Beogradske novine

Br. 202. BEOGRAD, srijeda 25. jula 1917.

iziaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl:

V (Mgnfa I ■ ti s. I kr. Wi pa eljtnl 8 W«*

0 HnateUJ-SUrnlll, Bo»el-H#rc«»#»l»l I DalieaclJI pe cl|aal.»C. 10 hahra liraa ar*g prilr.tja pa djanl aC • . .12 hdara . -rz Oglssl po cijsnlku.

MJ.

itilati

* SHf«H I ■ hraJnUM laaiajada«— •» a. I kr. Ma aa ka|aa I Kapau patta . . 2 1 -* 0 Baofradu aa aaataraai a kuCu .... 2"8® U Hrratak*I-Staroaljl, ■**<■-Haraafadal I DalmaclJI 2 00 U aitallia krajarhna Aurtra-.garrk« anaarMJ« 9U Inaatransira *'80

Ursdniltvo:- BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. bro] 10. Telafon bro| 83. Uprava I prlmanja pratplata TopllSin vensc bro] 21. Talefon broj 25.* Prlmanjo oglasa Knoza Mlha]la ul. bro] 38 . Telafon br. 245. - — - ?

Godina III.

Pobjedonosno prodiranje izmedju Sereta I šumskih Karpata u širini fronta od 250 kilometara. — Tarnopol u rukama središnjih vlasti. — Ogromna topniška bitka u Flandriji.

Ralni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 24. jula. Istočno bojlife: Front maršala princa L e o p o 1da bavarskog: Pobjeda zapađno od Tarnopola slomila je ruski otpor izmedju gornjega Sereta i tatarskog klanca. Sjeverno od Trembovledokvatišesenjemačke četeistočneobaleSereta; ruske mase, koje su tu bile izbačene protivu njik, nisu ni u koliko bile u stanju da osujete ovaj uspjeh. U toku borbe prekoraČile su a ustro-ugarske divizije oblast oko mjesta Pođhajce. Isto su tako savezničke čete s obiju strana Dnjestra prešle u nastupanje, uporno goneći prortivnika. U naglom razvoju dogaidja jajošnikako nije moguće da se prebrojo zarobljenici i da se utvrdi količina svakovrsnog jp ] i j e n a, u o p št e, d a s e i z n a d j e i odvuče u pozađinu sav materij a 1, š t o s u g a R u s i m o r a 1 i o s t aviti na poprištu borbe, kada su ga naglo, gotovo u bjegstvu, najpuštal i. Front general-pukovnika na’dvoj{vode J o s 1 p a: Ruska vojna uprava vanrednom oJkolnošću pokušava da olakša položaj svojih potučenih istočno-galičkih vojski time, što vrši napade promjonljivog obima; u Karpatima željeli su to u prvi mah postići djclimičnim ispađima. Na tromedji, u toelgyeškom kraju, kao i izmedju doliua Casinu-a i Putne u toku jučeranjeg dana odbi’jeno ie nokoliko takvih naleta. Sjeverno od doline Putne R.usi su udruženi rumunjskim bataljuaiima jznova prešii u napađ, -, Front maršalapl. Mackense n a: Na rumunjskoni zemljištu sk'rbali' su' so rusko-rumunjski napadi već u topovskoj vatri« Talijansko bojište: Na kraskoj visoravnl i kod V o d ifca razvilo su obostrane artiljerije s vre* mena na vrijeme zamašnu djelatnost« j .Ingo-]s(očno boJište: •Nije biio značajnijib dogadjaja. Načelnik glavnog stožera.

Odmazila. Nesravnjivo hrabre čete središujih vlasti ulaze i u četvrtu godinu rata sa razvijenim pobjedničkim barjacima. One ovih dana grade novo jedno, velebno i neprolazno djelo — borbom i pobjedom. Vodjene vrsnim generalima one tjeraju pred sobom poi-aženoga neprijatelja brzinotn, koja podsječa na slavne dane kod Oorlicia i Tarnowa. Izabran je dobar i plodan put: Ruskl front koleba već od Tarnopola sve do Karpata. Neprijatelj, i ako se još ovdje ili ondje grčevito suprotstavlja na očajni otpor. ne može nigdje dulje da izdržl, i uvijek na novo inera da popušta pritisku austro-ugarskih i njemačkih četa 1 duševnoj nadmočl nji.hovih vodja. Na izrivenim grudvama teško iskušane zemlje sazrijevaju od časa do časa uspjesi, koji su u proteklim godinama rata več postali tradicijom središnjih vlasti. Procjenjujući dogadjaje u istočnoj Ga'liciji čisto vojpničkl, možemo najnovije pobjed© nazvati tekovlnom, koja nije Rusima bila nikada dosudjena. Brzi proboj protivničkog frotiLa, koji su današnji stratezi slavili kao alfu i omegu svojih iskustava; sllovit napadaj, kojl već prvim svojint udarom uzdrma cijelim duboko nanizanim odbranbenim sisfemom profivnika; oštro i nesmiljeno proganjanje sjedir.jenim silama s podjednako stisnutom pesnicom spremnom na nove udarce eto, ovaj bezizglednl san svih vodja sporazumnih sila u istočnoj se Galicijl i opet jednoin oživotvorlo i postao prlmjerom, kako treba raditi da se takva djela mogu i izvršii. No pobjednički pohod austro-ugarskih i njemačkih četa imade 1 jedno drugo, više. m o r a 1 n o značenje. RIjelko se kada dosada dogadjalo, da su službeni izvještaji savezničkih vrhovnih vojnih uprava razlagali motive, koji su bili mjerodavni za njihove zaključke. To se dogodilo jedlno onda, kad je trebalo vjerolomnom savezniku na jugu monarhije pokazati zube; onda se po prvi puta u razlaganju našega glavnog stožera pojavila rijeČ ,,izdaja“. Sada pak doznaje cijeli svijet, zašto je došlo do protivofenzive na Zlota Lypi t Strypi: radilose okrvavoj odmazdi protiv besavjesnih

rovaša uzapadnim i preko0 k e a n s k i m c c n t r i in a n e p r ijatelja središnjih vlasti; radilo se u shažnoj poucl za skrupulozne izdajuikc bivšega ruskoga carstva, na čijem čelu sada sloji patološki histeričar Kerenski. Kocka je pala, i krug onib propaIica, koji u ovaj čas u Petrogradu po engleskoj svirci hoće da kroji sudbinu svijeta, neka sad razbija glavu, kako će da odoli ltesreći. koju je sam izazvao. Već pouovno vrije u cijeloj zemlji, i po ulicama ruskib gradova teče krv stotinu i stobrnu žrtava, što nijesu više mogle da nadju izlaza iz ćor-sokaka krivo shvaćene slobode. A neuinitna smrt, kojom umire nevini ruski mužik na istočno-galicijsklm razbojištima. dopire daleko n unutrašnjost, do najudaljenijih pokrajina svete Rusije, gdje starci i žene beziiadno pružaju ruke na doček svojih hiHih i ne mogu da shvate, da se umjesto obečanog spasa 1 mira, nad njihovu djecu nadvila grozota i očaj. Plaćenici su sporazumnih sila opteretiii tragičnoin krivnjom čitav jedan narod od mnogo milijuna. Oni su ga prvo svim prepredenim trikoviina zapaduo-evropske metode razbudili iz tupogia i ra\modušitog sna, u kojemu je počivao, pa su mu stavljaii u izgled plodove, koji su bili baš time primamljiviji, što su se potjiuno gublli u maglovitoj daijitii. Ali umjesto ispunjenja došla je porttga, mnejsto djeia ostaie su prazne riječi. a umjesto mira nadošla je klanica. Valjia sačekaii, kako će gromovnici oko Liovđ 1 Georgea primiti udarac, koji je zadabčo mjihov saveznik na istoku. Oni glasovi njiitove plaćene štampe. koji su do danas doprli do nas, već zvuče kao besvjesni i ludjački škrgut zuba. Iznajprije su se zadovoijili sa sistetnom, koji im je dosada pripomogao do njihovih labavih ,,pobjeda“: surovim su se načinom nabacili na neprijatelja i njegovo ratno umijeće htjdi okaIjati. Pošto sve dogadjaje životu procjenjuju po vlastitom mjeriJu, raširili su laž, da je do današnjega stanja dovela — moć zlatnika. Njemačka je naprosto kupiia većintt u Rusiji i inttoge ruske divizije potpiatila svojim nov'cem! Tako nekako slično glase njihovi argumenti. Pobjede na istoku nijesu prema

njihovom shviaćanju u stvari nikakve pobjede središujih vlasti. Njihovo snažno oružje nije tu uopšie iii je sasma malo odlučilo! Ta dobro pripremijena podmuklost imala je do duše u početku i nekih uspjelia, no o tomc nije vrijedno ni govorrti. Mržnja protivnika središnjih vlasti mo’že đa se ispolji u ovoj ili u onoj formi, središnje vlasti i predobro znadu, što imaju da drže do ovih bagalelusanja i ziobnih doskočica . Tri godine rata naučite su ih, da razaberu pravo stanje stvari i preko riječi londonskili i pariških državnika te da svaku njihovu pobudu svedu na psihološkl tenielj. Neprijalelje središnjih vlasti ntoraju u ovo teško vrijeme da ispune velikim strahom prije svega ove dvije spoznaje: sudbina Rusije kao najneizvjesnija točka velike istorije budućnosti i impozantna sila, koja se ponovno ispoljila u najnovijim pobjedama središrijih vlasi. Sloni, koji prijeii najjačemu savezniku i pobjednička pjesma sjedinjenih nesavladivih protivnika — u istinu, no očigled ovakvili dogadjaja, mora da se ozbiijno zabrine svaki dr■žavnih sporazumnili sila. To su dva nova razočaranja za sporazumne sile, a dva pozitivna uspjeha za središn.ie vlasti. Takav je u ovom času bilans groznoga računa, što ga nazivljemo svjetskim ratom.

Zauzeće Tarnopola. Kb. London, 24. jula> Kako R e u t e r javlja, n j e m a čk e č e f e s u z a u z e 1 e T a r n op o 1. Njegovo Veličanstvo na istočnom bojištu. Sasianak sa njeinačkim carem. Kb. Beč, 24. jula. Njegovo Veličanstvo car i kralj je. produžujttći svoj put po frontovima, proveo jučeranji dan tt oblasti njemačke južne vojske. Kad je monarh, koji se zbog hitnih državnih poslova morao povratiri u Beč. saznao, da će odmah posiija Njegovog odtoska prispjeti na istočno-galicijski front Njegovo Veličanstvo njemački car, naredio je, da se Njegov voz zadrži kod Podgorce; kako bi Sv'ome prijatelju i savezniku mogao

stisnuU ruku na austrijskom zemljištu« I car Vilim je za kratko vrijeme pre" kinuo svoj put u Podgorcu. Oba nto< narha su se pozdravila neobično iskreno i provela su u uzajamnom razgo« voru četvrt sata. Za vrijeme svogai kratkog bavljenja oar Vilim se poz< dravio s prvim glavnim dvorskim meŠ< trom princetn H o h e n 1 o h e-o m f glavnitn pobočnikom princem L o b k ov i t z o m. a car i kraiij K a r 1 o se poz< dtavio s pratnjom cara Vilima, koja j®; izašla iz zasebnog voza. Poslije vrl<< iskrenog rastanka car Vilim je produžio svoj put na front, a car i kralj K a r 1 o svoj put za Beč. Ministru spolj< nih poslova grofu Czerninu je na< redjeno da prati njemačkog cara nst njegovtt putu za front. Rusija u ratu. „Rusiji prijeti opasitost!“ 0čnjni vapaj priviemene via ’ti e. (Naročiti brzojav „Beograclskih Novina'Tj Ženeva, 24. jitla, j Svajcarski brzojavni nred javljaf Francuska cenzura nije dozvoliia Jisl.cn' vima objavljivanje rnskog rafcnog izvje« štaja. Listovi sporninju samo u nagovjf* štajima, da taj ratni izvještaj čini zftf prodor Nijemaca ko’d Smorgona o’dgov vomima Leninove pristalice n vojsci. Privrcmena vlada izdala je manifest, i« kome kaže: Izbio je čas opasnosti! Čefcdi njemačkog cara probiie su front narodne) revolucioname vojske ruske, što im jei olakšala zločinačlca lakomislc nost, sl j pi’ fanatizain i izdajstvo izvjesnib Ijudi. No« voj slobođnoj Rusiji prijofi raspad. —« Dalje je izdala vlada progias za odbia*. uu s poija i iznutra i uvjerava, da s0f rteće proliti ni jedna kap krvi vojničkef 4 za ciljeve, koji su strani osjećajima cle«' mokracije. Vlada namjerava cla pozovei saveznike u avgustu na konferenc ju ia-> di utanačenja opšte spoljne poiitike sj o< razuma. Najzad se obećava iriz unutrašV njih reforama ‘ Novl ozbiljni nemJrl. (Naročiti brzojav „Bcogradskib Novina'T Stockholm, 24. jula. ,,D a i I y C h r o n I c 1 e“ javlja izi Pctrograda: U Nižnjem Novgorodu izbili su o z b i 1 j n i n e m i r i. Vojničke čete prisvojile suvlast nad gradom. Mjesnf radnički i v'ojnički savjet pobjegao je. Po gradu se pljačka. Njemački agenti rade po! svoj zemiji, da spriječe rusku ofenzivu. Da bi se tome doskočilo, treba prije svega učiniti bezopasnima Leninove pristalice.

Pođlistak. Mllorad M. Petrovići Kišne kapi. (Plešcev). Kišna kaplja, kaplju pita: ,,Zašto l mi, | ostale, Sto kucamo u prozore Sirotinjske kuće inale?“ Kaplja kapiji odgovara: ,Da javimo širom sveta, Ai ponajpre sirontahu, Da će bitj berićciaF'

Milorad M. Petrović: Varnice. Neki nose naočare iz potrebe, neki iz kicošluka. I jedni i drugl su kratkovidi. Ratovanje je slično pokretima harmonike, tu se naizmentčno razvlači 1 skuplja uz pratnju tono\ r a, koji su iii prijatni, ili neprijatnl, ali sviraču -uvek po volji. Zene koje nose suk'nje od tula. znaju šta se muškarcima dopada. Muškarcl, koji drže budjelar u unutrašnjem džcpu, znaju šta se ženama dopada. Mnogi svetitelji u kalendarima do6ili su svetlteljski oreol samo zbog toga, što su mogli da nadžive po jednu »tnu.

Otmenost i duhovitost mogu da druguju, ali to biva vrlo retko. Oni se medjusobno snose, ali se ne trpe. Ljudi koji imaju široku ruku, imajtt štroko i srce. Sebićni ljudi iđu uvek sa stisnutom rttkom i stegnutim srcern. koje je slično suvoj pečurkl. Kad jedan tvrdica hoće da i! odb!je molbu, on ne odgovara ništa. On se napravi bolestan 1 gluv, Stare žene pomodarke siične su siarim haijinama, koje se krpe i prefarbavaju, dok se ne poderu. Mnogl razlozi su poče’tak sumnje; sumnja je početak nesporazuma; nespcrazum je gotova svadji. Ćelavost je odiika liudt kojl sc prlbližuiu savršenstvu. Žena koja sedi sa prebačenim nogama preko puta od vas, želi. da sednete do nje. Kafedžije iz pobolnostl dodaju u crno vino bosiljak i vodtt, a u belo vino tamnjan i — vodu. Taj čin oni nazivaju „krštavanje" vina, a takva vina. .krštena vina“. Zenski smeh sličan ie zveku tantuza. Kad ’žena kaže: „Hm!.,.“ to znači isto toiiko. kao i kad kaže: „da!.“>

Katica Kaić (Sarajevo): Moj mali Gjurica. Gjurica je iinao sedatn godina, a išao je u prvi nazred. Bio je clijete scljačkih roditelja u bijeloj platnenoj košuljici i gaćicama. Premda je njegova košuljica imala na ovratniku dvije petIje, koje su služile <ia se može sapeti, ipak je ona uvijek biia otvorena, a vrat i mala prsa stajala su uvijek razgaljena. Više puta kada bi po onoj velikoj zinti došao onako razgaijenih prsa, ja sam ga gledala i čudila se. Vrat i prsa fako bi se crvenila od jake studeni, kao da će sad iz njih krv proteći- Kad bi ga upitala zašto ne zapne tu košulju, on bi me pogledao onako odvažno, te bi mi rekao: „Nije mi studeno“. Osim košuljice itnao je na sebi i modri prslučić, iskićen zelenim i crvenim gajtanom. On mu je štitio jedino ledja, prsima je malo koristio, jcr on bijaše tako načinjen, da se nije uopće skopčavao. Doduše na njeinu su bila dva žuta nejednaka dugmeta, jedno s jedne, a drugo s druge sfrane. Ona su služila jedino nakita radi. Ja ga jednoč upitah, Što će mu ova dva dugmeta ovdje. A on me pogleda svojim velikim i pametnim očima, pa nti reče: „Moja mi ih maja prišila, da mi bude ječerma ljepša“. A njega je jako volila njegova maja. To sam ja već davno vidjela. Gjurica je bio siroče bez oca, a mati ga je paziia, kao zjenicu oka svoga. Ta bio joj je jedinac! Jodanput, a to je bilo na početku školske godine, čini mi se drugi ili treći dan, otvore se vrala moje sobe, a unutra stupi moja kotegica, vodeći jednu seljakinju. „Evo đovedoh yam ovu

ženu“ veli mi kolegica. Bila je go,re kod mene, tražila je svoga sinčića, jer veli, da je došia, od sve želje, santo da ga vidi. Njezin je rnali novajlija a kako je bio početak školske godine, nije ilt sviju dobro poznavala. Htijući se s njom našaliti, rcče joj, neka ona sama pokttša potražiti svoga maloga u onoj povelikoj četi djece. Išla je od l-tlupe do klupe nesigurnim korakom. Žamor djece kao da ju je smeo. Odjedanput se začuje neki glas: „Manio, evo me ovdje!“ Ona vjerujući, podje za onim glasom prema kraju sobe. Ali neki obešenjak iz višega godišta litjede ju prevaritl. Ona se jadnica još više smete, jer sada su istoin počela djeca junački da se smiju. Kolegica je utješi, da će ona već naći svoga sinčiča u drugoj sobi. I tako je ona dovede k meni. Seljakinja neobzirući se na me, podje odmah medju klupe, da polraži mezimče svoje. Valjada je slutila, da ga ovdje tnora naći. I zbilja ne potraja dugo, nadje ga. ,,Ab evo mi ga janje ntoje“ progovori sva sretna i uhvati mališa đa ga zagrli i poljubi. Ali jest da! — On se junački branio i otimao. Biće da se stidio, da ga mati miluje i Ijubi pred ovolikom djecom. Djeca se smijala, a mališan se jednako otimao i crvenio. Ona ga je milo i željno gleđala, a onda se obrati k meni: Dobro mi ga pazi i gledaj mida ntoja, znaš ovo jedno, pa ko oko u glavi“. Ja joj rekoh da se ne boji za njega, da će mu ovdje vrlo lijepo biti. Ona se time nekako primiri i ode. Prošlo je ofađa dosta vremena. Ja već dobro upoznala moje mališane. Oni se posve sprijateijiše sa mnom, a i ja s njima. Bilo ih je svakojakih. Bistrih

glavica kao i tupih, malih nemirnjakovića kao i tilie dječice. Medju bistre nentirnjakoviće spadao je i Gjurica,. Već na prvi pogied vidjelo se, da on nije tupo dijeie. Izraz njcgova lica, kao otvorene i bistre oči govorile su, dal Gjurica umije svojirn očinta gledati, ušima slušati i svojom glavicotn mislitrJ Doiazio je rcdovno u školu, samo kadaj bi udarila strašna puitavina i mećavaj onda je mjesto u prvoj klupi stajalo prazno. Premda mu je kuća daleko ui seiu biia, znao je on katkad i po veli^ kom nevretnnu doći u školu. Sa zano-j som gledala satn tcg malog junačinul koji je svojim razgaljeniin prsima upravi prkosio buri i mećavi. A nije mu to nikada naudilo, uvijek je bio zđrav. Gjuro je bio dijete planine. Jednoga dana mećava je strašnof pušila, te uprav nije dala čovjeku ni dihati- Meni i tnojim malim djacima bilđ je ugodno u toploj sobi, samo se brinula, kako će po ovakovotm vremem/ kuči. — U to se otvore vrata mojet sobe, a unutra stupi neka seljakinja’ Bila je sva sniježna, te je nijesam nt prepoznaia. Upifah je šta hoće. a ona 1 mi veli: Pusti mi rrtaloga da ide sa' mnom kući, jer vidiš kakvo je vrijetne. Poginuće mi dijete, ako sdrno ode! A kako je ime Ivotn malom, zapMah je ja. Gjuro, odvrati ona. — A tl si Ojurina mati, odvratih ja, pogledavši je bolje. Sada se moj mali Gjuro žurno spremi. Preko ledja baci crni sukneni gunjić. a mati mu htjede i malu glavicu umotati u svoju bijeilu maramu. Ali, ne će Gjuro marame, ne treba je njemu, muškarac je on! Vješto se izmaknu majčlnim crnim i žuljavim rukama, te brzo.