Beogradske novine

B roj 197. lara, to je s toga, žto će dubljina zavisiti od vremena kad se bude rupa kopala i za koju će se cilj leja upotriiebiti. Slo se ranije — recimo u mjesecu januaru već — bude leja spreinala, u toliko ćemo i rupu morati dublje kopati, jer ćc trebati veća i trajnija toplota, pa i viSe djubreta. Docnije pak, kad i sunce bud.e s polja jače ogrijevalo, treba će u leji manje toplote od djubreta, pa će trebatti i manja kolićina 'djubreta u rupi, a za manju količinu djubreta i plića rupa. Dužina se upravlja prema potrebi, ili, bolje reći, prema tome, sa koliko prozora mislimo da napravimo toplu ]eju. Manju od 3—4 prozora ne treba praviti. Kupu treba sa svtn strana 1 po dnu čisto iskopati. Svakojako je bolje, da se rupa ranije iskopa, da bude ranije spremljena. No da u tako ranije iskopanu rupu ne bi padala kiša ili snijeg, treba ju do upotrebe pokriti najprije daskama, pa preko njih asurama, dugačkom slamom, kukuruzovinom itd. Ovako ćemo sad ostavili iskopanu rupu na miru do vrernena, kad je budemo htjeli puniti idjubretom. Kakav treba da bude sanduk? S a n d u k treba d a bude što pro stiji, što jevtiniji, pa ipak, pii svem tom, da cilju svome potpuno ođgovori; treba da bude od iačili, debelik dasaka, pa bile one od kakvog mu drago drveta, koje mora biti suvo i zđravo. Širina sanduka ppravlja se po dužiui prozora, a prozori su obifno 150 santimetara dugaMti, dakle i sanduk treba da bude 150 santimetara širok. Ali prozori mogu biti i kraći, kad bi leje bile namijenjene samo za izvođjenje rasađa, a prema tome bi onda i sanduci bili uži. Sa gomje, sjeveme strane, sanduk Će biti 40—60 santimetara visok, prema tome, koje će se vrste povrća u kjč izvoditi. Obično pak pravimo samduke od 45—50 santimetara po zadi visoke, pa ipak u njima izvođimo sve vrste poyrća i to na ovaj naein: u koliko, recimo, karfiol, ili drugo koje povrće, porašćuje u visinu, u toliko podižemo sanjduk podmetanjem cigalja ispod svakog Ćoška od sanduka, samo da biljke svojim lišćem ne udaraju mnogo u prozore, jer to ne smije da bude. — Sa južne, predpje strame pak, pada visina do na 20—25 santimetara, a to mora biti s tojga, da prozori dobiju đovoljan nagib, jdovoljan pad, da se s njih može kiša brzo slivati, a da i sunce može leju bolje da zagrijeva. Dužina sanduka upravlja se po broju prozora. Na sanduku sa tri projzora ima dvije, a sa cetiri prozora ima tri ,,poprječnice“, na koje se prislanjaju prozori svojim uzdužicama sa strane. Kređinom svake od ovih poprječnica ima iožljebljen oluk, kojim će kišnica izmeidju prozora oticati, da se ne bi slivala U leju. Dobro će biti, da ove poprječiiice budu s donje strane za 3—4 santimetara Sduže od prozora, odnosno od sanduka, (da se voda datje od sanduka odliva i He kapa u leju. Pri sklapanju sanduka i upolrebi Inatcrijala treba na to paziti, da se da$ke jedna s dragom sklapaju, da se |edna dragoj dobro priljube; po ivicama žljebljene daskej najboljc se sklapaju i jpriljubljuju. I rape od ispalih čvorova treba zapušiti. U opšte treba pri sklapanju sanduka na to dobro pripaziti, da sve bude tako sklopljeno i utvrdjeno, jda spoljni vazduh ne može u nevrijeme u leju prodirati. U slučaju, kad bi bilo dvije leje je(dna ispod druge, onda treba jzmedju njih ostaviti jedno 50 santimetara pra2nog prostora za ophodjenje. Taj će se iprostor, kad sc leje buđu oblagale dju-

izdanja znadu sarao obrazovani Ijudi u narodu, ako njezine knjige dopiru samo M ruke stručnjaka. Ali tako jo s izdanjima akademija svagdje na svijetu, ako n većih naroda ima dakako i veći broj slručno ili općeno obrazovanih ljudi, koji se zanimaju za njihova izdatija: ni knjige ipariske, oxfordske, bečke, berlinske ili ipetrogradske akademije ne prodiru u gvaku kuću svoje zemlje. Ipak se i u tom zađnjih godina opaža u nas Hryata velik napredak: godine 1876., dakle za desetogodišnjice svoga živola, proda'a jc akademija svojih knjiga za 2834 krane 74 filira, godine 1891., o đvadesetpetogodišnjici svojoj, za 5127 kmna 68 fiiira, a godine 1916., dakle o peilesetogodišnjici svojoj, kad se uredio nov nai'in prodaje potpunili izdanja i pojediiiih zbomika, za 21.803 krune 91 filir. Govoreći o vezi akađemije s naro<dom ne vatja smetnuti s nma još nešto. 'Ako njezine knjige i zboruici ne dopiru u šire slojeve naroda, resultati njezinih znanstvenili istraživanja, koliko su sasviin pouzdani, moraju se pominjati i U školskim knjigama, dakl« i u knjigaraa za pučkc škole, a obradjuju »e i u knjigama, koje su pisanc za narod i šire slojeve u njemu. Tako je đakle akudcmija bar u posreduoj vezi s narodom, u kojem je nastala' i u kojega korist ima da radi. Već u ovo peđeset godina njezina života narod lirvatski ima svojoj akademiji zalivaliti bolje poznavanje gdjc koje strane u svojoj političkoj » kulturnoj poviiosti, pa t krajeva, u kojima živi, a nadajmo ge, da će rad ujlezin i daljo bar posredno koristiti obrazovanju njegovu, pa da ćo i Dajtod' i akaidemija preživjeti sve nepogodc, koj« bi ih s vremenom mogle zadesili.

Petak bretom, istim djubretom popunrli, za održavanje potrebne toplofe izmedju obojih leja. (Nastftviće se). August Senoa: B r a n k a. (Nastavak). 40 „Leonora bijaše djevojka u islitni zanimljiva. Pomislite djevojku u punom cvijetu. Crte njezina lijela slagale su se za čudo u divan skial, ma ni uajmanje nepravilnosti da ste opazili. Nog|e i ruke bile su joj pune i male, stas vitak, suoblo lice izlazilo u okruglu bradicu, a sve crte obraza, ono nevisoko žcnsko čelo, one zaokružene cme obrve, one pune rumene usne i fini ružičasti nosić, sve se je to pod okvirom sjajne kose slagalo u neko neobično milje. A tek oči, župničel Bijaliu tamnomodre, golovo ljubičaste. Duge cme trepavice zaslirale te čudesne dvije zvijezde, iz kojih je obično sijevala noka melajibolija, katkada samo digla bi djevojka oči i tada sijevnuše, planuše toli žarko, ali ujedno tako ljupko, da se nehotice potresti moralo, navlaš kad bi se pridružio lagani smiješak usta i kad bi se uz to lice Leonorino zarumenilo djevičanskim slidoin. Kad bi istina bila, da čovjek začarati može, zaista bi Leouora bila takova čarobnica, tolika bijaše sila tih ljubičastih očiju, loga djevieanskoga posmjeha.“ „Ele, ele,“ nasmiješi se župnik, „kako vi, presvijetli, pjesnički umijete opisati djevojke." „Strpite se malko,“ reče grof živo, ,,kad razabirete i sad zanos iz mojih iriječi i kad saznadete, što se je poslije zbilo, moći ćete prosuditi, kako jo divna bila Leouora. No dosele sam vam govorio o njeziau licu; duše, ćudi nisam se dotakao nijedinom riječi. Ispn r a nisam Lconore pravo ni gledao, izbjegavao sam društvo njezine brbljave matere, dakle naravski i njezino. Medjutim plela je moja inati s groficom Amalijom mrežu, u koju sam ja imao pasti. Moja mati je suovala ovako: Belizar se moia svakako oženiti, da nam neizumre slaro pleme; uzeti može samo djevojku rodom ravnn, Leonora mu je ravna; nema doduše imclka, ali glas njezina strica vrijedi puno kod samoga dvora, Belizaru se otvara pri tom lijepa đržavnička karijera. Tako je mnovfila i grolica Amalija, pa se činilo, da je to njezina najživlja želja bila, jer smo zemljaci, susjedi j tako daije. Dvije iskušane žene odlučiše dakle jurišati na mene, da me smotaju, da me pređobiju za Leonoru. Pri tom se služila dakako svaka drugim oružjem. Majci mojoj bijahu vazda suze u očima, govorila mi je malo, kad bi progovorila, karala me i karala, da kanim zatrti staro pleme grofova jalševačkib, bu,dući da se prkosito opirem ženidbi. Mimogred baci po koju riječ o Leonori, o njezinoj skromuostji i iskrenosti, o važnim savezima te obitelji, o njezinoj ljepoti. Drukčije borila se dakako udova 'Amalija. Bože, previjala je svoj jezik na đesno na lijevfo i ovakćxi i onako. Dražila me, da sam pustiujak, da mi se ljuđi smjjul i (da je šteta da nisam postao kapucinom. Drugi je put opet pričala, da se javio bogat prosac za Leonora, ali ona da tvrdo sve partije odbija. Trećš put mi donijcla opet pozdrav od svoga šurjaka Gjure, koji da česlo pita za mene te se čudi, da mu se jošte nisam predstavio. Katkad nedodje Leonora, ali me dade po svojoj rnaleri pozdraviti, što više nekoliko pula mi cviječa iz svoga vrta pošalje. Pitaćete, kako se sama d ,e vojka preda nraom vladala? Djevičomski. Bolje-g izraza neznam. Gleda’a je obično šuteći u zemlju. Katkada bi ine iznenada pogledala punim sjajnirn svojim okom i usto se nasmiješila. Vi znate za latinsku poslovicu, da će kaplja za kapljom izdubsti kamen. I ja sam vam bio takav kamen. Majčine suze, Amalijin jezik, Leonorine ljubičast.e oči zokleše se proti meni. Počeo sam djevojku promatrati po'bliže. Lijepa je, divna je. rekob, kao djevičanski cvijet, na kojem jošte sijeva jutamja rosa. Upitao sam se, ima li pametna razloga, koji bi mi kratio oženiti se. Nema, rekob. Zaljubio sam se u Leonora do\Th glave i to žaroin prve mladenačke ljubavi. Pri tora' čovjek dakako ništa uevidi, ništa nečuje, nego svoj ideal, komu da na svijetu para nema. Poludio sam, u istinn, počeo sam rime tražiti, pjesme graditi, ja prozaista — pak pjesme. Danju i jioću đržala me čudna vrućina. Leonora bi izostala sada više puta no prije. Razljutio bih se k d takove prilike, na takav dan nisnm htio dodimuti se ui jela ni pila. Lutle, ljubomome misli motale mi se po g!a\h i na Blici poglcdao bih svakog mladog čovjeka kao ris, bio sam ljnb<jmoran na sav mnški svijet. Naše su matere vidjele moje ludovanje, pa se tomu smijale iz zakutka. Casak jošte, pa će stegnuti miežu nad mojom glavom. Kraj svega toga nije bilo jošte došlo do katastrofe, do formalue izjave ljubavi. Ta djevojka viadala se stidnot i smjemo, premda je b la nešto zbunjena. Sirotica nezna o svem tom ništa, rekoh sam sebi, pa joj jo teško pri sr<?u. Ja pako, koji sam po pravilima pristojnosti svakako imao djcvojci otkriti svoju Ijubav, bijah u tom' poslu do kraja nespretan i nevjošt. Takav m*adi ljubavnik uistinu je kao m’ad medvjed. No led se morao probiti, ja sam postajao sve nestrpljiviji. Je<lnog sain 80 dana predstavio Leonorinu stricu, koji me je prinho vrlo prijazno. Grofica udova zijevaše od radosti, te me uputi, da pogledam Leonorin krasni vrtić. Sidjoh Xi vrt. Udovica mi pokaza samo put

BEOGRADSKE NOVINE i nepodje sa nmom. Noga mi zapinjala izprva. U iedan mah spazih medju ružinim grmljem — bijelu haljinu — Leonoru njezino milo lice. Baš se sagibak da ubere bijel pupoljak, a sunce ožaravalo djevicu čarobnim svjetloni. Srce mi zakuca silovito, krv mi udari u glavu, pohitim mcdju ružino grmlje, djevojka ciknu, ja — ja sam nešto govorio, motao, al ne pamtim šta, a po posljedicama uvidjeh, da j« to morala biti neka izjava ljubavi. PuŠka mi se odapela prije nego što sam htio. Leonora, to pamtim, giftdala me dugo, dugo svojini divnim okom, gledala me ozbiljski, kanda mi hoće zaviriti do dna duše. Zatim se rasplinu ozbilje u blažen posmjeh, u kojem pozdravih zoru moga života. Kionuvši na moje grudi pokloni mi bijeiu rosnu ružicn i žarki cjclov rumenih usana. (Nastaviće se)-

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb- Berlin, 19. jula. Zapadno boi'šte: Front prijestolonasljcdnika R u pprechta bavarskog: U F 1 a n d r i j i tečc i dalje topnička bitka. U prkos kišovitom vremenu bila je borbena djelatnost ovdje koneentrisanili baterija po danu, a i po noči vrlo velika. Nasilna izvidnička preduzeća Engleza slomila su se ispred naših položaja. Na artoiskom frontu bila je vatrena djeiatnost na više mjesta cid kanala La Bassee, pa sve do južne obale Scarpe živalma. Jugozapadno odSt. Ouentina jurišale su hessenske čete poslije jake topnieke pripreme francuske položaje u širini od 1 kilometra. Neprijatelj je ostavio u našim rukama v e 1 i k b r o j z arobljenika i nekoliko mašinskih pušaka, dok je svoje krvave gubitke povisio uzaludnim protivnapadima, koji su se uvečer i ujutro skršili ispred osvojenih položaja. Front njemačkog prijestolonasljednika: Borbena dielatnost je većim dijelom ostala u vrlo uskim granicama- Samo na vrijeme oživila je ponešto u odsjeku A i s n e, u C li a m p a g n i i na lijevoj obali Maase. Na Hochberg u prisilila je naša uništavajuća vatra Francuze, da n a p u s t e đ i j e 1 o v e p o 1 o ž a j a, koje su nedavno tamo zauzeli. U šumi Avoncourt zauzell smo jurišem ncke pbložaje, koje smo dan prije izgubiii. Front vojvođc Albreclita \vfirttemberškog: Nema nišfa novoga. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1da bavarskog: I jučer je potrajala već od nekoliko dana pojačana borbena djelatnost južno od Dvj ; n’sila i kod Smorgon a. Sjevero-zapacfriC) od L u c k a kao i na istočno gatrcljskom frontu privele su naše napadne čete m n o g o zarobljenika i prouzročile pojačanje vatre. Južno od Dnjestra navaliir su Rusi sa vrlo jakim snagama na jučer izgubijene položaje. a 1 i s u svagdje sa vrlo velikim gubitcima odbijeni. Izmedju šumskih Karpata i Crnoga mora nema većih borbenih djelatnostiMaćeđonsko bojište: Izmediu ohridskog i presp a n s k o g jezera, na Dobrom P o 1 j u i na lijevoj obali rijeke Vardara traje živahna borbena djelatnost. Prvl zapovjcdnik glavoog slana pl. Ludendorff.

Programni govor novog njemačkog državnog kancelara. Kb. Beriin, 19. jula. Neposredno po otvaranju sjednice uzeo je riječ državni kanceiar ur. M ic h a e i i s, pa je poaajprije izjavio, da Njemačka nije htjela rat, da bi eostigla nasilna osvajanja; zbog toga neće Njemačka ni jedan dan đalje da ratuje, kad bi se pojaviia mogućnost za častan mir. Ono, što mi hoćemo, rekao je državni kanceiar, u prvom je redu, da m i praviino mir, m i, koji smo se sa nspjehom održaii. S takim ćemo načelima stupiti u pregovore, kada za ;o bude vriieme. Mi ne možemo još jedared nudit! mir, pošto našu ruku. pošteno i iskreno ispruženu, nije niko htio prihvatiti- Državne granice njemačkoga carstva moraju biti osigurane za sva vremena. Mi moramo putem sporazuma postići, da životni uslovi njemačkoga carstva huđu osigurani n a kopnu i u prekomorskim kraj e v i m a. Mir mora da bude temelj za trajno izmirenje svih narod a. Mora se spriječiti. da se oružani savez naših protivnika ne pretvori u nasilnički privredni blok. Ovi se ciljevi, onakvi, kao što iii shvaća kanceiar, daju postići u okviru rezoluciie većine Reichstaga. Ako neprijatelji žele stupiti u pregovore, to je cio njemački narod, a isto tako i vojska i njene vodje, koji se slažu sa ovom izjavom. jednodušni u tome, da mi pitamo protivnika, šta ima da nam kaže. Mi želimo iskreno, poštieuo i sprenmi na mir stupiti u pregovore. Do tog vremena ustrajačemo strpliivo. mimo | hrabro-

20. jula 1917. Poslije toga govorio je državni kancelar o položaju na bojištima, pa je rekao: Prije po sata primio sam brzojav od maršala: „Izazvani ruskom ofenzivom u Galiciji, preduzeli smo danas jak napad. Pod ličnim vodstvom maršala princa Leopolda bavarskog probile su njemačke iaustro-ugarske čete ruske položaje kod ZIoczow a“. (Živo odobravanje.) Poslije toga govorio je državni kancelar o pitanjima narodne ishrane, pa zatim prelazi na unutarnja politička piianja. On veli: Pošto je izdato previšnje riješenje od 1. jula o. g., ja ću ga naravno uzeti kao temelj za sTtij radJa smatram, da je moguće i potrebno, da izmedju velikih stranaka i vlade dodje do tjesnije veze. pa sam spreman, u koliko se time ne krnji karakter naše države kao državnog saveza i ustavni temelji njeni, učiniti sve što bi tu našu saradnju moglo učiniii uspješnom i plodnom. Ja nalazim, da je potrebno, da se povjerenjem zadahnuti odnos izmedju parlamenta i vlade pojača na taj način, da budu pozvani na odgovorna mjesta ijudi, koji sn pored svojih ličnih sposohnosti još i sigumi povjerenja velikih stranaka narodnog predstavništva, naravno pod predposlavkom, da će ona druga strana priznati, da se ustavna prava carevinske uprave ne smiju ograničavati vodjenjem uuutarnje politike (odobravanje na desniei). Ja nisam voljan da dopustim, da mi se ovo vodslvo otme iz ruku. Kancelar je završio slijeđećim riječima: Ono što mi želimo postići, jeste nova cvjelajuća N j e m a č k a, ne Njernačka, koja svojom oružanom silom želi da terorizir a c i j e 1 i s v i j e t, kao što to misle naši neprijatelji, nego Nj em ačka, sa zdravim narodnim životom, duševno prečišćenu, pobožnu, slobodnu i rnoćnu, koju mi svt ljubimo i za koju se naša braća na bojištu krvave i giiiu. Takvu ćemo Njemačku izvojevati oružanom rukom — svima našim neprijate1 j i m a u p r k o s 1 (Dugotrajno, bumo odobravanje).! Strana 3, ’ Proces proiiv cara i njegovih ministara, (Naročiti brzojav „Bcograđskih Novina“J Stockholm, 19. jula. Ruski listovi javljaju, da će se oni carevi ministri, čija se djela ne će moći podvesti pod krivični zakonik staviti pod naročiti politički sud. Prvi će izaći pred sud sam car, no presuda nad njim po svoj prilici ne će biti krivično sudske prirode, već će se sastojati kao u nekom iavnom žigosanju. Car je optužen za „rovenja opasna po državu’A Sudbina cara Nikofaja. (Naročiti brzojav„Beogradskih jN T ovina“X Lugano, 19. jula. Vaiikanska korespoendencija saznaje iz Pefrograda, da su se kod cara Nikole pojaviii znaci umne poremcčenosti. Postoji bojazan, da će pokušati samoubijstvo, zbog čega ]e pooštren nadzot nad njim. Čudno upisivanje ratnoga zajma. ' (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Rotterdam, 19. jula, * ,,T i m e s“ javlja iz Odese, da se tamo obrazovalo nekoliko odboia, koji su sebi postavfli zadafak, da silom tjeraju svijet na upisivanje novog ratnog zajma, tako zvanog „Zajma slobode“. Jedan takav odbor, sastavijen iz nekoliko vojnika i jcđnog časnika i od bankovnih 5inovnika već je počeo sa svim samovolj- 1 no, bez ikakvog ovlasćenja, da tjera gradjanslvo na upisivanje zamašnih svota, Svi oni, koji su se opirali, zlostavljeni su na najgrubiji način. Dogadjaji u Petrogradu. Kb. Petrograd, 19. jula. . Reuter javlja: Pred aređom glavnog stožera i na Irgu pred „Zimskom palatom“ utaborene su vladine čete i postavljeni topovi. General Puiutiev ostaje u uskoj vezi sa svojim vojnicima. Ruska viada seli se u MoskvuKb. Petrograđ, 19. julac, Vanredni ministarski savjet rasprav« ijao je o predlogu, da se sjedište privremene vlade premjesti u Moskvu. ;

Austrijski večernji izvještaj, Kb. Beč, 19. jula. Javlja se iz glavnog stana za ratnu štampu: U suzbijanju ruskili napada preduzele su savezničke čete danas u jutro u istočnoj Galiciji protiv ofenzivui odbacile suruske borbene redove izmedju Zborova i gorn j e g S e r e t a. Rusija u ratu. Rtiski gubitci. (Naročili brzojav „Beogradskih Novina'') Stockholm, 19. jula. Kako javlja „Rusko SIovo“, za vrijeme žestokih borbi od 1. do 6. jula neki su pukovi izgubili mrtvih i ranjenib preko 50 na sto svojih časnika. Jedan je puk čak izgubio sve časnike. Na žalost, veli Iist, na po nekim mjestima pokazivali su se znaci deinoralizacije, pa je bilo čak i pokušaja izdaje, pošto su kođ nekih jedinica pokušali, da izvijeste protivnika o pretstojećem napadu. Veiikj knez Nikolaj — književnik. (Naročili brzojav „Bcogradskih Novina’’) Ber.n, 19. juia. Veliki knjaz Niloka Nikolajević rađi u JalU na Krimu na književnom poliu. "Kako se tvrdi, on piše opširnu povijest doba vladavine cara Nikole II-, a pod naslovom: ,,Ko je glavni podstrjekač svjetskoga rata?“ Hervć tražl francusku pomoćnu ofenzivu- (Naročiti brzojav „Bfogradsli’i Novina')' Ženeva, 19. jula. U svome iislu ,,La Victoir”, a pod naslovoin „Pomozimo Rusima“ Her\'6 proklinje sporazumnu vrbovnu vojnu upravu, đa olakša položaj gcnerala Brasilova ofenzivom na zapadnom bojtštu. Herve veli, da valja imati na umu, kakav će utisak učiniti na labko uzbudljive raske narodne mase neuspjeh generala Kranilova, čiji je pohod na Lavov vcć unaprijed pretskazivan kao siguran uspjeli. Valja priznati veli dalje Ilervć, Francuzima u rovu nije baš pnkio srce za novoin ofenzivom ali glavni' ciij mora i sađa ostati skrhanje središnjih vlasfi. Clanak se završuje primjeđbom, da iskustva posijednjib triju nedjeija ni najmanje nijesu stvorena, da po'krijepe vjeru u jedinstvo fronta. Odstup ruskog ministra pravde. Lugano. 19. jula. ,,C o r r i e r e d e i 1 a S e r a“ javlja iz Petrograda, da je na 13- o. mi, predao svoju demisiju ruski ministar pravde Pereveršev, pošto u borbi protiv anarhista nije naišao na đovoljnu potporu kod socijalista. Ministarska lisnica ponudjena je poznatom moskovskom agitatoru T e šfi e n k u, koji ju je ali odbio. Opljačkano Imanje kneza Svjatopoljka Mirskog. (Naročili brzojav „Beogradskih Novina’’) Stockholm, 19. jula. ,,R u s k o j e SI o v o“ javlja, da su vojnici navaliii i opljačkali novgorodsko imanje bivšeg ruskog ministra predsjednika kneza Svjatopoljka Mirskog. Časnici nijesu pokušali, da spriječe pljačku.

Dogadjaji 16. i 17. jula u Petrogradu (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Stockliolm, 19. jula. Prema novim petrogradskim izvj'eštajima priredile su tamo uvečer 16. uvečer 17. jula mnoge hiljade naoruža nih vojnika burne manifestacije. U pevorci manifestanata išli su I teretni automobili, na kojima su bile mašinške puške. Na Njevskom prospektu došio jr do sukoba; bilo je i nekoliko žrtava Tvrdi se, da su u ovim neredima učestvovala i nekolika odjelenja moskovske garde. Vojni pokreti narusko-rumunjskom frontu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina”) Bern, 19. jula. ;• Kako izvještava bemski „Bun<l“ ruski vojni list „Ruskij Invalid" govori o pretstojećoj ofenzivi i na ruskorumunjskom frontu. Krajem juna stiglo je u Jaš mnogo francuskih časuika, kao t topova iz Francuske. Izvjesne jedinice, koje su pripadale seđmoj vojsci, koja je do sada stajala na rumunjsko ruskom fiontu, premještene su počelkom jula iz djelokraga ruskog srednjeg zapaclnog bojišta vojsci generaia Hutora na j'ugozapadriom frontu, gdje sada učeslvuju u ofeuzivi u Gaiiciji. Vijest o tobožnjem povlačenju svili ruskih četa sa rumunjskog fronta ne potvrdjuju se. U jednom mjesecu potopljeno preko 200 brodova. (Naročiti brzojav „Beogradskih NovLna’) Rotterdam, 19. jula. Rotterdamsko osjeguravajuće druš(vo ,,B 1 o n v a n Deraa" objavljuje listinu, prema kojoj je od polovine juna, pa do polovine juia potopljeno preko 200 brodova. Engleski gubitct. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Ztirich. 19. jula. ,,Zfi richer Tagesanzeiger" javlja, da je engleska vojska u borbama mjeseca maja i juna na osnovu službenih spisaka izgubila preko 200.000 ljudb Javna zahvala. Svima poznanicima i prijateljima a naročito franctalskom lovačkom đruštvu, koji su prisustvovali pogrebu mojega neprežaljenoga supruga Gjorgja Lazića izričem ovim najtopliju zahvalu. OžaloSćena supruga, Vara Lazit, 31995 Zemnn.

Priposlano. Predstava, koja će se o* držati u nedjelju po podne u

počeće tek u 6 sati zbog velike vrućine. -

/