Beogradske novine

Broj 199.

Nedjelja

Beogradske Novlne

22. jula 1917

Strana 8

Bogat majdan meda. U jedaoj uzanoj dolini u BaLaklari na Krimu nalazi b© veliki Btjenoviti pol\or,koji je od pamtivjeka obitavalište silnih kolonija divljih pCela. One su prosto Izlijepile duvarove stijene evojim saćem. testo se dogadja Ijeti, da med zbog ve.like loplote probije zatvorene ćelije i da tako reći potocima teče niz stjemoyite duvarove. Ođ dole nije moguće približiti se tome skrovištu meda, ali se tnože to učiniti od gore, naravno, uz yrio veliku opreznost. Razumije se, da ’je to bogastvo meda veliki mamac za tamošnje stamovnike, i kome ispadne za mkom, da se dokopa meda, a da ga ■pćele ne mapadnu, taj se vraća doma 'nogatim tovarom. Aii često se dešava, da ovakog lovca napadmu razdtažene jjčele i da ga svojim ubodima toliko osakate, da ovaj od toga i umire. Poslije ovakog nesrelmog s-lučaja protekne obično duže vrijeme, dok se opet neko usudi da ponovi pokušaj vađjenja meda iz toga ponora. *

s n l a. Engieska vojnička {ilozofija. „Landand Wan“ objavljuje ovu probu engleske vojničke filozofije: Jedno od ovoga Idvoga je izvjesno: iii češ biti, iii ne ćeš biti vojnik. Ako ne budeš vojnik, nemiaš čega da se plašiš, a ako budeš vojnik. onda je jedno od ovoga dvoga izvjesno: ili ćeš doči u pozadinu ili na front. Ako dodješ u pozadinu, nemaš čega da se plašiš, a ako dodješ na front, onda je jedna od ovoga dvoga izvjesno: ili češ dobiti zaklonjeno mesto, ili opasno. Ako dobjješ zaklonjeno mjesto, nemaš čega da se plašiš, a ako dobiješ opasno miesto, onda je jedno od ovoga dvoga izvjesno: ili češ biti ranjen, ili nećeš biti ranjen. Ako ne bttdeš ranjen, nemaš čega da se plašiš, a ako budeš ranjen, onda je jedno od ovoga dvoga izvjesno; ili ćeš biti lako !!i ozbiljno ranjen. Budeš li lako ranjen, onda nemaš čega da se plašiš, budeš li ozbiijno ranjen, onda je jedno od ovoga dvoga izvjesno: ili ćeš o,d rane amrijeti i onda u opšte nemaš ničega da sc plašiš. Iskusan baštovanNeki baštovan novajlija, kakvili se za vrijeme ovoga rata dosta pojavilo, umovao ie ovako: „Stručnjaci tvrde, da posijan grašak niče poslije osiatm dana. 'Ja sam moj posijao 12. juna u podne. Danas je 21. juna. 11 i tri četvrti sati prije podne. Za četvrt s>ai<a mora dakle niči grašak. Utjeha. Ekscentrična Engleskinja ledi Moniague imala je običaj da rekne: „Jedimi urjehii, što sam žena, ima u toj okolnosti 5to ne moram ni jednom da se oženitn". Ispravka. Mušterija: „Evo, viidite sami, kakve su čiznle, što ste mi ih napravili. Djonovi su sa svim poderani, a gomja koža je još sasvim dobra“. Obućar (s razumijevanjem): ,,To je dokaz, da djonovi nijesu bili loši, već da je gornja koža suviše dobra“.

i&van Premović Zeneva, Case 3545 MB. dostavlja: 4576. Gjorgjc Genčić javlja svojim sestričinama Danici Jovauović i Zori (jtielmino, Niš, Gospodska ulica 90, da su svi njihovi živi i zdravi. Nemajuči više od osam mjeseci vijesti mnogo zabrinut. Moli, da mu ovim putem jave, jesu li sa djecom zdrave i jesu li uredno printale novac od brata Ante. Imaju li vijesti od tetaka i ujne iz Zaječaro. Želi kad bi moguče bilo da se odsele u Zaječar na imanje i kod svojih. 4577. Zagorki doktora Zerovića, Prizren. Javite se preko „Beogradskih Novina“ gdje stanujete, Nišu ili Prizrenu. Kako živite, imate li troška? Kako možemo da vam pošaljemo novac. Pokušaću preko majke u Sjenici, pa ona da vam pošalje. Ja sarn sa ocem i Savom zdrav. Dr. Vladislav. 4578. Ilija Pećić izvještava Persu Mihajlović iz Grdice, Kraljevo, da je zdrav, a takodjer i Milivoj. Moli je, da ga izvjesti kartom, da li je dobila vezu sa njegovom porodicom iz Ranovca 1 da li je dobila novac poslat joj preko Atinske Banke. 4579. Mili Jevrema Gjorića, Petrovac. Zdrav sam sa zefom i Duškom. Zivko. 4580. Miiošu Velimiroviću, svešteniku, Krumerstrasse 14, Kruševac. Mili moji! Dobih nekoliko vaših pisanta, od Zorke, Ljubice i Vuke. Vjerujte mili moji, da vas nisam zabora,vio i da neprestano o vama mislim. *Ja vam vrlo često pišem svake nedjelje i jako me čudi, da ne dobivate moja pisma. Novac šaijemo i ja i Bora uređno svakog mjeseca preko banke. Obećao je i dr. Rista, da će i on nešto posiati. Bora, njegova Maruša i kćerkica Ljalječka zdravo su. Bora je šef Pasterovog zavoda u Acerbinu (Mand'žurija), Milutin je na medicini u 'Moskvi (klinika prof. Zikova), Veija Je tokodjer na medicinskom fakultetu u Bordou. Sem mene i braće zdravi su: jjrijatelj Miljko (major), Dobrivoje, dr. Rista, Svetozar Lazarević, učitelj, Pera, sudija (Desin muž) I Mika To-

Dobivena parnica. 'Adv ok a t: „Dobro da vtas vidjeh, sretni čovječe. Zagrlite me! Dobili ste parnicu i kod poslijednje instancije poslije punili osam godina. K 1 i j e n t: „Koliko sam dobio?“ Advokaifi: ,.Sud vam je dosifr dio 2000 kruna, a vi imate meni da pjatite 2300 kruna, prema tome imam od vas da dobijem još samo 300 kruna. Klijenf: „Bože gospode! Pa ja više gubim, nego što dobijam!? Advokat: ..The, novac ste izgubiii. ali zato ste parnicu dobiii! ? Dllema. Sudija: „Možete li se zakleti, da je ovo vaš rukopis?“ Optuženi: ,,Ne mogu!" Sudija: „Onda se možete zakleti, da ov« nije vaš rukopis?" Optuženi: ,,Ni to ne mogu!“ Sudija: ,,Vi kao da hoćete da se titrate sa sudom?“ Optuženi: „Bože sačuvaj, gospodine; ja prosto ne poznajem moj rukopis, jer nrsam pismen“. I to je istina. U Č i t e 1 j: „Šta postaje prijcstoionasljednik, kad mu umre otac viadaoc?“ Djak: „SiroČe bcz oca“. Dvije usijane giave. „Brili ste u Napuljii, gospodine poručniče; a jeste li se peli na Vezuv?“ i.To nijesam smio da riskiram, miiostiva gospodjo; jer tako dvije usijane glave ne slažu se jedna pored druge“. U povferenju. ,,Je li istina Jovane, da si se usudio, đa pred služavkom nazoveš moga muža magarcem?“ „Da, miiostiva gospodjo, vi znate najbolje, kakav je on po nekađ, ali, naravno, to neka ostane medju nama u povjerenju“. Ukus. Bankar: ,,Vi ste znaiac nnizike, gospotiine doktore. Kako vam se dopada glas moje kćeri?“ Doktor: ,,Izvrsno!“ Bankar: „Ona pjeva svaku pjesmu s lista. Ako bi imali naročitu želju, ja bih se radcivaiO', kad bi odabrali nešto sa svim po vašem ukusu!" Doktor: „Onda bih moiio za malo — sira!“ Čudo od djevojke. Mati: „Moja kći nije muzikalna, aJi kuva kao najboij? kuvar!" Gospoclin: „Tako? Pa to je pravo čudio od djevojke! Trebali b! s njom da putujete i da je prikažete cijelom svijetu kao najredju rijetkost." Sadašnja djeca. ,,Je li, Evice, kakvog bi muža žeiiia da dobiješ?“ ,,Ja bih želiia da dobijem za muža državnog savjetnika. A ti?“

„Kakav savjetnik?! Ja bih najradije imala časnika ea zlatnim epoletama, sabljom i sjajriim dugmetima". „Kud sl zaba’salai?! A ne pomišljaš Jadna, da može opet da iskrsne rat pa da ga tamo ubiju, a ti da ostaneš udovica sa sedmero djece?!“

August Šenoa: B r a n k a. (Nastavak). . ” 42 ,,Poinisli“, poče me prvi put tikati, ,,da sam to ja“. Zatim zažari: „Sto učinih luda? Rekoh vam ,,Ti?“ Kako je to čudno? Ti si prvi inuškarac izitn oca. kome kažein ,,Ti“. Ja sam sve šutio, Leonora skiči: „Zbilja, reče, moram ti dati tvoj svagdašnji dar. kiticu bijelil) ruža. Oh dobit ćeš je svaki dan i poslije svadbe, al onda će biti kitica rumena. Razumiješ?" Brzo savi kiticu bijelih ruža, a na vrhu u sredini postavi prekrasan pupoljak rekavši: „Evo, to sam ti ja. Uzmi!“ Uzmem kiticu drhćuč°m rukom. Kako aivan činjaše mi se taj prizor prije. kako gnjusan sađ, kako milo to lice, a sada izvježbana krinka bestiđne komedijašice- Duša mi se poitresa od jarosti. „No zar mi nečeš vratit dara za dar? Odje je moj svagdanji cjelov?“ tepaše Leonora. „Leonoro, odvratih mirno. danas sam vam donio drugi neobični dar, koji će zaista mio biti‘,‘. „Da vidimo", reče radoznalo djevojka. Izvadim iz džepa drvenu kutijicu. predam je svomu idealu. Leonora ukloni zaklopac. „Šta! Igračka! škatuija drvenili husara! Šta je to? Kakva je to šala, Kupio sam tu igračku, da razveselim vašega sinčića Artura!" Leonora zavrisnu, kao da ju je ujela zmjja i sruši se na kamenu klupu, husari se prosuše na nju. a ja joj bacim kiticu pred noge, rekavši: ,,S Bogom, Leonoro! Pozdravite mi husarskog kapetana R.“ Onog dana zamrzim na svijet, na žene, na ovaj kraj, jer eno ondje Sioji Leonorina koljevka. ,,A sad?“ upita žumiik, ,,je li se ta silna antipatija proti svijetu, prod ženskima, proti ovomu kraju promijenila?" „Jest-, župniče!" patvrdi grof. ,,Tu se dakle ili zbilo nekakvo veliko čudo, ili ima velevažan razlog toj promjeni.“ „Biće ovo ili ono,“ nasmjelinu se Belizar, ,,a]i videći, dragi duhovni pastiru da ste radodnali’kao kalcova ženska, neču vam ništa reći, već se lijepo strpide. No vrijennft.ije, župniče, da se maknemo odavle. Čuli ste povijest mojega života, koje neotkrih još nikomu: sad rni rnožete suditi sud. Ajdmo na moj grad!“ „Nemogu još izreči pravoga suda, prave ocjene, jer nepoznajem ni predmeta ni katastrofe u drami vašega života, gospodine grofe; da je vaš karakter motiviran, opravdan, nema sumnje. Krajna ona iopovština, ' kojom su vas hfjeii zaplesti u ipre^a lakoumne ženske, opravdava pptpifiio vaše vladanje." „Drago mi Je, da {o priznajete, župniče!“ Obojica se dignu, da krenu na grad, gdje se grof još dugo zabavljao sa

župnikom. Nije više bilo govora o prošlosti gotovoj, već se govorilo o politici, umjetnosti, o gospodarstvu I o književnosti. Belizar da se uputi u razvitak i napredak svoje domovine, ispitkivao je redovito prijatelja župnika i za ovo i za ono. „Oprostite," znao bi reći, ,,da vam ispitkujuči dosadjujem. Čitam doduše i knjige na koje ste ine naputili, drugi komentar živih usta a najbolji komentar za dogadjaje u našoj domovini sigurno ste vi, dragi župniče moj!“ XIV. „Šta je to?“ reče nekog pretpodneva Hermina svojoj materi, ,,od Branke nema ni glaska. Neznani, šta je s tom djevojkom? Evo prodje nekoliko mjeseci, da sam od nje primila posljednje pismo, gdje mi obeća, da će m: za koji dan obilno pisati." ,,Ah to bijaše onda, kad je tako iakoumno odbila mjesto zagrebačke učiteljice?" upita majka. ,,Da, da!“ potvrdi Hermina, „upravo onda stiže mi posljednje pismo ođ njezine ruke-“ ,,A kako si se najedanput sjetiia Branke?“ opet će mati. „Nije mi to iznenađa ušio u glavu, maičice,“ odvrati Hermina. ,,Ti znaš da nemam bolje prijateijice Od nje, premda se u mnogom ne slažemo. Bijah vazda zabrinuta za njezinu budućnost, želeći joj najbolju sreču, koju je zavrijedila po svojiin vrlin'ama. Kad je odbiia zagrcbački poziv, plakala sam od srca. Izmučiia sam sebi glavtu tražeći uzrok tomu otklonu. Znam, da je Branka čudakinja, ali ne mogu nikako vjerovati, da je odbila mjesto samo s onih razloga, što ih je u pismu navela.“ „Da kakvi bi to drugi razlozi mogli bćti ?“ primjeti majka.

„Cujem, da idu kojekakvi gfasovi po Zagrebu, koji me vrlo uznemiruju. Znanot ti je, đa se bivši učitelj Marić otimlje za Brankirom trukom,** „Znam.* 4 „Neznajućf, da je već moj otac radio, da dobije Branka zagrebačko mjesto, ali da ga je orra odbiia, pokuša Marić joS jednom sreću, pohiti u Jalševo, obeća Branki, da će joj kod vlade izraditi namještenje, ako podje za njega. Brauka mu se nasmija u brk i reče, da Marić govori o lanjskom snijegu, ona da će ostati u Jalševu, a gospodin Marić neka sebi tražf drugu ženu. Ujeden i uvrijedjen u srce, povnati se popareni prosac u Zagreb, te prića svdda u sav glas, da je saznao pravi razlog, s kojeg se Brauka neće povratitS u Žagreb." ' . ,,Da čujemo!" dignu majka pozorno glavu. „Veli, da je Branka milosnica grofa jalševačkoga. To đu je poznato po svem kraju i ijucli da djevojku preziru**. „To će po svoj prilid biti pusta laž, kleveta, koju je zlopaki Marić smisMo." ,,Da Bog da, da bi tako bilo; no čula sam i s druge strane, od osobe, koja dobro poznaje Jalševo, a nepoznaje Marića, da miadi grof goji osohite simpatije za novu učiteljicu te da je svakom prilikom toliko odlikuje, da su Ijudi već koješta počeli šaptati. U Zagrebu se to priča na sva usta a osobitom vještinom bubnjaju o tom bivše suučenice Brankine. Bože! Bože! Da je to istina, da se Branka “ „Strpi se, Hermino,“ reče gospodja, „istina mora izići na vidjelo. Takova šta nemože se dugo pritajivati a ja ti još i sad velim, sve md se čini, da je to pustai kleveta.** (Nasfaviće se)-

Moliui svakoza, koji znade gdie se nalazi moj otac Strahlmir Kostić, berberin iz Zaječara, a tako isto i moie dvije sestre i brat, koji su ostali u Paraćinu, da iavi preko ovih novlna Giorgju Kostiću, časovničarskom pomoćniku, pretplatniku „Beogradskih Nodna“. 31993-8

Stevl Aćimoviću, Ženeva, Sva moja pisanja i anonsa moje žene ubr.: 53. ,B. N*. ostaše bez uspeha, jer se rooja porodica i sada nalazi u osioidici. Moiim te nastani gde treba, da se što veća suma pošalje, kako ti nebi više dosadjivao; a tako isto požaljl mi traženi izvještaj u br. 87 istih novina, Poštuje te 1 poidravlja, Dobrivoje Kostić. A 2644-8

Jovanu Premoviću, Ženeva. Molim za izvještaj o mome mužu Mihajlu lkonoviću po zanlmanju zemljoradnik iz Vućitrna, da li je živ i zđrav. On je otlšao još 1915. pri polasku srpske vojske i do danas mi se nije javio. Ja sam sa djecom u brlzi. Unaprljed vam ostajem blagodarna. Velinka Ikonović, a|K. Vučitm. A. 2646 8 1

Jovanu Premoviću, Žencva da dostavi Marku Gjuričiću, misnistru Krf. Molim Vas najljubaznije, da naredite da mt se što veća suma novca ispošlje na moju adresu preko ovdašnje AustroBosanske Banke braća Goldštain ler sam u bijednom stanju. Živlm u Nišu ul. Hrelina broj 18. Mirko Ivković. 32005-8 Maiisl Tanaskoviću, 2eneva. — Moiim, da me izvjestite za moga brata Svetozara Marića i zeta Radu Filipovića, neka se jave preko „Beogradskih Novina". Unaprljed vam zahvaljujem Bogoljub Marić, Užice. 31992-8 Jovanu Premoviću, Ženeva. Molim Vas đa me izvjestite, šta je sa mojim sinom Mllošem Kiašnjićem, redovom 1. čete II. bataljona 8. puka F. poziva, koji mi se do danas nije ni jedared javio. Blagođari Vam u naprijed, Živka Kiašnjić iz Kneževca. H2004-8 Jovanu Premoviču, Ženeva. Ni od koga ništa do sada ne dobismo. Ako možete pošljite nam kakvu pomoć. U oskudlci smo. Mara i Ilija Vučićević, glumci, Cetinje (Katunska ul. 33), Crna Oora. 32006-8

VasiiijujBuniševiću, Vranja. Molim te izvjesti me ovim putem, kako je Ruža Janka PeŠića sa [Stoletom, a njoj kažf, da su Janko i njen brat dobro, samo za njih mnogo brinu, jer nikako nemaju od nje vijesti. Moj Miša u Parlzu Je dobro a tako i oni u Paraćinu. Ružu i tebe pozdravlja Dobrivoje Kostić. A 2644-8 Gjorgju Popoviću, svešfeniku Gase Nr. 4794: mont Blan, Hotel Nikola, Geneve. Zahvaljujem Vam što vašom dobrotom dolazim u vezu sa mojim mužem Budimirem Mltrovićem narednikom konjice. U isto vrijeme vas moiim izvijestite ga ovim oglasom: Dragl Buđlmire, Ja 1 Slavka zdrave smo, koje i tebi od Boga žellmo. Primih tvoje (pei) karte i trl pošilke nu čemu ti mnogo blagođarim. O majki I Nlkoli ništa ne znam, kao I za Vladu. Robert mi se često javlja. Zaposlena sam u bolnici. Slavka ide na privatne časove. Mnogo te ljube i voiu tvoja Marinka i Siavka. Marinka Mitrović, Strahinića Bana ulica 54. 32008 8 Oglošuife u „Beogrtuiskim Hcvinama"

lin. Javljajte se češće kartama. Sve vas Ijubi i voli vas Milorad. 4581. Nataliji dr. M. Velimirovića, Mišarska ulica 3, Beograd. Mila Nato! Dobih mnoge tvoje karte i jako me čudi, da od mene ništa ne dobivaš. Ja ti vrlo često pišem svake nedjelje. Novac takodjer uredno svakog mjeseca preko banke šaljem. Ja sam sa braćom zđrav. Kuma je u Rimu. Oiga je u Tunisu, i on i Raško zđravi. Javjlaj se češće preko Ženeve. Tebe, majku i sve naše ljubi i voli tvoj Milotad. 4582. Juli Vukovića, Kraljevo, Vrdiia. Od tebe dobih 11 karata. Iz posljednje vidim, da si pročitala moj ogias u 71 br. „Beogradskiii Novina". Ja, zet i braća mu zdravi. Odgovori, je li dobila Budimka novac, što smo poslali ja i zet. Javljajte se kartama što češće. Cuvaj i hrani djecu đobro, ne dopusti da oskudijevaju. Kaži Drini da je Živko zdrav; Alexandri, da je Novak u školi; Miljku Pajiću, da je Tadija zdrav. Poslao sam ti fotografije. Pozdravi Mihajla Petrića, cijelu našu familiju i sve komšije. Tebi i svoj djeci šalje pozđrav tvoj Ojorgje. 4583. Jeremiji Jovičiću i Raslniu Javanoviću, Cačak, Zablaće. U ranijem oglasu javiii, da su Jeremijini sinovi zdravi, a tako i sa još 2 karte. Sem toga javih i za još neke iz sreza trnavskog za koje saznah. Sad ponova javIjam Jeremiji, da su njegovi sinovi moji sinovi i sinovac Rade zdravi. Pročitah jedno pismo upučeno Vulu Miloradoviću od Rad. Z. Rakovića, kojim javlja, da su porodice imenovanih u tom pismu zđrave i o njemu će biti obaviješteni oni, koji se pominju. Pored ostalih na tom pismu šalje i Mirko Grbić pozdrav. Risini će učiniti dobrotu, da o ovome obavijesti porodice iz opštine Zabiačske, a iz ostalih opština nadam se, da ćete obojica učiniti dobrotu porodicama, pošto ih poznajete a i ranije ste usluge i dobrotu činili okolini. Dakle sem ranije u oglasu javijenih saznah i za cne, da su zdravi: Spasoje Diplarić, Ratko Marič, Svetozar Paunović, Radomir Ćubović, Miloš Topalović, Radonja Tutunovič, Krsta i Branisaiv Vučićević, Velimir Mandlć, Milisav Milovanović, Miladin Nikolić, Uija Ćubović; Milan

Aničić, Vladimir Mandić, Tihomir Gjurovič, Milan Tomašević, Obrad Olišovič, Velimir Vlajković, Sima Simović, Milovan i Milenko Babović, Budimir Sošić, Simo Danilovič, Milisav Milutinović, Mitar Živković, Leko Simovič, Zdravko Živković, Milan Stanić, Radojica Čubović, Desimir Marković, Ljuboje Aničić, Mihailo Vučičević, Milinko Jeftović, Čedomir Paunović i Radivoje Tomić iz opštine Trnavske. Živko Velisavljević iz Atenice. Miian Janković, Boža i Dragoljub Jankovič, liija, Miloš, Milovan, Tatomir, Milosav, Mijailo, Milutin, Obrad i Vasilije Belopavlić; Milija i Sreten Pejović; Miiorad, Joso, Trivun, Antonije, Radoje, Milijanovići; Tikomir Čaluković, Sima Stefanović, Milosav Milošević, Dragoijub, Radomir i Božidar Sredojevići, Ljubiša Tomović, Dušan Runotvić, Života Radoičić, Milorad Miladinović, Dragomir Janković, Jezdimir Tomovič i Miliaiio Tomović iz opštine Lazačke. Radovan Gavrilović, Radovan Timotijević, Vasilije Joković, Gvozden Marić, Radisav, Bogosav i Velisav Čakajci, Gjorgje Madjarević, Ratko Gjurović, Budimir Stanisavljevič, Mihailo Peruničić, Nika Stranenjanac, Mihailo Lazarević, Mijat Lazarević, Mila-n Lazarević, učitelj; Jerotije Lazarević i sin Ljuba Lazarević, Sveto-> zar Petaković i Miloš Skitnja iz opštine Slatinske. Radovan i Milinko Erići, Tijosav i Vukosav Miloradovići, Milan i Mladomir Radovanovići, Velimir Vučković, Milijan Joksić, Veljko Tanasković, Tihomir Koturović, Dragutin Erić, Radosav Vučković, Milivoje Vučković, Izidor Raković, Andrija Zuglić, Dragoljub, Mladen i Miloš Lazovići. Branisav Lazović, Nikola Vučković, Svetolik Ognjanović, Živojin Vučković, Andrija i Zdravko Vučkovići, Budimir i Milan Adžemovići, Dragutin Tanasijević, Radovan i Milosav Tanasijevići, Vlastimir Simovič, Miloš I Veličko Veličkovići, Milivoje Cincarević, sln Radivoja Davidovića, sin Rajka Gjokića, Milisav ZeČević, Radisav i Milan Vidojevići, Mihailo Dragičević, Jerotije Ojorgjević, Blagoje Trajković, Milinko, Dragoslav, Milnn, Vojislav, Nikola Majstorovići. Dobren 1 Radovan Jakovljević, Tadija

Drobnjak, Milinko i Milan Obradovići, Miloš Radosavljevič, Milovan Glišović, Petar Martinović, Miljko Tanasijevič, Vladimir Jakovljević, Dragoje Petrović, Dragić Vukosavić, Todor Živković i Dimitrije Vučićević. Za koje nisam dosad javio, čim za njiii saznam javiću ovim putem. Pozdravlja vas Dimitrije Sredojević. 4584. Zori Pavlovićevoj. Jovan Olišovič, poručnik poginuo je 1. aprila. 4585. Braći Minh, trgovci, Paraćin, za Maru i Jelisavetu u selu Izvoru Sv. Petka kod Paraćina. Tvoj sam i drugi ogias dobio i mnogo se obradovah, da ste zdravo i dobro. Za mene ne brinite ja sam zđrav. Novaca za život uzmi od O. Minha ako treba. Pozdrav tebi i mojoj Šundri i Dobrosavu Popoviću, Alexiji Milanu Todoroviću, Paulini i svima Izvorčanima kao i u Paraćinu svima prijateljima od Koste Živkovića, preduzimača # iz Beograda. Luka, Adela i djeca zdravi su. Bastia, Korsika. 4586. Milki Tabaković, Paraćin. Mila majka! Kartu tvoju od 10. IV., koju je Kosara poslala ujki, dobih i zadovoljna što čujem, da ste zđravi. Odmah sam ođgovorila, Danas šaljem dvanajstu pošiljku novca u K 198 preko teča Nikole. Javi uvijek kartom, koju si pošiljku primlla. Dobih Staninu i teča Nikolinu kartu. Neka me češće o tebi i seki 1 Bebi izvještavaju. Ne javljaš, jesi li u istom stanu. Plaćaš li kiriju? Jesi Ii dobila koju moju fotografiju? Ako misliš, da bi ti zbog familije bilo prijatnije u Valjevu idi s djecom tamo. Inače sedi tu sa Micom. Tebe, Micu, Maru, Seku i Bebu mnogo pozdravljaju i ljube Nata, Rada i Duško. 4587. Svetozaru Ristiću, Boljevac. Pročitali smo oglas. Hvala. I ako redovno šaljemo novac, ipak moiimo i tebe i sve prijatelje, da ih pomažete. Za naš račun pomogni Komarčiča. Salje se i njemu redovno. Zđravi su: Bora Jelić, Mira Delević, Kazimirović sa braćom, Brozičević, St. Milojković, Vasa Mitić, Velimirovi sinovi sa zetom, Vasa Knežević, Vitanović i sino-> vi, tvoj Mile, Radisav Matejić, Kosta Savič, S. Milenović. Nas dvoje zajedno, zdravL Vasa 1 Andra Franičevlć.

fbdboaažfl Ktrobasnj. A (GIESSHUBLER) \Cl£TA F-RIRODNA ALKALJČNA/ Helnrich Mattoni d. d. Beč f Karlsbađ. Glavno skladište za Srbiju: U vojnom prometu stojeća Ljekarna Protić, Beograd, Kralja Milana ulica 87.

Ekspczitura pritanske-usarske :: Komercialne BanKe :: u Beogradu — Knes Mihajlova 50.

GLRVHfl UPRflVfl CES. I KR. MONOPOLrt PETROLEJA I ŠPIRITfl.

Bavi se svlma bankarskim poslovima, poiiljkama novaca iz Austro-Ugarske i za AustroUgarsku, saveznlCke i neutralne države. Specijalno odjeijenje za Siljanje novaca ralnlm sarobljenicima i Inlerniranima. Prima uloge f obavlja mijenjanje novca po najkulantnijim dnevnlm kursevima. Zasebno odjeljenje za robu za sve vrsto trgov. poslova. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna.

Predstava, koja ce se održati u nedjelju po podne u Jiiia Orieuiiu" počede tek u ^ sati ?bog velike vrućine. *