski car i opet stnpio na prijestolje. Zvanltne oblave. Br. 250/1917. OGLAS. U oslavinskoj stvari preminuvšeg Jerernije P u r i ć a, postavljen je njegovorri Uasljedniku Urošu Puriću iz Radijevice, za sada nepoznatog obitavališfa, za kuratora absentis Nikodem Purić. Poziva se Uroš Purić, da u roku od tri mjeBeca polpisanom sudu obznani svoje obilavalište, jer će se inače ostavinska ragprava provesti sa kuratorom. Prijepolje, 26. juna 1917. Sud c. i k. okružnog zapovjednišlva' u Prijepolju, odjel za gradjansko sudjenje. OBJAVA. o uredjenju cijena za prodaju še ćer a na si tno. ; Na osnovu § 4. naredjenja od 4. febrcara 1917. o monopolu fiećera i uslov;ljavanju prodajo fiećera na koncesiju (Zbomik, br. 14) odredjuje se za cijeli opsjeg vojne glavne gubemije cijena za prodaju šećera na sitno sa K 3.59 po kilogramu .